27.7.10

LJUBIM TE I ČUVAM TE



Jedina je stvarnost samo ovo:

LJUBIM TE I ČUVAM TE.

ZA SADA I ZA VJEČNOST!

(Isus)

Ako bi me tko htio vidjeti,

rado bih mu otkrio svoje lice;

Ako bi me tko htio osjetiti u svojoj duši ne bih mu se sakrio.

Ako bi tko htio mnome razgovarati, s velikom radošću zajedno bismo razgovarali.

Mirno naprijed s povjerenjem u moju ljubav!

* Pokušaj svaki dan naći razloga da mi zahvaljuješ.

* Samo mirno naprijed bez straha i tjeskobne brige.

* Ne krati mi, ne krati vrijeme susreta sa mnom.

Duh Sveti djeluje u tebi više nego si toga svjestan.

Ne boj se doći k Meni... u svim svojim mukama, i potuži se Meni ako hoćeš, ali nikome drugom.

Traži sve od Mene,

traži svakog dana, svako jutro,

sve što ti treba za čitav dan,

tebi i svim ljudima.

Traži bez prestanka, neumorno!

Jer moja je radost

uslišavati molitve!

Ne brinite se za uspjeh svoga rada!

Ja dajem onoliko uspjeha i ploda

koliko ga povjerite Meni.

Dosta je samo da koja duša počne razmišljati o mojoj ljubavi, pa da joj Ja izađem u susret sa svim svojim darovima.

Nakloni glavu za samo kratak tren i zatim me gledaj! Svaki put kad podigneš svoj pogled na mene, ubacit ću u tvoje srce zraku svoje ljubavi.

Ja sam Isus! Dosta je da me zovneš pa da dođem. Odmah dolazim. Dosta je pozvati me u zoru, u podne, ili kasno u noć pa da odmah dođem i nikada ne puštam da se čeka na Mene.

Zovi me mojim Imenom, zovi me Isuse, jer to ime sve kaže. I nije potrebno da preda mnom padaš na koljena; naprotiv; Ja ti perem noge kao Petru i ostalim apostolima.

Oprat ću ti noge, te noge što su hodale skliskom cestom, sada ranjene i izudarane o kamenje. Da, obrisat ću ih, zavit ću ih, poljubit ću ih i ozdravit ćeš i nećeš znati drugog puta do onoga što vodi k meni.

Ja podjeljujem najveće oproštenje, ispričavam pogreške, privlačim k sebi duše i pripravan sam sve oprostiti u zamjenu za žarku ljubav.

Tvoj je veliki grijeh da ne vjeruješ u moju veliku ljubav prema tebi.

Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje je Kraljevstvo svih onih koji su sa mnom. I zato neprestance molim Oca: Oče! Neka i oni budu sa mnom tamo gdje sam Ja, da vide tvoju slavu i slavu što si mi je dao!

... za sve ima mjesta u mome Kraljevstvu i želim da tamo gdje sam Ja dođu svi koje Otac ljubi kao što i Ja ljubim Oca. U mom Kraljevstvu sunce nikada ne zapada. Vječno je proljeće i savršen mir u Bogu.

Samo su tvoje boli i tvoje suze ono što vrijedi od tvojeg prolaza po zemlji, ono što ostaje za Nebo.

Htio bih na sebe preuzeti teret ljudskih boli i sam ga ponijeti kao što sam onda ponio.

Evo moje najveće želje: prožeti vaše duše, biti uz vas svakog dana, časa i noći, dijeliti s vama radosti i boli, plakati i radovati se zajedno, olakšavati vam vaš teret i postati vašim Cirencem...

... sjediti s vama kod stola i zajedno jesti kruh vašega znoja; sve u svemu živjeti u dvoje sa svakim stvorenjem. Ne smijete se nikada osjećati sami i napušteni, jer nitko nije nikada sam i napušten od Mene.

Moja odjeća je crvena od Krvi prolivene za sve vas; ali dođite k Meni, ne bojte se! Sve sam zaboravio, ne poznam osvetljivosti. Samo ljubav može pobijediti! Samo se vratite k Meni, drugo ništa ne želim.

Nema veće ljubavi nego dati svoj život za one koje ljubiš!

... život za život...

... ljubav se plaća ljubavlju!

Htio bih da svaka duša shvati da mi je draga na jedan jedinstven način, i u mom Srcu ima svoje vlastito mjesto, koje nitko drugi ne može zaposjesti, ima svoje vlastito poslanje, koje neće nitko drugi izvršiti onako kao ona. Ako se odupre, neće se izvršiti ono što je upravo ona mogla obaviti.

Neka je i vaša ljubav prema bližnjemu djelotvorna. Nije dosta propovijedati Ljubav, treba tu Ljubav učiniti živom. Neka ona bude u vama! Ako se tko odupire riječi, neće se oduprijeti primjeru koji je uvijek zarazan.

Započni širiti Moju ljubav. Započni sada, najprije u obitelji i među prijateljima. Pošalji ovu poruku osobama s kojima želiš podijeliti Moju ljubav.

Kažem vam: Isus te ljubi!

