28.9.12

Promijenite svoj život-Budite zahvalni



Vrlo često uzimamo stvari i osobe u svom životu, zdravo za gotovo. 

Kad smo zadnji put zastali i zaista
 osjetili zahvalnost zbog nečeg, čak i za najmanju sitnicu koja nam je izmamila osmijeh?

Istraživanja pokazuju da
 osobe koje su zahvalne i znaju praštati imaju mnogo kvalitetniji život.Osjećaju se sretnije od osoba koje nemaju te osobine, a nisu milijarderi niti znaju dobitnu kombinaciju na lotu.

Cijenite mala zadovoljstva u životu
Svatko od nas može biti sretan. Prema istraživanjima, ako usmjerimo svoju pažnju na ono na čemu možemo biti zahvalni, umjesto da stalno i grozničavo razmišljamo što nam nedostaje, naš život može postati iznenađujuće dobar.

Zahvalnost znači
 cijeniti mala zadovoljstva u životu, sve ono što primamo i ono što već imamo.

Jedna od najboljih vježbi za poboljšanje kvalitete života jest da se navečer prije spavanja sjetite tri stvari na kojima taj dan možete biti zahvalni. Još ako se nasmijete pritom, znači da ste zaista imali dobar dan.
Ako se još uvijek ne možete sjetiti na čemu možete biti zahvalni, dopustite da vas podsjetim:

1. Pitka voda
Čini se čudno, ali ova sušna godina pokazala je koliko smo sretni što i dalje imamo vode, barem za piće.

2. Sloboda 
Oko 57% svjetske populacije živi u nedemokratskim društvima. Ovo naše društvo nije bajno, ali još uvijek možete izaći na cestu i opsovati vladu, bez da vas itko uhiti…..bar ne za sada.

3. Vid 
Ako čitate ovo, možete vidjeti boje, cvijeće, svoje bližnje ili zalazak sunca, pravi ste sretnici. Mnogo lijepih stvari prođe pored vas neopaženo, naučite primjećivati ljepotu oko sebe.
4. Vaša obitelj
Članovi vaše obitelji ili barem neko od njih, uvijek su uz vas. Vole vas bez obzira što učinili i uvijek im se možete obratiti. Ako imate bar jednog takvog člana obitelji, zaista možete biti zahvalni.

5. Zalazak sunca
Treba li još nešto reći?

6. Škola
U nekim dijelovima svijeta djeca iz raznih razloga ne mogu dobiti niti najosnovnije obrazovanje. Imali smo priliku naučiti čitati, zbrajati i saznati od čega su napravljene zvijezde. Ne vrijedi li to pravo bogatstvo?

7. Snijeg
Čini zimu nevjerojatno lijepom, veseli malu djecu i odrasle, na njemu škripe vaše cipele, a ne treba zanemariti niti onu predivnu tišinu koja zavlada kad padne prvi snijeg.

8. Prijatelji
Ako imate dobre prijatelje, lako je zaboraviti koliko vam to znači. Jeste li im rekli koliko ste zahvalni što ih imate? Recite im zbog čega ih cijenite i uljepšat ćete im dan.

9. Zdravlje
Najvažnija stvar na svijetu. Najmanje smo zahvalni kad ga imamo i postajemo svjesni njegove prave vrijednosti kad ga izgubimo.

10. Teški trenuci
Život ih je pun. Ponekad vam se čini da se samo nižu jedan za drugim, ali teški trenuci zapravo su prilika za učenje. Čine vas snažnijima, pokazuju vam koje životne lekcije još niste usvojili i zahvaljujući njima, lakše cijenimo one sretne trenutke. Na ovome je najteže biti zahvalan, ali ako u tome uspijete, na dobrom ste putu da vodite kvalitetan život ispunjen srećom.


ŽELIM VAM UGODAN VIKEND…..PUN OSMIJEHA !


