28.9.17

MIHAEL – ANĐEO POSLJEDNJIH VREMENA! Ukazao se, evo i gdje!

ZAPOVJEDNIK NEBESKE VOJSKE

Njemu se utječemo u duhovnim slabostima i borbama!

Nakon uskrsnuća Isusa Krista počinju posljednja vremena, vremena isčekivanja drugog dolaska Krista unutar ‘doline smrti’ koju ne prolazimo sami, kako to mnogi misle, već u pratnji nebeske vojske. Zapovjednik nebeske vojske je Sveti Mihael anđeo koji se u Bibliji spominje nekoliko puta. Arkanđeo, odnosno jedan od trojice najuzvišenijih anđela koji, prema Ivanovu Otkrivenju vodi znakovitu borbu sa Zmajem i njegovom vojskom, na nebu.

”Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (OTK, 12,7)

Zato se vjernici koji se nađu u nevolji, duhovnim i tjelesnim borbama često molitvom obraćaju upravo ovom nebesniku! Riječ je o moćnom anđelu čije ime – Mihael potječe iz hebrejskog “מִיכָאֵל‎”, “Mi-ha-el”, što znači: “Tko je kao Bog”.

Prema učenju Katoličke crkve, on je borac, molitelj i pratitelj… Molitva sv. Mihaelu koristi se kao zaštita od zlih duhova kao i u borbi protiv svih drugih duhovnih slabosti i napasti što nam samo govori da je sveti Mihael moćno oružje posljednjih vremena koja su, vidljivo je po količini zla u svijetu, pri vrhuncu.

Iako mnogi misle da je Mihael samo ‘mitsko biće’ Katolička crkva bilježi i priznaje ukazanja svetog Mihaela. Najpoznatije je ono na brdu Gargano u mjestu koje sada nosi i naziv – Monte san Angelo, odnosno Brdo svetog anđela. U predivnoj špilji, na jugoistoku Italije duboko unutar zemlje, na padinama brda Gargano ukazao se sveti Mihael do sada četiri puta, godine 490., 492,. 493., i 1656.
gargano

Ovo mjesto posebno je volio padre Pio koji je za života vrlo često pohodio špilju svetog Mihaela kao i mnogi drugi svetci, pape i kraljevi uz brojne vjernike koji se i dan danas slijevaju u ovu mističnu špilju prepunu strahopoštovanja prema Bogu i svetosti.

Nakon brojnih ukazanja i pomoći stanovnicima ovog mjesta kroz povijest, anđeo Mihael postao je zaštita i zagovor velikog broja ljudi na zemlji. Na blogu Srdašce pronašli smo autentične priče o Mihaelovim ukazanjima za koje možda još niste znali. Kao na primjer da je riječ o špilji u kojoj će sve molitve biti uslišene. Autor ovog teksta uvjerio se sam u obećanje svetog Mihaela koji se kroz povijest ukazivao ovako:

Prvo ukazanje – mjesto na kojem se molitve uslišavaju

8. svibanj 490. g

Godine 490. poslije Krista Gargano je bio surov i divlji kraj, a ljudi su još bili duboko uronjeni u poganstvo (moguće je da se upravo u svetoj pećini slavio kult boga Kalkanta). U to vrijeme pročuo se glas o čudesnom događaju: veliki bik, koji se udaljio od svog stada koje je paslo po tim neprohodnim mjestima i izgubio, pronađen je nakon tri dana kako kleči pred otvorom jedne velike pećine. Rasrđeni vlasnik buntovnog bika odapeo je na njega strijelu, ali se ona čudesno okrenula i ranila strijelca. Vijest o tom izvanrednom događaju došla je do mjesnog biskupa Lorenza Maiorana, koji je nakon tri dana posta i molitve bio počašćen prvim ukazanjem Arhanđela: “JA SAM U PRISUTNOSTI BOŽJOJ… JA SAM ODABRAO PEĆINU I ONA MI JE SVETA… U NJOJ ĆE SE OTPUŠTATI GRIJESI I ZADOBIVATI SVE ŠTO SE MOLITVOM BUDE TRAŽILO…” Tako je nastalo prvo “anđeosko” Svetište Zapada. Poslije toga događaja zbili su se i drugi ne manje važni čudesni događaji, te je svjetlo svetoga Mihaela zasjalo i na drugim mjestima kao u svetištu Val di Susa i na poluotoku Mont Saint Michel u Normandiji.

Drugo ukazanje – otjerao barbare koji su se sručili na Gargano

12. rujna 492. g.