26.7.10

Sveta Ana i sveti Joakim



GLAVA PRVA

O roditeljima Sv. Ane


O roditeljima sv. Ane postoje dva mišljenja.
Sveti Andrija Krećanin drži ocem sv. Ane Nathana, koji je po Salomonu bio ogranak loze Davidove.
Njegova djeca bijahu: naša Svetica, Marija, Sobe i Jakov, koji je bio otac sv. Josipa.
Drugačije misli o tom sv. Hipolit Portuanac.
Po njegovu mišljenju bila bi sveta Ana kćer nekoga Mathana, koji se po ljetopisima karmelitanskim naziva Stolanom.
On je bio svećenik iz svećeničkog plemena Levijeva, koji se oženio nekom
Marijom, koja se po spomenutim ljetopisima naziva Emerencijanom.
Iz tog su se braka rodile tri kćerke: Marija, Sobe ili Ismerija, a posljednja sv. Ana.
Sve su se one udale i imale djecu, Marija se udala za Kleofu ili Alfeja,
brata sv. Josipa, te porodi: Salomu, Mariju, Josipa, Jakova, Judu i Šimuna.
Salome se, najstarija kćerka Kleofina, uda za Zebedeja, te rodi Jakova i Ivana.
Sobe se uda za nekog svećenika, (možda Eluida), te rodi Elizabetu, ženu Zaharijinu i majku Pretečinu (sv. Ivan Krstitelj).
Ana se uda, kako ćemo vidjeti za Joakima, i porodi Blaženu Djevicu.
Da su spomenute bile sestre sv. Ane, potvrđuju još Egesip, Euzebije,
Nicefor, sv. Epifanije i mnogi drugi; potvrđuje također i grčki
Menologij) dana 8. rujna.
Roditelji svete Ane obitavahu u Sephoru.
Sephor ili po današnjem Seffourich, slatka prekrasna, plodna dionica, a pripadala je plemenu Zabulonovu.
Dionica leži na sjeveroistoku Nazareta, od kojega je udaljena za 6 km, a od brda Karmela 4 milje.
Čujmo što govori o majci Aninoj sv. Ćiril Aleksandrijski: „ Kad ono se već
približavaše vrijeme spasenja, sedamdeset godina prije upućenja,
procvate u Galileji miomirisan cvijet,_ plemenita djevica iz plemena Davidova.
Djevica bi nadarena svim mogućim darovima, koliko duševnim, toliko i tjelesnim.
Bila je bogata, lijepa, ljubazna, ćudoredna, srdačna i veledušna, a usto je živjela u čvrstoj nadi u budućega Spasitelja.“
P.Martin od Cochema (Das grosse Leben Jesu Christi) piše da je Emerencijana
provodila skroman život u samoći svoga srca, u pokori, šutnji, molitvi
i razmatranju svetih knjiga, te je tako svojim žarkim željama
pospješivala dolazak Željenoga.
Često bi se uspinjala na brdo
Karmel, gdje življahu u uzdržljivosti i molitvi Eseni, nazvani sinovima
prorokovim, te bi se tamo zadržala raspravljajući s njima o duhovnim stvarima.
Procvavši do udaje, stadoše je roditelji nagovarati da poda ruku nekome mladiću, koji je htjede za pratilicu života.
Emerencijana se posavjetuje s jednim od karmelskih monaha, s osamdesetogodišnjim
starcem, po imenu Arkom, koji sa svojim sudrugovima moli i posti tri
dana proseći svjetlost Gospodnju.
Na svršetku im se trećega dana pričini kao da vide prekrasno stablo, koje se rasprostranjivaše u dvije velike grane.
Jedna od grana proizvede tri prekrasna ploda, a druga samo jedan.
No taj je bio mnogo ljepši, nego li onaj od prijašnje grane, a iz njega
proniče cvijet, koji svojim preugodnim mirisom napuni i nebo i zemlju.
I najedanput se začu tajanstveni jaki glas: „ Ovo stablo je Emerencijana!“
Tad joj javi Arko, da se poda volji Božjoj i uda za spomenutoga mladića.
Ona pristane, te se uda sa Mathana, koji se drukčije naziva Stolanom.
To se zbilo 77. godine prije poroda Kristovog.
Ako je bio svet život Emerencijane kao djevice, nije bio manje svet ni kao
žene, jer je Mathan bio uistinu vrijedan nje, kao i ona njega.


GLAVA DRUGA

Rođenje sv. Ane i njezina mladost

Porodivši Emerencijana drugu svoju kćerku Sobe, prođe 20 godina, a da ne rađaše više djece.
Gospodina ne ostavlja svoje pa radi tog htjede utješiti žalosnu službenicu svoju, premda već imaše 40 godina.
No Emerencijana nije bila bez razloga tužna .
Ona se bojala da se nije možda nevrijednom pokazala onog obećanja, što joj objaviše Karmelski monasi.
Sad se neke noći objavi usnu anđeo, te reče njoj i Mathanu : „Tješite se
Božji prijatelji, ja sam predao Bogu vaše suze i molitve, pa me radi
toga poslao da vam navijestim, da ćete dobiti jednu kćerku, koja će
biti velika pred Bogom pred ljudima.
Od vas će proizaći Plod, koji će biti utjeha sviju ražalošćenih srdaca.
A kao znak istine naći ćete nad svojim uzglavljem zlatnim slovima upisano
njezino ime.“ I zbilja, sutradan pročitaše na postelji anđeoskom rukom
napisano : Ana.
Anđelova se riječ doskora ispuni, kada Emerencijana iza 9 mjeseci porodi neke srijede našu Sveticu.
Kad je imala tri godine dadoše je roditelji prema zavjetu u hram, gdje je
boravila uz ostale djevojke, koje bijahu kroz nekoliko godina posvećene službi svetišta.
Za boravka Anina u hramu, umre joj otac i bi
sahranjen u Sephoru; malo iza toga preseli se u bolji život i pobožna
majka, a da joj ne objavi proroštvo anđeosko.


