25.12.09

Zašto sam se rodio ?!





Rodio sam se kao siromah

da ti u meni možeš naći svoje bogatstvo.


Rodio sam se malen

da ti ne želiš vladati drugima.

Rodio sam se u staji


da ti naučiš posvećivati svaki prostor.


Rodio sam se u spilji


da svaki čovjek dobre volje ima pristup k meni.


Rodio sam se slabašan

da me se nikad ne bojiš.

Rodio sam se bez oružja

da ti imaš povjerenje u moju dobrotu.



Rodio sam se iz ljubavi

da ti nikad ne sumnjaš u moju ljubav.

Rodio sam se noću

da povjeruješ kako mogu prosvijetliti svaku stvarnost.

Rodio sam se gol, kaže Bog,

da se ti možeš odreći samoga sebe.



Rodio sam se kao čovjek


da se ti nikada ne sramiš biti ono što jesi.

Rodio sam se kao čovjek

da ti možeš postati Bog.


Rodio sam se kao Marijin sin

da ti možeš imati majku.



Rodio sam se kao sin kojeg je Josip prihvatio

da ti razumiješ kako je pravi otac onaj koji daruje ljubav i zaštitu.

Rodio sam se u jednostavnosti

da ti ne budeš kompliciran.

Rodio sam se ponižen


da ti možeš izbjeći svaku oholost.



Rodio sam se u skrovitosti

da ti možeš izbjegavati svako isticanje.

Rodio sam se kao dijete,

da ti naučiš biti jednostavan kao dijete.


Rodio sam se zbog tebe,


da svi možemo poći u kuću Očev



SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ
Sanna

18.12.09

Božić dolazi



Božji dolazak!

Došašće je iščekivanje Boga, koji dolazi u ovaj svijet: koji je postao tako mračan i hladan, sve tamo do ljudskog srca.
U ovim danima došašća može svatko preuzeti na sebe dobrotu i ljubav
.
Možeš ih preuzeti i ti, pa ne znam kako bio siromašan.

Takve su bile i jaslice.
Imale su samo jednu prednost: bile su na raspolaganje. A to je u biti sve š
to se od tebe zahtijeva u ovim danima došašća: biti otvoren!
Svaka zatvorenost je neki oblik mržnje, neki oblik čovj
ekova neprihvaćanja.
Bog ne dolazi s mržnjom, prepirkom i svađom, sa zanovijetanjem, ne dolazi sa zavišću i ogorčenjem.
Bog dolazi jedino u otvoreno srce:
u dobroti koju iskazuje čovjek čovjeku,
u opraštanju, u pomirenju, u međusobnom razumijevanju, u prijateljstvu i obazrivosti.
Jesi li otvorio svoje srce da se u njemu nastani Bog koji dolazi?


13.12.09

Marijin san




MARIJIN SAN

Sanjala sam, Josipe.
Ne razumijem san, ali mi se čini da ima veze s rođendanom našega Sina. U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan našeg Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Iako je čudno, ali darovi nisu bili za našega Sina. Zamotali bi darove u fini, šareni papir i stavili bi ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo sa svjetlucavim nakitom. Na vrh drveta stave figuru, nešto kao anđeo. Svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, Josipe, ali ne i našega Sina. Čini mi se da ga ne poznaju. Čak mu ni ime nisu nikad spomenuli. Osjećala sam da bi im Isus smetao kad bi se navratio. Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana. Sretna sam da je to samo san. Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.

Dragi prijatelju!
Neka Marijin san ostane samo san!
Podijeli ovo s drugima, jer:
da se Isus i tisuću puta rodi Betlehemu, uzalud je…
AKO SE
NE RODI U TVOM SRCU!
NA DOBRO TI DOŠLO POROĐENJE ISUSOVO!

s neta

8.12.09

Duhovna obnova

Duhovna obnova s velečasnim Draženom Radigovićem
04.prosinca 2009.

pjevamo s VIS NOVO SVITANJE

Gospodin je moja snaga, moja radost, moj mir


Mt 9
27Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" 28A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" 29Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." 30I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" 31Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju Možemo biti očarani, začarani i razočarani.

