20.2.12

Korizma

Korizma: Vrijeme milosno u kojemu nam Bog, po svojoj milosti, objavljuje svoje milosrdno lice. To Božje lice, duša, koja je ranjena grijehom, čezne gledati tako da primiti svu blaženu utjehu. Vrijeme korizme je vrijeme obnove Saveza s Bogom, a to znači ponovno povjerovati i zaufati u Božju ljubav i vjernost. Ljubav Božja, dolazi nam, nadasve preko Riječi koju nam Bog upućuje i koja čeka na naš odgovor. Dakle, vrijeme korizme jest vrijeme u kojem se od slušanja ide ka poslušnosti. Slušanje se postiže pažnjom na Onoga koji nam govori; a poslušnost se postiže, slobodom da ljubimo Onoga koji nas je prvi ljubio.

Hod kroz korizmu jest, hod vjere u kojoj proživljavamo proces ozdravljenja i oslobođenja. Bog nas po svojoj Riječi ozdravlja od naših slabosti i bolesti, kojih trebamo prepoznati i dati im ime. Koliko ćemo biti iskreni i moći odgovoriti na pitanje: „Što želiš da ti učinim“?, toliko će nas Bog moći i ozdraviti. Zdravlje je povezano sa oslobođenjem, koje dolzi od Istine, priznavanjem i davanjem pohvale Bogu za sve ono što mi je učinio. Ovisno i o veličini Istine Božjeg djelovanja u mome životu, jest i veličina moje slobode. Riječ: „Za slobodu, Krist nas oslobodi“, upućuje nas da razmišljamo o slobodi koju nam je Bog dao i u kojoj mi živimo. Samo u toj, Božjoj slobodi, čovjek može biti i ostati slobodan. Kršćanski filozof, Žak Maritain, rekao je (ne doslovni citat): „čovjek može biti slobodan, tek kada dopusti da ga prožme Istina, da je ljubljen oduvijek i zauvijek; a da sačuva tu slobodu, potrebno je da ljubi po svom staležu i ostane vjeran ljubavi u svome pozivu“. Služiti Istinu, koja svim ljudima može dati slobodu, jest prava ljubav, koja nam daje istinski motiv da ovo vrijeme korizme prihvatimo kao veliku milost i priliku koju nam Bog daje, da ostvarimo svoju slobodu i pomognemo drugima da budu slobodni.
Da shvatim slobodu koja se ostvaruje kroz ljubav, dolazi mi um „križni put“, koji je put ljubavi i velike slobode. Na početku svoga križnoga puta, Isus će reći: „Niko mi ne oduzima život, imam vlast dati ga i opet, uzeti ga“. Vrhunac te slobode ostvaruje se u davanju života na križu, ljubeći do konca, izrečeno u riječima: „Sve je ispunjeno“. Dakle, sve treba ispuniti ljubavlju, da sve bude oslobođeno, Kristovom slobodom. Proces toga oslobođenja kroz ljubav možemo pratiti kroz postaje križnoga puta. Kroz četrnaest postaja, možemo razmišljati o četrnaest odluka, koje me mogu dovesti do slobode služenja, ljubeći do konca.
1. Osuda: prva odluka, koju čovjek treba učiniti, jest osuda grijeha. Kao što piše sv. Ivan u svojoj prvoj poslanici; da budemo sinovi svjetla, trebamo: osuditi grijeh, prihvatiti zakon ljubavi, čuvajući se od duha svijeta i antikrista.
2. Prihvatiti križ: druga odluka je, prihvatiti zakon ljubavi: „Tko me ljubi, čuvat će moje zapovijedi“.
3. Prvi pad: treća odluka je živjeti blaženstva, prvo od njih možemo uzeti iz Isusovih riječi: „Blaženi koji se ne sablazne o mene“. To pak, može znači, obratiti se od mentaliteta svijeta i prihvatiti Božju mudrost kao način življenja.
4. Susret s Majkom: četvrta odluka, prihvatiti B.D. Mariju za svoju Majku; to pak, može značiti, ući u pravi odnos s Majkom, koja nas, po Duhu Svetom – u bolima - rađa na novi život.
5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ: peta odluka, odreći se individualizma i samodostatnosti, i prihvatiti ovisnost o drugima, život u organizmu Mističnoga tijela Kristova.
6. Veronika pruža Isusu rubac: šesta odluka, prihvaćati tješenje i utjehu, koje možemo poslije drugima iskazati, „tješiti utjehama, kojima smo sami tješeni“.
7. Drugi pad: sedma odluka, svakodnevno umiranje starome čovjeku, koje nosimo u svome tijelu. Proces umairanja, iako težak i bolan, ne treba nas rastuživati, u onome što gubimo; već radovati, u onome što postižemo.
8. Isus tješi Jeruzalemske žene: osma odluka, misliti na druge. To je najbolja obrana od samoljublja i egoizma, koje će nas pratiti i napastovati do konca života.
9. Treći pad: deveta odluka, biti strpljiv sa vlastitim slabostima, sve dok se kroz njih ne nastani Kristova snaga.
10. Isusa svlače: deseta odluka, živjeti siromaštvo; „gol se rodih, i gol ću umrijeti“. Sloboda od zemaljskih stvari, povećava želju za nebom.
11. Razapinjanje Isusa na križu: jedanaesta odluka, prihvatiti križ kao sredstvo posvećenja. U Križu je mudrost i snaga, za one koji vjeruju.
12. Isusova smrt na križu: dvanaesta odluka, biti vjeran zakonu ljubavi do konca – poslušnost, do konca umrijeti sebi, poput Mojsija (Pnz 32,50.34,5).
13. Isusa skidaju s križa: trinaesta odluka, ne dopustiti da nas išta odvoji od ljubavi Božje, ni smrt.
14. Isusa polažu u grob: četrnaesta odluka, ne žaliti staroga čovjeka koji umire, već se radovati novomu koji u nama nastavlja živjeti i rasti. „Što je za mnom, zaboravljam; prežem, za onim što je ispred mene“, za Božjim obećanjima čeznem.

korizma

Vrijeme korizme je obasjano svjetlom uskrsnuća i zato nam to vrijeme daje, ne samo putokaz, da iz staroga, pređemo u novo, već i milost da to mođemo učiniti. To milosno vrijeme nas stavlja u priliku odluke: biti slobodan, prihvaćajući istinsko oslobođenje koje može dati samo Bog. Neka nam Bog, uz poziv na slobodu, dade i milost odvažnosti da ju sačuvamo u ljubavi po cijeni i vlastitog života, jer: „Tko želi spasiti svoj, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi Evanđelja, sačuvat će ga“.


Pater Mihovil Filipović
preneseno sa www.putevimilosti.com


Nema komentara:

Europa za Krista! Povelja

Europa za Krista! Povelja: Europa se nalazi pred raskrižjem. Europa dobar dio svoje kulturne baštine duguje Evanđelju po kojem žive kršća...