I Arkanđeo, novi stanovnik Gargana, uskoro je pokazao svu svoju moć. Dvije godine kasnije, budući da je Sipont bio opsjedan od Odoakrovih barbara, biskup Lorenzo ponovno se obratio nebeskomu duhu koji mu je u drugom ukazanju obećao zaštitu i pobjedu. A bilo je to ovako: potpomognuta potresima i munjama što se sručiše na opsadnike, vojska Sipontina natjerala je barbare u bijeg. Stanovnici Siponta su u znak zahvalnosti sv. Mihaelu otišli do Gargana, ali se zbog straha nisu usudili kročiti u pećinu, nego se zaustaviše na ulazu Svetoga Mjesta. Nisu se usudili ući u tu veliku i tajnovitu pećinu.

Treće ukazanje – svaki kamen špilje na Garganu posvećen je njegovom prisutnošću

29. rujna 493. g.

Prošla je još jedna godina, a biskup se još nije odlučio konačno prijeći prag čudesne pećine i posvetiti je, kako mu je bilo naloženo pri njegovom prvom razgovoru s nebeskim duhom. Arhanđeo mu se ponovno ukazao pozvavši ga da uđe unutra zajedno sa svim puljiškim biskupima gdje će slaviti Božja otajstva, ali bez posvećivanja mjesta jer ga je On već bio posvetio svojom rukom. Taj put Lorenzo je napokon poslušao arhanđela i kad je ušao u pećinu, našao je već pripravljeni oltar prekriven crvenim platnom s kristalnim križem, kako mu je Mihael i rekao. Otisak dječjeg stopala utisnut na kamenoj stijeni svima je dao opipljiv dokaz Arhanđelove prisutnosti. Lorenzo je dao sagraditi crkvu na ulazu u pećinu i posvetio je. Tako je nastalo jedinstveno svetište, u kojem oltar nikada nije imao posvećeni kamen JER JE SVAKI KAMEN NA TOM MJESTU SVET, a dva nadnevka vezana uz prvo i treće ukazanje postala su blagdani priznati od Svete Crkve i to Ukazanje sv. Mihaela na Garganu i Posvećenje jedne stare bazilike u Rimu na Salarijskoj cesti, podignute u njegovu čast.

Četvrto ukazanje – kuga poharala Italiju, samo Gargano ostao zaštićen

22. rujna 1656. g.

Godine 1656. zbio se jedan događaj u vrijeme kada je kuga kosila svoje žrtve po cijeloj Italiji. Sipontinski nadbiskup, Alfonzo Puccinelli zazvao je još jedanput pomoć sv. Mihaela. On se je ukazao u zoru 22. rujna, upravo u trenutku kada se nadbiskup nalazio u nadbiskupskoj palači na Monte Sant´Angelo: Ja sam Mihael Arhanđeo… Tko god bude upotrebljavao kamenje iz moje pećine, od tebe blagoslovljeno i sa urezanim križem i mojim imenom, bit će oslobođen kuge. I tako je i bilo.

Demonska vizija Papi prethodila stvaranju molitve sv. Mihaelu!

Jednoga dana u mjesecu prosincu 1884., ili u siječnju 1885., u Vatikanu, u privatnoj kapelici Pape Leona XIII dogodilo se nešto čudesno. Nakon što je papa Leon XIII završio Misu, ostao je u kapelici, da prisustvuje još jednoj Misi, što je često činio. Na kraju te svete mise, okupljeni su opazili kako je papa najednom … Nastavi čitati Demonska vizija Papi prethodila stvaranju molitve sv. Mihaelu!

Dnevno.hr
Autor: Z. K.Četvrtak, 28. rujan 2017. u 08:46

22.9.17

MODERNI KANIBALIZAM

STRAŠNA ISTINA O KOJOJ SE ŠUTI Gdje nestaju ubijena nerođena djeca?

Da ljudi jedu ubijene ljude u 21. stoljeću, informacije su koje uveliko prešućuju pobornici abortusa koji ne vide ništa sporno u kanibalizmu

Proizvodnja znatnog broja namirnica već danas uključuje testiranja s tkivom fetusa, a da potrošači o tome ništa ne znaju. Godine 2012. Otkriveno je da u tome sudjeluju i kompanije Pepsi i Nestle, koje surađuju s tvrtkom Senomix koja vrši istraživanja s embrionalnim bubrežnim stanicama HEK-293 u svrhu poboljšanja okusa. Na temelju reakcije javnosti američka državna Agencija za sigurnost i razmjenu presudila je da to ulazi u uobičajeno dozvoljeno poslovanje.

