27.11.10

Advent 2010 godine Gospodnje


Advent

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.

U Adventu svi bi smo htjeli biti nekako otvoreniji, radosniji, čak i bolji. Nastojimo u sebi stvoriti jednu uzvišeniju, blagdansku atmosferu. Ali u dubini naše duše mi smo u stvari opterećeni ljudi, duboko ispod površine pjesmica i ukrasa, spremanja i blagdanskih objeda skriju se umorene i izranjene duše. Zaokupljeni samim sobom, ispraznostima koji nam ovaj svijet nudi, izranjeni uvredama, koje su nam naši bližnji nanijeli, razočarani izvršavamo naše svagdašnje poslove i možda ni ne znamo ili pak namjerno ne želimo prihvatiti, ipak Bog koji ispituje srca, koji ima uvid iza zastora, dobro zna i poznaje našu bijedu, naš jad.

A Adventsko vrijeme je baš zato da bi smo se pripremili, da bi smo kopali malo u sebi, i to baš do te dubine, do naše ljudske pokvarenosti, do onoga čega se sramimo, čega skrivamo, čega bi željeli da nema u nama. Samo ona duša koja je susrela svoju jad, koja je prepoznala svoju izgubljenost, bijedu, koja je uvidjela svoje granice, svoj egoistički mrak, kako tone u blatu i da sam ne može sebi pomoći. Uistinu samo takva duša može iskreno Bogu zavapiti. To je krik iz dubine, iz najdublje egzistencije, preplašeni krik za spasenjem - glas pale duše koja do neba seže: Bože spasi me!

U Adventu ljudski rod s Adamom viče za Spasiteljem, za onim koji nam je obećan! Samo jedan bolesnik zna uistinu cijeniti zdravlje, samo jedan grešnik zna koliko mu znači Bog, i može iz. dubine srca zavapiti. Izgubljeni u ovome svijetu u suzama molimo; dođi kraljevstvo tvoje. Bože potreban si nam! Dođi Gospode! I u ovoj još mračnoj atmosferi, polako nam sviće svijetlo, i tu se ostvaruje ona blaženost: blaženi ožalošćeni, oni će se utješiti, blaženi gladni i žedni pravednosti, oni će se nasititi.

I u ovom velikom iščekivanju, čekali smo Boga, čekali smo čuda, promjene, preobraženje, mir - a negdje u nepoznatom rodilo se jedno dijete. I ništa! I ove godine će proći Božić! I svaka misa prolazi. Ne dešava se ništa. Na površini ostaje sve isto, ali u nama ostaje jedna rečenica, kao neki loš odjek koji se stalno vraća: Učite se od mene!

Taj glas nam govori da nećemo imati mira, dok ne postanemo krotka i ponizna srca. Priča nam o slatkim jarmovima i o lakim bremenima, o križevima i progonstvima. Učite se od mene! Dođite k meni i ću vas odmoriti! Sveci su razumjeli što to znači, razumjeli su što znače krotkost i poniznost ispod križa, razumjeli su bit križa, i osjetili su jednu izvanrednu slatkoću i lakost, oni su bili odmoreni!

Sebičnost nas umara, a jaram sebedarja je sladak; grijesi nas opterećuju, a breme ljubavi je lak! O, Isuse koji si krotka i ponizna srca, molimo te za milost, da mognemo učiti od tebe! Daj nam shvatiti da nas praštanje oslobađa, pomirenje nam nosi radost. Ti ne želiš ljudsku patnju i nevolju, nudiš nam lijek, sebe, da se ne plašimo svoga straha! Vječna krotkosti neka tvoje ponizno srce kuca s našim srcima sada i zauvijek!

fra Peter Deže

Nema komentara:

Europa za Krista! Povelja

Europa za Krista! Povelja: Europa se nalazi pred raskrižjem. Europa dobar dio svoje kulturne baštine duguje Evanđelju po kojem žive kršća...