GLAVA TREĆA

Udaja sv. Ane za sv. Joakima

Za svoga boravka među ostalim djevojkama sticaše sv. Ana sve više i više savršenosti.
Ona je gorjela žarkom ljubavi prema Bogu, pa joj se radi toga rodi vruća želja z aŽeljenim, da ga spozna.
Izašavši iz hrama i vrativši se kući u Sephor posveti se posve razmišljanju i molitvi.
Česti bi zalazila karmelićanima, da se s njima posavjetuje i porazgovori o svetim stvarima.
Oni joj i savjetovaše, da se uda za Joakima sina Mathatova iz plemenite loze Davidove bogate krepostima.
Ani su tada bile 24, a Joakimu 46 godina.
Pobožna opatica iz samostana D Agreda, sestra Marija od Isusa, ovako piše:“
Približavajući se vrijeme spasenja, pošalje Bog dva sjajna svjetla, da
navijeste svijetu bliski sjaj Sunca pravednosti, Krista Spasitelja
našega.
Te dvije krasne zvijezde bijahu sv. Joakim i Ana.
Sv. Joakim imađaše kuću, obitelj i rođake u Nazaretu, gradiću Galilejskom.
On je bio čovjek pravedan i svet, prosvijetljen osobitim milostima i svjetlošću odozgora.
Razumijevaše po milosti mnogo tajna svetoga Pisma i proroka, pa je žarko molio
Gospodina, da bi se smilovao bijednome ljudstvu i poslao Obećanoga.
Njegova vjera i ljubav dopirahu do neba.
On je bio muž vrlo ponizan, čist, sveta vladanja i najveće iskrenosti, ali ujedno strog, neprispodobive čednosti i poštenja.
Sv. Ana imađaše kuću u Betlehemu.
Ona bijaše čista, ponizna i lijepa, a od svog djetinjstva već bijaše sveta i puna kreposti.
Svevišnji joj objavi velika i duboka rasvjetljenja, u kojima razmatraše duboke tajne.
Također bila je vrlo marljiva i radišna, tako da je sjedinjavala dva života: život misaoni i djelatni.
Po Božjem nadahnuću poznavaše tajne svetih knjiga; poznavaše tajne i svojstva, koja bijahu drugima zastrta gustom koprenom.
Budući da je poznavala tajne svetog Pisma, stane vruće čeznuti i moliti za Mesiju.
I njezine molitve bijahu primljene kod Boga, te je svojim vrućim molitvama pospješila dolazak Željenoga.
Kako Joakim tako i Ana, neznajući za drugo moljahu u Gospodina milost, da bi
njemu dao dobru ženu, a njoj dobrog muža, tako da budu jedno drugom
potpora, da mogu zajednički napredovati u postima i savršenosti.
Bog usliši njihove žarke molitve te pošalje arhanđela Gabrijela, da im navijesti njegovu volju.
Arkanđeo se prikaže sv. Ani u slici čovjeka.
Ana mu se dostojno nakloni, a on joj reče: „ Gospodin usliša tvoje žarke
molitve i želi da i nadalje nastaviš zazivati tvojim molitvama dolazak
Spasitelja.
Božja je volja da se ti udaš za Joakima, čovjeka pravedna srca i ugodna pred očima Gospodnjim.
U njegovu ćeš društvu moći ustrajati u izvršavanju Božjih zakona i u njegovoj službi.
Nastavi i dalje s tvojim prošnjama i molitvama, ali prepusti sve u ruke Gospodnje,
Da on uredi kako će se svidjeti njegovoj svetoj volji.
Ti uostalom koračaj uvijek stazom pravednosti; tvoj niski stan neka bude
uvijek u visinama; moli neprestano za dolazak Mesije i veseli se u
Gospodinu, koji je tvoje spasenje.“
Arkanđeo se poslije javi u snu i Joakimu te mu reče: „ Da si blagoslovljen od Božje desnice, Joakime!
Ustraj u svojim žarkim molitvama, živi pravedno i savršeno.
Volja je Božja da se ti oženiš Anom, osobom blagoslovljenom od Boga.
Brini se za nju, štuj je kao žrtvenik Svevišnjega, te zahvaljuj Božjem
Veličanstvu na milosti, što ti je povjerilo tako svetu osobu!“
Spoznavši tako mladenci volju Božju, sjedine se svetim vezom čiste i neporočne ženidbe.
Čujte što govori o njihovu ženidbenom životu spomenuta već D Agreda: „ Sveti
zaručnici življahu u Nazaretu rastući sve više u krepostima i
savršenosti, te putujući po pravednim putovima Gospodnjim.
Zato su bili Bogu osobito mili i dragi.
Sav bi svoj prihod i plodove razdijelili svake godine na tri dijela.
Prvi dio bi poklonili hramu jeruzalemskome da se prikaže Bogu; drugi bi dio
razdijelili siromasima, a trećim bi uzdržavali sebe i obitelj.
Bog uvidi njihovu veliku darežljivost, pa im umnoži blago, tako da su imali svega u izobilju.
Oni življahu u najvećem miru i slozi, nikada nije došlo ni do najmanje svađe.
Ponizna se Ana potpuno podvrgavaše vlasti i volji Joakima, a sveti bi čovjek u
poniznosti uvijek želio spoznati volju svoje Ane, da je može lakše
preteći u vjernosti i ljubavi.
I tako je uvijek među njima bilo sveto natjecanje u poniznosti i ljubavi.
Osim toga živjeli su u tako savršenoj čistoći, da u čitavome njihovom životu nije došlo do nesporazuma.
Bog ih je na čudnovat način sjedinio, pa je bio sa svojim svetim strahom uvijek u njihovoj sredini.
Sveti Joakim je revno vršio zapovijed arhanđelovu, koji mu zapovijedi, da se brine i štuje Anu.
Bog blagoslovi osobitim načinom svoju službenicu Anu; nagradi je visokim
darovima i milostima, napuni je svetim znanostima, te je napokon
pripravi na neizmjernu sreću, da postane majkom - Majke samoga Boga. „

