Ižarivati Krista

Ižarivati Krista

Dragi Isuse,

pomozi mi da posvuda širim

miomiris Tvoje Ljubavi.

Preplavi mi dušu svojim duhom

i svojim životom.

Prožmi cijelo moje biće,

tako da moj život

bude samo odsjaj Tvoga života.

Obasjaj me svojim svjetlom,

da svatko koga sretnem

osjeti Tvoju prisutnost

u mojoj duši.

Neka podigne pogled

i ne vidi mene,

nego samo tebe, Isuse!

Ostani sa mnom,

da svijetlim kao Ti,

i da postanem svjetlo drugima.

To će svjetlo, Isuse,

dolaziti od Tebe,

a ne od mene;

Ti ćeš preko mene

svijetliti drugima.

Daj da te slavim

onako kako ti najviše voliš –

obasjavajući ljude oko sebe.

Daj da te propovijedam

bez propovijedanja,

ne riječima nego primjerom,

privlačnom snagom,

ljubaznim utjecajem svojih djela,

očitom puninom ljubavi

kojom moje srce gori za Tebe.

Amen.

(Molitva “Ižarivati Krista”, koju je sastavio John Henry

Cardinal Newman, bila je jedna od najdražih molitava Majke

Terezije. Kako ova molitva snažno očituje njezinu želju da

bude prisno povezana s Isusom i da “jedino Isusa” daruje

drugima, ovu je molitvu odabrala kao prvu molitvu koju

MISIONARKE LJUBAVI MOLE SVAKI DAN NAKON SVETE PRIČESTI.))

Pomozi mojoj nevjeri

Ako je nekome uspjelo promaknuti, odmah napominjem na početku. Ovih dana proglašena je Godina vjere u Katoličkoj crkvi. I ako je netko zaključio da ove godine treba više pričati o vjeri, odmah napominjem na početku. Mislim da cilj nije u većoj potrošnji riječi i parola o vjeri na svim jezicima svijeta i u svim mogućim kombinacijama – vjera i znanost, vjera i nafta, vjera i hrana, vjera i susjed, vjera i humanitarne organizacije, vjera i ateizam i tako dalje… Vjera je postala problematičan termin. Dakako, nije od jučer da netko moli za više vjere. Čuli smo i od Isusovih učenika, njegovih svjedoka i prijatelja, onih koji su ga susretali da imaju problema s vjerom. Pomozi mojoj nevjeri je krik koji još i danas odjekuje zemljom koja, izgleda, sve manje i manje ima posla s vjerom u jednoga Boga, vjerom u Trojstvo koje obasipa čovjeka svjetlom, Bogom ljubavi, mira, pomirenja… Termini koje koristimo kako bismo pojasnili svoju vjeru, mogu samo dodatno zakomplicirati stvar. Trojstvo koje me obasipa svjetlom zvuči kao neki termin iz znanstveno-fantastičnog filma. Ili romana. Je li to na iskustvenoj razini? Pa, ne bih baš rekao. Prije je to daleko od iskustva za kojim čovjek vapi. Za dodirom. Za opipljivim. A u vjeri je to problematično. Stalno govorimo o nevidljivim stvarnostima, Bogu koji prebiva u nedostupnu svjetlu. I sam se nađem u problemima kad želim pokušati približiti Boga dok oni nervozno pogledavaju na sat kad će završiti misa ili školski sat. No to su još benigne i bezazlene pojave. Što je tek s onima koji su iskusili tragediju u životu ili su se suočili s posljednjim danima svoga života pateći preko svake mjere u borbi s opakim bolestima svake vrste? Onda više dominira šutnja nad bilo kakvim govorom…