Kad suosjećaš s nekim i to te vodi u akciju jer Božja ljubav struji kroz tebe na druge.
Samosažaljenje je kad je Božju ljubav usmjeravaš samo na sebe jer smo nezadovoljni.
Kušnje! Svi ih imamo....npr. da nam daju vlast samo jedan sat puno toga bi mi promejnili, sve bi okrenuli u svoju korist.
Svi smo u kušnjama, zdrastveni problemi, financijski i ostali...to sve nas može slomiti ako ne budemo s Bogom na čvrstoj stijeni. Sjetimo se koliko je Bog vodio Izraelce kroz pustinju. Zašto? Da bi ih učvrstio u vjeri ! Njima ni sva čuda koja su se događala u pustinji nisu bila dovoljna. No vjera ne dolazi kroz čuda .
Ako ti želiš biti jaki u vjeri moraš prvo proči kroz kušnje, pustinju. To je kao bicikl kad učiš voziti. Ima tu i padova i udaraca. Odgojne mjere dolaze od Gospodina. Izraelci, svi su mrmljali protiv Mojsija i Arona. Svađaju se s njima i govore da su bar izginuli. Oni su tako i protiv Boga i Mojsija. Svi oni koji su prozvali smrt nisu vidjeli obećanu zemlju, samo mlađi od 20 godina jesu. Zato pazimo o čemu razmišljamo. U MUDRIM IZREKAMA18,21 piše SMRT I ŽIVOT SU U VLASTI JEZIKA. SNAGA IZGOVORENE RIJEČI.
Kušnje koje će Bog dozvoliti u vaš život su da vas ojačaju, ne da vas slome! Kako ćemo se postaviti?kao Izraelci? ZABORAVILI SU GLEDATI U BOGA A SAMI NEMATE ŠANSE.

RIM 8
28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

Sad reci svome susjedu pored kojega sjediš BOG SVE NA DOBRO OKREĆE....
BOG MRZI MRMLJANJE...ponovite svi zajedno.
Mrmljanje je izraz nevjere, samo počni i završit ćeš u pustinji. Ako Ga ljubiš sve bude dobro. Ako Ga ne ljubiš, što prije Ga počni ljubiti. U našim kušnjama Bog će nam dati neku lijepu milost.
Sjetite se JOBa koji je sve izgubio i tad mu je žena rekla da gdje mu je sad njegov Bog.
A Job je kazao samo; Gospodin dao, Gospodin uzeo, neka bude blagoslovljeno ime Njegovo!

Povezani s Bogom, Bože ljubim Te, a mi gledamo svidjeti se ljudima, ne Bogu i zato nastradamo zbog takvog stava. Treba biti strpljiv
Sjetite se Biblijskog lika Josipa, koji se oduvijek molio se Bogu a braća su ga bacila u bunar, prolaznici su ga prodali u roblje, a na kraju kao faraonov savjetnik i mudar čovjek spasio je narod od gladi.