11.9.12

Ne plačimo nad sudbinom,pogledajmo mogućnosti


Ne plačimo nad sudbinom, pogledajmo mogućnosti


U okviru Tv emisije o Japanskom tsunamiju bio je i intervju s čovjekom koji je, kao i mnogi članovi njegove obitelji, izgubio svoj dom. Intervjuiran je dok je stajao na ostacima svoje kuće, oko njega sve same ruševine, a on bi se povremeno nasmiješio. Novinar ga u jednom trenutku upita zašto se smiješi. Čovjek usmjeri pogled na ruševine ispod svojih nogu, kamera krene za njegovim pogledom i pronađe malu zelenu biljku koja pokušava doći do sunca. Ova mala biljčica mu je pokazala da se život nastavlja i da se treba baviti mogućnostima.

No, koliko god, u danima kada nam sve ide po planu, bili svjesni velike istine da imamo potpuni pristup beskrajnom izvoru stvaranja, da nam je moć svemira na dohvat ruke i da uz snažnu vjeru u Stvoritelja možemo pomicati planine, u trenucima bilo kakve nedaće, kada nam je ovo uvjerenje najpotrebnije, ono negdje nestane, izgubi se, a mi potpuno goli ostanemo na vjetrometini sudbinskih udaraca.
A događanja koje mi vidimo kao nedaće su nedaće samo zato što smo ih mi takvima ocijenili, pa onda to „loše“ u nama budi ljutnju na sve i svakoga, uvrijeđeni tragamo za krivcem, bavimo se „vraćanjem istom mjerom“, kroz glavu nam jure nesuvisle misli koje hrane nesuvislo ponašanje.
Zaboravimo tada sve dobro u koje smo bili vjerovali, nestane vjera u ljude i Boga, nemamo strpljenja za molitvu. A samo zato što smo sa naše točke gledišta, ne čekajući strpljivo vremenski i prostorni odmak, ocijenili nešto što nas je zadesilo kao loš događaj.

Zhou Enlai, kineski vođa, je ranih 1970-tih godina bio zamoljen da kaže nešto o utjecaju Francuske revolucije na ekonomiju i inače. Prepričava se da je Zhou Enlai tada navodno odgovorio: "Prerano je još bilo što reći."

Mudrost ove priče je da je mudro ne suditi odmah o nekom događaju, nego tražiti najbolju slijedeću mogućnost. Vrijeme koje će donijeti istinu o nekom događaju ne mora biti u okviru našeg vremenskog i prostornog življenja na ovoj lijepoj zemlji.
Uvijek moramo biti svjesni činjenice da utječemo na život na zemlji u okvirima našeg postojanja, ali i nakon toga. Život se nastavlja i poslije nas i možda će se tak tada osjetiti dobrobiti nečega što smo sami kvalitetno nosili kroz život.

Zato se trebamo truditi pa se i u najcrnjim danima baviti se mogućnostima,….
Što mi život ovim činom poručuje, što traži da sada napravim, što dalje? Mogućnost je kreativno carstvo. To je mjesto mašte, mjesto izlaska iz postojećih okvira, mjesto pronalaska puta.

Moja dobra prijateljica je proživjela iskustvo smrti supruga i teško razočaranje kad je shvatila da će, radi toga što nisu imali djece, morati dijeliti staru obiteljsku kuću sa članovima njegove familije.
Užasnuta, povrijeđena, odlučila je voditi sudski postupak i dokazati da joj ta stara kuća pripada. Kuća koja je bila vrlo loše izgrađena, zimi hladna tako da ju je bilo nemoguće ugrijati, a ljeti je u njoj bilo  nesnosno od vrućine, fasada nakaradna. Od ljutnje i povrijeđenosti ona to ništa nije vidjela.  
Osam godina je trajao sudski spor, a možemo samo pretpostaviti kako su neugodni obiteljski sporovi. Osam godina pod stresom emotivnim i financijskim, da bi se završilo s tim da se mogu dogovoriti dijele li sve popola, pa i kuću ili kuća pripada obitelji, a ona dobiva vrijedne parcele koje može prodati i sebi kupiti stan ili sagraditi novu kuću. Dakle nakon osam godina su bili na početku. Morali su se baviti mogućnostima. Prije nekoliko dana sam je posjetila u novoj prekrasnoj kući, sa svom dostupnom ovo vremenskom ugodom.
Svaki problem, svaka dilema, svaki ćorsokak s čime se suočavamo u životu, nerješiv je samo unutar određenog okvira u kojemu je nastao. Povećamo li okvir, ili stvorimo novi veći okvir, problemi nestaju a pojavljuju se nove mogućnosti.