GLAVA ČETVRTA

Kušnja

Sagriješivši čovjek, utrnu mu u srcu sveta iskra ljubavi, a na svijet dođe zlo, koje zauzme mjesto i službu ljubavi.
No bol nije samo kazna za učinjeni grijeh, već je ujedno i ustuk grijeha, te je tako ponajbolje sredstvo, kojim se gasi ljubav.
Kad već jedanput gori srce ljubavlju razne su boli, kojim se jača i uspiruje plamen ljubavi.
Bol je kušnja kreposti, kao što se zlato kuša u vatri, tako se i kreposti kušaju u protivštinama.
Kušnjama ne mogaše izbjeći niti sveci.
Bog ih htjede kušati, da se time pokažu dostojnima uzvišenoga dara, što im ga namjeravaše pokloniti.
Poznato je kolikom nesrećom i kaznom smatrahu Židovi neplodnost.
Šesnaest već godina prođe otkako se naši sveci združiše ženidbenim vezom, a još ne bijaše nikakova ploda njihove svete ljubavi.
Činilo se da je Ana neplodnica, pa su je susjedi ismjehivali.
Ona kao i sv. Joakim postadoše predmetom rugla i šale.
No oni podnašahu velikim mirom tu žalost, jer se pokoravahu u svemu svetoj Božjoj volji.
I sv. Brigita opaža u svome „Govoru anđeoskom“ da je ženidba Joakima i
Ane bila blagoslovljena od Boga baš zato, jer ne zahtijevahu ništa
drugo nego čast i slavu Božju.
I ako su željeli imati plod svoje ljubavi, to je ta želja bila s nakanom, da bude sve na slavu Božju,
jedino bi se bojali da ne uvrijede Boga; to bi smatrali najvećom boli,
najvećom žalosti.
No ta podanost volji Božjoj ne isključuje ipak svaku žalost.
Oni su bili žalosni, jer ne imađahu djece , oni se žarko moliše Bogu, da ih
izbavi toga prokletstva, ali se podavahu sasvim njegovoj svetoj volji.
Zavjetovaše se da će dijete koje bi im Bog dao posvetiti Gospodinu.
Godina već dana prođe od onoga vremena, kad se sveti zaručnici zavjetovaše Bogu.
Sad htjede Bog da s poniženjem iskuša strpljivost Joakimovu.
Za neke svečanosti otputuje on s ostalima u Jeruzalemski hram, da prikaže Bogu dar.
Kad su davali darove velikom svećeniku, Joakim bi odbijen.
Jedan mu od svećenika prezirno reče: „ Joakime, zašto žrtvuješ, kad si čovjek
nekoristan? Udalji se od oltara, nemoj da svojim prinosima i žrtvama
izazivlješ Boga, jer ti nisu primljene pred licem Gospodnjim.“
Svetac se ponizi u svome srcu i počne ovako moliti:“ svevišnji Gospodine i
vječni Bože, ti znadeš da ja po Tvojim naredbama i volji dođoh u ovaj
sveti hram: sad me tvoj namjesnik prezire: no ja to i zaslužujem radi
svojih teških grijeha: pa nije ni to bez tvoga htijenja; ne prezri
Gospodine djelo ruku tvoji.“
Zatvorivši se svetac u samotnu potleušicu, pomoli se ovako: „ svevišnji vječni Bože, od kojega sve
ovisi, koji daješ život svemu i liječiš čitavi ljudski rod, ja se
ponizno bacam pred Tvojim licem, te te molim umanjiti moju žalost,
usliši moje smjerne molitve što ih združujem s onima Ane.
Tvojim su očima poznate sve naše želje, pa ako ja i ne zavrijedih da budem
uslišan- ne prezri molitava moje ponizne žene Ane Gospodine Bože
Abrahamov, Izakov i Jakovljev, naših starih otaca, ne skrivaj tvoga
lica pred nama; ne dopusti dobri oče, da me ubrajaju među krivce te
odbijaju moje prinose držeći me nekorisnim, jer mi nisi podijelio poroda.
Sjeti se Gospodine žrtava i prinosa slugu proroka, mojih
starih otaca; sjeti se sada onih dobrih djela, što ti bijahu tako draga
i mila.
Ti mi zapovijedaš da se tvrdom vjerom obratim Tebi kao
bogatašu i izvoru milosrđa; podaj mi dakle ono, za što te tako vruće
molim; ta Ti Gospodine, znadeš da time ispunjavam Tvoju volju i
zapovijed, budući da si nam Ti sam to obećao.
Suzdržavaju li pak moje krivnje tvoje veliko milosrđe, to te molim da ukloniš ono, što se
ne sviđa Tvojim očima, što suzdržava Tvoju pomoć.
Ti si moćan Bože Izraelov; Tebi je sve moguće, samo T treba nešto htjeti; T ne poznaš nikakvih zapreka.
Neka dopru do Tvojih ušiju moje smjerne molitve, pa ako sam siromašan i
malen, to si Ti Gospodine neizmjeran i sklon pomoći potištenima.
Kamo da odem od Tebe, koji si Kralj kraljeva, Gospodin gospodina, Svemogući?
Napunio si Gospodine, svoje sinove i sluge darovima i blagoslovom u njihovim
porodicama; podijeli i meni ono, što si podijelio mojoj braći.
Svidi li Ti se da mi podijeliš porod, ja Ti obećajem, da ću ga posvetiti u hramu na tvoju službu.
Duhom se i tijelom dajem Tvojoj svetoj volji, uvijek sam nastojao da bježim od taštine.
Učini kako se Tebi sviđa i razveseli srca naša.
Pogledaj sa svoga prijestolja na ponizni prašak podigni ga, da Te veliča i
slavi, da se u svemu ispunjuje Tvoja, a ne moja volja.“
Sličnu molitvu obavi i ponizna Ana ponovivši i ona spomenuti zavjet.
U Menologiju se grčkom spominje poniznost i slava svetih zaručnika slijedećim riječima:
Sveti Joakim i Ana prikazivahu dare Gospodinu, ali bijahu odbijeni, jer ne
imađahu djece. – Oni se obrate Početniku svega života i biše uslišani.
Bog im podijeli „prava vrata života“, što mi štujemo Bezgrešnim Začećem.
U sljedećem ćemo poglavlju vidjeti na koji način usliša Bog molitve svetih zaručnika.