Okrenite se svom susjedu i kaži mu AKO TE BOG VODI KROZ VELIKE KUŠNJE ZNAČI DA IMA ZA TEBE VELIKE STVARI.
Evo ja sam 95 godine trebao u grad Pakrac, a pet svečenika prije je to odbilo. Kada sam stigao i vido sve porušeno od rata kazao sam „Nemam ovdje što pokvariti“. Za četiri godine materijalni pomaci su bili ogromni, nije bilo svečenika, pet crkava smo obnovili , misli sam pa mogao sam ići i u građevinare, a započeli smo velike stvari s mladima. Po 400 mladih je dolazilo . Meni su rekli da sam pre radikalan svečenik, karizmatski i bolje da ostanem u Čazmi pa sam kazao „Bože daj mi s kušnjama sretan ishod“ i tamo su počeli karizmatski susreti „ Dobrog pastira“ , po 1200 ljudi je dolazilo u Bjelovar, Čazmu, Zagreb, Veliku Goricu. Preko 8000 ljudi. IMAJMO POVJERENJA U BOGA.
Evo i profesor Ivančić, poznati , pričao je i sam o tome, kada je obolio od raka, kad se obrati (doživio iskustvo živoga Boga) kazao je Bogu...nije moguće da želiš da umrem...i tako dugo dok nije prihvatio svoje stanje i počeo zahvaljivati Bogu...ozdravio je i Bog si je sigurno mislio ..E sad nećeš umrijeti“
Tako i mi svi. Pazite o čemu razmišljate! Jer u kušnjama je znam teško pozitivno govoriti.
Evo još jedne priče o obitelji koja je došla iz izbjeglištva gdje su sve izgubili i smjestili se u jednu kućicu nisu mogli 2 godine dobiti dozvolu za proširenje kuće. Na Pepelnicu kuća im je izgorila, bila je srijeda. Oni su bili vjernici, redovito na misi cijela obitelj, a ljudi su im počeli govoriti a gdje je sada vaš Bog, ko Jobu. Drugi dan, cijela obitelj je došla na Biblijsku grupu i kazali su ne znamo kako će Bog promjeniti al promjenit će sasvim sigurno.
Za tri mjeseca uz pomoć donatora sve su dobili.
Job je dobio deset puta više a snaga i milost ostaju.
Evo primjer Marta i Marija. Marija je bila aktivna a Marija je sjedila uz Isusa i ugodila mu svojom blizinom i slušanjem. Mi imamo ljudske osobine nemamo Božje obzire.
U Ivanovom evanđelju piše ..ako vi ostanete u meni i ja u vama donosit ćete mnoge plodove.
Kada je Lazar umro Marta mu je došla i kazala ...“Isuse da sui ti bio tu moj brat bio bi živ.
No kada muje prišla Marija i kazala te iste riječi ...“Isuse da si ti bio tu moj brat bio bi živ“, na njezine riječi Isus se rasplakao i pitao „Gdje ste ga stavili“ Marija je bila moliteljica.
A koliko vi molite ? Evo u ovo vrijeme Adventa zamolite Duha svetoga da vas prosvjetli.
Šutite sada,saberite se , znam misli idu na šarafe, grah, šaraju misli i tako možda 3, 4, 5 dana će vam trebati da se sabrete...tada ćete doživjeti da oni koji Ga ljube.....


I nemojte se sažaljevati sjetite se Jahve od kojega dolazi pomoć !

Sanna

7.12.09

Došašće




Došašće

U došašću se spominjemo četiriju Isusovih dolazaka:

Prvi se zbio u tijelu, prije dvije tisuće godina kad se rodio u Betlehemu.

To sjećanje doživljava svoj vrhunac na Božić.

Zatim je tu drugi Isusov dolazak, tajanstven, koji se zbiva tijekom povijesti u svakoj duši po milosti kad Isus preko sakramenata ulazi u naše duše i u naš život, posvećuje nas i vodi prema spasenju.


Potom je tu treći Isusov dolazak koji će se zbiti u času naše smrti i susreta s njime kao našim milosrdnim Sucem.


I kao posljednji, četvrti dolazak, njegov slavni dolazak iščekujemo na kraju naše povijesti, kad će otrti svaku suzu i konačno uspostaviti pravdu.


Naš je život pod stalnim znakom iščekivanja dolaska Gospodinova: "Tvoj slavni dolazak iščekujemo"

govorimo kod svake naše svete mise nakon pretvorbe,

nakon što se Isus utjelovi na otajstven način u Euharistiji.


Odatle naš život

poprima novu vrijednost,

naše ovozemno zalaganje

u ljubavi k bližnjemu

postaje značajno za našu

konačnu budućnost.


Dok slavimo povijesni Isusov dolazak,

neka nas on podsjeća i priprema na njegov konačni dolazak

u našem životu i na kraju vremena.


