20.12.08

Posvećeno pismo



Gabriel Garcia Marqez
Posvećeno pismo

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.

Cijenio bih stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.

Spavao bih malo, više bih sanjao,
znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bih kada se drugi zaustave,
budio bih se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života,
obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu,
otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.

Uvjeravao bih ljude kako se varaju,
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bih napravio krila,
ali uzeo bih im ih dok se ne nauče letjeti.

Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi...
Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi
zajedno sa starošću već s napuštenošću.

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva
u samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kada mu hoće pomoći
da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga,
jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.
Kad bih znao da te danas posljednji put
vidim pospanu, snažno bih te zagrlio
i molio se Bogu da mi dozvoli biti
tvojim anđelom čuvarom.

Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim.

Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom
u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh,
za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im
na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi
prema njima dobar;
nađi vremena i reci im
‘žao mi je','oprosti', 'molim te',
'hvala‘i sve ostale riječi ljubavi
koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.

Zato moli Boga za snagu i mudrost
da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
kako su ti veoma potrebni.

Nema komentara:

Istina o Proveri u knjizi Hormonska ravnoteža- dr.Sara Gottfried

https://znanje.hr/product-images/8244e7e2-2318-4909-bff7-79f44145876b.jpg Hormonska ravnoteža- Sara Gottfried Prirodna rješenja za...