25.10.08

Bog nas voli



Kako je divno,

Bože,

što nas voliš unatoč

svih naših grijeha i propusta.

Doista, ne znamo čime smo zaslužili

toliku tvoju ljubav i dobrotu

Velik si i izvodiš u nama i po nama

svoj spektar ljubavi.

Mi smo samo glinene posude

koje Ti ispunjaš

svojim milostima i darovima.

A posude?!

One su samo čuvarice toga blaga
za neko vrijeme.

U njih se stavlja,
ali se iz njih i uzima.

Tvoje povjerenje u nas
od naših života

čini čuda ljubavi

Ljubav koja dolazi od tebe,
Isuse,

nema početka ni kraja.

Ona jest

kao što i ti JESI.

Svaki dan je posve nov i poseban,
a nit se vječnosti tka bez prekida, bez obzira na različitost

događaja i trenutaka.

Ljubav čini život lijepim.

Zar nije najveća sreća

svakog čovjeka

znati da je

voljen i prihvaćen?

U toj blizini,

koja je

tako stvarna

poput zrâka

koji udišemo,

imamo sigurnost

koju nam ne može dati

nijedno biće

na zemlji.

Tvoja nas blizina oslobađa
od svih naših strahova, padova,

iluzija, tereta koji pritišće dušu.

U tvojoj blizini, Isuse,
odmaramo kao u sjeni drveta
za ljetne žege.

Možemo biti iskreni,

a da nikada ne budemo povrijeđeni.

Jednostavno, možemo biti ono što jesmo. Razumiješ naše kajanje

i uvijek si uz nas.

Snagom svoje velike ljubavi,

oslobađaš nas

tereta grijeha,

Isuse,
hvala ti za toliku ljubav.
Hvala ti što nam uvijek nanovo pružaš ruku toplu, nježnu

i punu praštanja i razumijevanja.

Sretni smo što razlučuješ nas
od naših loših postupaka.

Hvala ti za povjerenje

u nas ljude.

Isuse,

tvoja ljubav i povjerenje su nevidljive ljestve

koje nas dižu

iz naših životnih padova

i vode na posve novi početak.

S nama si doista do kraja.

Doista, s tobom smo najveći sretnici na zemlji...

Isuse,

Prijatelju i veliki blizi Bože, oprosti što lutamo

daleko od tebe.

Ipak, hvala ti

što nas uvijek primaš natrag sebi u svoj zagrljaj.

Lijepo je znati
da nas Netko voli i podržava

dok činimo

nespretne životne korake.

Hvala ti Isuse.


18.10.08

Molitva


MOLITVA


Bog ne traži

rječitost, savršenstvo, ni pretjerivanje.

On traži VJERU,

onu koja će putem molitve donijeti boljitak i čudo.

Vjera je toplina, vatra, snaga,

što dolazi nakon naše molitve.

Ako molimo u vjeri, naše će molitve preći preko

svih zapreka pomoću snage Božjeg Duha,

da bi se ostvarila Njegova volja i želje naših srca

Molitva otvara naše

ograničene izvore Božjim

nepresušnim mogućnostima.

Neke molitve duže putuju od ostalih,

međutim vraćaju se s većim teretom,

tako da bi duša u molitvi mogla zadobiti

više dok čeka na odgovor.

Molitva je ključ koji otvara riznice

Božje beskonačne milosti i snage.

Sve što Bog je, sve što Bog ima,

našim molitvama je na raspolaganju.

Ništa nije izvan dometa molitve

osim onoga što je izvan Božje volje.

Ako Bog odmah ne odgovara na molitvu,

uzmimo to za blagoslov,

jer On upravo pospješuje našu moć primanja

Božjih ljudi u drevnim vremenima bilo je malo…

… ali molitve malobrojnih,

učinjene u vjeri, suprostavili su se

najjačim ljudima i gradovima,

pobjeđivale mnogobrojne

suparnike i preokretale su okolnosti.

Molitva je ono što je ljudima

u povijesti dalo mogućnost da ostave trag iza sebe,

i molitva će i nas ojačati da ostavimo i mi svoj trag,

da postignemo najveći mogući uspjeh

- biti ljudi vjere.


Neka danas bude prvi dan u našem nastojanju

da se molimo tek onda kad molimo svim srcem.

Molitva nema smisla ako iza nje ne

postoji žarka želja da se ona i ostvari.