Blagoslovljeno vrijeme Adventa - radosnog iščekivanja Isusova dolaska, bilo svakom čovjeku!

5.12.09

Sveti Nikola



Nikola

Svetac Biskup

O ljubavi, o diko najveća!

Kćerko Božja, koju otac uda

Za svijet bijedan, da po njemu svuda

Srećom rada i na oca sjeća;

Ti svetice, kojoj svatko dube

Hram u srcu, jer sva srca ljube,

Tebe pjevat danas mi je sreća!

(Petar Preradović)

Slaveći danas blagdan velikog zaštitnika tolikih naših župa, svetog Nikolu, željeli bismo vam progovoriti o onome što je na njemu najljepše i najprivlačivije, o onome što našu Katoličku vjeru čini božanskom, nebeskom, a to je ljubav.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole imao je svoj dom neki čovjek, nekad bogat, ali je, izgubivši carsku službu, izgubio skoro sav imetak i postao siromah. Imao je tri kćeri koje bi se mogle udati, jer su lijepe i pristale, ali im ne može dati miraza. I nesretni otac odluci trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri da tako nešto zaradi. One se jadnice usrdno pomoliše Bogu da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

I sveti je Nikola nekako doznao za tu crnu odluku nesavjesnog oca pa uzevši vrećicu, napuni je dukatima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće onog nesretnika, ubaci zamotak kroz prozor, brzo se udaljivši. Možemo lako zamisliti kako se otac onih djevojaka začudio kad je ujutro našao onoliki novac. Prebroji ga i reče: »Otkuda ovo ovdje?« Razmišljajući dođe do uvjerenja da mu je to ubacio neki prijatelj jer je svako drugo tumačenje bilo nemoguće. Vidjevši kako je svota upravo dostatna da časno udade jednu kćer, opremi je i miraz joj dade. Kad li se ono dogodi i po drugi put; nade, naime, jednog jutra i drugu vrećicu s dukatima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. unatoč svem zaklinjanju neka šuti, sretni otac nije imao preče brige negoli razglasiti što mu je učinio Nikola – prijatelj sirotinje.

A kod koga je naučio sv. Nikola tu divnu krepost ljubavi?

Odgovor: Kod Učitelja i uzora ljubavi, kod Isusa Krista!

Krist govori o ljubavi prema bližnjemu kao o svojoj zapovijedi, kao o novoj zapovijedi. A u čemu se sastoji ta nova zapovijed?

Odgovor možemo sažeti u četiri misli:

1) Za Krista je zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu jedna zapovijed.

Od Njega samoga potječe riječ: »Žto god ste učinili jednome od najmanjih, meni ste učinili.«

Na sudnjem će danu Krist naglasiti da je sve što je učinjeno gladnima, žednima, golima, bolesnima, Njemu samome učinjeno.

2) Krist daje primat – prvenstvo ljubavi.

Zapovijed ljubavi stoji iznad svih drugih zapovijedi. Ljubav je duša i srce sve kršćanske savršenosti i svetosti. Ona nije samo sastavni dio kršćanske etike, i to najvažniji, ona nije samo naročita strana kršćanskog morala, i to najdragocjenija, nego je sadržaj svega onoga što kršćanstvo od nas traži.

Kad bismo govorili ljudskim i anđeoskim jezicima, dakle, kad bismo bili u najvećoj mjeri nadareni, a ljubavi ne bismo imali, bili bismo kao mjed koja jeci i praporac koji zveči. Kad bismo imali dar proroštva, sve znanje, kad bismo razumjeli svaku tajnu, dapače kad bismo imali i vjeru koja pomiče bregove, a ljubavi ne bismo imali, bili bismo ništa.

3) Krist je sam došao na svijet da zasvjedoči ljubav.

»Duh je Gospodnji na meni, govori On u nazaretskoj sinagogi, zato me pomaza da naviještam Evanđelje siromasima. Posla me da propovijedam zarobljenima otkup i slijepima vid, da oslobodim potlačene, da propovijedam milosnu godinu Gospodnju« (Lk 4,18–19).

