Čovjek

Čovjek jednom prošaputa Bogu: “Bože reci mi nešto”.
U tom trenutku ševa zapjeva… …ali čovjek to nije čuo.
Stoga čovjek uzviknu: “Bože reci mi nešto”, i grmljavina se prolomi nebom… …ali čovjek to nije primijetio.
Osvrne se čovjek oko sebe i reče: “Bože dopusti mi da te vidim”.
Sjajna zvijezda zasja… …ali čovjek to nije vidio.
I poviče čovjek: “Bože pokaži mi čudo!”.
I život se rodi… …ali čovjek to ne opazi.
Već razočaran proplaka: “Samo me dotakni i znat ću da si tu”.
Zbog toga Bog spusti ruku i dotače čovjeka… …ali on samo otrese leptira i nastavi.
I ne shvati čovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas, u roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru, napokon…

Prijatelj je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer dolazite k njemu gladni i tražite od njega spokoja.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i bude radosti.
Jer u sitnicama srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
H. Gibran

Ne traži Boga mišlju, u praznini

U kojoj se misao, tamna sjenka, gubi

Uza te Bog je, uvijek u blizini

U stvarima oko tebe, u zvuku i muku

Bog ti je uvijek najbliži od svega

Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba

Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica

I plaši te iz svake stvari: nema tajne

Ne pružaj miso u praznu daljinu

Uza te Bog je. otvori sva čula:

Na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti

Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti

A.B. Šimić

Očekuj neočekivano!
Imaj ugodan dan!