31.1.09

Nesigurnost i strah



Gabriel Garcia Marquez
G.G.Marquez, istaknuti 74-godišnji kolumbijski pisac, autor “Sto godina samoće”, dobitnik Nobelove nagrade, boluje od raka. Povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima poslao je posvećeno pismo koje se evo širi internetom



Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.



Znam da svaku minutu zatvorenih očiju gubimo 60 sekundi svjetla. Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.




Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude kako se varaju kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav.



Djeci bih dao krila, ali uzeo bih im dok ne nauče letjeti.
Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već sa napuštenošću.

Toliko stvari bih naučio od vas, ljudi …



Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.



Naučio sam da čovjek ima pravo gledati drugoga odozgo samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.



Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.



Toliko stvari što sam od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.




Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.



Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio Boga da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti “volim te”, i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.



Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih reći da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano – niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.




Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.





Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas koliko ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im “žao mi je”, “oprosti”, “molim te”, “hvala” i sve
ostale riječi ljubavi koje poznaješ.




Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.



Ako to ne napraviš danas, sutrašnji dan će biti jednak jučerašnjem.

Nema komentara:

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...