8.12.08

VELIKI LIKOVI DOŠAŠĆA

Marija Bezgrešna - Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije 08.12.2008

Usred došašća slavi Katolička Crkva blagdan u koji dolazi na vidjelo jedan važan vidik Božića. To je blagdan s kojim mnogi malo ili ništa mogu započeti: blagdan Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije. Ako dogmu da je Marija s obzirom na Krista začeta bez istočnoga grijeha prevedemo u našu stvarnost, tada to znači da smo i mi, s obzirom na Krista bez istočnoga grijeha. Tamo gdje je Krist u nama, grijeh nema nikakve moći. U tome nutarnjem prostoru u nama u kojemu stanuje Krist, grijeh i krivnja nemaju nikakva pristupa; grijeh je tu obeskrijepljen. U Mariji meditiramo naše vlastito biće, tajnu našega otkupljenja po Isusu Kristu. Kao što u Mariji slavimo čista čovjeka, koji je bez spletaka zadnjih namjera, koji se upušta u Boga bez zakulisnih misli, tako također vjerujemo da je i u nama nešto iskreno i čisto, nešto bez ljage i neokrnjeno. Ne trebamo se neprestano osjećati kao grešnici, nego kao ljudi koje je Bog u Isusu Kristu preobrazio. To je optimističan blagdan koji Crkva ovdje slavi. Odgovara sjaju koji dolazi od Božića. Daje da svjetlo Božića sjaji u našu krhkost. Mi sebe vrlo često ne doživljavamo kao čiste i neokaljane. Pa i kad činimo dobro, imamo zadnjih namjera, želimo biti dobri u očima drugih, hoćemo biti viđeni. Znamo za svoje nastojanje da se predstavimo boljima nego što jesmo. Čak se i u našu ljubav prema bližnjemu uvlače sebični motivi. U Mariji gledamo tajnu svoga vlastitog otkupljenja. U nama su ne samo smućenja i krivotvorine, u nama je i iskrena i čista jezgra, nešto što nije inficirano krivnjom i grijehom. Blagdansko čitanje iz Poslanice Efežanima izražava to ovako: »U njemu nas (Bog) sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez ljage (immaculati) pred njim« (Ef 1, 2). Tamo gdje je Krist u nama, tamo smo mi bez ljage. Iako znamo za svoje laži i neiskrene smicalice, ipak se smijemo pouzdati u to da je u nama nešto sasvim iskreno i čisto. Tamo gdje je Krist u nama, tamo naši osjećaji krivnje kojim se jako često mrcvarimo, nemaju nikakva pristupa. Tu ni samoobezvređivanja ni samookrivljivanja nemaju nikakve prilike ući. U nekim krajevima uobičajeno je nošenje Marijina lika. Jedna obitelj nosi Marijin kip u kuću druge obitelji. Obje obitelji slave pritom mali obred. Pročitaju, recimo, onaj tekst o Marijinu susretu s Elizabetom (usp. Lk 1, 39-56), zajedno mole ili zapjevaju neku pjesmu. Kip zatim ostane jedan dan u ovoj obitelji na časnome mjestu. Podsjeća obitelj na to da je svatko od nas Marija, da je svatko od nas ovih dana došašća trudan Božjom riječju. A Marija nas upućuje na to da i mi, usred vreve predbožićnih dana, nosimo u sebi prostor tišine u kojemu u nama stanuje Bog.
Glas Koncila, broj 50 (1590), 12.12.2004.

Nema komentara:

Molitva za humor svetog Thomasa Morea

RADOST JE SVE Tijekom svog obraćanja Rimskoj kuriji prigodom predstavljanja božićnih čestitki, papa Franjo im je rekao: ‘Potrebno nam...