Radujte se narodi

Jedina je stvarnost samo ovo:

2012-02-05T16:00:00.000+01:00

Jedina je stvarnost samo ovo:

LJUBIM TE I ČUVAM TE.

ZA SADA I ZA VJEČNOST!

Ako bi me tko htio vidjeti,

rado bih mu otkrio svoje lice;

Ako bi me tko htio osjetiti u svojoj duši ne bih mu se sakrio.

Ako bi tko htio mnome razgovarati, s velikom radošću zajedno bismo razgovarali.

Mirno naprijed s povjerenjem u moju ljubav!

Pokušaj svaki dan naći razloga da mi zahvaljuješ.

Samo mirno naprijed bez straha i tjeskobne brige.

Ne krati mi, ne krati vrijeme susreta sa mnom.

Duh Sveti djeluje u tebi više nego si toga svjestan.

Ne boj se doći k Meni... u svim svojim mukama, i potuži se Meni ako hoćeš, ali nikome drugom.

Traži sve od Mene,

traži svakog dana, svako jutro,

sve što ti treba za čitav dan,

tebi i svim ljudima.

Traži bez prestanka, neumorno!

Jer moja je radost

uslišavati molitve!

Ne brinite se za uspjeh svoga rada!

Ja dajem onoliko uspjeha i ploda

koliko ga povjerite Meni.

Ne brinite se za uspjeh svoga rada!

Ja dajem onoliko uspjeha i ploda

koliko ga povjerite Meni.

Nakloni glavu za samo kratak tren i zatim me gledaj! Svaki put kad podigneš svoj pogled na mene, ubacit ću u tvoje srce zraku svoje ljubavi.

Ja sam Isus! Dosta je da me zovneš pa da dođem. Odmah dolazim. Dosta je pozvati me u zoru, u podne, ili kasno u noć pa da odmah dođem i nikada ne puštam da se čeka na Mene.

Zovi me mojim Imenom, zovi me Isuse, jer to ime sve kaže. I nije potrebno da preda mnom padaš na koljena; naprotiv; Ja ti perem noge kao Petru i ostalim apostolima.

Oprat ću ti noge, te noge što su hodale skliskom cestom, sada ranjene i izudarane o kamenje. Da, obrisat ću ih, zavit ću ih, poljubit ću ih i ozdravit ćeš i nećeš znati drugog puta do onoga što vodi k meni.

Ja podjeljujem najveće oproštenje, ispričavam pogreške, privlačim k sebi duše i pripravan sam sve oprostiti u zamjenu za žarku ljubav.

Tvoj je veliki grijeh da ne vjeruješ u moju veliku ljubav prema tebi.

Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje je Kraljevstvo svih onih koji su sa mnom. I zato neprestance molim Oca: Oče! Neka i oni budu sa mnom tamo gdje sam Ja, da vide tvoju slavu i slavu što si mi je dao!

.....za sve ima mjesta u mome Kraljevstvu i želim da tamo gdje sam Ja dođu svi koje Otac ljubi kao što i Ja ljubim Oca. U mom Kraljevstvu sunce nikada ne zapada. Vječno je proljeće i savršen mir u Bogu.

Samo su tvoje boli i tvoje suze ono što vrijedi od tvojeg prolaza po zemlji, ono što ostaje za Nebo.

Htio bih na sebe preuzeti teret ljudskih boli i sam ga ponijeti kao što sam onda ponio.

Evo moje najveće želje: prožeti vaše duše, biti uz vas svakog dana, časa i noći, dijeliti s vama radosti i boli, plakati i radovati se zajedno, olakšavati vam vaš teret i postati vašim Cirencem...

... sjediti s vama kod stola i zajedno jesti kruh vašega znoja; sve u svemu živjeti u dvoje sa svakim stvorenjem. Ne smijete se nikada osjećati sami i napušteni, jer nitko nije nikada sam i napušten od Mene

Moja odjeća je crvena od Krvi prolivene za sve vas; ali dođite k Meni, ne bojte se! Sve sam zaboravio, ne poznam osvetljivosti. Samo ljubav može pobijediti! Samo se vratite k Meni, drugo ništa ne želim.

Nema veće ljubavi nego dati svoj život za one koje ljubiš!

... život za život...

... ljubav se plaća ljubavlju!

Htio bih da svaka duša shvati da mi je draga na jedan jedinstven način, i u mom Srcu ima svoje vlastito mjesto, koje nitko drugi ne može zaposjesti, ima svoje vlastito poslanje, koje neće nitko drugi izvršiti onako kao ona. Ako se odupre, neće se izvršiti ono što je upravo ona mogla obaviti.

Neka je i vaša ljubav prema bližnjemu djelotvorna. Nije dosta propovijedati Ljubav, treba tu Ljubav učiniti živom. Neka ona bude u vama! Ako se tko odupire riječi, neće se oduprijeti primjeru koji je uvijek zarazan.

Započni širiti Moju ljubav. Započni sada, najprije u obitelji i među prijateljima. Pošalji ovu poruku osobama s kojima želiš podijeliti Moju ljubav.

Ovo je osobi kojoj želiš reći:

Isus te ljubi!

Opraštanje

2012-01-26T21:00:00.000+01:00

OPRAŠTANJE

Dr Arun Gandhi, unuk Mahatma Gandhija i osnivač M.K.Gandhi instituta za nenasilje, u svom predavanju 9. lipnja na sveučilištu u Puerto Ricu, podijelio je slijedeću priču kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva':
„Imao sa 16 godina i živio sam sa roditeljima na institutu kojeg je osnovao moj otac u Južnoj Africi oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kina.
Jednoga dana me je moj otac upitao da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove kao na primjer odvesti auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra rekao mi je, 'Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.'
Nakon što sam na brzinu poobavljao sve zadatke otišao sam direktno u nabliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukom filmskom programu u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme. Bilo je već 17:30 kada sam se sjetio. Dok sam otišao u servis i preuzeo auto te odjurio do mjesta gdje smo se otac i ja trebali naći bilo je već 18:00 sati.
Zabrinuto me je priupitao, 'Gdje si do sada?' Bilo me je sram reći da sam gledao vestern film Johna Wayna te sam odgovorio, 'Auto nije bilo gotovo, zato sam trebao čekati.' Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je, 'Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju prema tebi što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačiti ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.'
Tako se je on odjenuo i obukao cipele te počeo šetati u smijeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvjetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao napustiti te sam tako pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući oca kako prolazi ovu agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati.
Često se sjetim te zgode i pitam se u čudu da me kojim slučajem kaznio na način kako mi kažnjavamo svoju djecu bili uopće bio naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar. Ali ova jedna lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja.
„Opraštanje je napuštanje mog prava da te mrzim zbog toga što si me povrijedio.“

Blagoslov

2012-01-15T21:22:00.004+01:00

Neka te Bog blagoslivlja danas i sutra i sve dane života tvoga

i u svakoj prilici okreni se Bogu i kaži:

Bože, molim te da blagoslov i mir izliješ na ovu situaciju, na ovog čovjeka, na mene.

UPORNO BLAGOSLJIVLJAJ SVOJE (DUHOVNO) SRCE. SVAKI PUT KADA SE TOGA SJETIŠ
MIJENJAJ SVOJE (DUHOVNO) SRCE TAKO DA TE SVE VIŠE I VIŠE ISPUNJAVA SNAGOM, LJUBAVLJU, MUDROŠČU I SVE VIŠE ČEŠ BITI SLOBODNIJI.
Budi strpljiv sa blagoslovom. Tako mijenjaš sebe i svijet.
Neka ti to postane navika. Blagoslivljaj ljude čim počneš nešto negativno osjećati prema njima, čim se počneš na njih ljutiti, ako se nekog plašiš blagoslivljaj ga.
I tako ustraj sve dok ne zapaziš da je više dobrote, ljubavi, slobode, mudrosti, snage, mira, oko tebe i U TEBI !
U MOLITVI (Blagoslov je također molitva) UVIJEK DOBIVAŠ OD BOGA
AKO MOLIŠ KAO ONAJ KOJI NE KANI ODUSTATI OD MOLBE DOK NE DOBIJE ONO ZA ŠTO JE MOLIO.

Gospodine, dolazim k tebi

Da me tvoj dodir blagoslovi

Prije nego započnem dan.
Gospodine, daj da tvoje oči
Nekoliko trenutaka počinu
Na očima mojim.
Gospodine, dopusti mi,
Da znanje o tvojem prijateljstvu
Ponesem u svoj svagdan.
Gospodine, ispunjaj moju dušu
Glazbom svojom,
Mirisom svojim,
Radošću svojom.
Gospodine,
Neka u dolini mojih napora
Sazrijeva žetva moja. /R. Tagore/

Oče nebeski,
Ti si moj Gospodar.
Čini sa mnom
Što hoćeš.
Daj mi ono
Što smataš da je
Za moje dobro.
Uzmi od mene
Što mi škodi.
Učini
Da moja volja
Bude tvojoj jednaka.
Blagoslovi mene
I blagoslovi svijet.
Blagoslovi me danas
I blagoslovi me sutra.
Blagoslivljaj me
Sve dane
Moga života. /Blaise Pascal/

Vozočašće u franjevački samostan Cernik

2012-01-04T23:14:00.004+01:00

Biblijska zajednica Velika Gorica na Biblijsko –Arheološkoj izložbi franjevačkog samostana Cernik 10.prosinca 2011.

Na kraju svake godine u crkvi se na Silvestrovo moli sveta Misa zahvalnica te se čitaju statistički podaci umrlih, rođenih, razne akcije zajednica i slično. Tako mi je palo na pamet da i ja na toj misi zahvalim za sva svoja hodočašća, vozočašća, duhovne obnove, lit

urgijska čitanja kroz godinu od osobnih prvih početaka, te sve dobre ljude, braću i sestre koje mi je dragi Bog slao na put da me vode il da ja njih vodim ka svjetlu Kristovom.

Jedan od takvih putova bio je i susret župe svetog Mihovila iz Donjeg Miholjca i njihovim župnikom te članovima Biblijske zajednice sa nama članovima Biblijske zajednice Velika Gorica, u franjevačkom samostanu Cernik pored Nove Gradiške a pod vodstvom profesora Tomića iz Đakova. Započeli smo slušajući priče spomenutog profesora nama laicima željnim svih saznanja o počecima usmene predaje Božje riječi pa do svih oblika prvo rukom pisanih Biblija na papirusu, svicima,štavljenoj koži pa do umnožavanja i stvaranju knjiga Biblije. Sve je bilo novo saznanje na nas većinu.

Postava muzeja koja je smještena u samostanu u dvije dvorane sa više vetrina i brižljivo je slagana od ruku dr. Tomislava Vuka. U svim tim vetrinama možemo vidjeti Biblije na originalnim jezicima (hebrejskom i aramejskom/stari zavjet, na grčkom jeziku, na latinskom), Biblije na više jezika (čak četiri pisma odjednom.) Zatim smo vidjeli m

olitveni šal kojim se židovi muškarci zaogrnu dok časte Božju riječ, svitak Zakona-Tore umanjen, molitvene vezice (specifične židovskom običaju pri čitanju Tore), Mezuza- kutijica (dosl." dovratak") u koju je smješten mali svitak pergamenta s dva ručno ispisana biblijska citata (Pnz 6,4-9 i 11,13-21.) Prvi sadrži ispovijest izraelske vjere nazvanu po uvodnim riječima "Šema Izrael"(prev."Čuj, Izraele") a koju oni izgovaraju svako

dnevno u molitvi. Drugi sadrži obećanje blagoslova ako se zapovijedi budu držale. U oba teksta dana je i opomena ako se ne budu držali- iz kojih je nastao njihov običaj pričvršćuju ga čavlima na desni dovratak svakih vrata s ulazne strane te kad prolaze kroz vrata dodirnu je i kažu blagoslovni zaziv te poljube ruku. Uoči Božića na HTV-u, bio je film Rođenje Isusa Krista i u jednoj sceni filma, Marija ulazila u kuću svoga oca Joakima i Ane i upravo je učinila opisanu radnju što sam povezala sa ovim saznanjem. Ovaj oblik u vetrini m

uzeja bio je moderan za auto i tekst je otisnut na papiru, na engleskom i hebrejskom i to izvadak iz Ps 91,11 "Jer anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju na svim putovima tvojim."

Dalje smo mogli u vetrinama vidjeti minijaturne amfore koje su služile za čuvanje svitaka u davninama kroz stoljeća. Prvu Bibliju na hrvatskom jeziku

(staroslavenski/starohrvatski tekstovi pisani glagoljicom i hrvatski pisani latinicom)-od najstarijih postojećih rukopisa do najnovijih izdanja. Tako su u muzeju sačuvane mnogobrojne Poslanice ili Epistole i Blagovjesti ili Evangjelja za sve nedjelje i blagdane cerkvenoga godišta raznih izdavača iz raznih godina, zatim Brevijari, misali do Jeruzalemske Biblije s uvodima i bilješkama izd.A.Rebić-J.Fućak-B.Duda, 3.izdanje Kršćanske sadašnjosti u kožnom izdanju.

U drugoj dvorani koju smo još obišli nalazili su se eksponati uljanica, i nekih zanimljivosti koji su nas divnom riječi gvardijana samostana i profesora približili Svetoj zemlji i vjeri našeg spasitelja Isusa Krista.

Većina svih eksponata nije originalna jer "tražili bi nas iz Interpola" našalio se profesor na kraju.

U zajedništvu obojih zajednica pomolili smo se u crkvi samostana o kojoj nam je nekoliko riječi ispričao gvardijan samostana i produžili zajedno do crkve Sv. Leonarda sa fra Tomom gdje smo pjevali adventske pjesme, zajednički se fotografirali i zahvalili na ovom susretu, do nekog novog susreta u Kristu.