Kinezi su otišli puno dalje. Talijanski list Avvenire 5. svibnja 1995. donosi: „Jedan dnevni list u Hong Kongu otkriva da liječnici bolnica obližnje metropole Shenzhen prodaju fetuse ili se njima hrane kako bi sebi osigurali „jače tijelo“. Samo je jedna skupina katoličkih liječnika ovu stravičnu praksu osudila kao kanibalizam. Pobačeni fetusi korišteni su kao prehrambeni integratori radi dobivanja mekše kože i jačeg tijela. Tjelešca korištena u kuhinji za pripravljanje „juha izvrsnih za zdravlje“. Ovo je izgleda zadnja dijetna „novina“ u Kini, barem sudeći po onome što je zadnjih dana otkrio dnevni list Hong Kong Express Extra, koji je poslao svoje reportere u bolnice Shenzhena, kineskog grada u blizini Hong Konga, odredišta tisuća žena u potrazi za „lakim pobačajima“.

Novinari su utvrdili utemeljenost onoga onoga što je do tada izgledalo kao nevjerojatna glasina: liječnici i bolničari stvarno trguju pobačenim fetusima koje kupci koriste radi poboljšanja općeg stanja organizma. Radi provjere onoga što je tada izgledalo samo kao zbunjujuća glasina četiri novinara Eastweeka (sestrinska publikacija novina Express Extra) otišli su u neke bolnice Shenzhena glumeći da su liječnici i tražeći da dobiju neke fetuse. U Centru zdravlja za žene i djecu jedan liječnik dao je novinarki staklenu bocu. „Ovdje se nalazi deset fetusa, svi su jutros pobačeni. Naravno mi liječnici nosimo ih kući za jelo, ali kako vi ne izgledate u izvrsnoj formi, možete ih zadržati“. U narodnoj bolnici bolničarka je pak na upit odgovorila da su „fetusi na prodaju samo unutar ustanove i nisu na raspolaganju za druge“. Cijena jednog pobačenog fetusa, kako navodi Express Extra, može varirati, ovisno od raspoloživosti, od 10 do 20 dolara svaki, cijena koja je dosta niža od privatnih klinika koje se izgleda „bogate prodajući fetuse. Jedna klinika u ulici Dong Men Lao traži 300 dolara za jedan fetus“.

Kada je liječnica po imenu Yang, iz klinike Sin Hua – nastavlja dnevni list iz Hong Konga – bila pitana jesu li fetusi jestivi, ona je emfatično odgovorila: „Sigurno. Još su bolji od placente. Mogu učiniti kožu glatkijom, tijelo jačim i izvrsni su za bubrege. Kada sam radila u jednoj vojnoj bolnici u Jiangxi provinciji – nastavila je liječnica – često sam nosila fetuse kući. Redovito bi kupovala svinjetinu i kuhala je skupa da napravim juhu. Znam da su ljudska bića i da može izgledati odvratno jesti ih…“

Gospodin Cheng, prenosi list, tvrdi da se hranio juhom od fetusa više od šest mjeseci. Čovjek, četrdesetogodišnjak, odlazio je često poslom u Shenzhen i bio je upoznat s ovom posebnom djetom od prijatelja; neki liječnici su mu pomagali da nabavi fetuse. „Na početku mi je bilo nelagodno, ali su liječnici tvrdili da supstancije sadržane u fetusima mogu doprinijeti izliječenju moje astme…“ Gospodin Cheng bi se nakon svakog putovanja u Shenzhen vraćao u Hong Kong s termosicom koja bi sadržavala od 20 do 30 fetusa. „Redovito bi ih oprao, dodavao povrća, kore od naranče i svinjetinu da bih skuhao juhu. Nakon što sam se tako hranio jedno određeno vrijeme osjećao sam se bolje. Običavao sam uzimati placentu, ali nije bila tako korisna“. Nema problem ni što se tiče rizika infekcije. Gospodin Cheng, doista, uvjeren je da je uvijek nabavljao kvalitetne proizvode. „Opskrbljivao sam se u državnim bolnicama – izjavio je Epressu – Tamo su liječnici kontrolirali trudne žene prije operacije i prodavali su mi fetuse samo ako nije bilo problema. Uz to: kuhao sam ih na visokim temperaturama, tako su bakterije bile uništene.“

Jedna žena od 32 godine, Zou Qin, liječnica u klinici Lou Hou, izvršila je pobačaje na više stotina žena. Prema novinama Express Extra, žena je uvjerena da su fetusi vrlo hranjivi i tvrdi da ih je pojela više od sto u zadnjih šest mjeseci. Zatim tumači „kriterije selekcije“ koji se normalno primjenjuju: „Ljudi više vole fetuse pobačene od mladih žena, posebno ako je prvo dijete; najbolje je kad je još i muško“. Liječnica Zou dodaje da, naposljetku, „bila bi šteta ne jesti fetuse koji bi inače završili na smeću“.