Ben Zander, dirigent Bostonske filharmonije i koautor knjige Umjetnost mogućnosti nas svojim životom i razmišljanjem motivira da stremimo prema majstorstvu umjetnosti mogućnosti.
Zander je sklonost prema traženju mogućnosti počeo vrlo rano. On strastveno priča o svom ocu, koji je sa svojom židovskom obitelji pobjegao iz Njemačke neposredno prije Drugog svjetskog rata. Došli su u Englesku, ali su morali ostati u izbjegličkom kampu mjesecima. Okolnosti su bile bijedne. Živjeli su u šatorima bez ičega i bili vrlo zabrinuti za članove obitelji koje su ostavili u Njemačkoj, a sa kojima nisu imali nikakav kontakt. Većina ljudi je samo zurila u ogradu oko logora. No, Benov otac je okupio ljude intelektualno nadarene i otvorio neku vrstu sveučilišta.
"Bez papira, bez olovke ili knjige, počeli su podučavati jedni druge", kaže Zander.

Zašto tako malo nas živi u mogućnosti? Svi smo rođeni kao inteligentni optimisti. Zna li netko i jednog petogodišnjaka da je pesimist? Djeca posrnu i padnu. Krvavih koljena, plaču, a onda brzo osuše svoje suze i pokušaju ponovno. Oni su savršeno disciplinirani optimisti koji žive u mogućnosti. Kako je moguće da smo izgubili tu sposobnost?
U dobi od šest-sedam, djeca ulaze u vrijeme koje ja nazivam svijet spirala
", kaže Zander. "U školi se počne mjeriti vrijednost u odnosu na drugu djecu, i odjednom je za roditelje važno da je njihovo dijete bolje od drugog. Prije škole obitelj je bila uzbuđena sa svime što je dijete činilo, a onda ono počne dobivati ocjene koje donose strah i nesigurnost. Nema ništa objektivno o razredu. Izmišljeno je mjerenje koje odlučuje da je jedno dijete bolje od drugog. Naravno, da to nije bila loša namjera, ali treba pogledati što to donosi kao rezultat. Svatko će reći da obrazovanje otvara dječje srce i um novim iskustvima, ali ocjenjivanje stoji na putu tome. To je poražavajući iskustvo za dijete i nažalost, od tada pa nadalje dijete gubi inteligentni optimizam. "
„Nakon škole svijet spirala se nastavlja. Većina motivacijskih materijala, slike i metafore su o natjecateljskim sportovima, razne konkurentne situacije u kojima je cilj ubiti ili pobijediti drugu osobu.“
Zander uspoređuje slike suprotstavljenih momčadi nakon poznate Oxford-Cambridge veslačke utrke.
Obje ekipe su ostvarile istu stvar, ali jedna momčad je apsolutno nevjerojatnom raspoloženju, a druga izgleda kao da su na samrti", kaže Zander. "To je ono što spirala svijeta radi. U mogućnostima ne postoji uspjeh ili neuspjeh. Energija je proizvedena od strane mogućnosti. Trenutak kada taknete u mogućnost, energija poteče. "
Zander sugerira da simfonijski orkestar bude krajnja metafora za budućnost. Cilj orkestra nije pobijediti, cilj je da se svaki glas čuje. Ako su u orkestru truba i viola, truba mora slušati violu jer je puno glasnija od violu. To zahtijeva veliku disciplinu. Orkestar razgovara o "mi a ne o ja".