GLAVA PETA

Navještaj


Pisano je, da slava slijedi poniznost, a molitve pravednika dopire do prijestolja Božjega, gdje je uslišana.
Tako usliša Bog i smjerne molitve naših dvaju svetaca.
Bog naredi arkanđelu Gabrijelu, da ponese svakome veselu vijest Božjega milosrđa, što je nakanio izliti iznad njih.
Arkanđeo se prikaže Joakimu, kojega nađe zadubljena u molitvu, te mu reče: „
pošteni i pravedni čovječe, Bog je vidio s visina, sa svoga prijestolja
Tvoje želje, On je uslišao tvoje molbe i uzdahe, te želi učiniti te
sretnim na zemlji.
Ana će, tvoja žena, začeti i roditi kćerku, koja će biti blagoslovljena između svih žena, koju će blaženom nazivati svi narodi.
Bog me vječni, nestvoreni i stvoritelj svih stvari, pravedan u svojim
sudovima,- jaki i svemogući, šalje k tebi, jer mu omiliše tvoja dobra
djela i milostinje.
Pa kao što ljubavna djela raznježuju srce Božje
te Ga potiču na milosrđe, tako i On hoće da obogati darežljivošću tvoju
kuću i obitelj s kćerkom, koju će poroditi Ana, a sam joj Bog nadjenu
ima „Marija“.
Od svoga djetinjstva mora biti posvećena Bogu u hramu, kako obećaste.
Bit će velika, odabrana, moćna i puna Duha Svetoga; njezin će začetak biti
nešto čudnovato za plodnost Aninu, djevojčica će biti neobična kako u
životu tako i u djelima.
Hvali i slavi Gospodina, Joakime, radi tako velikog dobročinstva, kakova ne iskaza nijednom narodu.
Pođi i zahvali se u hramu jeruzalemskom;a u znak istine toga veselog
navještaja, susrest ćeš kod zlatnih vratiju svoju ženu Anu, koja će
poći u hram radi iste svrhe.
Upozoravam te, da je to jedan od najuzvišenijih od navještaja, budući da će začetak ove djevojčice razveseliti i nebo i zemlju.“
Joakim ustane vesela srca, te se uputi u Jeruzalem, gdje se sastane s Anom, koja bi poslana po istome arkanđelu u sveti grad.
Anđeo joj se javi u času, kad je velikim čeznućem molila i uzdisala za
obećanim“Žuđenim“, te joj reče:“Ti i Joakim žarko moliste, da vam Bog
udijeli blagoslovljeni plod; Svevišnji usliša vaše molitve i odluči da
vam dade čudnovati i sveti porod, koji će vas obogatiti nebeskim
darovima, davši vam mnogo više, nego ste željeli“.
I sjetivši je kako Bog usliša molitve poniznih i vjernih, i navede joj primjere
Mojsiju, Esteru, Juditu i Davida, i nastavi: Poniznost, vjera i
milostinja Joakimova i tvoja dopriješe čak do prijestolja Svevišnjega...
On te odabire za majku one, koja će začeti i poroditi Jedinorođenoga Očeva.
Rodit ćeš kćerku, koju ćeš po Božjoj odredbi nazvati Marijom.
Ona će biti blagoslovljena među ženama i puna Duha Svetoga.
Ona će biti oblak, koji će prosipati rosu na okrepu smrtnika; na njoj će se ispuniti proroštva vaših starih otaca.
Bit će vrata života i spasa sinova Adamovih.
Znaj da sam i Joakimu objavio , da će dobiti svetu i blagoslovljenu kćerku,
ali mu Bog ne otkri tajne , da ima postati majkom Mesijinom.
Ne otkrivaj mu ove tajne, već pođi u hram jeruzolimski, te se zahvali na
velikome dobročinstvu, što ti ga pruži darežljiva desnica Gospodnja.
Kod zlatnih vratiju sastat ćeš se s Joakimom, pa ćeš se porazgovarati s njime o tim navještajima“.
Ove i mnoge druge stvari povjeri arkanđeo Ani, a zatim je ostavi.
Dvoje se svetih sastade kod zlatnih vratiju hrama i podade svevišnjemu hvale,
a zatim se povrate u Nazaret, gdje čekaše izvršbu obećanja.
Sama sv. Djevica objavi jednoć sv. Brigiti velike zasluge i kreposti svojih
svetih roditelja, radi kojih i zaslužiše takvu kćerku, jer oni u svojim
djelima ne tražiše ništa do slave Božje.
A u „Govoru anđeoskom“ nazivlje svetu Anu blagajnicom Božjom.
Kao što se u blagajni čuvaše blago hrama, tako u krilu Aninu počivaše Marija, koja bijaše njezino blago.
GLAVA ŠESTA

Obećanje se ispunjuje

Prečisto je začeće započelo.
Za onih je devet mjeseci Ana, Marije radi, bila nadarena velikim i mnogim milostima.
No đavao ne miruje nikada.
Njemu su mrske svete osobe, pa je zbog toga za biljeg svoje srdžbe odabra sv. Anu.
Đavao doduše nije poznavao velike tajne ljubavi, koje se zbivahu u Ani, ali
je svakako uvidio da Bog namjerava s njome i njenom kćerkom napraviti
nešto veliko.
D Agreda nabraja sva moguća sredstva, kojima je htjede strovaliti s visokog stupnja, na koji se bijaše popela.
Upotrebljavao je razna sredstva, ne bi li je strahom ili rukom neprijateljskom umorio.
Odatle mnoge unutarnje napasti nevjerovanja i nepouzdanja; odatle prijetnja,
da će joj razoriti kuću, a ona da će zakopana ostati pod ruševinama;
odatle navala i ruganje nekih susjeda, a pogotovo nekih ukućana koji se
rugahu njenom začeću, da si tobože ona umišlja, da prikrije svoju
neplodnost.
No Gospodin priskoči u pomoć svojoj službenici koja osta nepokolebiva uz sva nastojanja i spletke đavolske.
Tako nastupi i ponoć 8. rujna, 15 godina prije Isusovog porođenja, kada Ana porodi Prečistu.
Mnogi pisci drže, da je Marija bila začeta u Nazaretu, a po D Agredi se to
zbi 8. prosinca, rodi se u Jerusolimu u kući svojih roditelja izvan
gradskih zidina, nedaleko istočnih vratiju.
Kućica bijaše napola sazidana, napola uklesana u stijenu, nedaleko kupelji Bastide.
(Danas se nalazi na tome mjestu lijepa crkva i sjemenište grčkih klerika
unijata pod vodstvom bijelih Otaca, što ih osniva kardinal Lavigerie.
Zavod je posvećen sv. Ani).