14.10.08

Marija - svjetlo Crkve


Marija - svjetlo Crkve


Kao svjetlosnu svijeću
koja prosvjetljuje one koji leže u tami,
promatramo Djevicu svetu.
Jer zapalivši božansko Svjetlo,
ona privodi sve k spoznaji
Boga,
prosvjetljujući um jasnoćom,
a ovim glasom ona je slavljena:
Raduj se, zrako duhovnog Sunca,
Raduj se, sjaju nezalazećeg Svjetla,
Raduj se, bljesku koji obasjavaš duše;
Raduj se, grome koji zastrašuješ neprijatelje.
Raduj se, jer nas prosvjetljuješ
nebeskim svjetlom:
Raduj se, nepresahli izvore
neizmjernih voda.
Raduj se, jer prestavljaš sliku kupelji
u ribnjaku Siloe;
Raduj se, jer brišeš mrlje
grijeha.
Raduj se, kupelji koja čistiš savjest;
Raduj se, čašo iz koje se prelijeva radost.
Raduj se, mirisu Kristovog miomirisa;
Raduj se, živote tajanstvene gozbe.
Raduj se, Zaručnice djevičanska

11.10.08

Tri pitanja


TRI PITANJA

Bio jednom jedan mladić koji je dugo vremema proveo na studijima na Zapadu. Kada se vratio, tražio je od svojih roditelja da mu nađu religioznog učenjaka ili bilo kojeg stručnjaka koji bi mogao odgovoriti na njegova 3 Pitanja. Konačno, roditelji su mu uspjeli naći jednog učenjaka.


Mladić:

Ko si ti? Možeš li ti odgovoriti na moja Pitanja?

Učenjak:

Ja sam jedan od Božjih robova i uz Njegovu pomoć, ja ću moći odgovoriti na tvoja Pitanja.

Mladić:

Jesi li siguran? Mnogi profesori i stručnjaci nisu bili u stanju da daju odgovore na moja Pitanja.

Učenjak:

Ja ću dati sve od sebe, uz Božju pomoć.

Mladić reče:

Imam 3 Pitanja:

Pitanje br. 1
Da li Bog postoji? Ako postoji, pokaži mi njegov oblik.

Pitanje br. 2
Što je Sudbina?

Pitanje br. 3
Ako je đavo stvoren od vatre, zašto će na kraju biti bačen u pakao koji je takođe stvoren od vatre. To mu sigurno neće nimalo naškoditi, pošto su i đavo i pakao stvoreni od vatre.

Da li je Bog mislio o ovome?

Iznenada, učenjak snažno ošamari mladića po licu. Mladić osjeti bol: zašto ste se naljutili na mene?

Učenjak:

Nisam ljut. Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja.

Mladić:

Ne razumijem.

Učenjak:

Kako se osjećaš nakon što sam te ošamario?

Mladić:

Naravno, osjećam bol.

Učenjak:

Da li onda vjeruješ da bol postoji?

Mladić:

Da.

Učenjak:

Pokaži mi oblik bola!

Mladić:

Ne mogu.

Učenjak:

To je moj odgovor na prvo pitanje. Svi mi osjećamo prisustvo Boga iako ne vidimo njegov oblik ... Da li si sinoć sanjao da ću te ošamariti?

Mladić:

Ne.

Učenjak:

Da li si ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar?

Mladić:

Ne.

Učenjak:

To je Sudbina, moj odgovor na drugo pitanje…od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario?

Mladić:

Stvorena je od mesa.

Učenjak:

A tvoje lice, od čega je ono stvoreno?

Mladić:

Od mesa.

Učenjak:

Šta osjećaš nakon što sam te ošamario?

Mladić:

Bol.

Učenjak:

Tako je. To je moj odgovor na treće pitanje, iako su i đavo i pakao stvoreni od vatre, ako Bog želi, pakao će postati vrlo bolno mjesto za đavola.

Bog je rekao:
“Ako se ti stidiš mene, i Ja ću se stidjeti tebe.”

Ako se ne stidiš, proslijedi ovu poruku dalje…samo ako vjeruješ…

Da, ja volim Boga, Bog je moja fontana Života i moj Spasitelj. Bog mi pomaže da idem dalje i danju i noću. Bez Boga, ja sam niko, ali s Bogom, ja mogu sve. Bog je moja snaga.
Neka ti On pomogne da uspiješ... Amen

BOG ZAISTA POSTOJI…

Ovo je jedno od najboljih objašnjenja zašto Bog dozvoljava bol i patnje koje sam vidio:

Jedan čovjek je otišao kod frizera da se ošiša i obrije. Kako je frizer počeo da radi, počeli su razgovarati. Razgovarali su o mnogo stvari i o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga

Frizer reče: Ja ne vjerujem da Bog postoji.
Zašto to kažete? Upita ga mušterija.
Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi?

Da li bi bilo toliko napuštene djece? Ako Bog postoji, ne bi bilo ni patnji ni bola. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dozvolio sve ove stvari. Mušterija promisli na momenat, ali ne odgovori ništa, ne želeći započinjati raspravu.

Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vidje na ulici čovjeka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom, izgledao je prljavo i zapušteno.

Mušterija se vrati nazad u radnju i reče frizeru: Znate šta? Frizeri ne postoje. Kako možete to reći? Upita iznenađeni frizer. Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!

Ne! Viknu mušterija. “Frizeri ne postoje, jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput ovog čovjeka na ulici.

Ah, ali frizeri ipak postoje! Te stvari se dešavaju jer ljudi ne dolaze k meni.”
Tačno, potvrdi mušterija. Upravo tako!“

Bog, takođe, postoji! Loše stvari se dešavaju kad ljudi ne idu k NJEMU i kad od NJEGA ne trađe pomoć ... Zbog toga postoji toliko patnji i boli u svijetu”.




