Kad su pastiri već odavno bili otišli, a u siromašnoj je štalici nastala tišina, podigne Dijete glavu i pogleda prema vratima.
Ondje je stajao dječak, uplašen i stidljiv.
Dođi bliže,
reče Dijete,
zašto se bojiš?
Zato što ti nisam ništa donio,
odgovori dječak.
A ja bih vrlo rado i od tebe nešto dobio
reče Dijete u jaslicama.
Mali se stranac na to uzruja:
Ja ništa ne znam! Ništa
nemam! Kad bih nešto imao,
dao bih ti… Evo.
I dječak je kopao po
džepovima svojih starih hlača.
Evo starog nožića, kojeg sam
našao. Evo ti ga!
Ne,
reče Dijete,
zadrži nožić. Ja od tebe želim
nešto drugo. Tri stvari…
Vrlo rado,
reče dječak,
ali što?
Daruj mi svoju posljednju sliku koju si
nacrtao.
Dječak se zacrveni, bilo mu je neugodno.
Da ni Marija ni Josip ne čuju, dječak se
posve približi Isusu:
Ali slika je bila tako loša, da su se svi rugali.
Upravo zato,
reče Dijete u jaslicama,
upravo zato hoću tu sliku. Donesi mi uvijek
sve ono što se drugima na tebi ne sviđa, što
druge u tvom životu ne zadovoljava.
A onda,
nastavi Dijete,
želim da mi daš svoj tanjur.
Ali njega sam danas razbio,
zamuca dječak.
Upravo zato ga hoću,
reče Dijete.
Donesi mi uvijek ono što je u tvom životu
slomljeno, da to opet zacijelim.
I kao posljednje, daj mi svoj odgovor
roditeljima kad su te pitali, kako si razbio
tanjur.
Sada se dječak vrlo ražalosti i zamuca:
Rekao sam da sam tanjur nehotice gurnuo
sa stola, ali to je bila laž. Stvarno sam ga u
ljutnji bacio na kameni pod.
To sam htio znati
reče Dijete.
Donesi mi uvijek sve zlo svoga života,
svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk
i svoju okrutnost. Sve ću ti ih uzeti.
Ti ih ne trebaš.
Želim te razveseliti i oprostiti tvoje pogreške.
Od danas možeš doći svakoga dana k meni!
W. Baudet
http://split.hbk.hr/katehetski
Nema komentara:
Objavi komentar