GLAVA SEDMA

Dobra majka


Sveta Ana ne htjede da povjeri brigu nad kćerkom drugima; već, izbavivši je
Gospodin od svih naravnih posljedica poroda, brinula se za nebesku
djevojčicu sama.
D Agreda primjećuje, da se sv. Ana naslađivala sa
sv. Kćerkom, koju je milovala poput ostalih majka; no to bi uvijek
činila s velikim poštovanjem, kao što se i dolikuje tako tajanstvenomu
i božanskomu otajstvu.
Anđeli joj se njezini čuvari uz mnoge druge
čiste duhove klanjahu na rukama majčinim, te joj izvađahu milozvučne
simfonije, od kojih bi katkad uživala i sv. Ana.
Osmoga dana iza
poroda Bl.Dj. Marija, ugleda Ana veliko mnoštvo anđela, koji nošahu
štit na kojemu bijaše prekrasnim i sjajnim slovima isklesano „Marija“.
Anđeli joj narediše, da tim imenom prozove svoju kćerku.
Ana ispripovijedi viđenje Joakimu, koji je u prisutnosti jednoga svećenika i mnogih drugih prozva Marijom.
Određenoga se po zakonu dana uputi u hram, da se očisti, te prinese jedno janješce, grlicu i mnogo drugih darova.
Obred očišćenja obavi sveti starac Simeon, koji po višoj svjetlosti spozna i
osjeti, da je ta djevojčica određena za velike stvari.
Tom zgodom ponovi sv. Ana zavjet, da će prikazati kćerku službi hrama.
Bog obogati Anu i opet mnogim novim darovima; dade joj također spoznati i
svoju volju, da prikaže djevojčicu nakon navršene treće godine službi hrama.
U osamnaestom mjesecu prohoda i progovori Marija sama po
sebi, što je bilo na veliko veselje i radost Aninu, koja joj, primivši
je u naručaj ,- ovako prozbori:
„Kćerce moja,- miljenice srca moga, neka budu na slavu Svevišnjega tvoje riječi; neka koračaju na službu njegovu tvoje noge!
Neka budu riječi tvoje umjerene, ali promišljene, koraci tvoji neka budu
pravi i upravljeni na službu i sve na veću slavu Stvoriteljevu!“
Ako Marija i nije trebala ljudske pouke, budući da je bila prosvijetljena
vječnim Suncem mudrosti, to je ipak za sljedećih 18 mjeseci, što ih
provede uz majku, bila u svemu podložna njoj.
Sv. Ana ne otkrije nikada Mariji, da je odabrana za majku Mesijinu, mada je čežnja za
Spasiteljem i bila glavnim predmetom molitava majke i kćerke.
Budući da je sv. Ana ljubila Mariju velikom ljubavi; to je i željela, da bude
odjevena, ako ne i raskošnim, barem pristojnim odjelom, koje bi
odgovaralo kćeri imućne i vrlo vrijedne obitelji.
No progovorivši jedva mala svetica umoli majku, da joj načini grubo, pepeljaste boje odijelo, koje bi već prije bilo nošeno.
Ali joj majka odgovori: „Kćerce moja, učinit ću sve glede oblika i boje
tvoga odijela, kako želiš, ali neću da bude grubo, jer mu ne bi mogla
odoljeti; u tome ćeš dakle slušati mene.“
A Marija se poslušna uvijek, u svemu pokori volji svoje majke.
Sveta Ana podupiraše u svemu sveta i milosrdna osjećanja Marijina prema
siromasima, koje ljubljaše i štovaše veoma gledajući u njima sliku
Onoga, koji će se došavši na zemlju, zaručiti sa siromaštvom i
proglasiti ga blaženstvom
GLAVA OSMA

Prikazanje u hramu

Tako se približi i vrijeme, kad je Ana po zavjetu trebala Mariju prikazati službi hrama.
Svetoj se Ani bilo teško rastati slatkog ploda srca svoga, ali Marija je sve više čeznula za hramom.
Da ohrabri svoju vjernu službenicu, javi joj se Gospodin, te joj naredi da
prinese ovu veliku žrtvu odmah iza navršene treće godine Marijine.
Istu je objavu imao i sv. Joakim.
Navršivši Marija treću godinu, uzeše je roditelji i povedoše je iz Nazareta, u jeruzalemski hram.
Tu sa suznim očima ostaviše svoju kćerku među ostalim djevojčicama, koje
pod upravom Ane proročice obavljahu razne službe u hramu, vježbajući se
tako u pobožnosti.
Takve bi djevojčice ostale u hramu sve do svoje udaje.
Ispunivši time sv. Joakim i Ana svoj zavjet, nastane se u svojoj kući, u Jeruzalemu, da budu što bliže kćerci.
No Bog ih ne ostavi nikada, već im podijelivaše slatkih utjeha, da ne
osjete sve gorčine i žalosti za svojom milom i ljubeznom kćerkom.


