8.7.09

Nitko neće znati


Nitko neće znati... Bizarni intervju

Travanj 2002. - Ovaj intervju je pronađen na Internetu. Zaustavimo se
malo i razmislimo.

Kći Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu američke
televizije. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala (u vezi s
tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine):

- Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je dala pronicavi odgovor: - Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru

Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hara (koja je poginula
i njezino tijelo je nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve
molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko
rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama . Bibliju koja kaže: "Ne
ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i
s tim složili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo
tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se
njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti
njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a
mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao stručnjak
zna što je potrebno za našu djecu

Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne
kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su
odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se
nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i
tada složili.

Kasnije je netko opet rekao: "Dopustimo našim kćerima da abortiraju
ako to žele, a to nećemo reći njihovim roditeljima." I s time smo se
složili.


Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: "Budući da su
dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko
prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele,
ali nećemo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u
školi." Opet smo se složili. Tada su neki od izabranih na izborima
rekli: "Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze
koje smo preuzeli."

Složivši se s njima mi smo rekli: "Nije važno ako netko, uključujući
predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok
ekonomija dobro stoji."

Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih žena i
to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i
to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao
fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi
smo rekli "Dobro" , jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je
industrija zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji potiču
blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu,
droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje." Mi smo tada
odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako
nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed." Sada se
pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od
lošega? I zašto se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz
razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno
razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u
rečenici:

"Žanjemo ono što smo posijali."

"Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici?
Srdačni pozdrav, zabrinuti student."

I uslijedio je odgovor:

"Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdrav, BOG."


Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga beskrajno daleko
od sebe i kako se onda čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako
ljudi vjeruju onome što pišu novine i kako se protive onome što piše
Biblija.

Čudno je kako sve žele ići u raj, ali u isto vrijeme ne žele
vjerovati, ne žele misliti i ne žele činiti ništa od onoga što kaže
Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže: "Vjerujem u Boga", a ipak
slijedi Sotonu.

Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti
suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlučni u slanju tisuću igara i viceva
e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom
dvaput promislimo prije nego što odlučimo sudjelovati. Teško je
shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadržaji slobodno
plove Mrežom, dok su javne rasprave o Bogu u školi ili na radnom
mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše zabranjene zakonom. Bizarno
je da se netko može "zapaliti" za Krista u nedjelju, dok je On
nevidljiv u njegovu životu u ostale dane tjedna.

Smijete se? Bizarno je da se ovu poruku ne usudimo poslati svima iz
našega adresara, jer nismo sigurni da su vjernici. Teško je shvatljivo
da sam više zaokupljen time što će ljudi misliti o meni, umjesto da se
brinem o tome što će Bog misliti o meni. Jeste li se zamislili?

Nema komentara:

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...