Sretno Novo Ljeto

2011-12-30T21:15:00.000+01:00

Kao pastiri u NOVU GODINU

Možda nam je kao pastirima u evanđelju. Njima je bilo obećano, da je rođen Spasitelj, koji treba osloboditi svu zemlju. Očito je da nisu sasvim vjerovali obećanju. Morali su biti sumnjičavi, jer im je uvijek obećavan bolji život, što se nikada nije ostvario. Sumnjali su dakle: "Je li to istina?" "Zašto su anđeli trebali doći upravo k njima s jednom takvom porukom, njima jednostavnim ljudima?" Ipak su krenuli na put. Morali su tražiti, da otkriju gdje se obećanje slaže sa stvarnošću. Kad su našli mjesto, dali su svjedočanstvo o obećanju, koje im je Bog dao. Ljudi su se mogli samo diviti. Vratili su se obogaćeni i puni zahvalnosti, jer je Bog održao riječ. Bili su blaženi, jer su vjerovali, da se ispunilo što im je rečeno od Gospodina.

Također nad našom godinom 2012. leži obećanje, naime, Gospodin Isus Krist je u njoj, čeka nas i želi nam darovati blagoslov. Ako ste sumnjičavi, odvažite se i s pastirima krenite kroz dolazećih 365 dana. Otkrijte s njima, gdje Krist možda u sasvim neznatnim ili siromašnim odnosima čeka na vas. Tako ćete moći biti sretni, ako iskusite, da se ispunilo, što vam je Gospodin obećao.

Novogodišnja želja

Ne želim vam samo zdravlje, nego želim da možete kako sa zdravljem tako i s bolešću ophoditi, da raste vaše povjerenje u život, kojeg on drži u svojim rukama.

Ne želim vam samo sreću, nego da isto tako u sreći kao i u očitoj nesreći možete sačuvati pogled koji bi vas htio voditi zrelijem i punijem životu, također i onda kada on za vas traži neravne i tamne putove.

Ne želim vam samo radost, nego da se vi isto tako u radosti kao i u boli i patnji čvrsto držite onoga, koji nas sve poznaje bolje nego mislimo, i da na ovaj način vaša vjera u Boga bude posvećena.

O budućnosti kaže Franjo Saleški: "Budućnost pripada Božjoj providnosti". Samo je Bog onaj koji zna za moju budućnost, i stoga ne trebam imati straha. Ako budućnost pripada Božjoj providnosti, onda to znači: Mi smo skriveni u Bogu i smijemo vjerovati da Bog ide s nama bez obzira što bi moglo doći.

Prošlost dakle pripada božjem milosrđu, budućnost božjoj providnosti, ali je za Franju Saleškog važna sadašnjost. O tome kaže: "Ono što me brine i što se od mene traži je to danas. I to danas pripada milosti božjoj i predanju moje dobre volje". Radi se dakle o tome, da s tim danas, s tom sadašnjošću učinim s milošću božjom i mojom dobrom voljom sve najbolje u mome životu.

Prvi siječnja u Crkvi je svetkovina Svete Marije Bogorodice. To znači: Od prvog dana godine mi se kršćani stavljamo pod osobitu zaštitu Marije, jer znamo, da naše brige i molbe ona visoko uzdiže. Tako počinje Nova godina s puno nade: naša prošlost i naša budućnost pripadaju Bogu, važno je, da svaki dan iznova počnemo živjeti naš kršćanski život i da to smijemo činiti pod osobitom zaštitom Bogorodice Marije u čiji zagovor vjerujemo. Amen.

Fra Jozo Župić

Sretan Božić- Tomislav Bralić

2011-12-26T22:09:00.000+01:00

http://www.youtube.com/watch?v=IOlDLI_85F0

Zapjevajmo malenome

2011-12-25T23:10:00.000+01:00

Katolički molitvenik "Vjera, Ufanje i Ljubav" iz 1894. godine je sastavljen u Lađevcu (kod Slunja), a sastavio ga je Cvjetko Gruber -prisjednik duh. stola senjsko-modruškoga i djakovačkog, bivši župnik ladjevački.

Molitvenik je stjecajem okolnosti dospio u moje ruke još za vrijeme Domovinskog Rata i zadržao sam ga do danas, a tim činom sam ga uspio sačuvati od propadanja koje mu je prijetilo za ratnih zbivanja na ovim prostorima

Objavljujem jednu pjesmu koju su pjevali naši pradjedovi iz tog Molitvenika. Pjesmu objavljujem u originalnom pismu bez gramatičkih prepravki.

Čestit svijetu danak svemu,

Jer izide sunce njemu:

Tužni mrak je prošao,

Isus sunce došao.

Skupa ref. Zapjevajmo malenomu

Kralju danas rodjenomu.

Slava Bogu višnjemu,

A mir ljudem po njemu!

Došao je ožudjeni

I odavna naviješćeni

Željni svijeta spasitelj,

Duša razveselitelj.

Zapjevajmo itd.

Dieva traži, ali svemu

Nema mjesta u Betlemu:

Već stan nadje štalicu,

Za postelju slamicu.

Zapjevajmo itd.

U pol noći to se sgodi,

Kada dieva mati rodi

Sada sina svojega-

Od vijek Sina Božjega.

Zapjevajmo itd.

O čudesa!gdje je sada,

Koji svemu svietu vlada

I u nebu kraljuje? -

U jaslicah stanuje!

Zapjevajmo itd.

Tu djetešće božanstveno

sad od svijeta zapušteno;

Josip sam u jaslica

I s njim gleda djevica.

Zapjevajmo itd.

Gleda u njeg zanešena

Majka srećna i blažena

Gleda svoje sunašce

Ljubi svoje srdašce.

Zapjevajmo itd.

Sad ga grli, sada doji,

Sad povija i nastoji

Ugoditi u svemu

Sinku majka svojemu!

Zapjevajmo itd.

U to s rajskih lete dvora

Augjeoskih čete zbora:

Kralja svoga poznaju

I njemu se klanjaju.

Zapjevajmo itd.

Nad štalicom zvijezda siva

K novom kralju svijet poziva

Tri će kralja dozvati,

Da ga podju štovati.

Zapjevajmo itd.

Ali prvi, koji bdiše,

Od angjela razumiše

To pastiri priprosti

Čudo Božje milosti.

Zapjevajmo itd.

Pastirom se prvim javi,

Jer je on pastir pravi,

Koji svoje ovčice -

Traži naše dušice.

Zapjevajmo itd.

Od velike oni želje

Hite vidjeti veselje:

Hodmo, da ih sliedimo

I to čudo vidimo!

Zapjevajmo itd.

O kakva je ljubav ova,

LJubav Božja Ljubav nova

Isus rodjen je danas

A rodjen je on za nas.

Zapjevajmo itd.

http://www.likaworld.net/lika/index.php?option=com_content&view=article&id=124%3Astari-katoliki-molitvenik-sauvan-od-propadanja&catid=37%3Avijesti-iz-like&lang=hr

SRETAN BOŽIĆ, MILJENICI BOŽJI

sanna

Bože daj mi mir-vlč. D.Kujevec

2011-12-23T00:11:00.000+01:00

Bože daj mi mir – vl-Dragutin Kujevec

Bože,

ne daj mi

željezo tvrdo,

nabrušeno,

izoštreno,

ubojito,

da ranim drugoga.

Bože

ne daj mi

misli,

okrutne, grube,

razorne,

da ubiju drugoga.

Bože,

ne daj mi

jezik vješt,

okrutan,

oštar,

nasilan, da satre drugoga.

Bože,

daj mi ruke,

blage,

nježne,

jake,

čudotvorne,

da pridignu drugoga.

Bože,

daj mi srce čisto,

toplo,

plemenito,

da ljubi drugoga.

Bože,

daj mi jezik,

blagotvoran,

tih

plemeniti i istiniti,

da jača drugoga.

Bože,

daj mojim mislima mir,

nebeski mir

Bože,

daj rukama mojim mir,

svoj mir.

Bože,

daj jezik mome mir,

i uhu mome, i oku mome,

i grlu mome,

i nogama mojim

a svakom danu mome

i bratu mome

i sestri mojoj

i gradu mome

i svim mojima

daj mir,

Božićni mir.

Poravnajte staze Bogu našemu!

2011-12-19T22:41:00.003+01:00

Poravnajte staze Bogu našemu!' – kaže Izaija prorok. U Svetom su Pismu dvije varijante kako Bog komunicira s čovjekom. On najprije poziva ljude, kao što je pozvao Mojsija, kao što je Isus pozvao apostole, i osobito Pavla. Isus je jednostavno govorio ili 'Pođi za mnom!' ili 'Dođite k meni svi umorni i opterećeni!' S druge strane, Bog jednostavno dolazi k ljudima kao Gideonu u Izraelu, kao Mojsiju u pustinji, kao sjajan oblak nad svetištem i u hramu. Isus dolazi rimskom kapetanu da mu ozdravi slugu, Jairu da mu uskrisi kćerku, u Petrovu kuću da izliječi Petrovu punicu. Nakon uskrsnuća On dolazi apostolima, ukazuje se. U svakoj euharistiji On dolazi da nas za bude božanska hrana i piće.

Naučeni smo u molitvi zahtijevati od Boga da nas oslobodi od mnoštva problema, da nas ozdravi, da nam se ukaže. Činimo to kao da je Isus slugančić, a mi šefovi koji mu zapovijedamo. Ako Bog ne usliši naše zahtjeve, spremni smo otići od Njega, ući u red ateista i agnostika, postati zločesti i bogohulni. Osim toga, Bog stalno čeka pred našim vratima da Mu otvorimo pa da uđe k nama i s nama večera, kaže Knjiga Otkrivenja. Kad rastreseno molimo, On čeka danima i godinama pred vratima naše osobe, da Mu otvorimo, da se saberemo i postanemo svjesni da je Bog na vidiku.

No, najgore je kad naši grijesi i nemar za Boga i Njegov dolazak vrijeđaju Njegovu dobrotu, kad činimo zlo, kad mirno psujemo Božje ime, kad se oholo imenujemo ateistima i neprijateljima Boga i Njegovih djela na zemlji. Umjesto zahvalnosti što nas je stvorio i postavio da na zemlji živimo kako bismo nakon toga uživali plodove naših napora u svijetu, mi se postavljamo iznad Njega i ružno i odvratno Ga vrijeđamo. Kako ćeš Ga pogledati u lice kad se preseliš u nebeske krajeve?! Sramota! Ili se pravimo lažno ponizni te se vječito priznajemo grešnicima, iako nam je Bog davno sve oprostio. Na taj način smatramo sebe nedostojnima da nam Bog dolazi ususret, te Mu ne dopuštamo prići.

Poravnajte staze Bogu našemu! Jedni su preoholi, a drugi preponizni. Ni jedni ni drugi nisu realni, ne priznaju da je Isus postao čovjekom i da s Njime mogu svi razgovarati, kako grešnici, tako i sveci. Poravnati put do Boga znači uzeti Božja mjerila i Njegove kriterije za sebe i za svoj život. To znači početi čitati Njegovu riječ i vršiti je. Ako ti poslušaš Njegovu riječ, i On će tvoju. Kako možeš zvati Boga da ti pomogne, kad si u grijehu i ne kaješ se, kad mrziš i ogovaraš ljude, kad su ti zlom vrata zaključana?! Kojim pravom moliš Boga za pomoć, a ostaješ u zlu, neprijateljski raspoložen prema Njemu?

Mislimo da se molitvom sve rješava. Krivo! 'Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti!', kaže Isus. Promijeni svoje misli, riječi, počni činiti dobro, postani pravedan i plemenit čovjek, razmišljaj i shvati da je Bog gospodar svijeta, a ne ti, da je On tebe stvorio, a ne ti Njega, da je u Njemu spas, a ne u tebi, da ti trebaš Njega, a ne On tebe. Postani normalan, a ne duhovno bolestan čovjek i tad će biti poravnate tvoje staze do Boga, pa kad Ga zazoveš, odmah će ti se odazvati. Vjeruj mi, istina je!

prof. Tomislav Ivančić

Abraham i Bog

2011-12-17T20:09:00.000+01:00

Otac Abraham je veći dio svog života proveo u pustinji. Prolaznici su bili prava rijetkost. Jedne večeri se namjerio jedan prolaznik na Abrahamov šator. Abraham je kao dobar domaćin ponudio prolazniku večeru. Dok se večera pripremala Abraham je doznao u razgovoru da je taj prolaznik štovalac boga vatre. Abraham ga istjera van. Te noći Bog mu se ukazao u snu i upitao ga zašto je istjerao tog čovjeka iz svog šatora. Abraham mu odgovori da taj čovjek ne štuje pravoga Boga nego vatru. Bog mu tada reče: Ja ga podnosim već 63 godine, a ti ga nisi mogao podnijeti jednu večer?

(Anthony de Mello)

TI SI ONO ŠTO MISLIŠ

2011-12-13T00:01:00.000+01:00

“Tko sam ja?” – upita mladić Starca.

“Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.”

“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”

“To su tata i mama.” – misli nevino dijete.

“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.

“To su dva prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.

“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.

“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.

“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.

“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.

“To su dvojica koji se bore na smrt.” – misli ubojica.

“Tko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.

“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.

“Svatko misli,” – zaključi Starac – “ovisno o tome tko je on.

Pronikni u svoje misli: one ti mogu reći puno više o tome tko si nego tvoj učitelj.”

