1.4.12

PONEDJELJAK VELIKOGA TJEDNA

Anselm Grün

UVOD U VELIKI TJEDAN nastavak

U ponedjeljak Velikoga tjedna čita se Evanđelje o Isusovu pomazanju u Betaniji. Isus je u kući svoga prijatelja Lazara koga je uskrisio od mrtvih. Tu su i njegove dvije sestre Marija i Marta i pripremaju mu večeru. „Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti“ (Iv 12,2-3). Za Ivana je to simboličan čin koji unaprijed upućuje na Isusovu smrt. Šest je dana prije Pashe. Šest je broj nesavršenosti i samotvorbe. Nesavršeno postaje po Isusovoj smrti i uskrsnuću savršeno i cjelovito. Šest opet upućuje na sedam, broj promjene i dovršenja. U uskrsnuću čovjek biva nanovo stvoren. Ovo je prava Pasha: prijelaz u Božji svijet, čovjekova preobrazba i pobožanstvenjenje. Ovo je šabat: novo stvorenje po Bogu.

Marija, Marta i Lazar pripremaju šest dana prije Pashe, dakle u nedjelju navečer, večeru za Isusa. Možda je ta gozba ovdje slika Euharistije koju su kršćani slavili svake nedjelje navečer. Marija uzima libru prave, dragocjene nardove pomasti i njome maže Isusove noge. To je rasipno velika količina pomasti. Nardova se pomast u antiki smatrala jednom od najdragocjenijih pomasti. Juda procjenjuje vrijednost na tri stotine denara.

To je više od godišnjega prihoda jednoga nadničara (rimska libra iznosila je 327,45 gr.). Preobilje pomasti podsjeća na puninu vina koje Isus dariva na svadbi u Kani. Na svadbi u Kani je riječ o novome okusu života. Ovdje dragocjeni miris ulazi u nas. Božja ljubav, koja u Isusovoj smrti dolazi do dovršenja, širi ugodan miris – čitava kuća, čitava Crkva, čitav svijet njome se napunja i mijenja. Crkveni oci tumače ovaj prizor tako da miomiris spoznaje (gnosis) od Isusove smrti i uskrsnuća ispunja čitav svijet.

Naprama neugodnu zadahu, koji širi mrtvi Lazar, uskrsnuće znači ugodno mirisanje. Ivan u ovim slikama pokazuje da Božju stvarnost treba uzeti svim osjetilima. Nju se može gledati i slušati, kušati i mirisati i dodirnuti. Mistična tradicija je ovo Ivanovo gledanje izvodila dalje u svojoj teologiji „dulcedo Dei = slasti Boga“. Bog se dade osjetiti i iskusiti. Božji trag u ljudskoj duši je miomiris, novi okus, slast i radost. Ova mistična tradicija pripisivala je Bogu okus. Boga se iskusuje svim osjetilima. On nije samo duh, nego širi u duši i u tijelu čovjeka sladak i ugodan okus, ne gorak okus revnitelja ili rigoristâ, nego okus ljubavi.

U Ivanovu Evanđelju pokazuju svi prizori u kojima se pojavljuje žena da se radi o ljubavi. Prvi prizor u kojemu se pojavljuje Isusova majka jest svadba u Kani. Bog slavi s nama svadbu. Njegova ljubav našu vodu, koja je postala bljutava, pretvara u vino ljubavi. Razgovor sa Samarijankom vrti se ne samo oko vode, koja zauvijek gasi našu žeđ, nego i oko šest muževa koji čežnju žene za ljubavlju ne mogu ispuniti. U Isusu susreće ona sedmoga muža koji će na križu otvoriti svoje srce da bi u nas potekla njegova ljubav.

Treći prizor sa ženom jest onaj Isusov susret s preljubnicom koju Isus ne osuđuje. Kod uskrišenja Lazara važnu ulogu igraju Marija i Marta. I ovdje se radi o ljubavi prijateljstva koja oživljuje mrtvaca. Pomazanje dragocjenom pomašću peta je pripovijest o ženama. Šesti je prizor stajanje Isusove majke pod križem i Isusova riječ njegovoj majci. Marija je vrata kroz koja Božja ljubav u Isusu ulazi u svijet. Ona pod križem svjedoči o dovršenju ljubavi. Isus poziva Isusova učenika da ju uzme u svoju kuću. Mi trebamo uzeti k sebi Mariju da bismo u ovome svijetu bili ona vrata kroz koja će Isusova ljubav ući u ovaj svijet. Sedmi prizor o ženi jest susret Marije Magdalene s Uskrsnulim. O njoj je Ivan svjesno izvijestio kao o prizoru ljubavi na pozadini Pjesme nad pjesmama (Pj 3,1-6). Ivan voli broj sedam. Postoji sedam znakova spasenja koje Isus čini. I postoji sedam prizora sa ženama koji nam hoće reći da će se čitav naš život preobraziti u ljubav ako u sebe primimo Krista.

