Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je
naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nozem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvek im je srce otvoreno za tebe.
Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih.
Posaljite ovu pričicu svakome koga smatrate prijateljem,
čak i da je pošaljete nazad onome od koga ste je dobili.
Ako Vam se poruke vrate, znat ćete da imate krug prijatelja.
TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POČAŠĆENA.
Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravila rupu na tvojoj ogradi.
Za kraj: “Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome možeš povjeriti tajnu.”
(Alessandro Manzoni)
Nema komentara:
Objavi komentar