Najženstveija žena
Živko Kustić JUTARNJA PROPOVIJED
Slavljenje Isusove majke Marije nije preinaka raznih slavljenja ženskih božanstava onoga doba. Sva su ta štovanja prodorom kršćanstva zamrla - štovanje Majke Marije se polako iznova izgrađivalo na sasvim drugim korijenima. Evanđelja čak ne kriju da Isus nije želio isticati svoju majku iznad vjerničke zajednice.
“Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka” (Mk-3, 33-35). Marija nije kao božica uzdignuta iznad naroda, nego je istaknuta kao jedna iz naroda da bi je drugi, svaki na svoj način, slijedili. Sve što Crkva - i na Istoku i na Zapadu - o Mariji vjeruje odnosi se na svakoga čovjeka. Ona je čim se kao čovjek pojavila u majčinoj utrobi oslobođena svakoga grijeha - da bi i svaki čovjek - gdje god se i kad god se pojavio - nastojao svakog se zla osloboditi. Ona je tajnovito začela bez redovitog bračnog susreta, da bi svi ljudi nastojali shvatiti kako sreća braka nije u više ili manje površnom odnosu, nego da se tu krije nešto mnogo dublje, čovječnije.
To što se ističe kao njezino trajno djevičanstvo nije krepost lišavanja naslade, nego zalet u mnogo potpuniju radost darivanja. Ne treba sumnjati da ju je čas začeća uzdignuo iznad svake zamislive tjelesne naslade - da njezino jedinstveno sjedinjenje s Bogom nije bilo manje radosno od svakog ljudskog zagrljaja. Josipova je uloga tu vrlo bitna. Nije to bio brak bez ljubavi, nego trajni zanos koji ih je sjedinjavao u plodnu zajednicu u kojoj je radosno zaštićen rastao najdraži Sin. Bilo je jednako u redu da ona prva nakon Isusa doživi i radost potpune pobjede nad smrti. Uznesena je ne da se na druge uzvisi, nego da sve povuče u taj zanos neizrecive žive budućnosti.
Tu je pravi smisao isticanja Isusa i Marije. Oni su najčovječniji ljudi. Isus je najmuževniji muškarac, Marija najženstvenija žena. Daleko iznad uobičajenih kriterija, ali sasvim na crti rasta svih mjerila do bogolike čovječnosti. Zato Marijin lik i Isusov križ nisu samo znakovi ove ili one konfesionalne pripadnosti, nego mnogo dubljeg sveljudskog štovanja patnje i ljubavi.
To što se ističe kao njezino trajno djevičanstvo nije krepost lišavanja naslade, nego zalet u mnogo potpuniju radost darivanja. Ne treba sumnjati da ju je čas začeća uzdignuo iznad svake zamislive tjelesne naslade - da njezino jedinstveno sjedinjenje s Bogom nije bilo manje radosno od svakog ljudskog zagrljaja. Josipova je uloga tu vrlo bitna. Nije to bio brak bez ljubavi, nego trajni zanos koji ih je sjedinjavao u plodnu zajednicu u kojoj je radosno zaštićen rastao najdraži Sin. Bilo je jednako u redu da ona prva nakon Isusa doživi i radost potpune pobjede nad smrti. Uznesena je ne da se na druge uzvisi, nego da sve povuče u taj zanos neizrecive žive budućnosti.
Tu je pravi smisao isticanja Isusa i Marije. Oni su najčovječniji ljudi. Isus je najmuževniji muškarac, Marija najženstvenija žena. Daleko iznad uobičajenih kriterija, ali sasvim na crti rasta svih mjerila do bogolike čovječnosti. Zato Marijin lik i Isusov križ nisu samo znakovi ove ili one konfesionalne pripadnosti, nego mnogo dubljeg sveljudskog štovanja patnje i ljubavi.
Zdravo, Djevo, svih milosti puna, Rajska Djevo, kraljice Hrvata, odanih ti srca primi dar, Blažena si, jerbo sva si čista, Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar.  to te mole tvoja dječica ! ! ! |
Nema komentara:
Objavi komentar