Na početku muke stoji ljubav jedne žene. Marija svojim pomazanjem pokazuje ne samo da je njezina ljubav rasipna, nego i da Isus u svojoj muci živi svoju ljubav bez mjere za nas. Ivan pripovijest o muci započinje rečenicom: „Jer je ljubio svoje koji bijahu u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13,1). U muci dolazi Isusova ljubav prema nama do dovršenja. Tada će on sam oprati učenicima noge, ali ne pomašću nego vodom. Dok žena kod Marka i Mateja maže Isusovu glavu, Ivan svjesno govori o pomazanju nogu. Pomazati noge nešto je vrlo osobno i erotično, nešto intimno i nježno. To je dopušteno samo vlastitoj ženi ili kćerki. To što čini Marija ima svoju paralelu u Isusovu činu. Na Posljednjoj večeri Isus će učenicima oprati noge. Tada će izvršiti ne samo muško služenje robova, nego i žensko služenje žene i kćeri učenicima. Na križu će Isus dovršiti tu ljubav u kojoj sama sebe predaje za nas. Tada će se otvoriti dragocjena posuda njegova srca i na nas izliti njegova ljubav.

Juda ne razumije Marijinu rasipnu ljubav. On nema nikakva osjećaja ni za tajnu ljubavi Isusa koji se za nas predaje u smrti. On sve gleda pod vidikom svrhovitosti. To je ljudski. Božja ljubav je nešto drugo. Isusovu objavu ne treba primiti kao socijalni program. U stvarnosti se iza socijalnih programa – govori Ivan imajući u vidu Judu – katkada kriju čak i zavist i pohlepa. Ovdje se radi o tajni ljubavi koja se razdaje. Ovdje je to ljubav jedne žene. Ona stoji na početku muke i na kraju kad Marija iz Magdale traži onoga koga ljubi njezina duša. Središte muke, Isusova smrt na križu, dovršenje je ljubavi. Ivan slikom o pomazanju Isusa izražava da se ljubav koja se dovršava u Isusovoj muci i smrti, ne može izračunati. Ona je rasipna i nerazumna. Ne poznaje mjeru. Ne da se shvatiti od trijeznih ljudi razuma. Dostupna je samo onomu tko sam zna ljubiti.

POTICAJI ZA DAN

I za ponedjeljak želim ponuditi dvije mogućnosti za meditaciju.

1. Pripazi u meditaciji na svoje disanje. Rumi, perzijski pjesnik, govori o disanju kao o Božjemu mirisu ljubavi. Zamisli si dakle kako u disanju u tvoje tijelo struji Božja ljubav i ispunja te u čitavome tijelu. Možeš si zamisliti kako sam svojim disanjem možeš sebe ljubazno podragati. Sam Bog te miluje svojom ljubavlju. A zatim si zamisli da te disanje vodi do dna tvoje duše na kojemu u tebi struji nepresušiv izvor ljubavi. To u tebi teče božanska ljubav. Ona je rasipna, bez mjere. Pokušaj u sebi jednostavno osjetiti taj izvor ljubavi i zamisliti si da ona kroz tebe struji i prema drugim ljudima.

2. Ako je tebi i tvojoj obitelji ili tvojim prijateljima moguće, održi na početku Velikoga tjedna pranje nogu. Bio bi to dobar uvod u tajnu muke. Svatko neka drugomu opere noge. To znači: ostavljamo sve što je uprljalo naš zajednički život. I možda možeš osjetiti da je to nježna gesta, oprati drugima noge, koje inače ne dodirujemo tako rado. Noge su katkada prljave. Katkada ne mirišu ugodno. Mi dodirujemo drugoga na njegovoj Ahilovoj peti, na njegovu ranjivu mjestu. Dodirujući ih s ljubavlju, ozdravljamo rane drugoga. Jedni drugima iskazujemo služenje ljubavi, koje je Marija iskazala Isusu i koje je Isus izvršio na nama. U pranju nogu osjetit ćeš više od tajne ljubavi nego kroz naučene riječi. Zato te želim srdačno pozvati na taj zajednički obred. Potrebna je dakako velika otvorenost i ozračje ljubavi i pažljivosti. Bilo bi dobro da uz to staviš meditativnu glazbu koja će prožeti čitav čin.

DRUGA ISUSOVA RIJEČ NA KRIŽU – IZVOR NADE

I druga riječ koju Isus na križu govori, stoji u Lukinu Evanđelju. To je utješna riječ. Isus ju govori u naš strah od smrti. Svaki čovjek poznaje smrtni strah. Kod jednoga je to strah od bolî povezanih s umiranjem, kod drugoga strah od gubljenja kontrole, kod drugoga opet strah ostaviti djecu ili bračnoga druga sama. A postoji i strah od nepoznatoga u smrti, strah od neuspjeha i od prokletstva. U ovaj strah govori Isus riječ „Danas ćeš biti sa mnom u raju“, da nas oslobodi našega straha. Ako ovu riječ dostatno dugo stavljamo u naš strah od smrti, strah će se tada polagano pretvoriti u povjerenje.