Betlehemsko svijetlo

2011-12-09T23:09:00.001+01:00

Već 15. godinu za redom Savez izviđača Hrvatske će se uključiti u međunarodnu akciju Betlehemsko svjetlo – Svjetlo mira. Nadamo se kako ćete svi sudjelovati u širenju svjetla mira i ljubavi po Hrvatskoj, odnoseći fenjere sa svjetlom u župe u kojima djeluje vaša izviđačka udruga. U Beč će 13. prosinca otići izaslanstvo Saveza izviđača Hrvatske sastavljeno od članova prijavljenih Udruga. Polazak sudionika autobusom je predviđen u jutarnjim satima s Glavnog kolodvora u Zagrebu, povratak je isti dan kasno navečer (točne podatke potražite na webu SIH-a). Svečana misa na kojoj će se preuzimati Betlehemsko svjetlo održat će se u Beču u Katedrali Sv. Antuna Padovanskog 13. prosinca s početkom u 14 sati. Po završetku mise i u skladu s uputama koje će sudionicima dati voditelj akcije predstavnici SIH-a će krenuti na put u Hrvatsku Po povratku iz Beča, nedjeljno jutro 14. prosinca 2008. u 10.15 sati sudionici akcije okupit će se na zagrebačkom Zrinjevcu ispred Muzičkog paviljona odakle će u svečanoj povorci krenuti put Zagrebačke katedrale gdje će na misi u 11.30 sati, zajedno s ostalim vjernicima, moći u svojim fenjerima zapaliti to isto svjetlo, simbol mira i ljubavi, i ponijeti ga po svojim župama širom Hrvatske. Mole se svi sudionici da poštuju protokol i da ne dolaze samostalno pred Katedralu prije naznačenog vremena. Molimo da u Ured SIHa, prema vašim saznanjima i postignutim dogovorima, dostavite popis župa i institucija u koje ćete odnijeti svjetlo kako bi sačinili zajedničko priopćenje za javnost. Po završetku akcije svi sudionici i udruge koje su se u nju uključile obavezne su do 27. prosinca 2008. godine u SIH dostaviti kratko izvješće, po mogućnosti u elektroničkom obliku. Za sve dodatne informacije možete se obratiti Načelnici za PR - Piggy - na 091.2717.443 (VPN 293) ili u Ured SIHa sih@sih.hr. više o svemu betlehemsko.sih.hr/

Instalacija ljubavi

2011-12-03T23:08:00.000+01:00

Saznali smo da možemo instalirati ljubav po sistemu instaliranja svakog novog programa na računalu. Super! Odmah ćemo kontaktirati tehničku podršku da nam kao korisniku pomognu u instalaciji.

Korisnik: Hallo!

Tehnička podrška: Da, kako vam mogu pomoći?

Korisnik: Pa, nakon puno razmišljanja, odlučio sam instalirati ljubav. Možete li me voditi kroz proces?

Tehnička podrška: Da. Mogu vam pomoći. Jeste li spremni odmah nastaviti?

Korisnik: Pa, ne znam što trebam uraditi, ali mislim da sam inače spreman. Što trebam prvo učiniti?

Tehnička podrška: Prvi korak je da otvorite svoje srce. Jeste li tu sa vašim srcem?

Korisnik: Da, ali postoji nekoliko drugih programa koji su upravo u toku u njemu. Možemo li instalirati ljubav dok oni rade?

Tehnička podrška: Koji su to programi? Što izvode?

Korisnik: Evo da vidim; prisutan je program povreda iz prošlosti, pa program niskog samopoštovanja, a program krivnje je upravo u punom pogonu.

Tehnička podrška: Nema problema.

Ljubav će postupno iz vašeg operacijskog sustava, izbrisati program povreda iz prošlosti. Ostati će u trajnom sjećanju, ali više neće remetiti druge programe.

Ljubav će na kraju nadjačati nisko samopoštovanje jer ćemo instalirati vlastiti modul pod nazivom visoko samopoštovanje.

No, morate potpuno isključiti programe krivnje i ljutnje. Ti programi mogu spriječiti ljubav da bude ispravno instalirana. Možete li ih isključiti odmah?

Korisnik: Ne znam kako ih mogu isključiti. Možete li mi reći kako?

Tehnička podrška: Sa zadovoljstvom. Idite na izbornik Start, pronađite i kliknite na program oprost. Učinite to onoliko puta koliko je potrebno da krivnja i ljutnja budu u potpunosti izbrisani.

Korisnik: Dobro. Učinio! Hej, počela je samo instalacija ljubavi. Je li to normalno?

Tehnička podrška: Da, ali ne zaboravite da imate samo osnovni program. Morate započeti povezivanje s drugim srcima kako bi dobili nadogradnju.

Korisnik: Ups! Evo već imam poruku o nekoj grešci. Ona kaže: "Greška – Program ne može funkcionirati prema vani." Što trebam učiniti?

Tehnička podrška: Ne brinite. To znači da je program ljubavi postavljen za rad unutar srca. To jednostavno znači da morate voljeti sebe prije nego možete dati ljubav drugima.

Korisnik: Dakle, što trebam učiniti?

Tehnička podrška: Kliknite na sljedeće datoteke: Oprostiti samom sebi; Osvijestiti svoje vrijednosti; i Prihvatiti ograničenja koja nismo u mogućnosti otkloniti

Korisnik: Dobro! Učinjeno!

Tehnička podrška: Sada ih kopirajte na direktorij srca. Sustav će urediti proturječnosti i početi krpati neispravno programiranje.
Također, trebate izbrisati samokritičnost iz svih direktorija i ispraznite koš za smeće kako bi bili sigurni da je potpuno nestala i da se nikada više neće vratiti.

Korisnik: Dobro…... Hej! Moje srce se popunjava s novim datotekama. Na mom monitoru svira prekrasna muzika, cijeli je ispunjen osmjehom, a mir i zadovoljstvo su se sami kopirali i ispunili cijele moje srce. Je li to normalno?

Tehnička podrška: Ponekad. Za nekoga traje dulje, a za nekoga kraće, ali na kraju sve dođe u pravo vrijeme. Dakle, ljubav je instalirana i pokrenuta.
Još jedna stvar prije nego što spustite slušalicu. Ljubav je slobodan program, svakome dostupan. Budite sigurni da ćete prenijeti njene različite module svima koje susrećete. Oni će ih zauzvrat dijeliti s drugima i vratiti, neke cool module, natrag vama.

Korisnik: Hvala vam! Bog.

HUMANITARNI KONCERT U KORIST ZAKLADE „MARKO BRKIĆ“

2011-11-29T19:24:00.002+01:00

HUMANITARNI KONCERT U KORIST ZAKLADE „MARKO BRKIĆ“

Zagreb

Udruga Gospel ansambl Agape će dana 03. prosinca, sa početkom u 19 sati, u dvorani Kazališta „Vidra“ održati humanitarni koncert a sav prihod od prodanih ulaznica ići će u korist Hrvatske zaklade za školovanje slijepih studenata „Marko Brkić“.

Osnovao ju je Hrvatski savez slijepih 2000.godine koristeći kao osnovni kapital donaciju gospodina Marka Brkića,našeg iseljenika u Norvešku koji je kao slijepa osoba imao mnogo poteškoća u svojem školovanju. S obzirom na činjenicu da je uspio u životu i obogatio se, odlučio je dio svoje imovine dati za školovanje slijepih učenika a i studenata . Zaklada je do sada podijelila ukupno 115 godišnjih stipendija, a sredstva za to je osiguravala iz različitih donacija i akcija sličnih ovoj.

Glazbena skupina AGAPE (Zagreb), osnovana je 1983.godine i otad neprestano djeluje , dakako, uz određene izmjene i dopune pjevača. Osobitost je sastava promicanje duhovne glazbe. Studenti i mladi stručnjaci različitih zvanja udružili su svoje glazbene sklonosti i nadarenost u izvođenju ove rjeđe zastupljene glazbene vrste. Iako su članovi ove skupine dobrog glazbenog obrazovanja (nekolicina ih ima akademsku glazbenu naobrazbu),njihov rad u sastavu amaterskog je karaktera.

Glazbenici iz Agapea dosad su održali više od 300 koncerata i stotine pojedinačnih nastupa s mnogo zadovoljnih slušatelja i pohvalnih novinskih osvrta. Nastupali su u mnogim koncertnim dvoranama i sličnim prostorima diljem domovine, uglavnom u humanitarne svrhe. U više navrata gostovali su u raznim gradovima,Njemačke, Italije, Austrije, Mađarske, Poljske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.

Repertoar skupine vrlo je bogat, a u njemu su zastupljeni gotovo svi izrazi duhovne glazbe: klasični i suvremeni gospel, crnačke duhovne pjesme, folk, country gospel, božićne pjesme , a također i skladbe naših suvremenika. Pjesme koje izvode pune su životnog i duhovnog iskustva, iskrenosti, oduševljenja i duhovnog zanosa skladatelja različitih podneblja. Dosad su snimili šest CD albuma i jedan DVD.

Pjevači u sastavu Agape izvanredni su i po tome što vjeruju i prihvaćaju ono što pjevaju.

Gospel je engleska riječ za Evanđelje, a ujedno i naziv osobite glazbene vrste.

Agape je riječ grčkoga podrijetla upotrijebljena u izvornom tekstu Biblije, a označava Božju ljubav prema čovjeku.

Kao gost koncerta nastupit će Mario Perčinić član Hrvatskog saveza slijepih muzicirajući na egzotičnom instrumentu australskih aboriđana – digeridu.

U organizaciji koncerta osim izvođača i Zaklade sudjeluju i Udruga „Više od života“ te Hrvatski savez slijepih.

Ulaznice po cijeni od 30 kn mogu se nabaviti na blagajni kazališta „Vidra“ ili u Hrvatskom savezu slijepih.

Današnje došašće

2011-11-26T00:01:00.001+01:00

Današnje došašće je bučno doba. Od ranog jutra stres na ulici, na poslu, u obitelji i školi. Trgovci se šarenilom žmirkanja kineskih žaruljicama na jelkama i raznim "božićnim" pjesmama natječu u vabljenju kupaca bilo preko malih ekrana, bilo na ulicama i u trgovinama. Svatko se bori za što bolju poziciju u društvu, svatko bi htio da ga zamijete.
Sveta obitelj kao da je u sve to "pala s marsa". A ipak, u Marijinoj utrobi je Onaj, čiji "slavni dolazak iščekujemo". Hoćemo li ga zamijetiti? Da. Ako ćemo "biti budni".

Danas sam molio za tebe - na Mljetu,croatia

2011-11-23T00:01:00.002+01:00

SESTRA ŽARKA IVASIĆ

2011-11-20T00:01:00.003+01:00

SESTRA ŽARKA IVASIĆ

Sestra Žarka, krsnim imenom Julijana, rođena je 18. studenog 1908.

godine u Krašiću, gdje živi sve do godine 1931. kad odlazi u samostan

Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Zagrebu.

Rast Julijanine vjere i odabir redovničkog zvanja imali su čvrst temelj u

svjedočkoj vjeri njezinih roditelja, obitelji i župe. Tako Julijana u svom

odabiru slijedi primjer svoje starije sestre Terezije (s. Hildeberte) i

mnogih djevojaka iz svog mjesta.

Ulaskom u novicijat, 1932. godine, dobiva redovničko ime Žarka.

Godine 1936. polaže doživotne zavjete.

Put njezina služenja Bogu i čovjeku usmjeruje ju najviše na

služenje bolesnicima. Djelovala je u više bolnica – Gračacu,

Banjoj Luci, Petrinji, a od 1939. do 1943. godine u Otočcu.

Tijekom Drugoga svjetskog rata bolnica u Otočcu našla se na

vjetrometini vojnih sila... U bolnicu su pristizali ranjenici

sukobljenih strana. Sestra Žarka nastojala je svakomu pristiglom

ranjeniku pristupiti jednako, bez razlike, a u skladu sa svojim

milosrdničkim poslanjem – svjedočiti Isusa Krista u ljubavi prema

svakom čovjeku. To je istodobno bilo razlogom zbog kojega su

godine 1946. komunističke vlasti osudile sestru Žarku na smrt vješanjem.

Zamolbe njezine Družbe za smanjenjem kazne ishodile su samo

drugačiju smrt – strijeljanjem.

Strijeljana je 16. svibnja 1946. godine u Gospiću.

Tijelo joj počiva u blizini kapelice svete Marije Magdalene na gospićkom groblju.

Njezini posljednji dani u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt,

ostavili su u mnogima sliku hrabre i predane kršćanke – redovnice,

koja smrt podnosi čvrstom vjerom u Gospodina. Glas mučeničke smrti sestre

Žarke i dalje živi potičući na svjedočanstvo kršćanske vjere i ljubavi

prema bližnjemu.

Molitva

Bože, milosrdni Oče,

koji si nas po Sinu svome poučio

da se sav tvoj zakon sastoji

u zapovijedi ljubavi prema tebi

i bližnjemu,

a u službenici svojoj sestri Žarki

dao nam uzor predanog služenja

siromasima i bolesnicima

sve do mučeničke smrti,

udijeli nam po njezinu zagovoru

da ljubeći tebe iznad svega

i bližnjega kao sebe

postignemo radosti vječnoga života.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Tko po zagovoru sestre Žarke Ivasić

u duhovnim i tjelesnim potrebama

zadobije koju milost, neka se javi na adresu:

Družba sestara milosrdnica

svetog Vinka Paulskoga - Zagreb

Frankopanska 17, p.p. 702

HR 10 001 ZAGREB

Tel. 00385 1 4830 006

(Gospić, 3.4.2011.M.M.) - Proglasom je Gospićko-senjski biskup

dr. Mile Bogović, izrazio namjeru da se pokrene postupak proglašenja

blaženom i svetom službenice Božje Žarke Ivasić. Voditelj postulature

je mons. Juraj Batelja. Proglasom se poziva sve one koji imaju kakav

dokument ili rukopis koji govori o s. Žarki, bilo da govori pozitivno u

prilog njezina postupka ili negativno. Podsjetimo: s. Žarka je mučki ubijena

od strane partizana 16. svibnja 1946., dakle, godinu dana iza II. svjetskog rata,

strijeljana je na groblju u Gospiću.

Predstavljena knjiga o sestri Žarki Julijani Ivasić

udbina.gs.webmediaeu.com/svjedoci-vjere

Vukovar-grad heroj

2011-11-17T20:00:00.003+01:00

Vukovarski heroj Siniša Glavašević

Priča o ljubavi

Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve.

Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi,

sve je to izmaglica pravog života. Čovjek se opušta u narkotičnim prijevarama, vjesto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak.

Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću -ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i

praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom.

Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama, ispijenim s prijateljima, s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama.

Nekima je to čekanje bilo predugo, pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da mi umremo sretni.

Hvala Siniši

Hvala svim herojima Vukovara.

Svjetlost vječnina svjetlila njima,

počivali u miru Božjem.

Šutnja je

2011-11-11T21:00:00.004+01:00

Šutnja je BLAGOST

kad ništa ne uzvratiš na uvredljive riječi,

kad ne tražiš natrag ono, što su tebi dužni,

kad prepustiš Bogu obranu svoje časti,

šutnja je blagost!