Tijekom protekle godine Zander je dobio otkaz, nakon 45 godina rada na New England konzervatoriju, gdje je vodio orkestar mladih.
"Imao sam sve razloge da budem jako uzrujan i stvarno sam pao u očaj i bijes", kaže Zander. "No, u konačnici, uz pomoć moje supruge Roz, otkrio sam još jednom da postoji beskonačan broj stvari koje se mogu učiniti u životu. Da sam ostao na Konzervatoriju, iduće godine bih otišao u mirovinu, a sada imam novi orkestar mladih i nove mogućnosti i sve to mogu raditi i kada budem imao 90! "

Dragi l
judi, nakon Benjamina Zandera teško je reći bilo što pametno osim ne plačimo nad sudbinom nego pogledajmo mogućnosti.
Trudimo se da su nam misli i osjećaji u zahvalnosti i izobilju jer tada osjećamo svekoliku podršku i lako svladavamo eventualne poteškoće, a kada je najteže i teško nam je biti zahvalan i vjerovati, natjerajmo se na to.
Jer onda kad je najteže, kad nam se čini da su nam svi izlazi blokirani, ako smo u potrazi za mogućnosti i dobro pogledamo, ugledat ćemo odškrinut prozor, pukotinu u zidu, kroz koji se upravo probila topla zraka sunca.

Danas je 11. rujna, datum koji nas podsjeća na katastrofu u Americi prije 11 godina. Tada smo mislili da će se radi toga čina dogoditi preokret prvenstveno u glavama ljudi.

"Tijekom 2001. i 2002. godine mogao je navesti i Kongres i javnost na ozbiljnu, radikalnu novu energetsku politiku, i uvesti značajne poreze na gorivo", piše Kurt Andersen i napominje kako se nedugo nakon napada život nastavio po starom. "Da, točno, ispravno: nismo se pokolebali. Ali s inzistiranjem da se američki način života ne smije nimalo promijeniti, implicitno smo objavili da će era iracionalnog obilja nastaviti i širiti se. Širenje duga i smanjenje štednje, cijene zemljišta i dionica koje skaču sve više i više - tako smo radili prije 11.9., i tako ćemo svakako nastaviti i nakon", zaključuje novinar.
A ako ćemo, u skladu sa mudrosti Zhou Enlaia,razmišljati o tome kakve promjene je svijetu donio ovaj događaj od 11.09., zaključit ćemo: „Rano je još o tome govoriti.“

Lijep dan, dragi ljudi!