Da zasvjedoči ljubav, Krist je došao na ovaj svijet, trpio i umro. A ljubav je razlog opstanka Crkve, apostola i svećenika. Ljubav mora biti također raison d’etre – razlog opstanka i nas kršćana. Naša je sveta dužnost ljubavi da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, i to ne samo u rijeci, nego u čitavom našem bivstvovanju i djelovanju.

4) Krist je proširio granice ljubavi u beskraj.

To je smisao prispodobe o milosrdnom Samaritancu. Svaki je čovjek naš bližnji, pa i neprijatelj. Mi ne smijemo nikoga isključiti iz svoje ljubavi. Ljubav ne smije pitati za osobu, za rasu, za stalež, za zanimanje, dapače ni za vjeroispovijest. Gospodin daje da Njegovo sunce izlazi dobrima i zlima i da kiša pada pravednima i grješnima.

Najljepši nam je pak primjer ljubavi prema bližnjemu dao sam Krist Gospodin. Njegov divni primjer možemo sažeti u tri misli:

1) Krist je imao povjerenja u ljude.

On je vjerovao preljubnici, grješnici koja mu je ležala do nogu, Samarijanki, razbojniku i cariniku. I ti su se muškarci i žene uhvatili za to povjerenje kao za sidro i spasili iz oluje. Krist je vjerovao i svojim apostolima unatoč svim njihovim pogrješkama. On je vjerovao jednome Petru i onda kad je taj zatajio.

2) Krist je nastojao usrećiti ljude.

I doista, kolike je bolesnike usrećio povrativši im zdravlje, grješnike podijelivši im oproštenje i smirenje savjesti, djecu koju je grlio i blagoslivljao!

3) Krist je podigao ljude na nov, na božanski život, davši im milost i snagu za to.

On nam je, dakle, najljepši primjer ljubavi prema bratu čovjeku, osobito patniku. On sam završava prispodobu o milosrdnom Samaritancu riječima: »Idi i ti čini tako!«

Jedan prastari natpis na nekoj kapelici u Gornjoj Bavarskoj govori u jeziku pobožnog srednjeg vijeka o bitnom u ljubavi prema bližnjemu:

»Ako ne prosuđuješ i ne osuđuješ nijednog čovjeka, draže mi je nego da si sve svoje imanje i posjed podijelio siromasima.

Ako opraštaš svom neprijatelju, draže mi je nego da bosonog hodočastiš k Sv. Jakovu u Compostelu u Žpanjolskoj i na svakoj se milji biješ.

Ako kojem čovjeku štogod dobro ispripovjediš ili pročitaš iz Svetog pisma, draže mi je nego da 7 godina živiš samo o kruhu i vodi.

Ako poštivaš i najmanjeg čovjeka i ne uznosiš se nad njim, draže mi je nego da sagradiš most i sve ljude, koji preko njega prelaze, primaš na konačište.«

A jedna druga njemačka izreka lijepo veli:

Budi uvijek spreman davati,

I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!

Znaj da tvoja smrtna košulja

neće imati džepova!

U tom je kršćanska ljubav naročito u srednjem vijeku znala biti nenatkriljiva. Vitezovi-redovnici ivanovci nazivali su bolesnike po svojim bolnicama »gospodo«, a sebe od bolesnika »braco«. Bolesnici su dobivali hranu iz srebrnih zdjela na srebrnim tanjurima, dok su sami vitezovi-redovnici jeli iz drvenih posuda.

Pripovijeda se o nekom biskupu koji je upravio na svoje bogoslove ove rijeci: »Od svih vaših ispita najvažniji je ispit iz ljubavi!« Ne vrijedi li to za svakoga od nas? Žto ćemo biti svi mi bez razlike pitani na najsudbonosnijem ispitu, o kojem će ovisiti čitava naša sretna ili nesretna vječnost, na sudu Božjem, što drugo nego o ljubavi, kako smo vršili zapovijed ljubavi prema bratu čovjeku?