Šutnja je MILOSRĐE

kad ne razglasiš tuđe pogreške,

kad oprostiš bez istraživanja prošlosti, kad ne osuđuješ,

nego zagovaraš u sebi, šutnja je milosrđe!

Šutnja je STRPLJIVOST

kad trpiš bez tugovanja,

kad ne tražiš utjehe od ljudi,

kad pouzdano čekaš, da sjeme polako klija,

šutnja je strpljivost!

Šutnja je PONIZNOST

kad šutiš zato, da bi brat - braća bila počašćena,

kad čuvaš za sebe izvanredne Božje milosti,

kad pustiš da se tvoja djela krivo tumače,

kad ostaviš drugima slavu neke akcije,

šutnja je poniznost!

Šutnja je VJERA

kad šutiš jer znaš da upravo On djeluje,

kad se odričeš zvukova i glasova svjetskih

i stojiš u njegovoj prisutnosti,

kad ne tražiš razumijevanja jer tebi je dosta da te On poznaje,

šutnja je vjera!

Šutnja je KLANJANJE

kad zagrliš križ, a ne pitaš "zašto?" Šutnja je klanjanje!

ISUS JE ŠUTIO!

Samo se javljam

2011-11-03T22:08:00.000+01:00

Svećenik prolazi kroz Crkvu usred dana,

Odlučio se zaustaviti kod oltara
I vidjeti tko je došao moliti.
Upravo onda su se stražnja vrata otvorila

,
Čovjek je došao niz prolaz,

Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio
Čovjek se nije brijao neko vrijeme.

Njegova košulja je bila nekako otrcana

I njegov kaput je bio pohaban

,
Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu,

Tada je ustao i otišao.

U danima koji su uslijedili,

Svaki dan u podne došao je ovaj čovjek,

Svaki put je kleknuo samo za trenutak,
U naručju mu je bila posuda s ručkom.
Pa je svećeniku porasla sumnja,
od pljačke mu je bio glavni strah,

On je odlučio zaustaviti čovjeka i pitati ga,
'Što ti radiš ovdje?'
Starac je rekao, da radi niz cestu.

Ručak mu je bio pola sata

.
Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve

,
Da pronađe snagu i moć.
'Vidite, ja ostajem samo trenutak,

Budući da je tvornica tako daleko;

Kada kleknem ovdje govorim Gospodinu

,
Nešto kao da mu da kažem:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,

KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA

I DA SI UZEO
MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI,

ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, ISUSE, OVO JE MIKE KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

Svećenik se osjećao glupo,
Rekao je Mike-u da je sve u redu.
On je rekao čovjeku da je dobrodošao i neka
dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme.
Vrijeme je za ići, Mike se nasmiješio i kaže "Hvala."
On požuri do vrata.

Svećenik klekne pred oltarom,
On nikad ne bi to učinio prije.

Njegovo se hladno srce otopi, ugrijano ljubavlju,

I susreo se s Isusom tamo.

Dok su suze tekle, u svom srcu,o
n je ponovio staru Mike-ovu molitvu:

" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA
PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE.
NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS. "

Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio
da stari Mike nije došao .
Budući da je više dana prošlo bez Mike-a,
On se malo zabrinuo.

U tvornici, on se raspitao o njemu,č
uo je da je bio bolestan.

Bolesničko osoblje bilo je zabrinuto,
Ali Mike im donio radost.
Tjedan u kojem je Mike bio s njima, d
onio je promjene na odjelu bolnice.

Njegov smijeh, radost bili su kao zaraza.
Promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada.
Glavna sestra nije mogla razumjeti
Zašto je Mike bio toliko sretan,
Kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva ni pisma,
Ni posjetitelje nije imao.

Svećenik je ostao uz njegov krevet,
Izrazio je sestri brigu:
Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo.
On nije imao nigdje se vratiti.

Gledajući iznenađeno, stari Mike je rekao sa dopadljivim osmijehom:

"Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati

Da je On ovdje sve vrijeme.

Svaki dan u podne On je ovdje,

Dragi prijatelj moj, vidite,
On sjedi desno dolje, uzima moje ruke,
Nagne se preko i kaže mi:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, MIKE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA
ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE. UVIJEK VOLIM
ČUTI TVOJE MOLITVE. JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, MIKE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "

Mnogi će ljudi ući i izići iz tvog života, ali samo pravi prijatelji će ostaviti tragova u tvom srcu.
Neka te Bog drži u dlanu svoje ruke
I anđeli bdiju nad tobom.

Dakle, PRIJATELJU, to sam JA ... "Samo se javljam danas"

Molitva

2011-10-26T21:56:00.002+02:00

Bože moj, prijatelju najbolji!

Htio bih danas od tebe izmoliti prijatelja kome se uvijek mogu povjeriti,

prijatelja koji me uvijek razumije,

prijatelja koji mi želi ono najbolje;

za prijatelja bih te molio koji zna pomoći da ispravim pogreške,

takvog prijatelja koji je oslonac u životu,

prijatelja tako dragog koji nikada neće pretraživati moje sjene;

prijatelja koji s drugima o meni samo dobro govori,

prijatelja koji s tobom prijateljuje

i koji svaki dan prepun tebe

dolazi da obogati mene.

Prijatelja koji je sretan

kada mu pružim i najmanji dar;

prijatelja kraj kojega se mogu smijati prepunim srcem,

prijatelja kraj kojega imam osjećaj da živim vječno.

dr. Tomislav Ivačić

Molitva

2011-10-18T19:13:00.006+02:00

MOLITVA

Sine Božji! Dođi i rodi se ponovno: u naše doba!

Zemlja je postala jedna jedina velika štala,

Puna stoke i zvijeri, gnoja i smrada.

Od zidova bije studen, s podova puši se krv…

Veliki čudotvorče! Dođi i u našu Kanu!

U našim domovima odigrava se čudesna pretvorba:

Vino ljubavi pretvaramo u vodu ljubakanja,

Majčinska prsa u staklene boce,

Majčinske utrobe u mrtvačnice i grobnice,

Vjenčani prsten u okove i lance.

Bračna vjernost umire u sudnicama…

Uđi, Gospodine, i u naše domove!

Na vratima naći ćeš natpis:"Zabranjen ulaz - ljubavi!"

Gospodine, nemaju ni vode ni vina…

Dođi, pohiti u našu Kanu!

Sine čovječji!

Prohodaj i našom Galilejom!

Progovori i s naše gore!

Naša blaženstva postala su prokletstva, naša ljubav mržnja,

Imamo "svoju istinu", pa smo izgubili jedinu istinu,

O miru šapućemo, o ratu urličemo…

Grešnici nemaju suza, janjci se razvijaju u vukove,

Gubavci skupo prodaju svoju gubu,

Sol zemlje postala je bljutava, svjetlo se sakriva u uglove,

Tvoje su ovce izgubljene, jedna od stotinu nije,

Tisuće ovčinjaka, tisuće stada!

Bez prestanka o ljubavi govorimo,

A vapaj pregaženih ne čujemo.

Otkupitelju svijeta! Dođi i na našu Golgotu!

Stavi svoj križ između naših križeva,

Lijevo i desno vidjet ćeš kružnicu propetih razbojnika,

I s lijeva i desna čut ćeš samo uvrede.

Rastegni propete ruke, da budu šire od ekvatora,

Otvori probodeno Srce, da bude šire od zemljina krila,

Zavapi prema nebu: Jer naše su uši zašivene konopom laži,

Upri svoj pogled prema nebu:

Jer naše su oči krvave od mržnje,

Stani pred Oca:

sakrij nas svojim leđima, Jer mi smo od glave do pete u grijesima!

Mlazove svoje krvi pretvori u rijeke, Operi sa zemlje tragove Abelove krvi!

Mi smo u agoniji: umire u čovjeku čovjek…

Umri ti! I daruj nam svoj život!

Dođi i spasi čovjeka - od čovjeka! - Amen.

Ovo je molitva blagopokojnog profesora doktora fra Rufina Šilića (1911.-1985.),

jednog od najistaknutijih hrvatskih teologa i propovijednika

Moje stoto hodočašće u Međugorje

2011-09-29T21:39:00.005+02:00

Piše: Jelica Bikfa

Moje hodočašćenje sa skupinama vjernika iz Velike Gorice počelo je 2001.godine. Mnogo je tome pridonijela Jadranka. Ideja da jedan autobus onih koji još nisu upoznali Boga odvedemo u Međugorje, rodila se u njezinoj glavi, u listopadu te godine. Bio je to njezin veliki san, a i ja sam mu se odmah priklonila. Dogovor je bio da ona skupi ljude koji nisu vjernici, a koji su voljni ići u Međugorje, a ja nekoliko vjernika i među njima pjevače, kako bi ostalima bili potpora. Pronalaženje hodočasnika u početku nije teklo glatko, te smo se bojale da od hodočašća ne će biti ništa. No, Marija se pobrinula i pozvala one koje je željela u Međugorju. Tako je ipak napunjen autobus, te smo Jadranka i ja obavile sve formalnosti u vezi s organizacijom putovanja i, u Ime Božje, krenuli smo. Na župnikovo pitanje: "Da li se bojiš vodstva i odgovornosti za te ljude?", brzo sam odgovorila ."Ne, pa Marija ide s nama".

I Gospa je išla s nama. Putovanje, i samo hodočašće, bilo je blagoslovljeno, hodočasnici su bili ispunjeni iskrenom radošću, mnogi su doživjeli posebne milosti, pa i oni koji to nisu očekivali. Majka Božja nas je pratila te prve, ali i svih ostalih godina. Svako je hodočašće bilo na poseban način ispunjeno radošću i mnogim milostima, uz mnogo obraćenja, ispovijedi i mnogo uslišanih molitava.

Jedno od tih prvih hodočašća ostalo je svima tada prisutnim hodočasnicima u posebnom sjećanju. Bilo je to iduće, 2002. godine. Na povratku kući svi, baš svi smo doživjeli nezaboravne trenutke sreće u vremenu između 18:15 i 19:30 sati; to je upravo vrijeme kada Marija dolazi na zemlju. Osim toga, među hodočasnicima u autobusu taj je put vladao neki posebni zanos; pjesma je pretjecala molitvu, a molitva pjesmu. I dogodilo se nešto sasvim neobično: svi smo uočili, a posebno je o tome svjedočio vozač, da je autobus najednom ušao u neku jarku svjetlost, koja se pojavila u obliku velikoga kruga, neko je vrijeme pratila autobus, a onda se povukla na nebo. S čuđenjem i pritajenom radošću pratili smo ovaj događaj. Vozač je zaustavio autobus; bio je zbunjen i osjećao je potrebu da se malo sabere, a mi smo svi izašli iz autobusa, kleknuli uz rub ceste i primivši se za ruke, proveli neko vrijeme u molitvi. O tome smo kasnije svi javno svjedočili.

Po povratku kući imali smo svetu Misu zahvalnicu, a poslije Mise, u druženju s pokojnim župnikom, izmijenili smo svoja svjedočanstva. Svjedočanstva su bila prekrasna. Evo nekoliko njih:

"Više se ničega ne bojim; sada znam da nisam sama."

"Sada često molim, a do jučer nisam ni znala za krunicu."

"Kod kuće sam našla prazne ljušture; pitala sam se, zar sam i ja bila takva?"

"Najljepši dan u životu bio mi je kad sam se ispovjedila."

"Od sada s djecom molim krunicu svaki dan."

"Muž mi je rekao: Poslao sam u Međugorje jednu ženu, vratila se druga."

"Sada mogu umrijeti."

"Sada mi nedjelja ima smisla."

Na tom se putovanju dogodilo i jedno "čudo", koje se ipak mora staviti u navodnike. Ono nas je, moram priznati, više uzdiglo tjelesno nego duhovno. Naime, na put smo ponijeli u dva hladnjaka jednog pečenog odojka i šest pogača. Taj odojak i te pogače - svi smo se u tome složili – bili su čudesno umnoženi, jer je nas pedeset jedna osoba blagovala tu hranu tri dana. Nismo mogli vjerovati kako je pedesetorica ljudi kroz tri dana imala tri obilna obroka, i hladnjaci su stalno bili puni. Iako ovo spominjem zapravo kao šalu, ipak mi se čini kako to nije bilo bez Marijinog posredovanja.

Od tada pa do danas, prošlo je deset godina. Ove godine 2011., 5. listopada, vodila sam stoti autobus međugorskih hodočasnika. Išli smo na festival mladih. Okupilo se tamo 70 000 ljudi iz cijeloga svijeta. Bilo je veličanstveno; bez nervoze, bez buke, bez guranja, bez automobilskih sirena. Samo mir, molitva, pjesma i opet mir. Ono što sam prvi puta osjetila, osjećam svaki put ponovno, i uvijek se vraćam kući ispunjena srećom i mirom.

To je bilo moje "zlatno" hodočašće. Marija je okupila prekrasne ljude i od samoga početka među nama se osjećala ljubav i zajedništvo. Potičem hodočasnike da barem jedanput godišnje pođu u Međugorje, jer tu se zaista prima velika duhovna snaga i jača vjera. Ovdje Bog na poseban način dodiruje zemlju. To je mjesto molitve, okupljalište vjernika iz cijeloga svijeta koji dolaze tražiti Boga. Tu su mnogi osjetili posebnu milost i doživjeli obraćenje. Marija nas preko svojih poruka poziva da se vratimo Bogu. Potiče nas na obraćenje i življenje Evanđelja. Moli nas da učinimo sve ono što njezin Sin od nas traži. Zar nije isto tako činila i u Kani Galilejskoj!?

U ovih sto autobusa, dovela sam Gospi 4 914 hodočasnika. Prvo sam vodila one koji još nisu upoznali Boga, zatim vjernike, mlade, invalide i socijalno ugrožene osobe, bolesnike, članove molitvenih vijenaca Kraljice obitelji, i meni posebno drage hodočasnike iz Dugava.

Od svih njih koliko znam desetero je našlo mir u Gospodinu i za njih uvijek zajednički u autobusu molimo.