s neta od  nepozantog autora

9.9.12

Bolesničko pomazanje



Sakramenat za one koji (još) ne žele umrijeti?!   Bolesničko pomazanje
Neka mi se ne zamjeri, što ću sada reči: za mnogog našeg vjernika, kao da u Velikim litanijama fali zaziv: Od kuge, glada, rata i "posljednjeg pomazanja", oslobodi me Gospodine!
Dogodilo mi se je u mojoj svećeničkoj praksi: mlada žena teško bolesna, s cirozom jetre! Sva "žuta"! Pozivan sam k njoj za sve veće blagdane. Bolest je trajala godinama. Nakon sv. ispovijedi, pokušao sam joj predložiti i "osobiti sakramenat za bolesnike" (kako ga Crkva zove). Ni čuti! Pače, rekla je svojima: Zadnju pomast neka mi svećenik dadne kad budem bez svijesti! I zaista je bilo tako.
Biste li primili i Sv. Ulje - znao sam više puta predlagati bolesnicima, nakon što sam ih ispovijedio. "Ma, ne, ne još, mislim da ... "Ne jedamput, morao sam upotrijebiti "posebnu taktiku", da ne izazovem riječ: Ne! 
Kasnije sam shvatio, zašto takva averzija prema tome sakramentu. Shvatio sam, da sam i sam učio djecu; nabrajajući sedam sv.sakramenata: Peto "Posljednje pomazanje". Bio je to prijevod latinske riječi: Exrema unctio.- A tko se ne bi prestrašio, kad mu se službeno reče: Ovo ti je zadnje u životu! Spremi se! Smrt te čeka (pred vratima)! Čovjek želi živjeti (ovdje!). Nagon za životom je jak. Pa i kod vjernika. I svećenika. Ne čudimo se tome. Rijetki su oni, koji se posve "opušteno predaju". Ima i "svetačkih smrti", gdje se bolesnik gotovo "raduje", kraj svih svojih bolova, što ide u susret Gospodinu. Papa bI. Ivan XXIII. se je šalio, kad se iz kome probudio:"Moji su kuferi spremni" za putovanje u Vječnost! Ali, u praksi nema mnogo takvih umiranja.
A onda se je dogodio Koncil, II. Vatikanski! Duh je Sveti vodio saborske oce da izvedu tzv. "aggiornamento Crkve". Sve što nije božanskog prava, podložno je promjenama. Sve što je Crkva Kristova uvela, može i mora(!) promijeniti, kad to traže nove prilike. To se zove "posuvremenje Crkve». Ne mijenja se vjera, već ono što se odnosi na život po vjeri, a što mora u svako vrijeme crkvene povijesti biti "suvremeno», razumljivo pa i prihvatljivo pojedinim generacijama. Na Crkvi - kojoj je dan Duh Sveti, ostaje prosuđivanje! Stoga je velika obnova upravo liturgije na II.Vatik. saboru, donijela i novi naziv ovog sakramenta! On se sada zove jednostavno BOLESNIČKO POMAZANJE!
Od tada smo, mi vjeroučitelji, počeli učiti djecu, nabrajući sv. sakramente: Peto: "Bolesničko pomazanje"! Djeca su to "naučil", ali pučki naziv "Posljednje pomazanje", time nije nestao! Naši vjernici tada kad ih u crkvi o tome poučavamo (a pitanje je, govorimo li o tome dovoljno? A koliki nas "čuju"?), teško mijenjaju ime, pa dosljedno i shvaćanje važnosti ovog sakramenta! Oni ga se boje i - dalje.
U svojim katehezama za odrasle - da pokažem bitnu razliku u dijeljenju ovog Sakramenta - KAD SE DIJELI BOLESNIKU "ZA ZDRAVLJE», odnosno za "SRETNU SMRT" - zaoštrio sam tvrdnju: Ako želite da vam bolesnik čim prije umre, ne zovite mu svećenika; posebno ne za Bolesničko pomazanje! I samim sam bolesnicima znao reći: Ako želite čim prije iz kreveta: Isus vas može izliječiti i pomoći liječnicima da oslobodite, čim prije, bolnički krevet i da pođete doma (iz bolnice). Ili da se čim prije oporavite za prijašnje dužnosti. Tako se doslovno moli. - I još se kod dijeljenja sakramenta govori:
Gospodine, iscijeli njegove rane, otpusti mu grijehe i odagnaj od njega sve boli duše i tijela, te mu milosrdno povrati POTPUNO ZDRAVLJE... Nigdje riječi o smrti! Nigdje o "Posljednjem" pomazanju! Pače, znamo da se ovaj sakramenat može podijeliti bolesniku kad god mu je zdravlje ozbiljnije ugroženo; u istoj bolesti jedanput; ako se stanje pogorša i po drugi put. U svakoj novoj zdravstvenoj opasnosti - ponovo! Bilo je slučajeva, kad sam pozivan "umirućemu". Podijelivši mu sv. sakramente, dan kasnije, na upit: "Je li umro?", čuh: "Ne,bolje mu je!" I - produžio je život (na zemlji). I svojoj sam vlastitoj majci podijelio ovaj Sakramenat mnogo puta tijekom njezine starosti. Uvijek me obuzimlje radost pri pomisli, da je moj pok.otac, pri punoj svijesti, usred tamne noći zatražio da mu idu po svećenike, da mu podijeli Sv. pomazanje i ostale sakramente. Još je živio nekoliko mjeseci! Najveći dio bolesnika - nažalost - ne traži sam sv. sakramente - a ukućani mu to ne žele ponuditi .- "Da se ne bi prestrašio»!! Koga? Svećenika? Krista - Spasitelja, koji ga želi ojačati, oprostiti mu grijehe! Često i - dignuti s kreveta! 
Ostaje činjenica, dakako, da je ovaj sv. sakramenat vrlo koristan i potreban vjerniku za smrtni čas! Vjernik - katolik je dužan primiti u smrtnoj opasnosti: sv.lspovijed, bol. Pomazanje i sv.Pričest - kao Popudbinu. - Na ukućanima je da mu to, na svaki način, omoguće. Svakako, prije polaska u bolnicu, ili ako to nije bilo moguće, da po dolasku u bolnicu, hitno potraže bolničkog svećenika (kapelana)!! - U protivnom - nažalost - pokazuju da im nije stalo do vječne sreće u Bogu za svoga bolesnika! Smrt bez sv. sakramenata - pada na dušu odgovornih ukućana. 
Bolesničko pomazanje može primiti: vjernik, koji je došao do doba razuma, koji je u pogibelji zbog bolesti ili starosti. Takvo stanje može biti i predstojeća operacija. Umrlom čovjeku ne može se podijeliti ni jedan, pa tako ni ovaj sakramenat. U dvojbi (da li je čovjek došao do doba razuma ili da li je umro?), može se podijeliti uvjetno. Isto vrijedi i za bolesnike koji su u besvijesnom stanju. Ne smije se podijeliti onima koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu. (Kan.1007) 
Kod redovitog djeljenja sv.sakramenata bolesniku, treba pripraviti (po mogućnosti):
- pokriveni stol, dvije svijeće, blagoslovljenu vodu s grančicom, križ, na tanjuriću malo vate, odnosno komadić kruha (za čišćenje svećenikovih prstiju). Ukućani trebaju sudjelovati prisustvom i molitvom (a ne se "razbježati" i ostaviti svećenik samog uz bolesnika).
Svećenika - župnika, jer to je njegovo pravo i dužnost(!), valja pozvati bolesniku isto kada i liječnika; posebno ako se radi o starijoj osobi. U 'hitnom slučaju' (prometni udes, srčani ili moždani udar, udar groma ili struje. pad, ranjavanje, koma ... ) h i t n o! Svećenik bi trebao doći prije liječnika jer je redovito bliže). Ima u tome i vrlo pohvalnih ukućana:
"Hote po popa; hote brzo po doktora" - bio je kod nas u Dubašnici uzvik kod ovakvih nesreća u kući.
A danas: zovite "Hitnu"! Ali bolesnik ima tijelo - i dušu! Ne može se spašavati samo dio čovjeka! Kad se bolesnik smiri u savjesti, kad se nad njime zazivlje Boga gospodara života i smrti - učinjeno je najviše!
"Predragi: pati li tko među vamaneka moli! Boluje li tko NEKA DOZOVE STARJEŠiNE (službenike) CRKVE. ONI NEKA MOLE NAD NJIM I MAŽU GA ULJEM U IME GOSPODNJE... GOSPODIN ĆE GA SPASITI, GRIJEHE MU OPROSTITI; GOSPODIN ĆE GA PODIĆI (pa i iz kreveta, zašto ne?)!» Tako veli sv. Jakov apostol (Jak 5, 13-16).
Pop Anton Barbiš, Malinska
Preneseno s katolik.hr