Sličan tekst objavljen je u londonskim novinama telegraph 1995. g., prenose internetske stranice takozvane Eutanazijske crkve gdje njihov osnivač Chris Korda, izjašnjavajući se „za kanibalizam“, ovu praksu s oduševljenjem pozdravlja. Odgovor kineskog državnog odjela za zdravstvo bilo je da ne može zabraniti građanima jedenje ljudskih fetusa sve dok to ne uzrokuje oboljenja.

Godine 2003. Kineska policija u Guangdongu pokušala je spriječiti objavljivanje vijesti po kojima se u nekim restoranima te pokrajine poslužuje ta vrsta specijaliteta, a 2006. policija je otkrila ostatke skuhane djece. The Seoul Times objavio je 2008. g. članak na tu temu, dokumentiravši ga s popratnim fotografijama, navodeći cijene djece, način priprave i pojašnjavajući da se smatra kako ovakva „hrana“ posebno povećava seksualnu potenciju. Doktor Warren Lee, predsjednik udruženja po imenu Hong Kong Nutrition Association, tumači kako je jedenje fetusa „neka vrsta tradicionalne kineske medicine“. Iako se kineska vlada trudi da se u javnosti ne pojvaljuju ovakve vijesti, u Kini je raširena ilegalna trgovina placentom koja se jede jer, prema tradicionalnoj kineskoj medicini, pomaže kod liječenja neplodnosti i impontencije. Istovjetna vijest izlazi ponovo 23. srpnja 2013. g. u listu The Seoul Times. Nepobitni dokaz dolazi koncem 2012. g. Kada je na granici s Južnom Korejom zaplijenjeno preko 17.000 čarobnih „tableta“ iz Kine, koje su 99.7% na bazi sasušenog i samljevenog mesa djece ili fetusa, a u Kini su vrlo popularne jer se drže lijekom za razne bolesti.