Više puta bili smo na susretu sa vidiocima, a najupečatljiviji mi je bio susret sa Marijom Pavlović Lunetti, kojom smo prilikom u kapelici njezine kuće prisustvovali Gospinom dolasku. Za tu priliku skupila sam od osoba koje su to željele, njihove krunice i priredila Gospine slike. Sve to stavila sam u veliku lijepo aranžiranu košaru, te na oltar. Do Gospina dolaska, Marija Pavlović Lunetti je predmolila krunicu. Kad je Gospa došla, zamolila ju je da sve to blagoslovi. Uz novu poruku koju nam je Gospa dala, blagoslovila je sve nas i sve što je bilo na oltaru. Tako su mnogi naši sugrađani sretni što je njihove krunice blagoslovila Gospa.

U ovom stotom autobusu bili su hodočasnici koji su svjedočili kako su zagovorom Međugorske Gospe ozdravili ili postali roditelji, te oni koji su upravo tu upoznali vjeru i promijenili svoj život. Bilo je mnogo potresnih svjedočanstava. Gospodin Josip pošao je na put da udovolji supruzi. Ispovijed nije dolazila nikako u obzir. Nakon razgovora u autobusu malo je razmišljao, a onda je Majka Božja učinila svoje. Odmah prvi dan, na veliko suprugino čuđenje, stao je u red i strpljivo čekao. Svjedočio nam je da se nakon 35 godina ispovjedio. Osjećao je neopisivu radost i donio čvrstu odluku da promijeni način svoga života.

S nama su bili i mladi koji su planirali ići na more, no poziv prijatelja Davora u zadnji čas promijenio je njihovu odluku. I nisu se pokajali te su odlučili doći ponovno.

Zanimljiv je bio i događaj sa malim dječakom Alojzom, koji je s mamom pošao na brdo Ukazanja, u petak, tijekom ovoga hodočašća. Vidjelac Ivan Dragičević imao je tamo ukazanje u 23;00 sata. Mnoštvo je ljudi pošlo s njim. I Alojz se hrabro penjao gore. U jednom trenutku rekao je mami da je vidio križ na nebu. Kada je ukazanje završilo i kad se izrekla Gospina poruka, Ivan Dragičević je kazao kako je Gospa otišla u znaku križa.

Moglo bi se reći još mnogo, mnogo divnih i ohrabrujućih svjedočanstava sa naših putovanja u Međugorje, no za to ovdje nema mjesta. Umjesto toga, preporučujem svima koji su željni dragocjenih duhovnih iskustava, a napose onima koje pritišću životni tereti, da nam se ubuduće pridruže na ovom hodočašću k Mariji, Kraljici Mira.

Na kraju ovoga mojega svjedočanstva o stotom hodočašću u Međugorje, želim zahvaliti svima koji su mi na povratku kući priredili lijepo iznenađenje, kako bi mi zahvalili za moj trud u vođenju tolikog broja hodočašća. Pripremili su malu proslavu u kavani "Stari grad", uz šampanjac i veliku tortu u znaku križa. Bila sam zaista dirnuta njihovom pažnjom. Vjerujem kako ja sama nisam zaslužna za ovo djelo i kako ga ne bi ni bilo da ga zapravo nije osmislila i vodila Majka Božja. Ja sam svih ovih godina samo mali instrument u njezinim rukama kojeg Ona upotrebljava za svoje planove. Zahvaljujem Majci Božjoj na toj velikoj milosti i usrdno se nadam da će me upotrebljavati i dalje, Bogu na slavu, a sebi na čast.

Ja sam zaljubljena u Međugorje. Uvjerena sam kako to mjesto posjeduje doživljaj Boga i zagrljaj naše nebeske Majke. Već se punih trideset godina nebo otvara i k nama dolazi Ona koja svojim ukazanjima dokazuje koliko je Bogu stalo do svakoga od nas, kao i do mira, ali na žalost, mnogi to ne uviđaju. Gospa nam sama u jednoj poruci jasno govori kako ne prepoznajemo znakove vremena. No, ja se u Međugorju osjećam kao dijete u zagrljaju majke i oca. Eto, to je Međugorje, mir, ljubav i zajedništvo u molitvi.

Hvala našoj ljubljenoj Jelici što je podjelila deset godina svoje misije u hodu s Gospom i najavljujem njezin slijedeći pohod Međugorju tj 101 autobus s hodočasnicima u kojem će se pridružiti i moja malenkost biti će 07.listopada. Gospo moli za nas!

sanna

Za šalicu mlijeka

2011-09-29T00:01:00.000+02:00

“Za šalicu mlijeka” Guillermo Hernández Jednog dana siromašni mladić, Howard Kelly, idući od vrata do vrata, prodavajući robu kako bi si platio studij, ostao je samo s deset centi u torbi... A bio je strašno gladan! Stoga odluči kod sljedeće obitelji u koju će ući, zamoliti nešto za pojesti. Ali… vrata mu je otvorila uglađena dama, koja ga je smela do te mjere, da tako smeten, nije znao drugo osim zamoliti čašu vode umjesto hrane. Koliko dugujem? – - Ne duguješ mi ništa - odgovori - moja majka me učila da se ne traži ništa za ono što se daje braći iz ljubavi. - Onda Vam od srca zahvaljujem...! - Žena je primijetila da je mladić gladan, pa mu je umjesto vode donijela veliku šalicu mlijeka. Mladić je polako pio, a zatim je upitao gospođu: Kad je Howard Kelly izašao iz ove kuće, ne samo da se osjećao jačim, nego je osjetio da je u njemu poraslo povjerenje u ljude i vjera u Boga. Puno godina kasnije ona žena je teško oboljela. Mjesni liječnici su bili zbunjeni njezinim slučajem i nisu mogli pronaći lijek za njezinu bolest. Odlučili su je poslati u bolnicu u glavni grad. Nazvali su glasovitog Dr. Howarda Kellya za hitni savjet. Kad je čuo ime mjesta iz kojeg dolazi pacijentica, neobično svjetlo mu je ispunilo oči. Odmah je otišao u sobu pacijentice i prepoznao stariju gospođu. Srce mu je zadrhtalo od uzbuđenja. Odlučio je učiniti sve moguće kako bi spasio život.

Od tog trenutka sva njegova briga bila je bolesnica, a sve svoje dane posvetio je traženju lijeka za ovu strašnu bolest koja je gospođu vodila kraju. Nakon duge borbe, pacijentica je pobijedila bolest...! Potpuno je ozdravila! Kad je pacijentica bila potpuno izvan životne opasnosti i sasvim zdrava Dr. Kelly je u administrativnom uredu zamolio da napišu troškovnik i pošalju njemu na uvid. Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu lista dodao napomenu. Zatim je zamolio da se uruči bolesnici. Gospođa se bojala otvoriti kovertu strahujući da će naći račun koji nadilazi njezine mogućnosti. Konačno se odlučila, ali…nešto je privuklo njezinu pozornost. Na dnu troškovnika pisalo je: “Plaćeno prije puno godina... jednom šalicom mlijeka!" Dr. Howard Kelly Njezine oči napunile su se suzama radosti, a iz njezinog srca provrela je ova molitva: “Hvala ti, moj Bože! Svoju ljubav si objavio po rukama i srcima ljudi!" “Kralj će im odgovoriti: Zaista, kažem vam, meni ste učinili što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće ...“ (Mt 25,40)

Za mali sijet pokojnom prijatelju Lykosu

2011-09-22T08:00:00.000+02:00

Naši pokojnici nisu odsutni,

nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči pune tuge.

(Aurelije Augustin)

I sve vas sada pozivam da se za njih pomolimo Bogu:

Bože, ne zataji djelo ruku svojih, Molimo te za naše pokojne koje si stvorio.

Za Želju !Ne možemo vjerovati da je sve ono što su oni nama u životu značili izgubljeno. S njima koji su otišli pred nama, Ujedinjujemo se sada u vjeri Koju su i oni sami čvrsto vjerovali do kraja, U tebe, njihovog, i našeg Boga, Koji živi za nas danas i u sve dane U vijeke vjekova.Amen

U spomen na pokojnog nam brata zvanog Lykos.

KAKO JE DRAGOCJEN MAJČIN BLAGOSLOV

2011-09-19T19:23:00.001+02:00

"Sve su dobre majke veliki blagoslov svome djetetu! Ali, nije svaki majčin blagoslov jednako snažan. Sve ovisi o sadržaju srca i duše, o snazi čiste, plemenite majčine ljubavi. Moramo reći da je kucaj srca dobre majke u stvari Božji blagoslov. To ne moraju usne izgovoriti... Djetetu je već njena pojava veliki blagoslov. A pogotovo kada majka izričito blagoslivlja svoje dijete!» Tako stoji u dodatku hrvatskom izdanju knjige «Ustani i hodi» Daria Betancourta, koji je napisao Marin Mandić pod naslovom «Zdravlje u Rutinom klasju».

Na nedavnom tjednom susretu biblijske zajednice Navještenje, u našoj župi Navještenja BDM, čitali smo neke dijelove poslanice sv. Pavla Hebrejima, gdje se govori i o polaganju ruku i blagoslovima. Iznijela sam svoje iskustvo majčinog blagoslova te ga, potaknuta članovima Zajednice, radosno prenosim i za čitatelje „Navještenja“.

U našim krajevima lijep je stari kršćanski običaj da djevojka prije odlaska na vjenčanje zatraži od roditelja oprost za sve što nije bilo dobro u odnosu prema njima, a majka nakon toga položi svoje ruke na glavu kćeri i blagoslovi je majčinim blagoslovom. Takav majčin blagoslov primila sam od svoje majke, plemenite žene duboke vjere, upravo na dan svog vjenčanja. Uz blagoslov, dobila sam na dar i krunicu. Molitva svete krunice omogućila mi je da majčin blagoslov osjećam i danas, 23 godine poslije, jednako snažno kao i tada. Vjerujem da mi pomaže u svim životnim teškoćama i kušnjama, osjećam se sretno i zaštićeno, a taj blagoslov prenosim i na svoju djecu.

M. Mandić u spomenutoj knjizi «Zdravlje u Rutinom klasju» takve kršćanske blagoslovne geste smatra govorom čovjeka Bogu. Kao što se raznim gestama obraćamo ljudima pored sebe, tako blagoslovima polaganja ruku ili križanjem ne aktiviramo neku izvanjsku, neosobnu silu, nego ulazimo u osobni odnos s Bogom – Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Nema li tog osobnog odnosa koji se uspostavlja čistim i svjesnim srcem, nema ni blagoslova. Bog dolazi u blagoslovu k nama kao Osoba te u nama stanuje i djeluje. Bog uvijek gradi, liječi, njeguje, nježno prašta i ljubi. Zato je i Biblija puna raznih blagoslova, a spominju se i roditeljski blagoslovi.

Primjerice:

- «Sine moj, riječju i djelom štuj oca svoga, da te od njega stigne blagoslov,

jer blagoslov očev učvršćuje kuću djeci, a majčina kletva temelje im ruši.»

(Sirah 3,8-9),

- «Tko časti majku svoju, sabire blago.» (Sirah 3,4),

- «Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakog kriju nasilje,

pravednikov je spomen blagoslovljen» (Izreke 10,6-7),

- «Blagoslovom pravednika grad se diže» (Izreke 11,11).

Na kraju ovog svjedočanstva preporučujem majkama da uvijek blagoslivljaju svoju djecu, u svakoj prilici, bio to svakodnevni odlazak u školu, ili veća prigoda kao što je vjenčanje. Neka takvo blagoslivljanje postane uobičajeno u svim kršćanskim obiteljima. Blagoslivljajmo ih, nikad ne proklinjimo! Svaka naša riječ je snažna i ostavlja dubok trag u djetetovom životu. Zato im budimo snaga i poticaj, a svaki naš pokret i riječi

Nediljka Brkić

Hvala mojoj dragoj Nediljki na ovom tekstu.

BLAGDAN UZVIŠENJA SVETOGA KRIŽA

2011-09-13T23:30:00.005+02:00

Dobri Oče, toliko si ljubio svijet da si svoga Sina predao za spas čovječanstva. Ojačaj nam vjeru u njega da nas njegove rane izliječe i da nas njegov križ dovede u pravi život. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.

Solinska posvetna molitva Mariji

2011-09-12T00:01:00.001+02:00

Solinska posvetna molitva Mariji
Presveta Bogorodice i Majko naša! Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočište u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova.
Majko naše prošlosti, budi majkom i naše sadašnjosti i budućnosti. Izručujemo ti i posvećujemo Crkvu i narod Hrvata u domovini i po svijetu raseljen.
Povjeravamo se tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje.
Moli za sve klonule i očajne, posreduj za našu braću koja vjeru izgubiše, za one koji se više ne znaju nadati.
U zajedništvu Općinstva svetih molimo sa svim vjerničkim pokoljenjima našega naroda.
Nebo i zemlja neka budu svjedoci naše skrušenosti, našeg predanja i naše molitve.
«Blažena ti što povjerova!»
Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu Nasljedniku u zajedništvu Katoličke crkve.
Primi u svoje Srce naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje. «Najvjernija Odvjetnice Hrvatske», Velike Zagovornice sinova ljudskih to Te molimo! Amen.
(Iz solinske posvetne molitve Velikoga hrvatskog krsnog Zavjeta;) Solin 12. 9. 1976.

Molila sam

2011-09-10T17:55:00.003+02:00

Molila sam Gospodina da mi oduzme oholost.
Gospodin reče: “Ne.
Nije na meni da ti je oduzmem, već na tebi da odustaneš od nje.

”Molila sam Gospodina da iscijeli moje hendikepirano dijete.
Gospodin reče: “Ne.
Njegov duh je zdrav,tijelo je samo prolazno.

”Molila sam Gospodina da mi podari strpljenje.
Gospodin reče: “Ne.
Strpljenje proizlazi iz iskušenja;to nije dar, to je zasluga.

”Molila sam Gospodina da mi podari sreću.
Gospodin reče: “Ne.
Ja ti dajem blagoslov.Sreća ovisi o tebi.