6.9.12

Ono što jesmo



Jedan poznati govornik je počeo svoj seminar tako što je podigao novčanicu

od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi.
Pitao je: "Tko želi ovu novčanicu?" Sve ruke su se podigle.
Nastavio je: "Ovih 50 eura dat ću nekome od vas, ali najprije ću još nešto napraviti." Zgužvao je novčanicu.
Potom je upitao: "Da li je još uvijek želite?" Sve ruke su bile i dalje u zraku.
Zatim je nastavio: "A kad ovo napravim?" Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod.
Podigao je novčanicu, bila je zgužvana i skroz prljava.
"Dobro, tko je još uvijek želi?" Još uvijek su sve ruke bile podignute.
Onda je rekao:
"Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu vrlo vrijednu lekciju.
Što god da sam uradio s ovom novčanicom, vi ste je htjeli i dalje, jer ni u jednom trenutku nije izgubila na vrijednosti.
U svakom trenutku je vrijedila 50 eura!
Često nam se dogodi u životu da nas neko odgurne od sebe, da padnemo
nisko, da se osjećamo kao izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz
svakodnevnog života. Ponekad se osjećamo kao da ne vrijedimo ništa."

Bez obzira što vam se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi, Vi nikada nećete izgubiti na vrijednosti.
Bili prljavi ili čisti, izgužvani ili ispeglani, Vi ste i dalje neprocjenjivi za sve one koji VAS vole. . više od ičega na svijetu.
Naši životi se ne vrednuju prema onome što radimo ili koga poznajemo, već prema ONOME ŠTO JESMO.
Vi ste nešto posebno. . ne zaboravite to!

