Neugodna otkrića u prehrani

Nervni otrov u brzoj hrani

Akrilamid je neurotoksin koji se nalazi u duhanskom dimu i nekim plastičnim materijalima. Poseban je problem što prženjem hrane bogate škrobom i ugljikohidratima također dolazi do stvaranja akrilamida, koji tako postaje neželjeni sastojak svakodnevne prehrane. To je poznato tek 20-ak godina nakon što su švedski znanstvenici otkrili da različiti prehrambeni proizvodi sadrže visoke koncentracije akrilamida. U kilogramu prženih krumpirića iz restorana brze hrane nalazi se 4000 mikrograma akrilamida, što je 8000 puta više od dopuštene količine toga spoja u pitkoj vodi!

Prženjem do akrilamida

Nakon toga neugodnoga otkrića nadležne su institucije započele opsežne analize i redovit monitoring akrilamida u prehrambenim proizvodima. Najčešća i najviša onečišćenja hrane akrilamidom izmjerena su u pomfritu (332 mikrograma), grickalicama i krekerima (580 mikrograma), tostu (149 mikrograma), biskvitima i vaflima (201 mikrogram), žitaricama za doručak (164 mikrograma), prženim zamjenama za kavu (510 mikrograma)... Nedavno je Europska komisija predložila pravilnik prema kojem bi se odredio dopušteni sadržaj akrilamida u hrani na tržištu. To zapravo znači da problem akrilamida u hrani nije reguliran iako se zna da ta kemikalija, osim neurotoksičnoga djelovanja, može izazvati oštećenja na DNK i uzrokovati rak.

Laksativne mjere

Prijedlog pravilnika Europske komisije naišao je na kritike udruga za zaštitu potrošača, ali i mnogih predstavnika Europskoga parlamenta jer mjere nisu restriktivne, nego liberalne, odnosno pogoduju interesima proizvođača brze hrane. Umjesto zakonski definiranih gornjih granica akrilamida u hrani, pravilnikom se predlažu neobvezujuće indikativne vrijednosti. To je zapravo preporuka bez represivnih mehanizama, odnosno kazna. Osim toga, u prijedlogu pravilnika indikativne su vrijednosti za akrilamid postavljene vrlo visoko, daleko iznad onih koncentracija koje se prosječno nalaze u pojedinim prehrambenim proizvodima. Tako je, na primjer, određeno da indikativna doza za akrilamid u biskvitima i krekerima iznosi 500 mikrograma u kilogramu, iako je izmjereno da je prosječna (»redovita«) koncentracija u tim proizvodima 201 mikrogram. To je, dakle, 150-postotno povećanje, koje je, naravno, u interesu prehrambene industrije.

U korist industrije

Eamonn Bates, predstavnik lanaca restorana brze hrane u Europskoj uniji, poput »McDonald'sa« i »Burger Kinga«, zadovoljan je laksativnim prijedlogom Europske komisije te umiruje javnost: »Akrilamid nije dobra stvar za ljude, ali on ne nosi zdravstveni rizik. Mislim da je prerano uvoditi obvezujuće granične vrijednosti u prehrambenim proizvodima jer ne postoje indikacije da se radi o važnom javnozdravstvenom problemu.«

Primjer akrilamida pokazuje da se na razini legislative može pogodovati industrijskim interesima. Pritisak javnosti potreban je posebno zbog djece koja su, nažalost, ovisna o grickalicama, čipsevima, pomfritu... Na meniju djece, dakle, često se nalazi »nutritivno smeće« koje je najbogatije nervnim otrovom akrilamidom.