”Molila sam Gospodina da me poštedi boli.
Gospodin reče: “Ne.
Patnja te odvlači od briga svijeta i dovodi te bliže k meni.

”Molila sam Gospodina da mi duh učini večim.
Gospodin reče: “Ne.
Rasti moraš sama,ali ja ću te obrezivati tako da budeš plodna.

”Molila sam sve u čemu bih mogla uživati u životu.
Gospodin reče: “Ne.
Ja ću ti dati život tako da možeš uživati u svemu.

”Molila sam Gospodina da mi pomogne VOLJETI druge,onoliko koliko On voli mene.
Gospodin reče…: “Ahhh, napokon si shvatila!”

Mala Gospa -rođenje Marijno 08.rujan

2011-09-08T00:01:00.000+02:00

MALA GOSPA –blagdan je rođenja bl. Djevice Marije, Majke Gospodina našega Isusa Krista. Tijekom povijesti Crkve učvrstila se vjera u utjelovljenje Sina Božjega pa se počela častiti i Majka njegova. Već u VI. st. na Istoku i u VII. st. na Zapadu nalazimo naznake liturgijskoga slavlja Gospina rođenja. S Marijinim rođenjem s
e započinje ostvarivati spasiteljski Božji plan, koji je najavljen već na prvim stranicama Sv. pisma (Post 3, 15). Na to će podsjećati i proroci: Iz 7, 14 i Mih 5, 2. Zato crkva u Mariji gleda zoru novog vremena, a sv. Pavao će re

ći „puninu vremena“. Po njoj će doći „Mlado Sunce s vis

ine“. U njoj će se utjeloviti Božja Riječ, a utjelovljenjem započinje povijest spasenja. Zato se na Marijinu rođendanu više govori o Kristovu dolasku na svijet

HVALA TI MARIJO

SRETAN TI ROĐENDAN

Blažena Majka Terezija-spomendan 05.09

2011-09-05T00:01:00.000+02:00

Majka Terezija (Skoplje, 27. kolovoza 1910. - Calcutta, 5. rujna 1997.), časna sestra .

Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gongea Boiagi, rođena je u aromunskoj katoličkoj obitelji. S 18 godina odlučila je posvetiti život "službi Bogu" i ušla u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji.

Godine 1930. uzima ime Terezija, u čast španjolske svetice Terezije Avilske.

Nakon što je podučavala niz godina u jednoj školi u Calcutti, 1946. primila je "poziv nad pozivima", kako ga je sama nazvala, napustila školu i osnovala 1950. družbu Sestara misionarka ljubavi koje djeluju među siromašnima, bolesnima, umirućima.

Godine 1979. dobila je Nobelovu nagradu za mir.

Njezin red broji tisuće sestara i dragovoljaca i ima 450 središta u svijetu. Školovala se u Zagrebu, a imala je i hrvatsku diplomatsku putovnicu. S njom je surađivao u Indiji, hrvatski misionar Ante Gabrić.

Umrla je 1997. u Calcutti.

U listopadu 2003., papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom.

Veliki duh male žene

100. obljetnica rođenja Majke Terezije

Milijunima odbačenih, zgaženih, ostavljenih, bolesnih, umirućih, najsiromašnijima od siromašnih bila je kao majka i upravo su joj oni dali naziv Majka Terezija, naziv koji osim nje nije dobila ni jedna žena 20. stoljeća. Služeći im, postala je jedna od velikih osoba našega vremena, vjerodostojan i neodoljiv simbol kršćanske ljubavi prema bližnjemu. Ljudi svih staleža prepoznali su njezinu nesebičnu ljubav, suosjećanje prema siromasima, divili se njezinoj jednostavnosti, iskrenosti, radosti i miru kojima je zračila te je obdarili s mnogo odlikovanja i nagrada, a ona ih nije pripisivala sebi, nego skrećući na Boga vješala o kip Majke Božje, koristeći se primanjima za govor o svojim siromasima. Dopustila je Bogu da bude olovka u njegovoj ruci, a njezine poruke našle su odjeka i među ljudima drugih vjera.

Rođenje pupoljka

Prije stotinu godina, 27. kolovoza, rođenju djevojčice zasigurno su se obradovali svi u katoličkoj albanskoj obitelji Bojaxhiu, otac Nikola, majka Draga, brat Lazar i sestra Aga. Krštena je u katedrali Srca Isusova i dobila ime Agnes Gonxha (Agnes Gondža) koje joj je izabrao otac, a u prijevodu znači: pupoljak, cvijet, ruža. Od samoga je rođenja bila slabašna, krhka, boležljiva te su svi napose majka strepili za njezino zdravlje i život. Nadarena za učenje, poslušna, tiha i mirna bila je radost cijeloj obitelji.

Već kao mlada djevojka bila je angažirana u župnoj zajednici, pjevala u zboru katoličke mladeži, igrala u župnome i gradskome kazalištu, plesala, recitirala, pisala poeziju i druge sastave, svirala tamburicu i mandolinu, bila zapaženi član Marijine kongregacije. Gotovo svakoga mjeseca priređivala je predstave u humanitarne svrhe. Bila je središte oko kojega su se rado okupljali, uvijek točna, vrsni organizator. Stanovali su posve blizu katedrale te joj je kuća bila političko žarište, mjesto kulturnih susreta, razgovora, uvijek puna gostiju. U dvanaestoj je godini prvi put čula glas zvanja i od tada šest godina molila i razmišljala, tražila savjete te konačno u svetištu u Letnici, pred Gospinim likom, uoči Velike Gospe, 15. kolovoza 1928., odlučila svoj život posvetiti Bogu kao redovnica.

Odlazak u Indiju

Iako tužna jer je u kratkome vremenu proživjela bolne rastanke, smrt muža, odlazak sina na studij, vjerujući da je to Božja volja, majka Draga prihvatila je odlazak svoje kćeri u daleku Indiju u misijsku Družbu sestara Blažene Djevice Marije od Loreta (Lorentinkama). Njezin prvi susret s bijedom bio je težak i uznemiravajući, dramatičan, a u srcu brojna pitanja, što može učiniti za taj siromašni svijet. Još u novicijatu do izražaja je došao njezin veliki duh, ljubav, poslušnost, spremnost na odricanje, intelektualne i duhovne sposobnosti, krjeposti. Prve zavjete položila je 23. svibnja 1931. a vječne na dan Pomoćnice kršćana, 24. svibnja 1937. godine.

Nakon dvadeset godina zauzetoga misijskog rada, gotovo uvijek u Kalkuti u školskoj sredini, u raznim odgojnim ustanovama nutarnji glas bivao je sve jači i sigurniji, gotovo zapovijed: «Tvoje je zvanje služiti siromasima!», te odlučuje krenuti u nepoznato računajući na Božju volju i pomoć. Tako je započela nova avantura između Boga i nje, iz koje će ona postati i ostati: Majka Terezija. Sedmoga listopada. 1950. godine osniva družbu Misionarki ljubavi.

Preminula je 5. rujna 1997., a već 19. listopada 2003. blaženom ju je proglasio Papa Ivan Pavao II. te o njoj kazao: "Ona je izabrano oruđe za naviještanje evanđelja cijelom svijetu ne propovijedanjem, nego svakodnevnim djelima ljubavi prema najsiromašnijim." Misionarstvo ljubavi, misionarstvo mira, misionarstvo života, sve je to bila Majka Terezija, njezina je egzistencija bila himna životu, radosno da izrođeno iz duboke vjere i ljubavi.

Osmijehom preobražavala svijet

Koliko je značenje i uloga Majke Terezije bilo za njezina vremena, a i danas vidljivo je i u nacionalnim i međunarodnim nagradama koje je za života dobila. Najprije su je «otkrili» sami gladni, gaženi, gubavi, siromasi svih vrsta, a onda ljudi kulture, ekonomije, politike, vjere... Tako je počelo natjecanje oko njezinoga nagrađivanja, od Indije, a kasnije i po cijelome svijetu, te je dobila počasno građanstvo od više država, više počasnih doktorata i 1979. godine Nobelovu nagradu za mir. Od 1990. je i počasna građanka Zagreba.

O njoj su veliki crkveni dostojanstvenici i državnici kazali: Prolazila je svijetom čineći dobro i osmjehom preobražavala svijet, bila je istinski svjedok evanđelja za sve nas, za hrabro navješćivanje ljubavi Kristove; ulažući svoj život za dobro siromaha, odbačenih, gubavih, onih koji nemaju nikoga, svjedočila je snagu bratskoga prijateljstva, potičući tako pravi ljudski i društveni razvoj; nije moguće biti u njezinoj nazočnosti, a ne biti optimist; ona je heroj našega vremena; Majka Terezija i njezine sestre čudo su kršćanske ljubavi za sav svijet, najljepši izraz dobrote, humanosti, plemenitosti, žrtve, svjedoci da je Bog živ i djelotvoran....

Na komentar jednoga novinara kako to što ona radi on ne bi radio za milijune, jednostavno je i iskreno odgovorila kako ni ona to ne bi radila za milijune, ali za Isusa da. Bio je to i njezin odgovor gdje je crpila snagu, hrabrost, smjelost, izdržljivost, suočenja s bližnjima i mukama cijeloga svijeta, napose ljubav prema siromašnima u kojima je vidjela samoga Krista. Jasno je govorila, «Isus Krist za mene je Kruh Života, uvijek na raspolaganju svima nama, zato i mi trebamo biti na raspolaganju Bogu i drugima, svima kao kruh... Ako otkrivamo Krista pod prilikama kruha, onda ćemo lakše moći otkriti i služiti mu u smrdljivima i uništenim tijelima siromaha, gubavaca, umirućih." «Isus je sama radost i mir našeg srca», znala je pisati bratu Lazaru. Sestrama pak misionarkama ljubavi pisala je: «Plod našega sjedinjenja s Isusom jest zavjet ljubavi kao što je dijete plod sakramenta ženidbe... Svijećnjak ne gori bez ulja, tako ni zavjet ljubavi ne može opstati bez zavjeta siromaštva i poslušnosti, a mi smo k tome dodale i besplatno služenje siromasima među najsiromašnijima iz ljubavi prema Bogu...»

Isus - izvor njezina života

«Moja je najveća nagrada ljubiti Isusa. On je izvor moga života, moga zvanja, moga posvećenja. On je moja ljubav, moje sve. Moja bi najveća želja bila da se ljubav Božja proširi na sve ljude, posebno na one koji pate.» O djelovanju sestara znala je reći »Mi nismo socijalne radnice, nego prije i iznad svega redovnice, ljubav Božja na djelu. Sve što činimo, radimo s ljubavi, iz ljubavi za Boga i za bližnjega. Radimo mnogo, gotovo dan i noć s mnogim bolesnicima, gubavcima, umirućima, ali sve bi bilo uzaludno i zapravo nemoguće bez Božje pomoći, koju dobivamo posebno po molitvi, pričesti. Bez molitve nećemo biti sposobne prepoznati u svakome čovjeku brata i sestru, još manje Boga, jer plod je molitve vjera, plod vjere ljubav, a plod ljubavi služenje.»

Sestre je poticala da budu dobra i milosrdna srca, da ne dopuste da netko od njih ode a da nije po njima postao bolji i sretniji. Upozoravala je na glavni problem u svijetu – posrnule obitelji – i zalagala se za vraćanje zajedničke obiteljske molitve. U svome je služenju uočila da je najteža bolest današnjice osjećaj odbačenosti, napuštenosti, ravnodušnosti te su za nju dvije zapovjedi – ljubiti Boga i ljubiti bližnjega – postale jedna, neodvojiva zapovijed. «Ja živim s Isusom dvadeset četiri sata na dan. Što god da radim, to je za Isusa», bila je njezina molitva u kojoj je nalazila smisao za žrtvu, imala snage dizati svoj glas protiv ratova, protiv pobačaja koji je smatrala najvećom opasnosti za mir u svijetu, borila se protiv droge i prostitucije.

Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji koja je u nju usađena od djetinjstva prenijela je na svoje sestre te svaka i danas na svojevrstan način očituje Marijin život u poniznosti, poslušnosti, čistoći, u služenju i ljubavi. Poput Majke Terezije one s krunicom u ruci stalno mole te nikada nisu imale nikakvih opasnosti, napada iako žive i rade u vrlo teškim i opasnim sredinama, među alkoholičarima, drogerašima, ženama koje su se odale lošemu životu. Stoga nije slučajno da je Kongregacija ljubavi upravo na blagdan Gospe od krunice, 7. listopada, dobila iz Rima dopusnicu za djelovanje.

Danas sestara Misionarki ljubavi u svijetu ima više od 4000. Djeluju u mnogobrojnim domovima, za siročad, za napuštene, umiruće te u 137 zemalja svijeta imaju 766 misija. Iako su u omjeru na siromahe svijeta tek «kap u oceanu», ta je kap danas itekako vrijedna pozornosti jer na svim kontinentima uz otklon materijalnoga siromaštva upozoravaju na duhovno siromaštvo. Svuda žive istim stilom života. Redovito dnevno provedu u molitvi po četiri i više sati, a ostatak su vremena sa siromasima. U svojim kućama nemaju radija, televizora ni interneta. Uza ženski osnovan je 1963. godine i muški ogranak Misionari ljubavi u kojem dvjestotinjak braće djeluje u sedam zemalja. I oni žive i rade po pravilu Majke Terezije: «Ne možeš biti misonar ljubavi ako ti srce nije puno radosti!»

Stota obljetnica rođenja

Stota obljetnica rođenja Majke Terezije svečano je proslavljena 26. lipnja u mnogim mjestima gdje sestre djeluju. Tom prigodom Sveti Otac Benedikt XVI. uputio je poruku sestri Premi, vrhovnoj glavarici družbe Misionarki ljubavi u kojoj među ostalim ističe: «Majka Terezija, uzor primjerne kršćanske kreposti, u životu je bila 'neprocjenjivi dar' za svijet, a to neprestano biva 'po ljupkome i neumornome radu vas, njezinih duhovnih kćeriju'. Odgovarajući s pouzdanjem na izravni Gospodinov poziv ona je pred svijetom primjerima tumačila riječi svetoga Ivana: Ljubljeni, ako nas je Bog tako ljubio, i mi moramo tako ljubiti jedan drugoga. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, a njegova je ljubav u nama savršena. Neka ta Ljubav nadahnjuje vas Misionarke ljubavi da se same velikodušno darivate Isusu, kojega gledate i služite Mu u siromašnima, bolesnima, u osamljenima i napuštenim osobama. Ohrabrujem vas da neprestano crpite iz duhovnosti i uzora Majke Terezije i, nasljedujući njezin primjer, da prihvatite Isusov poziv 'Dođi, budi moja svjetlost'».