3.9.12

Spomendan Majci Tereziji - 05.kolovoza



Perez de Chellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim riječima: Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode, jer je u njezinom srcu trpljenje tolikih ljudi. Majka Terezija saslušala je te riječi u tišini, a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla:
Ja sam samo siromašna žena koja moli.
 Moleći , Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne. "
NAKON TOGA POGLEDALA JE SVE PREDSTAVNIKE i rekla im odlučnim glasom:
" MOLITE I VI I VAŠA ĆE SE SRCA ISPUNITI LJUBAVLJU, KAKO BISTE MOGLI LJUBITI SIROMAŠNE OKO VAS!"



Žeđam za tobom-molitva               Majka Terezija
Istina je. Stojim na vratima tvog srca, dan i noć. I onda kada ne slušaš i kada sumnjaš da bih to mogao biti Ja, Ja sam tamo. Iščekujem i najmanji znak tvog odgovora, čak i najtiši poziv koji će Mi dozvoliti da uđem.
I želim da znaš da Ja dolazim kad god Me pozoveš - uvijek, bez sumnje. Dolazim tiho i neprimjetno, s beskrajnom moći i ljubavlju, donoseći mnoge darove Svoga Duha. Dolazim sa Svojim milosrđem, sa Svojom željom da oprostim i izliječim, i s ljubavlju većom od tvoga shvaćanja, ljubavlju koja je velika kao ljubav koju sam primio od Oca («Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas...» Iv 15,9). Dolazim s vatrenom željom da te utješim da ti dam snage, da te podignem i povijem tvoje rane; Donosim ti Svoje svjetlo, da rastjeram tvoju tamu i tvoje sumnje. Dolazim sa Svojom snagom da mogu nositi tebe i svo tvoje breme; sa Svojom milosti, da dodirnem tvoje srce i promijenim tvoj život; i mir ti Svoj darujem da umirim tvoju dušu
Poznajem te u cijelosti - znam sve o tebi. Svaku vlas na tvojoj glavi sam izbrojio. Ništa u tvome životu nije nevažno za Mene. Slijedio sam te godinama i uvijek sam te ljubio, čak i u tvojim lutanjima. Znam sve tvoje probleme. Znam tvoje potrebe i tvoje brige. Da, znam sve tvoje grijehe. Ali ponovno ti kažem da te ljubim - ne zbog onoga što jesi ili nisi učinio - ljubim te zbog tebe samoga, zbog ljepote i dostojanstva koje ti je Moj Otac dao stvorivši te na Svoju sliku. To je dostojanstvo koje si često zaboravio, ljepota koju si okaljao grijehom. Ali ja te ljubim onakva kakav jesi, i prolio sam Svoju Krv da bih te pridobio nazad. Ako Me samo zamoliš s vjerom, Moja će milost dotaći sve ono što treba promijeniti u tvome životu i Ja ću ti dati snage da se oslobodiš grijeha i njegove razarajuće snage.
Znam što je u tvome srcu - znam tvoju usamljenost i tvoje rane - odbačenost, osude, poniženja. Sve sam to ponio prije tebe i sve sam to ponio za tebe, tako da možeš podijeliti sa Mnom Moju snagu i pobjedu. Znam posebno tvoju potrebu za ljubavlju - kako žudiš za ljubavlju i pažnjom. Ali kako si često uzalud žudio, tražeći tu ljubav sebično, pokušavajući ispuniti prazninu u sebi prolaznim zadovoljstvima s još većom prazninom grijeha. Žudiš li za ljubavlju? «Dođite k meni svi vi koji ste žedni...» (Iv 7,37). Ja ću te zadovoljiti i ispuniti. Žudiš li za pažnjom? Brinem o tebi više nego što možeš zamisliti - do toga da sam umro na križu za tebe.
Žeđam za tobom. Da, to je jedini način kojim mogu opisati Svoju ljubav prema tebi. ŽEĐAM ZA TOBOM. Žeđam da te ljubim i da budem ljubljen od tebe - toliko si Mi dragocjen. ŽEĐAM ZA TOBOM. Dođi k Meni i Ja ću ispuniti tvoje srce i izliječiti tvoje rane. Učinit ću te novim stvorenjem i dati ti mir, čak i u svim tvojim kušnjama. ŽEĐAM ZA TOBOM. Nikada ne smiješ sumnjati u Moje milosrđe, Moje prihvaćanje tebe, Moju želju da ti oprostim, Moju čežnju da te blagoslovim i da živim Svoj život u tebi. ŽEĐAM ZA TOBOM.
Ako se osjećaš nevažnim u očima svijeta, to uopće nije važno. Za Mene na cijelom svijetu ne postoji nitko tko Mi je važniji od tebe - ŽEĐAM ZA TOBOM. Otvori Mi srce, dođi k Meni, žudi za Mnom, daruj Mi svoj život - i dokazat ću ti koliko si važan Mome Srcu. Zar ne shvaćaš da Moj Otac već ima savršen plan kako promijeniti tvoj život, i od ovog trenutka? Vjeruj Mi, moli Me svaki dan da dođem i preuzmem nadzor nad tvojim životom i Ja ću to učiniti. Obećavam ti pred Svojim nebeskim Ocem da ću činiti čudesa u tvome životu. Zašto bih to učinio? Zato što ŽEĐAM ZA TOBOM. Sve što tražim od tebe je da Mi se potpuno predaš. Ja ću učiniti sve ostalo.
Već sada vidim mjesto koje je Moj Otac pripremio za tebe u Mom kraljevstvu. Zapamti da si u ovome životu hodočasnik, na putu kući. Grijeh te ne može nikada zadovoljiti niti ti dati mir koji tražiš. Sve ono što si tražio izvan Mene ostavilo je još samo veću prazninu u tebi, zato se nemoj navezivati na prolazne stvari ovoga života. Ali prije svega, ne bježi od Mene kada padneš. Dođi k Meni bez odlaganja. Kad Mi predaš svoje grijehe, daješ Mi radost da budem tvoj Spasitelj. Ne postoji ništa što ne mogu oprostiti i izliječiti; stoga dođi i olakšaj svoju dušu. Bez obzira koliko daleko odlutao, bez obzira koliko Me često zaboraviš, bez obzira koliko križeva moraš nositi u svome životu, postoji nešto što želim da zapamtiš, nešto što se neće nikad promijeniti: ŽEĐAM ZA TOBOM. Ovakvim kao što jesi. Ne moraš se promijeniti da bi vjerovao u Moju ljubav, jer će te upravo tvoja vjera u Moju ljubav promijeniti.
Ti Me zaboravljaš, ali Ja te tražim svakog trenutka - stojim na vratima tvoga srca i kucam. Je li ti teško u to povjerovati? Zato pogledaj na križ, pogledaj Moje srce koje je bilo probodeno za tebe. Zar nisi razumio Moj križ? Tada poslušaj ponovno riječi koje sam s njega izgovorio - zato što one jasno govore zašto sam sve ovo pretrpio za tebe: «ŽEDAN SAM...» (Iv 19, 28). Da, žeđam za tobom - kao što psalam koji sam molio kaže o Meni: «Tražio sam nekog da me ljubi i nisam našao nikoga...» (Ps 69,25). Cijeli tvoj život tražio sam tvoju ljubav - i nikada te nisam prestao ljubiti i čeznuti za tvojom ljubavlju. Pokušao si puno toga u svojem traganju za srećom; zašto Mi ne pokušaš otvoriti svoje srce, upravo sada, više nego ikada prije?
Svaki put kada otvoriš vrata svoga srca, svaki puta kada Mi se približiš, čut ćeš Moj glas, iznova i iznova, ne ljudskim riječima, već u duhu: «Bez obzira što si učinio, ljubim te zbog onog što jesi. Dođi k Meni sa svim svojim jadima i grijesima, sa svojim teškoćama i potrebama i sa svom svojom čežnjom da budeš ljubljen. Stojim na vratima tvoga srca i kucam... Otvori Mi, jer ŽEĐAM ZA TOBOM...»
« Isus je Bog,zato su Njegova ljubav, Njegova žeđ, beskonačne. On koji je stvorio svemir, tražio je ljubav svojih stvorenja. On žeđa za našom ljubavlju...« Ove riječi: »Žedan, sam» - da li odjekuju u našim dušama?».


Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...