29.11.10

Duhovna zimnica


Duhovna zimnica
Kako se dani skraćuju, mnogi sve više tonu u depresiju. Nije međutim uzalud Sunčeva svjetlost izvor topline i života. Sunce se pokazuje tako darežljivim da se ne štedi. Danomice iz sebe isijava velike količine svoje energije i tako se razdaje,istodobno se smanjujući. To našim očimanije vidljivo, ali znanost znade za sve te sunčeve gubitke.
Stari filozofi poput Plotina, mislili su da se sunce poput onoga transcendentnog Jednog, zaista ne smanjuje nego da tako intezivno biva da njegovim ižarivanjem i nastajanjem vidljivog svijeta ništa ne gubi.. Ako se na naravnom planu doživljavamo ovisnima o suncu, njegovoj toplini i svjetlosti, nije čudno da nam u jesen nije odviše ugodno kad se dani skraćuju, danje svjetlo slabi, danje svjetlo slabi, a katkad se dani skraćuju, danje svjetlo slabi, a katkad se usred dana, zbog guste maglejedva što razaznaje. U takvim vlažnim i hladnim danima kao da nam misao postaje sporija,a osjećaji se tromije izmjenjuju. Kao da smo se konzervirali i smanjili život na minimum kako bismo ipak bez većih oštećenja i gubitaka prezimili.
Pametan čovjek može iz svake situacije izvući poneku pouku. Kad se smanje mnogi izazovinašim osjetilima, moguće je da nam zbog manjih smetnji proradi razum te započnemo tražiti ono zaista bitno i glavno. Za zimnicu se svjesno priprema ono prijeko potrebno i kako bismo mogli preživjeti nepovoljne situacije. Valja osigurati dovoljno i topline i hrane, ali idovoljno svjetla da se možemo neometano kretati. Kad je svjetlo slabije, više se valja prilagoditi smanjenoj vidljivosti. Jesenske i zimske nas okolnosti dakle neprestanotjeraju na traženje obog bitnog i glavnog razlikujući ga od onoga što bi eventualno bilo ugodno, ali bi nas previše stajalo i ne bi se isplatilo oko toga truditi.
Uz toplu peć nisu nastala samo velika djela poput onih filozofa Descartesa, nego su tamo izmoljene mnoge krunice i ostale molitve. Uz tu istu peć mnogi se i zamislio i odlučio da će pokušati živjeti novim životom čim se stvore okolnosti za to.Čovjek je međutimuvijek u nekim okolnostima i ne trbea čekati nova svjetla kako bi započeo nešto novo. Već sada valaj živjeti od prijašnjih spoznaja kao i od nade da ćemo dospijeti do boljih i izdašnijih uvida.
Ukratko naša nas duhovna zimnica nesmije iznevjeriti usred hladnih, kratkih i maglovitih danakada se jedva razlikuju od noći potpunog mraka. Naš nutarnji mrak ne razgone kućne i ulične svjetiljke nego se uvijek iznova valja vraćati onomu svjetlukoje s enikada ne trne-sve dok smo živi.
Koliko god nam se činilo da je to svijetlo slabo , ipak je svjetlo.Mrak se najviše boji svjetla. Dok smo svjesni, uvijek znamo razlikovati svjetlo od mraka, tugu od veselja, žalost od radosti, smrt od života.Kad god mislimo da nemamodovoljno svjetla, možemo ta misliti samo zato što znamo da je svjetlo od kojeg se živi.
U svjesnom je čovjeku i u najvećem mraku svjetlo prisutno.Mrak tu ne može prodrijeti,nego samo može prijetiti svojim utvarama i spodobama. Prepasti se može samo onaj koji je zaboravio na svjetlo. Jesen i zima vrlo su pogodna vremena da se pazi na to nutarnje svjetlo, bar toliko koliko se trudimo da nam se ne ugasi vatra u peći ili na ognjištu. Možda je Bog dao jesen i zimu da se više pazimo na dar njegova svjetla te u mraku bolje prepoznajemo njegovu važnost. Valjda se Isus nije uzalud rodio u najkraćim danima. Vječna Svjetlost dođe da rastjera tamu i depresiju..
Dok u Njega vjerujemo naša se duhovna zimnica neće potrošiti.

P. Nikola Stanković
Preneseno iz GLASNIKA SRCA ISUSVA I MARIJINA br 12

Nema komentara:

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...