Radosna se obljetnica velebno slavila i u Kalkuti gdje je u redovničkoj kući, u kojoj počivaju posmrtni ostaci Majke Terezije, indijski kardinal Telesphore Toppo slavio svetu misu. Na početku mise sestra Prema i sestra Nirmala, prva vrhovna glavarica nakon Majke Terezije, u znak mira oslobodile su bijele golubice. "Bog nas je stvorio za uzvišene stvari, da ljubimo i da budemo ljubljene", rekla je sestra Mary Prema podsjećajući na temeljnu poruku apostolata ljubavi Majke Terezije iz Kalkute.

Poput majke Terezije

Crkva nas uči da se svecima ne trebamo diviti niti ih kopirati, nego od njih učiti. Poznajem ljude koji poput Majke Tereze služe u ljubavi, s puno truda i odricanja u svome svakodnevnom poslu koji im nije samo poziv, nego i zvanje. Bila sam prijateljica jednoj takvoj osobi, katoličkoj novinarki Ivanki Bubalo, koja je tragično preminula prije pet godina. Živjela je i radila u Derventi, a u vrijeme rata izbjegla s obitelji u Slavonski Brod gdje i danas živi njezin suprug i troje djece.

Novinarstvo nije bilo samo njezin poziv nego i zvanje u kojemu je ostvarivala svoj kršćanski život. Borila se za povratak u svoj ranjeni kraj, a izbjeglicama je pomagala na sve moguće načine. Imala je snažan osjećaj za potrebite, napuštene, siromašne te smo je s pravom zvali Majka Terezija Posavljaka. Znale smo često pričati o djelima Majke Terezije koja nam je bila primjer i poticaj. Ima ljudi pored nas koji su doista pravi misionari u svome mjestu, često su nezapaženi u javnosti, ali njihova su djela vidljiva i prepoznatljiva.

Ostavila je brojne molitve koje su sabrane u knjigama koje se rado čitaju, a mene se posebno dojmila jedna njezina molitva. Uvijek mi iznova posvijesti da u svim prilikama mijenjam sebe i ustrajem u dobru pa je želim podijeliti s čitateljima Naših ognjišta:

Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan. Nije važno. Voli ga! Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno. Čini dobro!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno. Ostvaruj ciljeve svoje!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno. Nije važno. Čini dobro!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. Nije važno. Budi iskren i pošten!

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti. Nije važno. Stvaraj!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno. Pomaži im!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on ti uzvraća udarcima. Nije važno. Daj najbolje od sebe!

(Zapis sa zida Dječjega doma u Shishu Bhavani koji je osnovala Majka Terezija)

Piše: Brankica Lukačević

Jelica u stotom autobusu hodočasnika na festivalu mladih u Međugorju

2011-08-28T17:34:00.003+02:00

"Draga djeco ! Danas vas pozivam na obraćenje.

Dječice, niste dovoljno sveti i ne zračite svetost drugima, zato molite, molite i radite na osobnom obraćenju kako biste bili znak Božje ljubavi drugima.

Ja sam s vama i vodim vas prema vječnosti za kojom treba žudjeti svako srce.

Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu"(poruka Kraljice Mira od 25.08.2009)

Riječi su to naše Majke Međugorske-Kraljice Mira. Ona nas vodi prema vječnosti za kojom žudimo. A tko nas vodi do nje? Molitva, molitva i Njezin poziv k Njoj. U tome nam pomaže i vjerna međugorska hodočasnica naša Jelica Bikfa. Koliko hodočasnika je odvela u Međugorje od 2002. godine, možda će jednog dana i sama izračunati. Koliko obraćenja i koliko svjedočanstva, to zna samo dragi Bog. Za sada znamo samo to da je u devet godina organizirala ni manje ni više nego sto autobusa.

To zaista nije malo, a niti je lako. Ako mi ne vjerujete, pokušajte sami. Ja sam s njom bila sedam puta, uvijek sam bila prezadovoljna i znam da je mnogo put ai njoj bilo teško, ali s puno vjere i ljubavi uspjela sve izvesti kako treba i mislim da bi većina njenih hodočasnika posvjedočila isto. A zadovoljiti nekoliko tisuća ljudi, to nije mala stvar.

Zato ti , Jelice, od svega srca hvala za sav tvoj trud koji su uložila da bi odvela hodočasnike u sto autobusa k Majci Božjoj Međugorskoj, i našoj Majci, koja uvijek ustrajano nastoji da nas vodi k svome Sinu Isusu Kristu. Hvala i dragom Bogu što nam je dao tebe, koji ti daje snagu i ustrajnost u tom poslanju. Molimo Ga da te blagoslovi, čuva i vodi, da još dugo radiš u Njegovu vinogradu, da uz Njegovu milost imaš snage i ne posustaneš još dugo, dugo. To ti želimo svi mi koji smo makar i jednom bili s tobom, da i dalje zračiš svojom ljubavi za Međugorje.

"Na to se putovanje odlučio, ne zato jer si ga sam izmislio, nego zato jer ti je Netko uputio poziv , a ti si taj poziv prihvatio. To ti objašnjava zašto si se odjednom odlučio poći na put". (Citat iz Mistika Davida Torkingtona)

To vrijedi za tebe, Jelice, kao i za sve nas - tvoje hodočasnike.

Štefica Lazar

Kristov čovjek

2011-08-16T18:37:00.002+02:00

Kristov čovjek

Govorimo s mjesta na koje me dovela ljubav Krista Spasitelja, tražeći od mene da izađem iz svoje zemlje i s Njegovom milosti donesem plod drugamo, plod koji je pozvan da traje i ostaje.

Ove je riječ bl.Ivan Pavao II. izrekao nakon izbora za papu. One upućuju na čovjeka koji vjeruje, na papu koji nosi u sebi duboku spoznaju da treba donositi rod tamo kamo ga Božja providnost postavi. Njega je izvela iz daleke Poljske i odvela u Rim.

Pripadao je poljskom narodu, ali Kristovom ljubavlju koja je utjelovljenje Božjeg milosrđa, onda je pripadao svima.

Kako je bio u Gnieznom u Poljskoj, izrekao je snažne riječi koje upućuju na njegovo poslanje i brigu za svakog čovjeka i za sve narode. On je to pokazivao za svakog čovjeka i za sve narode. On je to pokazivao kamo god je išao. Svaki put je ljubio zemlju u koju je dolazio i time pokazivao koliko voli ljude koji žive u toj zemlji. U tom poljupcu zemlji, ljubio je njezine stanovnike.Tom zgodom u Gnieznom je rekao: Ovaj Papa,koji je svjedok Kristov i ljubi križ i uskrsnuće, danas dolazi na ovo mjesto da svjedočiza Krista koji živi u duši njegove zemlje, za Krista koji živi u duši naroda koji su ga već davno primili kao "Put, Istina i Život". Dolazi da bi govorio pred cijelom Crkvom, Europom i svijetom o narodima koji su često zaboravljeni.Dolazi da viče snažnim glasom. On dolazi zagrliti sve narode-sa svojim vlastitim narodom- da ih pritisne na srce Crkve u koju ima bezgranično povjerenje.

Čovjek cijeloga svijeta

Doista, bl. Ivan Pavao II pripadao je ne samo cijeloj Katoličkoj crkvi nego cijelome svijetu. Dani njegove smrti i ukopa to su jasno pokazali na veličanstveni i iznenađujući način. Zato je njegov najbliži suradnik, tada još kardinal J.Ratzinger rekao u svojoj propovijedi na sprovodnoj misi:"Kristova je ljubav bila središnja i glavna snaga našega dragoga Svetoga oca. Oni koji su ga vidjeli kako moli, oni koji su ga slušali kad propovijeda. to dobro znaju. Zahvaljujući njegovoj dubokoj ukorijenjenosti u Krista mogao je nositi teret koji je iznad posve ljudskih snaga: biti pastir Kristova stada, njegove opće Crkve."

Zašto je mogao biti takav? Zato št je bl. Ivan Pavao II bio potpuno Kristov. Zato što je prema Kristu , jedinome svojemu cilju, usmjerio cijeli svoj život i svoj duh. Zato što je Krist bio jedini objekt njegovih misi, njegove volje i njegova srca. U njemu je jedinom gledao Spasitelja, onoga pred kojim je nekoć Petar rekao : "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga"

I poput Petra i bl. Wojtyla je ostao uz Krista, tajnu svake ljubavi. Povjerio je svoj život toj ljubavi koja ga je izabrala i njoj se prepustio da ga vodi do kraja.

Blaženi Ivane Pavle II, hvala ti što si nam za života bio znak Božje ljubavi. Ti si volio svakog čovjeka i sve narode. Hvala ti za ljubav prema našem hrvatskom narodu kojega si posebno ljubio i nosio u srcu. Pomozi nam da Krist također bude glavni objekt naših misli, volje i naših srca.

p.Mirko Nikolić, DI

UZNESENJE B. D. MARIJE

2011-08-15T00:01:00.000+02:00

UZNESENJEM B. D. MARIJE

POSVEĆUJE SE TIJELO

(Lk 1,39-56)

Interesantan je ovaj blagdan. Zašto se kaže da je Marija dušom i tijelom kod Boga u nebu? Nebo očito ovdje ne znači prostor u kojem bi se tijelo moglo smjestiti. Ipak je ova proslava vrlo važna i jako puno govori o kršćanskom vjerovanju i poštivanju cijelog čovjeka. Iako je blagdan marijanski ipak je u dubini blagdan našeg humaniteta, našega tijela. Danas mi slavimo da i Marija ima tijelo! Nekada se u kršćanstvu, dosta dugo, odnosilo prezirno prema tijelu. Istina, trebalo ga hraniti oblačiti, odmarati…, ali nije imalo duhovnog značenja.

Pa i danas se suprotstavlja tijelo i duhovnost. I u ovome naučavanju pozivalo se na sv. Pavla. Tijelo je puno opasnosti i zamki, ono nas usmjerava prema zlu. Tu su razne tjelesne sklonosti koje vode prema zlu: gurmanluk, lijenost, pijanstvo… I sve to izgleda nepobjedivo. Koliko li se pothvata činilo da se upitomi tijelo!? Eto tako se odnosilo prema tijelu u samom kršćanstvu. Ovako – kako sv. Pavao – razmišlja dosta kršćana, a i drugih religija. Ipak, u konačnici ne može se reći da je ovo kršćanski stav. A ne odgovara ni samoj stvarnosti, ako se gleda normalnog čovjeka. Moglo bi se reći da smo mi naše tijelo.

Ako bolujemo od neke bolesti, ako doživljavamo izvjesne patnje, to smo mi ti koji patimo, ne samo naše tijelo. Zato ako se borimo protiv svojeg tijela borimo se protiv samoga sebe. Kršćanstvo nas vjerom u uskrsnuće i vjerom u Marijino uznesenje oslobađa od prezirnog stava prema tijelu. Kada bi tijelo istinski smetalo našoj duhovnosti, bilo bi čudno zašto nam ga je Bog dao. Bog je stvorio čovjeka od tijela i duše. Bog nas kroz Isusa Krista oslobađa grijeha a ne tijela. On sam je uzeo tijelo postajući čovjek, on je uzeo tijelo od Marije. I to nije bilo provizorno. On se nije odrekao svojeg tijela ni u času smrti na križu.

Njegovo uskrsnuće bilo je uskrsnuće u živom tijelu i njegovo uzašašće u nebo bilo je uzašašće u živom tijelu. Bog ljubi naše tijelo. Tijelo nije protiv duhovnosti, u tijelu mi živimo svoju duhovnost. Svi su nam sakramenti ponuđeni na osjetljiv i tjelesan način. Ponuđeni su našem tijelu. Mi se približavamo Bogu ljubeći jedni druge, što uključuje i našu tjelesnost. Treba gladnome dati hranu. Ako nekad imamo utisak da nas naše tijelo udaljuje od Boga, ali po tijelu mi smo blizu Bogu. Bog koji je naš prijatelj, prijatelj je nas u tijelu i duši. I radi ovoga on je uzeo Marijino tijelo. To je ono što ispovijedamo kad kažemo da je Marija uznesena u tijelu i duši u nebo.

Dok svi drugi sveci i prijatelji Božji čekaju uskrsnuće tijela da budu potpuno s Bogom. A Marija je već sada potpuno s Bogom i Isusom Kristom. Duh daje ljepotu tijelu, daje mu život koji je veći od dimenzije tijela. Tako snaga duha uzdiže smrtno tijelo koje u sebi nosi dušu, božansku baklju, božansku iskru. Ljubav Božja rekreira svemir i sva stvorenja dajući im božansku vrijednost i ljepotu. Zato Marijino uznesenje ima i kozmičko značenje. Svemir je također svet jer u njemu je čovjek, slika Božja. Tako nebo i zemlja nisu odijeljeni niti suprotni iako su različiti. Duh Božji je lebdio nad vodama od samoga početka.

Naviještajući Marijino uznesenje povezujemo ga s vjerom u Božju svemogućnost koji ljudski život ovjekovječuje i trajno ga veže uz sebe. Po biblijskom shvaćanju ljudsko je tijelo hram Božji, a onaj u kome živi ljubav taj se preporađa i ovjekovječuje. Vrlo često ljudi zaborave svoju dubinsku vrijednost, a osobito se zaboravi vrijednost drugih ljudi, posebno i onih s kojima se mi ne slažemo. Pavao tako naglašava snagu ljubavi (1Kor 15,54-57), ona smrt pobjeđuje, zavađenosti pomiruje, suprotnosti približava, različite uvažava… . Ljubav uznosi u Nebo.