9.10.08

Mi i Bog



Na sve negacije koje izreknemo kroz život, Bog ima pozitvne odgovore:

Mi kažemo: "To je nemoguće"
Bog kaže: "Sve je moguće" (Lk 18,27)

Mi kažemo: "Preumoran/a sam"
Bog kaže "Ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28-20)

Mi kažemo: "Nitko me ne voli"
Bog kaže: "Ja te volim" (Iv 3,16 i Iv 13,34)

Mi kažemo: "Ne mogu dalje"
Bog kaže: "Moja milost je dovoljna" (2Kor 12,9 i PS 91,15)

Mi kažemo: "Ovo ne mogu odgonetnuti"
Bog kaže: "Ja ću ispraviti tvoje staze" (Izr 3,5-6)

Mi kažemo: "Ja to ne mogu"
Bog kaže: "Ti možeš sve učiniti …" (Fil 4,13)

Mi kažemo: "Nisam sposoban"
Bog kaže: "Ja sam sposoban" (2Kor 9,8)

Mi kažemo: "… nije vrijedno"
Bog kaže: "Bit će vrijedno" (Rim 8,28)

Mi kažemo: "Ne mogu si oprostiti"
Bog kaže: "Ja ti opraštam" (1Iv 1,9 i Rim 8,1)

Mi kažemo: "Nisam sposoban/a"
Bog kaže: "Ja ću ti ispuniti svaku tvoju potrebu" (Fil 4,19)

Mi kažemo: "Bojim se"
Bog kaže: "Ja ti nisam dao duh bojažljivosti" (2Tim 1,7)

Mi kažemo: "Uvijek sam zabrinut/a i frustrirana/a"
Bog kaže: "Sve svoje brige bacite na mene" (1Pt 5,7)

Mi kažemo: "Nemam dovoljno vjere"
Bog kaže: "Svakom sam dao mjeru vjere" (Rim 12,3)

Mi kažemo: "Nisam dovoljno pametan/a"
Bog kaže: "Ja ti dajem mudrost" (1Kor 1,30)

Mi kažemo: "Usamljen/a sam"
Bog kaže: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću napustiti" (Heb 13:5)

Dragi čitatelji, želimo potaknuti na razmišljanja o svakodnevnim postupcima,
želimo ukazati na sitne stvari u kojima leži skrivena mudrost.

sa neta

7.10.08

Sretan vam praznik Dan nezavisnosti

Dragutin Weingärtner: Hrvatski sabor 1848. god

Zagrepčani ne znaju za Dan nezavisnosti?

Toga su datuma prije 11 godina na saborskoj sjednici, održanoj u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici, prekinuti svi državno-pravni odnosi sa SFRJ

Kada smo 30. svibnja ove godine pitali Zagrepčane koji se praznik obilježava, većinom su nam odgovorili da se radi o Danu državnosti. Međutim, pogriješili su, jer se taj dan od ove godine obilježava 25. lipnja, dana na koji je 1991. godine Sabor proglasio hrvatsku samostalnost. Stari datum, 30. svibnja, obilježava se kao Spomen-dan Sabora, jer se 1990. godine na taj dan sastao prvi višestranački Sabor.
Da Zagrepčane zbunjuju novoproglašeni državni praznici, svjedoči i 8. listopada, Dan nezavisnosti, koji je proglašen krajem prošle godine, a ove se godine obilježava prvi put. Toga su datuma prije 11 godina na saborskoj sjednici, održanoj u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici, prekinuti svi državno-pravni odnosi sa SFRJ. Sjednica je održana u Šubićevoj, jer su avioni JNA napali Banske dvore. Ispred te Inine zgrade prošle je godine postavljena i spomen-ploča na taj događaj.
Većina Zagrepčana s kojima smo u utorak razgovarali, ne zna ni to, da je sljedeći utorak praznik, a još manje zna koji je to praznik.
Građani Zagreba u svom neznanju nisu usamljeni. Dok ih, naime, nismo upoznali s tim podatkom, ni službenici Gradskog ureda za informiranje nisu znali da je u utorak državni praznik. Kako su nam rekli, još ne znaju hoće li se taj praznik na gradskoj razini posebno obilježavati.
Marko Marić, student: »Znam da je državni praznik, ali ne znam točno koji. Nešto o hrvatskoj nezavisnosti.«
Ana Šprem, radnica: »Čula sam za praznik, mislim da se radi o Danu zahvalnosti.«
Gabrijela Nada Kranjec, službenica: »Danas sam na poslu čula da je u utorak državni praznik i jako sam se iznenadila. Moram priznati da još uvijek nisam saznala o kojem se prazniku radi.«
Mira Buač, umirovljenica: »Ne znam ni za jedan praznik. Umjesto ispraznog slavljenja, bilo bi dobro kad bi nam u državi bilo tako kao da je svaki praznik.«
Vladimir Metelko, ugostitelj: »Nemam pojma ni o kakvom prazniku.«
Ana Dundara, studentica: »Nešto se obilježava, to znam. Samo ne znam točno što. Možda Dan zahvalnosti?«
Marina Majić

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...