Tekst preuzet iz knjige Rat protiv čovjeka don Josipa Mužića…

Autor: VjeraČetvrtak, 21. rujan 2017. u 14:11

7.9.17

Zašto je kinesiološka traka drugačija

Dr. Kenzo Kase nije samo naišao na ideju za traku, a zatim se sjeo da vidi što drugi mogu učiniti s njom. Njegov je prioritet oduvijek činio da njegovi pacijenti bolje osjećaju. Osim unosa tisuća obučenih praktičara i instruktora širom svijeta, on je i dalje aktivan u razvoju aplikacija, proizvoda i prilagodbi - svi dizajnirani s ciljem bolje njege pacijenata. Napredak je stalan jer se razmatraju novi terapeutski rezultati. Ako se Kinesio može činiti sporim za promjenu, imajte na umu da je svaka inovacija opširno testirana od Dr. Kasea i njegovog tima stručnjaka, kao i od strane treniranih stručnjaka na terenu.
Kinesio® Taping Technique je metoda terapeutske tapete koja omogućuje liječenje svih vrsta kliničkih stanja kao što su ortopedska, neurološka, pa čak i autonomna patologija u dobnim skupinama. Smjernice za primjenu omogućuju i pomažu normalan cirkulaciju / limfni protok, normalnu funkciju mišića, preoblikovanje fascijskog tkiva i mogu poboljšati ravnotežu spojeva. Kinesio® taping metoda je dizajnirana za usmjeravanje tijela prema homeostazi.
Postoje dvije Kinesio trake, i postoji razlog za to. Prepoznajući neke od naprednih potreba i specijalizirane uporabe Kinesio Tape u medicinskom okruženju, dr. Kase izradila je Kinesio Tex Gold FP, koja predstavlja više mikrometriranih otisaka prstiju ljepila u naprednoj vrpci. Ovo je naročito učinkovito kada se koristi za cirkulacijske, limfne ili neurološke tretmane. Za mnoge tehnike Kinesio tapinga s mišićima i zglobovima, Kinesio Tex Classic traka je i dalje izbor praktičara ili svakodnevnog korisnika.
Klasični i "FP" Kinesio kasete imaju mnogo zajedničkog. Od početka, dr. Kase je vjerovao da njegova vrpca mora oponašati kvalitete površinskih slojeva kože: epidermisa. Debljina Kinesio Tex trake je otprilike jednaka epidermisu. Ovaj je dizajnerski element namijenjen smanjenju distrakcije trake na koži kada se pravilno primjenjuje. Nakon otprilike 10 minuta, svjesno prepoznavanje trake smanjuje se, međutim, proprioceptivni unos u tijelo i mozak nastavlja.
Vlakna na vrpci KInesio su dizajnirana da se protežu uzdužno i do 40 do 60% duljine odmora. (10 inča traka Kinesio Tex Tape će se protezati na 14 do 16 inča u ukupnoj duljini). To je otprilike sposobnost rastezanja normalne kože u područjima kao što su koljeno, niskim leđima i područje vrata maternice.
Toplina aktivirana akrilna ljepila vezana je za tkaninu u obliku vala slično otiscima prstiju. To pomaže podizanju kože, često se vidi kao konvolucije. Prozračnost i lagano ljepilo omogućuju ponovnu primjenu bez nadraživanja kože. Poput kože, traka Kinesio Tex je porozna. Kombinacija pamučnog tkanine bez lateksa i ljepila s valnim uzorkom poboljšava udobnost pacijenta dopuštajući da koža diše. Protektorat otporan na vodu nanesen na pamučna vlakna otporan je na prodiranje vlage i omogućuje brzo "sušenje". To osigurava da pacijent može tuširati i traka će ostati na snazi i na dobrom položaju tri do pet dana.
Svi proizvodi tvrtke Kinesio® Tex jedinstveno su dizajnirani da budu nježni na koži, udobni dani u određenom vremenu i omogućuju normalnu mobilnost kroz bilo koji stupanj procesa rehabilitacije.
https://kinesiotaping.com/about/what-makes-kinesio-different/

6.9.17

Sveta Majka Terezija

5. rujna Crkva liturgijski časti Majku Tereziju redovnicu i utemeljiteljicu Družbe sestara misionarki ljubavi, koja je veliki dio svoga života provela skrbeći za odbačene i otpisane, doslovno skupljajući umiruće siromahe na ulicama indijskog grada Kalkute i nastojeći im omogućiti dostojanstveno umiranje. Takvom svojom požrtvovnošću postala je sinonim za ljubav prema bližnjemu i življeno evanđelje, u tom smislu za mnoge predstavlja najznačajniju ženu 20. st.

Pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, Majka Tereza (točnije – Majka Terezija, kako bi se trebalo prevoditi s latinskoga, iako je u našem narodu uvriježeno nazivati ju Majka Tereza) rođena je 26. kolovoza 1910. god. u albanskoj katoličkoj obitelji u današnjem makedonskom gradu Skoplju, gdje je završila gimnaziju. U djevojačko vrijeme duhovnik joj je u rodnom gradu bio Hrvat o. Franjo Jambreković, a koji je velikim dijelom pridonio odluci mlade osamnaestogodišnje Agnes da započne redovnički život i uđe u Družbu sestara Naše Gospe Loretske.

Mnoge sestre toga reda su djelovale u Bengalu u Indiji, gdje su se ponajviše bavile opismenjavanjem, pa je tako i Agnes Gonxha uskoro bila poslana u Kolkatu (do 2001. god. grad je nosio nama poznatije ime – Kalkuta /Calcutta/), gdje je kao nastavnica u zavodima družbe radila gotovo 20 godina.

Dok je jednom prilikom prolazila ulicama Kolkate i gledala bijedu i krajnje siromaštvo tamošnjih stanovnika, osjetila je Božji poziv da im pomogne na još izravniji način no što je to činila u dotadašnjem radu, te je odlučila napustiti red i posvetiti se skrbi za odbačene i marginalizirane. Dvije godine poslije dobila je dozvolu da može napustiti red Sestara Naše Gospe Loretske, ali i dalje ostati časna sestra, te je od tada djelovala samostalno, živeći zajedno s najsiromašnijima od siromašnih.