GLAVA DEVETA

Smrt svetoga Joakima


Bog se ne da nikada pobijediti u velikodušju.
Pa ako je toga radi i ne znam kako velika žrtva, što je zahtijeva od
čovjeka, On to odmah naplaćuje mnogim darovima i velikim milostima.
Zahtijevajući
što više od čovjeka, kakvu god žrtvu, On je ne zahtijeva za sebe, jer
čovjek ne može ništa da mu dade, što bi ga učinilo većim i slavnijim,
nego što jest, budući da posjeduje sve u sebi samome.
U sebi samom ima Bog jedan jedini izvor i uzrok svoje veličine, svoje sreće i neizmjerne slave.
Zahtijeva
li Bog štogod od nas to biva zato da nas učini vrijednima svojih
darova, te nas time učini doista velikima, sretnima i slavnima.
Tko može shvatiti koliko je bio darežljiv Bog prema Joakimu i Ani koji se
odrekoše one, za kojom toliko uzdisahu i moljahu, dok je napokon ne
isprosiše u Bogu?
Već je prošlo šest mjeseci otkako je Marija bila u
hramu uzdižući se sve više i više u svetosti, kad joj jednoga dana javi
Bog skoru smrt njezina oca Joakima.
I ako joj objavi, da će sv. Joakim odmah poslije smrti biti ubrojen među svete u Limbu, to je ipak snađe velika žalost.
No Marija se žalostila svetom žalosti, a nipošto ne zdvajaše.
Ona se stane moliti sa svim žarom srca svoga, da bi Bog izbavio njenog oca
od svih zapletaja vražjih i podijelio mu nanovo novih milosti.
Osam joj dana prije očeve smrti objavi Gospodin dan i čas njegove smrti.
Marija se pomoli Gospodinu i zadobije milost, da kroz ovih osam dana
prisustvuje kod oca 12 anđela, koji će ga tješiti i hrabriti u
posljednjem času života.
Kad se već približi sv. Joakimu posljednja, ugleda po zagovoru Marijinu tisuću anđela kako silaze s neba, da ga hrabre i tješe.
Po njima mu i objavi Bog, do kolike je visine i dostojanstva uzdignuta njegova kćerka- Marija.
Taj je govor anđela čula i sv. Ana.
U zanesenosti i veselju radi čuvene milosti ostavi ovu zemlju u 69
godini, da navijesti u Limbu sv. ocima veselu vijest, - vijest zore
novoga dana, za kojim toliko uzdisahu kroz punih 4000 godina.
Anđeli, koji prisustvovahu smrti Joakimovoj, vratiše se svojoj Kraljici, da je obavijeste o čitavom događaju.
Marija se pomoli Gospodinu da bi pogledao i utješio njezinu majku, koju je i sama tješila u njezinoj boli.

GLAVA DESETA

Smrt sv.Ane

Nakon deset godina Marijine svetosti u hramu, anđeli joj jednoga dana
objaviše sljedeće:“Marijo, ispunjuje se vrijeme života tvoje majke Ane;
Svemogući je odredio da se oslobodi spona tijela da primi plaću za
mnoge muke, što ih je na zemlji prepatila.“
Ta vijest probode srce
Marijino poput mača, ali se i sada podloži volji Božjoj; pomoli se
žarko Bogu, da joj ohrabri majku u posljednjem času.
Ali gle čuda!
Anđeli je osobno ponesoše k njezinoj majci, da je hrabri i tješi.
Marija ostade sve do posljednjeg daha sv. Ane; a kad ova umre, anđeli je ponesoše natrag u hram.
Što se tiče naravnih kakvoća naše svetice, D Agreda piše, da je bila
velikodušna i darežljiva; umna i vrlo razumna; živa, ali ujedno i mirna
i vedra.
Bila je osrednjega, nešto manjega stasa od svete svoje kćerke Marije.
Lice joj bijaše okruglasta oblika, a pogled uvijek čedan; boja lica bijaše bijelo-grimizna.
Ana napokon bijaše majkom One, koja posta Majka samoga Boga.
Sveta
je Ana živjela pedeset i šest godina, koje se dijele u ova razdoblja: U
24. godini uda se uda za Joakima; 20 joj godina prođe bez poroda; u 43.
porodi Bl. Djevicu; pribrojivši još k tomu 12 godina života Marijina (
3 kod kuće i 9 u hramu ) čini upravo 56 godina...
Sveti Joakim i Ana bijahu zakopani u grob uklesan u pećinu , koji se nalazio blizu njihove kuće.
Nad njihovim se grobom diže danas lijepa crkva sv. Ane, a do groba se silazi niz 22 stepenice.
Ta crkva imaše slavnu povijest.
Fabri pripovijeda, da su tamo u samostanu obitavale redovnice sv. Ane.
Poslije propasti rimske vlasti nad Jeruzalemom, navališe na nj silne bujice Saracena.
Da izbjegnu pobožne redovnice gadnim pohotama ovih neljudi, poodrezaše si sve noseve, da se nikome ne svide.
U knjizi se objava svete Brigite pripovijeda, da je opatica od Sakrista
samostana sv. Pavla, izvan zidina rimskih, dobila na dar nekoliko moći
( relikvija ) svete Ane.
Razmišljajući ona kako bi ih čuvala i
častila, prikaže joj se sv. Ana, te joj reče:“Ja sam zaštitnica sviju
vjenčanih koji su živjeli prije doba milosti; ja sam također majka
sviju vjenčanih kršćana, jer se Bogu svidje da uzme tijelo od moga
koljena; pa zato ćeš kćerce moja, ovako slaviti Gospodina.
- Da si blagoslovljen Isuse, Sine Božji i Djevičin, koju si odabrao za Majku
svoju, te si tako došao na svijet po ženidbi Joakim s Anom; za molitve
te sv. Ane molim, da pogledaš milostivo sve one, koji žive u ženidbenom
staležu, da uzmognu uspijevati u Gospodinu.
Moći će moje biti na
utjehu svima onima, koji će me ljubiti i štovati, dok se ne svidi
Gospodinu da ih obaspe neizrecivom slavom u dan sveopćeg uskrsnuća.
Sv. je Crkva uvijek uvelike štovala i častila svete roditelje Bl. Djevice,
a sve veća pobožnost njezinih sinova pokazuje, da se Bogu sviđa ta
pobožnost.
Valja da ovdje spomenemo, da se pobožnost nalazi u nasljedovanju.
Ako hoćemo da isprosimo zagovor sv. Joakima i Ane, moramo ih nasljedovati u njihovim djelima.
U koliko će biti savršenije naše nasljedovanje, u toliko će biti jači njihov zagovor za nas.