Zato je vjera uvijek 'pobjeda' koja preobražava ovaj svijet (1Iv 5,4). Što je najočitije kod Marije. Zato je proslava Marijina uznesenja proslava svih nas, cijelog ljudskog roda. Kroz nju se govori da budemo religiozni 'konkretno' poštujući drugoga i samoga sebe u tijelu i duši.

Svi oni koji služe zdravlju ljudskoga tijela služe 'vječnosti'. Zato su medicinska i bolničarska, pa i uslužna zvanja posebno posvećena. Ti služe cijelom čovjeku. Ne može se biti za nečiju duša a ne biti za njegovo tijelo. Isto tako je nemoguće biti za nečije tijelo a ne biti za dušu. Čovjek je jedno: duša i tijelo tvore čovjeka.

Produhovimo se, da bismo i mi bili 'uzneseni na Nebo'.

http://www.dominikanci.hr/uznesenje-b.-d.-marije.html

Gospa u stijenama Velebita

2011-08-12T20:30:00.000+02:00

Provodeči više dana u Baškim Oštarijama, nedirnutoj prirodi ličko-senjske županije na Velebitu čula sam priču o liku Gospe u ovim stijenama. Obilazila sam stijene naokolo, promatrajući taj "fenomen" i uočila ga tek na ovoj slici našavši je na netu. Tražite i nači ćete.

Crkva Svete Marije Snježne u Belecu-Hrvatskom Zagorju

2011-08-04T00:01:00.005+02:00

Župna crkva svete Marije Snježne u Belcu biser je baroknoga stvaralaštva sjeverne Hrvatske. Spominje se još kao zavjetna kapelica 1676. godine, a današnji izgled dobila je 1739. Osobito je krasna unutrašnjost u kojoj arhitekturu oplemenjuju raskošne freske poznatoga pavlinskoga slikara Ivana Rangera, koji je svojim kistom prekrio sve raspoložive površine crkve i sakristije.

Barokni oltari na kojima sjaji pozlata, mnogobrojne figure anđela i freske kojima se prostor proširuje. Nema slobodne zidne površine. Kontrastna šarena unutrašnjost prema jednostavnoj vanjštini crkve, okružene visokim ogradnim zidom s kapelicama i ulazima. To je crkva Sv. Marije Snježne u Belecu i svatko ko se jednom zatekne tamo neka je obavezno razgleda.

pogledajte više klikom na link

http://youtu.be/lKTzOeDPhJI

Međunarodni festival mladih Međugorje

2011-08-01T08:51:00.002+02:00

Međugorje
Međunarodni festival mladih

Međunarodni festival mladih "Mladifest"
svake godine od 1. 8. do 6. 8.

Međunarodni susret mladih u Međugorju je svake godine od 31.7. do 6.8. Više od 50.000 mladih i 400 svečenika s cijelog svijeta. Molitva, svjedočanstva, procesija, pjesme, klanjanje, krunica, sv.misa, koncert, ples... Duhovni odmor za mlade.

http://www.mladifest.com/medjugorje/

Isusovo lice-Bruno Ferrero

2011-07-30T22:45:00.000+02:00

ISUSOVO LICE

Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio Božji dar: umio je

slikati prekrasne ikone. Htio je načiniti najljepšu sliku, Kristov

portret. Ali gdje pronaći model prikladan da izrazi patnju i radost,

smrt i uskrsnuće, ljudskost i božanstvo? Epifan nije imao mira: konačno

je krenuo na put. Prošao je Europu zagledajući pomno u svako lice.

Ništa.

Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.

Jedne je večeri zaspao moleći psalam: »Lice tvoje, Gospodine, ja

tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.« Usnuo je san. Anđeo ga je vodio

ljudima pokazujući mu na njihovim licima upravo onu osobinu koja je

sličila Kristovoj: radost mlade zaručnice, nevinost djeteta, snagu

seljaka, trpljenje bolesnika, strah osuđenika, dobrotu majke,

zgranutost siročeta, strogost suca, veselje zabavljača, milosrđe

ispovjednika, izmučeno lice gubavca. Epifan se vratio u samostan i

počeo raditi. Nakon godinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao

ju je opatu i braći koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo je

lice bilo prekrasno, ganutijivo, potreslo bi čovjeka u dubini duše i

postavljalo pitanja.

Nemoj tražiti Krista u jednom čovjeku, nego u svakom čovjeku traži nešto od Kristova lica.

Bruno Ferrero

Još ne mogu pristat volit -klapa Iskon

2011-07-23T22:23:00.000+02:00

SCHOENSTATTSKI POKRET – OBITELJ NERALIĆ

2011-07-16T21:39:00.001+02:00

SCHOENSTATTSKI POKRET – OBITELJ NERALIĆ

VODITELJ: Blažena Majka Terezija rekla je za obitelj: «Ljubav počinje u roditeljskoj kući. Ljubav živi u obitelji. Obitelj koja moli sretna je obitelj.»

Jedna takva obitelj dolazi nam iz Schoenstattskog pokreta iz Zagreba. S nama su Mirjana i Nikola Neralić i njihovo četvero djece: Mirjam, Loreta, Nikolina i Lovro. Pozdravimo ih!

Prošle ste godine s velikom radošću uselili u svoju novu kuću nakon dvadeset godina strpljivog čekanja i predanih molitvi. Mnogi ljudi danas slažu prioritete počevši od materijalnog pa tek na kraju stavljaju djecu. Prioriteti u vašoj obitelji bili su: djeca, posao, auto i kuća na zadnjem mjestu. Jeste li vi tako odlučili ili je Božja volja bila presudna?

* Bog nam je bio na 1. mjestu, tek kad smo investirali u duhovnu kuću, došla je i ona materijalna, po principu: „Ništa bez Tebe, ništa bez nas!“

Kao mladi bračni par nismo imali nikakvu materijalnu sigurnost, sve naše pouzdanje stavili smo u Gospodina. Bili smo otvoreni životu. Naravno, naša velika čežnja bila je imati vlastiti dom, pogotovu kad se rodilo već treće dijete.

Bog nam je na put slao ljude. Tako smo sa mjestom u jaslicama za prvo dijete dobili puno više: jednu sestru karmelićanku BSI koja je postala naša duhovna majka. Preko nje Bog nam je otvorio vrata u Schönstattsku duhovnost. Ljubav prema Mariji produbili smo sklopivši kao obitelj Savez ljubavi s Majkom Božjom, formirali smo i blagoslovili kućno svetište. To je bitno oblikovalo svakidašnji život naše obitelji.

VODITELJ: Vaša obitelj okupljena je oko kućnog svetišta, primjer ste kućne crkve. Posvećeni ste Majci Božjoj kao obitelj. Kako se snaga molitve očitovala u vašoj obitelji koja je prolazila kroz podstanarstvo, nezaposlenost, bolesti?

* Sve što jesmo i što imamo, izmolili smo! Godine poteškoća i žrtava imale su smisla, jačale su našu vjeru, ustrajnost i zajedništvo. U kućnom svetištu umorni od borbi života vapili smo ili pak radosno zahvaljivali Majci i Kraljici naše obitelji bilo da se radilo o odgoju djece, bračnom zajedništvu ili materijalnim potrebama. Kao obitelj njegujemo zajedničke odlaske na sv.misu i ispovijed. Ljeti rado na naše nakane hodočastimo u Marijanska svetišta pješice ili autom. Tako smo iz podstanarstva izmolili našu staru drvenu kućicu na blagdan Majke Božje Snježne i to u Župi Pohoda Bl.Djevice Marije. Nama su to očiti znakovi!

Gradnju nove kuće povjerili smo ocu obitelji i našem patronu, ocu Kentenichu na njegovu grobu. Rušenje stare kuće počelo je 23.rujna, onda problemi s majstorima, … 23. listopada.- početi graditi, to je bila ludost! No, baš ta jesen bila je suha i lijepa! Radovi su napredovali. Otac Kentenich nam je dao znak, jer za njegov rođendan kuća je bila pod krovom! 1. kolovoza uselili smo u novu kuću!

Kroz sve to, skupa s našom djecom mi smo duhovno rasli!

VODITELJ: Angažirani ste u obiteljskom apostolatu i rekli ste za sebe: „…radosno pletemo mrežu kršćanskih domova i obitelji.“ Kako to činite?

* Nevolja današnjih obitelji je velika. One milosti i blaga koja smo primili, želimo podijeliti.

Povezujemo se s obiteljima koje imaju slične čežnje jer želimo jačati i hrabriti jedni druge prenoseći konkretna, vlastita, pozitivna iskustva. Na mjesečnim susretima lige obitelji, kroz predavanja, kućne razgovore, kroz dvogodišnji tečaj Obiteljske akademije njegujemo zajednički razgovor supružnika, obiteljsku molitvu, prolazimo teme braka, obitelji, partnerstva i odgoja. Naša djeca se međusobno druže i animiraju. Radimo i učimo po pedagogiji utemeljitelja oca Kentenicha koji je davno rekao: „Obiteljsko djelo temelj je i kruna Schönstattskog pokreta.“

VODITELJ: Obitelj vam je uvijek bila na prvom mjestu. Što za vas znači obitelj?

* Jedna košnica u kojoj sve vrvi od različitih karaktera i bogatstva međuodnosa! Radosni smo što imamo svoju košnicu, što s našom djecom rastemo u vjeri.

Obitelj je naša svetinja! Najljepša melodija naših života!

Za nju se molimo i borimo dan i noć! Tu smo snažno doživjeli: s Bogom, mi smo umjetnici života!

sanna: hvala na dopuštenju objave ovoga svjedočanstva. Bog vas blagoslovio!

tko zna, zna! VIC

2011-07-09T00:06:00.000+02:00

Tko zna zna, tko ne zna, ne zna!

Albert Einstein često je obilazio sveučilišta i na njima predavao o teoriji relativnosti.
Jednoga dana mu je vozač tijekom vožnje rekao:

"Gospodine profesore, vaše predavanje sam poslušao već 30 puta. Znam ga napamet. Mogao bih vas zamijeniti. "

"Odlično!" - odgovori učenjak - "dajem vam priliku. Ovdje, kamo putujemo, me ne poznaju. Dajte mi vašu vozačku kapu, a vi se predstavite kao profesor Einstein"

Vozač je održao odlično predavanje.

Kad je htio otići, neki profesor mu je postavio komplicirano pitanje iz matematike. Vozač se nije dao smesti, već je samo mirno odgovorio:

"Iznenađen sam da mi postavljate tako jednostavno pitanje. Odgovor zna čak i moj vozač. Pitajte ga!!

VODA

2011-07-05T18:26:00.028+02:00

Kristali vode
Japanski su znanstvenici radili eksperimente sa kristalima vode. Ispitivali su kako vanjski faktori utječu na izgled kristala vode.

Ovako izgleda tipičan školski primjer kristala čiste izvorske vode.

A ovako izgleda primjer zaleđene zagađene vode
(ne bi to baš mogli nazvati kristalom...)

Kad su radili eksperimente sa kristalima vode uz puštanje različite glazbe dobili su slijedeće rezultate:

Ovo se pojavilo uz Bachovu
"Air for the G. String"

Mozart - "40-ta simfonija u g-molu"

Chopin, "Farewell Song" (Pjesma rastanka)
Istraživači su ostali zapanjeni vidjevši da je
heksagonalni kristal gotovo savršeno"razdvojen" u manje dijelove.
Ovo je nastalo nakon puštanja glazbe iz filma “Sedam godina u Tibetu"

A ovo je nastalo nakon puštanja heavy metala
Užas! Pa ti onda slušaj metal...
Liči na onu najprljaviju vodu.
Voda se zapravo nije uspjela kristalizirati.
Znanstvenici su na boce s vodom nalijepili tekst i ostavili tako preko noći.
Nakon što su nalijepili riječ "hvala" dobili su ovo:

A ovo su dobili tamo gdje je pisalo
"ti budalo". Na prvoj slici je pisalo japanskim ideogramima, a na drugoj latinicom na engleskom.
Razliku u rezultatu objašnjavaju razlikom u etimologiji riječi:
Zanimljivo je da ova na japanskom izgleda slično kao i ona pod utjecajem heavy metala. Tekst dotične heavy metal pjesme imao je značenje otprilike kao da govori "budalo!" čitavom društvu...
Na slijedećoj je pisalo "Love/Apprecciation"
A na ovoj
"You make me sick. I will kill you":
Radili su i eksperimente s imenima. Napisali bi imena raznih osoba i dobivali rezultate slične dosadašnjima – gdje je pisalo Hitler bilo je nešto gadno, a gdje je pisalo ime nekog japanskog božanstva pojavila se fina pravilna struktura.
Ono što je vrlo zanimljivo je slijedeće:
doveli su nekog svećenika na jezero, i on je oko sat vremena molio pored vode.
Ovo je slika kristala prije molitve: zapravo se vidi da voda jezera nije najčistija.
A ovo je slika kristala nakon molitve!!!

Naprosto nevjerojatno! Nevjerojatno da se radi o vodi iz istog jezera.
Kažu da su dobili niz najljepših mogućih kristala sličnih ovome, sa
najpravilnijim strukturama od svih do tad ispitanih.
Vrlo je zanimljiva i ova slika

Ovo je jedini slučaj u čitavom njihovom istraživanju da je kristal vode poprimio heptagonalnu (sedmerokutnu) strukturu, umjesto heksagonalne (šesterokutne). Ovo je također nastalo nakon jedne od molitvi koju je molio svećenik. Zbunjeni znanstvenici nisu mogli vjerovati da su ovo dobili, i kad su svećenika pitali što je molio odgovorio im je: "molitvu sedam božica sreće" !!!

Fascinantno je kako riječi, misli i kojekakve vibracije zapravo utječu na materiju.
Zato pazimo kakve riječi upućujemo drugima i kakve misli imamo!
Ovo je zapravo materijalni dokaz koliko su negativne misli, riječi i vibracije destruktivne; odnosno kako istim tim sredstvima možemo stvarati harmoniju oko sebe. Još kad se sjetimo da je 70% ljudskog tijela voda...