U takvom načinu života počeli su ju slijediti i drugi, pa je 1950. god. osnovala družbu pod nazivom Misionari ljubavi prema bližnjemu svom, a čiji su se članovi obvezali pokazivati kršćansku ljubav brigom o umirućima, siromašnima i bolesnima, posebno oboljelima od kuge. Družba ima i muške članove, ali su poznatije sestre Misionarke ljubavi. Iako većina njih nije imala nikakvo ili gotovo nikakvo medicinsko znanje, ljubavlju koju su pokazivali prema takvim siromasima, onima koji su bili odbačeni od drugih i pogažena dostojanstva, činili su nemjerljivo dobro, zajedno sa svojom utemeljiteljicom.

Premda krhka stasom, Majka Terezija je bila vrlo odlučna u zagovaranju evanđeoskih vrijednosti, a posebno u borbi protiv pobačaja, pa je u tom smislu naišla i na solidan broj kritičara, regrutiranih iz liberalnih redova boraca za ženska prava. S druge strane, mnogi su u toj ženi, u njezinu djelovanju i njezinim riječima prepoznali uistinu sveticu, ili barem iznimnu dobrotvorku, pa su joj stoga odavali i razna priznanja, među kojima posebno mjesto zauzima Nobelova nagrada za mir 1979. god.

Kritičari ju svojim objedama nisu pokolebali, niti su ju nagrade uzvisile, nego je svakodnevno sa svojim sestrama i dalje nastojala pomoći konkretnim ljudima. Tako je utemeljila mnoge domove za siromašnu djecu, humanitarne zavode i bolnice na svim kontinentima, gdje su sestre svojom požrtvovnošću ne samo humanitarno pomagale, nego su nastojale svakom pogaženom čovjeku vratiti njegovo dostojanstvo. Upravo je taj vid duhovnog siromaštva Majka Terezija isticala kao rak-ranu našega društva, kao ono koje je okrutnije od materijalnog, te ga je zajedno sa svojim sestrama htjela umanjiti.

Majka Terezija je bila povezana s Hrvatskom (koju je više puta posjetila), ne samo preko svog duhovnika iz mladih dana, s kojim je održavala kontakt, nego i na druge načine, a posebno kroz prijateljstvo s hrvatskim misionarom u Indiji o. Antom Gabrićem. Zato je kao znak priznanja 19. srpnja 1990. god. proglašena počasnom građankom grada Zagreba.

Umrla je 5. rujna 1997. god. u Kolkati (tada Kalkuti), a mnogi od onih koji su imali priliku medijski pratiti njezin rad uvjereni su kako je time u nebu rođena nova svetica. Stoga je i razumljivo što ju je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom svega 5 godina nakon smrti – 19. listopada 2003. god., mimo uobičajene prakse i uvriježenog znatno duljeg vremenskog postupka beatifikacije. 4. rujna 2016. god. svetom ju je proglasio papa Franjo ovim riječima:

„Na čast svetog i nepodijeljenog Trojstva, za širenje katoličke vjere i porast kršćanskoga života, vlašću Gospodina našega Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla te našom, nakon zrelog razmatranja i čestog zazivanja Božje pomoći, uz savjet mnoge naše braće, proglašavamo i određujemo da je blažena Terezija iz Kolkate svetica, upisujemo je u popis svetaca, zapovijedamo da se u općoj Crkvi časti među svecima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

Unatoč činjenici kako najveći broj ljudi u toj krhkoj ženi vidi sveticu i smatra ju najznačajnijom ženom 20. st., a njezin apostolski rad priznaje najvišim oblikom čovjekoljublja, nažalost sve su češći glasovi zagovornika različitih egoistično-hedonističkih filozofija, koji ne samo što ne vide vrijednost u takvom obliku darivanja drugom, nego su skloni sva nastojanja te iznimne žene proglasiti čak i zločinom – jer je ljubila i podržavala svaki život, a ne ga gasila, kako bi to oni htjeli, tvrdeći kako takvi životi nisu vrijedni življenja. Naprotiv, Majka Terezija je itekako znala i jasno pokazala kako je upravo takav pristup – konkretno pomaganje umirućima i teško bolesnima i pružanje takve ljubavi koja odbačenima vraća pogaženo dostojanstvo, istinski put kršćanskog svjedočenja kojega nam je pokazao sam Krist.

U tom smislu valja dodati i njezine riječi koje sažimaju sve ono za što se zalagala, a upravo je te riječi, ispisane na maloj kartici, znala davati ljudima pri susretima: “Plod šutnje je molitva, plod molitve je vjera, plod vjere je ljubav, plod ljubavi je služenje, plod služenja je mir.”Duboke riječi koje nam pokazuju istinski put služenja Bogu i ljudima.

preneseno sa http://www.vjeraidjela.com/sveta-majka-terezija/