30.12.10

POVIJEST BOŽIĆNIH JASLICA

Jaslice iz Crkve Sv. Križa u Novom Zagrebu-2010

Neizostavni božićni biljeg - jaslice pobožna su inscenacija motiva Kristova rođenja pomoću pejsažnih kulisa i pomičnih figura-kipića. Postavljaju se prema vlastitom planu. Središte je Dijete Isus, koje leži u jaslicama, uza nj Marija i Josip, zatim pastiri, anđeli, ovce i druge životinje... Počesto su uprizoreni i drugi događaji s tim u vezi: navještenje Marijino, traženje prenočišta, bijeg u Egipat, dolazak triju kraljeva... pa i prizori iz običnog ljudskog života.

Začetak ovoga običaja podizanja jaslica neki vide u čuvanju i čašćenju relikvija (ostataka) betlehemskih jaslica u bazilici S. Maria Maggiore u Rimu. Ova marijanska crkva je podignuta u 5. stoljeću, poslije Efeškog koncila (431. godine), za pape Siksta III. (432-440), na spomen proglašenja vjerske istine da je Marija Bogorodica. Nešto kasnije je u bazilici podignuta podzemna kapela u obliku betlehemske špilje s "relikvijama" jaslica. Tada se uobičjalo da Papa svake godine slavi božićnu polnoćku upravo na tom mjestu. No nema nikakvih daljnjih podataka, da bi se baš otuda i otada običaj postavljanja jaslica širio po crkvama.

Češće se navodi druga tvrdnja: da je začetnik jaslica sv. Franjo Asiški, osnivač franjevačkog reda. U njegovom životopisu stoji da je 1223. sa svojom subraćom živopisno slavio polnoćku u šumskoj pećini kod Greccia. Do oltara je postavio jasle sa slamom i uz njih privezao živoga magarca i vola. Kod bogoslužja je Franjo zanosno govorio (nije služio misu, jer nije bio svećenik, nego samo đakon), a ljupka legenda dodaje da mu se kod podizanja ukazalo Dijete, Isus, pomilovalo ga po obrazu i nestalo. Podrobnija istraživanja, međutim, pokazuju da ni Franjo ni franjevci nisi imali vidniju ulogu kod nastajanja običaja s jaslicama po crkvama.

Pravi korijen i izvor jaslica je u molitvenom razmišljanju, meditaciji kršćana srednjega vijeka. Svi učitelji meditacije svjetovali su pobožnim dušama da si što življe predstave betlehemsku štalicu (ili "špilju") i sve što se u njoj događalo. (To je doba kada se naglašeno oživljavaju događaji Isusovih prvih godina zemaljskog života!). Poticali su ih da u duhu posjete Isusove jaslice, ondje se zadrže, mole i klanjaju. Nizozemski augustinac Joannes Mauburnus (+1501) duhovno i duhovito savjetuje da kod tog meditativnog "obilaska" Betlehema uzmu Dijete u naručaj pa ga malo i "poninaju".

No samo izabranici su u stanju sve (d)oživjeti "u duhu". Većini je vjernika i za meditaciju potreban vanjski, vidljivi oslonac. Tako u europskim područjima toga doba (15. stoljeće) često nailazimo na male posteljice, jaslice ili kolijevke s kipićem djeteta - Isusa. Bio je to jedan od kućnih pobožnih predmeta, kao što su inače raspelo i krunica, pred kojim su se vjernici molili. Kao predmet pobožnosti takve su zipke bile i u samostanima. I redovnice bi kipiće Dijete Isusa pobožno opremale i častile. Tu je, dakle, jedan od korijena današnjih božićnih jaslica.

Kolijevku s malim Isusom susrećemo i u božićniom igrikazima i igrama, tako omiljenima po i pred crkvama u (ranom) srednjem vijeku. Upravo te duhovne igre ("skazanja") su drugi duboki korijen današnjih jaslica. I ono što smo spomenuli o svetom Franji samo je jedno zrnce od takvih tada vrlo raširenih predstava.

Ono što danas nazivamo jaslicama kristaliziralo se i pojavilo u drugoj polovici 16. stoljeća. A protagonisti i promicatelji toga su - redovnici isusovci. Oni su postavili prve jaslice u današnjem smislu godine 1560. u svom kolegiju u Coimbri (Portugal), a prve jaslice u crkvi načinili 1562. u Pragu. Njihov vrhovni poglavar (general), Claudio Acquaviva izdaje 1591. službeno dopuštenje da se mogu podizati jaslice u isusovačkim kolegijima i crkvama. Njih su zatim slijedili franjevci, dominikanci, augustinci... i mnogi drugi.

Tako je put bio utrt. Početkom 17. stoljeća već su jaslice vrlo raširene i u našim krajevima. Posebno se u 18. stoljeću, u vrijeme nemirnog i raskošnog rokokoa, grade jaslice od figura u naravnoj veličini do vrlo vrijednih minijaturnih od porculana: u crkvama i po feudalnim dvorovima. U toj umješnosti i umjetnosti prednjači Italija (Napulj, Genova, Sicilija).

Sljedeći korak u razvoju jaslica je njihov ulaz u vjerničke domove. Najprije kao ležajčići, kolijevke s betlehemskim Djetetom, a onda sa sve više figurica. Danas je to već uobičajeno i kod nas. Industrija ih proizvodi na veliko: od papira do obojane plastike, i svaki ih može lako nabaviti. A sve više ih susrećemo i drugdje: u školama, izlozima trgovina, dvoranama, na otvorenom... Rješenja su često maštovita i originalna: od umjetničkih do priprostih i kičastih. Najljepše su ipak jaslice koje vjernici prave sami, u svojim domovima zajedo sa svojom djecom. ,



preneseno sa http://www.katolici.org/kutak.php?action=c_vidi&id=8477

Nema komentara:

28. Međunarodni molitveni susret mladih MEĐUGORJE

29. MLADIFEST MEĐUNARODNI MOLITVENI FESTIVAL MLADIH Međugorje, 1. 8. – 6. 8. 2018. Živjeti od Božje riječi „Tada i...