Pogledajmo malo bolje prizor: Lijevi razbojnik grdi isusa kao veliki svećenici i farizeji. Tu ga desni razbojnik izvodi na pravi put. On osjeća da ovaj Isus nepravedno visi na križu. Zato mu se obraća: „Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo“ (Lk 23,42). Desni razbojnik nema što pokazati. On je svoj život proigrao. I – kako sam priznaje – s pravom je obješen na križ. Ali u posljednjemu trenutku daje se dodirnuti Isusovom pravednošću i dobrotom i moli ga da ga se spomene. Na ovu više plahu prošnju odgovara Isus: „Zaista ti kažem: još danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43). Ovdje po sedmi put u Lukinu Evanđelju nalazimo riječ „Danas“. Ona ovdje ima dva značenja. Najprije znači: Još danas, neposredno nakon svoje smrti, razbojnik će doći Isusu u raj, u prekrasan nebeski vrt koji su ljudi oduvijek označivali kao raj. Čekanje dakle neće potrajati dugo. U smrti se događa preobrazba i ispunjenje. To je utješna slika za ono što nas u smrti očekuje.

Drugo značenje proizlazi iz ukupnosti Lukina Evanđelja. Luka sedam puta govori o Danas, počevši od rođenja, preko krštenja, preko početka propovijedi u sinagogi u Nazaretu, preko prvoga čuda, preko gozbe sa Zakejem (ovdje „danas“ stoji dva puta) i konačno uz ovaj prizor na križu. Luka Isusovo djelovanje shvaća kao vrijeme spasenja i ispunjenja. To što se dogodilo tada, događa se na nama danas, kad se u liturgiji spominjemo onoga što je prošlo. Činjenica da se kod gozbe sa Zakejem i carinicima „danas“ nalazi dva puta, pokazuje da je prije svega euharistijsko slavlje to u kojemu se na nama danas događa ono što se dogodilo ljudima u susretu s Kristom. Danas se kod Euharistije u nama rađa Krist, danas on svoju riječ upravlja nama, danas na nama čini čudo ozdravljenja, danas nas hrani svojim tijelom i svojom krvlju. I danas se u Euharistiji događa preobrazba smrti. Kad u pričesti primamo Krista, mi smo već danas s njime u raju. Ali ovaj danas će se zatim ispuniti u smrti. Kad se u trenutku smrti s desnim razbojnikom obratimo Isusu – premda nemamo što pokazati -, na nama se danas događa ono što se s obješenim dogodilo tada. Danas se naš strah od smrti pretvara u povjerenje. U smrti ćemo se susresti s Isusom koji nam je na križu zasjao kao milosrdni Spasitelj. Ako u smrti pogledamo na Isusa i – kao razbojnik, doduše praznih ruku, ali srcem punim povjerenja – odlučimo se za Boga i Bogu se predamo, mi ćemo danas doći u raj, u nebo. Svijet će tada za nas u smrti doći svomu svršetku, a Isus će se za nas pojaviti kao Izbavitelj i Spasitelj. I mi ćemo zauvijek biti s njime, zauvijek u ljubavi iz koje više ne možemo ispasti.

Druga Isusova riječ na križu upućuje nas na ozdravljujući izvor nade koji teče u našoj duši, ali koji često leži skriven ispod straha. Nije to samo nada da u smrti smijemo ući s Isusom u raj. To je i nada da ćemo ondje, gdje se u bezizlaznim situacijama obratimo Isusu, ući u raj, da će se ono što ugrožava i stvara tjeskobu preobraziti u rajski vrt. Mi kao i desni razbojnik nemamo za pokazati ništa što bi opravdalo preobrazbu naše situacije. Imamo samo nadu razbojnika, koji se u ovoj beznadnoj situaciji obraća Isusu i smije iskusiti ispunjenje svoje nade. Nada nikada ne prestaje. Tako ni mi ne trebamo nikada predati se, ni onda kad ponovno kao razbojnik visimo na križu naše vlastite nutarnje razdrtosti, čvrsto prikovani na naše neuspjehe. Trebamo samo puni nade pogledati prema Isusu koji visi uz nas. I naša će se nada u nadvladavanje smrti i u promjenu neuspjeha ispuniti.

MOLITVA

Milosrdni i dobri Bože, Marija mi pokazuje tvoju rasipnu ljubav kojom si se na križu za mene predao. Daj mi u ovome tjednu spoznati sve dublje tvoju ljubav kad razmatram o tvojoj muci. Tvoje ljubeće predanje na križu temelj je na kojemu mogu graditi. Ti mi pokazuješ da me neizmjerno ljubiš, da tvoja ljubav nema mjere. Nauči me da i ja mogu tebe neizmjerno ljubiti kao Marija. I ispuni me po svojoj muci svojom ljubavlju da bih postao sposoban ljubiti svoju braću i sestre. Uzmi od mene strah da bih se u svojoj ljubavi za druge mogao potrošiti. Daj mi spoznati da je izvor tvoje ljubavi koji u meni teče, neizmjeran i da stoga mogu uvijek davati, jer tvoj izvor ljubavi u meni nikada ne presušuje. Zato me danas ispuni svojom ljubavlju i osposobi me danas da pun ljubavi susrećem ljude i dovodim ih u dodir s izvorom ljubavi koji u njima teče. To te molim po Kristu našemu Gospodinu. Amen.

Nema komentara:

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...