
Ne moguće je u životu ne biti slab.
Ne moguće se uvijek održati na nogama, ne proplakati, ne osjetiti samosažaljenje i muku, ne upasti u depresiju.
Nemoguće je ne naljutiti se, ponekad ne baciti koplje u trnje,
ne doživjeti mračne trenutke, kad ti se čini da su ti svi ljudi neprijatelji i da život nema smisla.
No, ne samo da dođu takvi trenuci,
nego - ti smiješ biti slab.
Slabost je trenutak kad te Bog zove da podigneš ruke k Njemu i vikneš: “Oče bez tebe dalje ne mogu.”
Pad je trenutak milosti.
Pokleknuo si možda ne samo na poslu, ne samo u svađi s bračnim drugom, ne samo da si izgubio najboljeg prijatelja, nego si možda pokleknuo i u teškom grijehu protiv kojega se već dugo boriš, opet si napravio grešku za koju si rekao da je nikad više nećeš učiniti.
ali nije uvijek u tvojoj moći da zaista ne padneš.
veći razlog zbog kojeg je to dopustio.
Na tebi je da ga upitaš zašto
i kreneš u ono novo prema kojemu ti je otvorio vrata.
Padovi dokazuju da si samo čovjek.
A čovjek je ograničeno biće, ovisno o Bogu.
Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti.
Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed.
Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš,
oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.
T.Ivančić "Povratak nade"
1 komentar:
Draga,Sanna! Čitam tvoj blog i baš mi drago da mogu ovdje pronaći toliko divnih stvari,odnosno, hrane za moju dušu. Toliko lijepih kapi iz posude dobrote. Želim ti svako dobro! Mir tebi!
Objavi komentar