Da li ste već čuli za sestru Rozaliju? Bila je to redovnica milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Proživjela je tri francuske revolucije. Onu veliku iz god. 1789. još kao dijete, a one manje iz god. 1830. i 1848. kao redovnica, i to stanujući od god. 1806. sve do smrti god 1856. u nekom pariškom predgrađu, gdje je još od prve revolucije bilo sve puno mržnje i želje za osvetom i odraslo bez ikakve vjere. A ipak, ne samo što se njoj kroz cijelo to vrijeme ništa nije dogodilo, nego je ona god. 1848., kad je već općenito bila poznata i priznata kao »Majka«, bez ikakva rizika smjela odbrusiti revolucionarima u lice što god je htjela.

Kad su oni dovukli u dvorište njezina doma nekog zarobljenog časnika da ga strijeljaju, doleti ona kao furija i zavikne: »Ovdje se ne ubija!« – i mnoštvo je uzmaknulo.

Znala je doći na barikade i održati revolucionarima ovakvu lekciju: »Ta prestanite već jednom s pucanjem; zar nemam dosta udovica i siročadi da ih hranim pa mi hoćete priskrbiti još drugih?« – i paljba je popustila, a narod bi govorio: »Pustite Majku neka svoje čini!«

Kad su joj jednom ipak prigovorili zašto ide na barikade, jer je i protiv njihove volje može pogoditi ubojito zrno, odvrati im ona: »Mislite li da sam sretna što živim kad se moja djeca ubijaju?«

Nekom se liječniku već uzdigla nad glavom smrtonosna sjekira, a on zavapi: »Žto radite? Ja sam prijatelj sestre Rozalije!« – i mnoštvo ga upravo s poštovanjem pusti da slobodno prođe kroz njihove redove.

Jedna izjava sestre Rozalije dostatno otkriva temelj i izvor iz kojega je mogao poteci njezin neograničeni utjecaj na ljude, a to je: »Nešto me guši i oduzima mi svaki tek, a to je misao da tolike obitelji nemaju kruha.« Zato se njezino lice redovito ponešto razvedrilo samo onda kad je gledala radost onih kojima je pomogla.

Sigurno su sestra Rozalija, sv. Vinko Paulski i Ozanam, a danas apostol beskućnika u Parizu abb� Pierre ispisali svjetlije i časnije stranice francuske i crkvene povijesti nego Richelieu, Mazarin, Talleyrand i drugi.

Blagdan sv. Nikole, prijatelja i dobrotvora sirotinje i djece, neka bude za nas povod da se ispitamo kako vršimo veliku zapovijed ljubavi!

4.12.09

Savjeti



Savjeti

Jednoga dana zamolio sam Boga za savjet

kako živjeti na ovoj Zemlji…

Bog mi se približio i na uho mi tiho rekao…

Budi poput Sunca.
Ustani rano, i nemoj ići u krevet kasno…

Budi poput Mjeseca. Sjaji u tami ali budi podčinjen većem Svjetlu.

Budi poput ptica.

Jedi, pjevaj, pij i leti.

Budi poput cvijeća,

Voleći sunce, ali vjeran svojim korijenima.

Budi poput vjernog psića, ali samo svome Bogu.

Budi poput voća.

Prekrasan izvana, a zdrav iznutra.

Budi poput dana, koji dolazi i odlazi bez hvalisanja.

Budi poput oaze.

Daj svoju vodu žednima.

Budi poput krijesnice,
Iako malena, baca svoju vlastitu svjetlost.

Budi poput vode,

Dobar i svima jasno vidljiv

Budi poput rijeke,

Uvijek idi naprijed.

A iznad svega,

Budi poput raja:

Budi Božji dom.

Nauči me

da vršim volju tvoju,

jer ti si Bog moj.

Duh tvoj dobri

nek me

po ravnu putu vodi!

Psalam 143:10


Gospode, ne dozvoli da ostanem gdje sam sada.

Pomogni mi da postignem ono što Ti želiš da budem.

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...