22.7.10

Sveta Marija Magdalena




Sv. Marija Magdalena, 22. srpnja



Marija se rodila u Magdali u Palestini. Prema predaji, njezini roditelji su bili veoma bogati. Još kao djevojčica ostala je bez oca, a s petnaest godina i bez majke. Neobična joj je ljepota bila uzrokom pada u bludni grijeh. Bila je javna grješnica. Njezino je ime jedno od rijetkih ženskih imena spomenutih u Evanđelju, Marija je, taknuta Božjom milošću, počela razmišljati o obraćenju. Nije se oglušila na Božji poticaj. Grad u kojem je griješila bludno izabrala je i za mjesto pokore. Javno je griješila pa je zato i odlučila javno činiti pokoru i zadovoljštinu za svoje grijehe. Javno je sablažnjavala druge pa se javno i kajala. Nije se osvrtala na ruganje i prijezir mnogih. Došla je u kuću Šimuna, farizeja, kleknula do Isusovih nogu, koje je cjelivala, suzama ih prala, mirišljavom pomasti mazala i svojom bujnom kosom brisala. Evanđelje nam ne donosi nijednu njezinu riječ, ali suze pokajnice su kazale sve. Stoga joj Isus oprašta grijehe i otpušta je u miru, ona je postala velika pokornica. Od toga susreta s Isusom počela je Marija živjeti novim načinom života. Pratila je Isusa u javnim nastupima. Prema jednima ona je ista osoba koja je pozorno slušala Isusove riječi dok je njezina sestra Marta pripremala večeru. U njihovoj obiteljskoj kući živio je i njihov brat Lazar, kojega je Krist uskrisio. Kada se Marta potužila jer sama priprema večeru, a njezina sestra Marija sjedi, Isus je kazao da je Marija izabrala 'najbolji dio'. Iz nje je Isus istjerao 7 zloduha. Evanđelist Luka spominje Mariju Magdalenu u skupini žena koje su Isusa pratile u njegovu apostolskom radu. Bila je uz Isusa u najtežim časovima njegova života. Zajedno s Gospom bila je pod Isusovim križem na Kalvariji. U društvu anđela ostala je uz grob Isusov, našla se nad praznim Kristovim grobom. Uskrsli Isus se njoj prvoj ukazao i poslao je kao vjesnicu te radosne vijesti svojim apostolima. Vjernički puk uvijek je slavio Mariju Magdalenu kao veliku obraćenicu i njezin dan kao 'svetkovinu suza'.


Mirko Ikić

18.7.10

Prijatelji



Ako umreš prije mene,

pitaj možeš li povesti prijatelja.

Doživiš li stotu, ja ću živjeti

jedan dan manje od sto godina,

tako da ne moram živjeti

bez tebe.

Pravo prijateljstvo je kao dobro zdravlje;

Vrijednost mu se prepoznaje tek

kada se izgubi.

Pravi prijatelj je onaj

koji ulazi kada

ostatak svijeta izlazi.

Otac je uvijek govorio:

kada umreš, ako si imao

pet pravih prijatelja, imao

si divan život.;

Ako bi svi moji prijatelji skočili

s mosta, ja ne bih skočio s njima,

bio bih dolje da ih uhvatim.

Objeručke drži pravog prijatelja.

Oslonit ću se na tebe

a ti se osloni na mene

i bit sve u redu.

Prijateljstvo je jedan um u dva tijela.

Ne hodaj ispred mene,

možda te neću slijediti.

Ne hodaj iza mene,možda te neću voditi.

Hodaj pored mene i budi mi prijatelj.

Svi čuju što govoriš.

Prijatelji slušaju što

govoriš.

Najbolji prijatelji slušaju što

ne govoriš.

Prijatelj je onaj tko poznaje

pjesmu tvoga srca i može ti

ju otpjevati kada zaboraviš

riječi.;

Idemo različitim životnim

putovima, ali svejedno kuda

idemo nosimo dio jedan

drugog.;

Prijatelji su Božji način kako brine o nama.

Stranci su samo budući

prijatelji. Prijatelji su kockice

Pečene slanine razasute po

tanjuru životne salate.


ryzan@suntel.wow.lk

12.7.10

Ruke



Ruke

* Košarkaška lopta u mojim rukama vrijedi oko $19.

* Košarkaška lopta u rukama Michaela Jordana vrijedi oko $33 milijuna.

* Ovisi u čijim se rukama nalazi.

* Bejzbol lopta u mojim rukama vrijedi oko $6.

* Bejzbol lopta u rukama Mark McGuire vrijedi oko $19 milijuna.

* Ovisi u čijim rukama se nalazi.

* Teniski reket u mojim rukama je beskoristan.

* Teniski reket u rukama Venus Williamsa je šampionski.

* Ovisi u čijim rukama se nalazi.

* Štap u mojim rukama će otjerati divlje životinje.

* Štap u Mojsijevim rukama će otvoriti put kroz more.

* Ovisi u čijim rukama se nalazi.

* Praćka u mojim rukama je dječija igračka.

* Praćka u Davidovim rukama je moćno oružje.

* Ovisi u čijim je rukama.

* Dvije ribe i pet kruščića u mojim rukama jesu par sendviča sa ribom.

* Dvije ribe i pet kruhčića u Božijim rukama će nahraniti tisuće.

* Ovisi u čijim su rukama.

* Čavli u mojim rukama mogu napraviti kućicu za ptice.

* Čavli u rukama Gospoda Isusa Krista donose spasenje za cijeli svijet.

* Ovisi u čijim su rukama.

* Kao što možete primjetiti doista ovisi u čijim rukama se stvari nalaze.

* Zato predajte svoje brige, strahove, nade, snove, vašu obitelj i vaše odnose u Božje ruke zato što stvarno ovisi u čijim se rukama nalaze.

Ova poruka je sada u vašim rukama.

Šta ćete uraditi s njom?


Ovisi u čijim rukama se nalazi?

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...