Molitva

MOLITVA

Sine Božji! Dođi i rodi se ponovno: u naše doba!

Zemlja je postala jedna jedina velika štala,

Puna stoke i zvijeri, gnoja i smrada.

Od zidova bije studen, s podova puši se krv…

Veliki čudotvorče! Dođi i u našu Kanu!

U našim domovima odigrava se čudesna pretvorba:

Vino ljubavi pretvaramo u vodu ljubakanja,

Majčinska prsa u staklene boce,

Majčinske utrobe u mrtvačnice i grobnice,

Vjenčani prsten u okove i lance.

Bračna vjernost umire u sudnicama…

Uđi, Gospodine, i u naše domove!

Na vratima naći ćeš natpis:"Zabranjen ulaz - ljubavi!"

Gospodine, nemaju ni vode ni vina…

Dođi, pohiti u našu Kanu!

Sine čovječji!

Prohodaj i našom Galilejom!

Progovori i s naše gore!

Naša blaženstva postala su prokletstva, naša ljubav mržnja,

Imamo "svoju istinu", pa smo izgubili jedinu istinu,

O miru šapućemo, o ratu urličemo…

Grešnici nemaju suza, janjci se razvijaju u vukove,

Gubavci skupo prodaju svoju gubu,

Sol zemlje postala je bljutava, svjetlo se sakriva u uglove,

Tvoje su ovce izgubljene, jedna od stotinu nije,

Tisuće ovčinjaka, tisuće stada!

Bez prestanka o ljubavi govorimo,

A vapaj pregaženih ne čujemo.

Otkupitelju svijeta! Dođi i na našu Golgotu!

Stavi svoj križ između naših križeva,

Lijevo i desno vidjet ćeš kružnicu propetih razbojnika,

I s lijeva i desna čut ćeš samo uvrede.

Rastegni propete ruke, da budu šire od ekvatora,

Otvori probodeno Srce, da bude šire od zemljina krila,

Zavapi prema nebu: Jer naše su uši zašivene konopom laži,

Upri svoj pogled prema nebu:

Jer naše su oči krvave od mržnje,

Stani pred Oca:

sakrij nas svojim leđima, Jer mi smo od glave do pete u grijesima!

Mlazove svoje krvi pretvori u rijeke, Operi sa zemlje tragove Abelove krvi!

Mi smo u agoniji: umire u čovjeku čovjek…

Umri ti! I daruj nam svoj život!

Dođi i spasi čovjeka - od čovjeka! - Amen.

Ovo je molitva blagopokojnog profesora doktora fra Rufina Šilića (1911.-1985.),

jednog od najistaknutijih hrvatskih teologa i propovijednika