Nekad se ugrizem za jezik dok mi iz usta izleti poneka parola koju sam negdje čuo u crkvi, na predavanju ili na kakvoj tribini. Ne volim to! Ne želim prići nikome s parolom. Pod parolom u ovom razmišljanju razumijevam nešto što izvikujem, govorim ili šapćem, dok pritom ne razmišljam baš previše o značenju iste, ali valjda se takvo što izgovara u dotičnoj prigodi, pa onda i ja tako… Znam da tada parola neće baš uspjeti. Parole poput: Sve će biti dobro ili Ništa se ti ne brini, ali ništa dalje nisu ni uobičajeni vjerski izrazi koje koristimo na vjenčanjima, sprovodima i misama. Čovjek ne živi od parole. Možda nekome i pomogne, ne isključujem to. Ali čovjekova vjera živi od kušanja Boga. Onoga čija je Riječ živa i djelotvorna. Bez parola. Bez naučenog teksta. Samo On i ja. Njegova Riječ i ja.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Evanđelje pet prstiju je nešto što je prakticirala Majka Terezija. Jednostavno i efikasno. Ali najprije oćutjeti i osluhnuti Boga u klanjanju za početak dana. Tek onda početi prakticirati evanđelje pet prstiju. Vi ste to Meni učinili. Paf!

Vjera je zamišljena kao hod. Ili više kao potraga za elementima u vlastitom životu koji će me natjerati na ono Obrati se i vjeruj Evanđelju! Ili obrnuto, Vjeruj Evanđelju i obrati se! A to bez molitve ne ide. Bez patetike i mlaćenja prazne slame. Kušanje Boga u molitvi – a onda – živa i djelotvorna Riječ.

fra Željko Barbarić

Tata ja te ne vidim

Jedna sretna obitelj živjela je u kući na rubu grada. jedne je noći u kuhinji izbio požar.
Dok se vatra rasplamsavala, roditelji i djeca istrčali su iz kuće. Iznenada su u paničnom strahu otkrili kako nema najmlađeg člana obitelji, petogodišnjeg dječaka. On se, uplašen vatrom i zbunjen gustim dimom popeo na kat.
Što raditi? Otac i majka su se očajnički gledali, dvije su sestre počele vikati. Vratili su se u kuću zahvaćenu vatrom bilo je nemoguće... Vatrogasci još nisu stigli.

Iznenada, gore u potkrovlju, otvori se prozor. Dječak proviri i stade vikati: "Tata! Tata!" Otac priđe i poviče: "Skoči!"
Dječak je pred sobom vidio samo vatru i crni gusti dim, a kad je čuo glas odgovorio je: "Tata, ja te ne vidim..."
"Vidim ja tebe, slobodno skoči!" vikao je otac. Dječak je skočio i začas se, živ i zdrav, našao u snažnom očevu zagrljaju.

Priča ističe pouzdanje koje treba imati naša molitva. Dijete na prozoru kuće koja gori - zar to nije slika kršćanina pred Bogom? Kad se nađe u opasnosti, on može čuti kako mu se Bog obraća:"Pouzdaj se u mene, baci se u moje ruke." Kršćanin je često u napasti da odgovori:"Oče, ja te ne vidim..." Naš hod zemljom je zamraćen, no Bog nas vidi i to je najvažnije. Bog nas nikad ne ostavlja, ni na trenutak. On nas drži za ruku i onda kada mi toga nismo svjesni.

Bruno Ferrero

Dajmo se svijetu u našem najboljem izdanju

Koliko god bio trivijalan nekakav materijalni poklon, više mu se pažnje posveti nego lijepoj gesti ili srdačnom pozdravu, čime se kaže „Hvala“ za neko dobročinstvo u potrebi. A zapravo ni ne znamo pravu vrijednost takvih poklona, ni ne zavirimo u njih, uvjereni da se daju prazni, tek iz navike.

Takav odnos smo stvorili i prema vrlo vrijednom poklonu, kojeg svako jutro dobijemo kao naš osobni dar. Novi dan. Umjesto da ga otvorimo i damo pažnju svakoj sekundi, često mu niti vrpce ne razvežemo, jer „ionako znamo što je unutra“, uvjereni da je isti kao i onaj jučer.

No, posvetimo li mu pažnju koju zavrjeđuje, osjetit ćemo energiju koja oblikuje naše želje, misli i osjećaje, osvijestiti buđenje, disanje, ustajanje, hodanje. Suočit ćemo se sa mogućnosti izbora stava, riječi, djela i reakcije, svega što oblikuje naš karakter. Prestat ćemo se skrivati iza iluzije bespomoćnosti i prihvatiti moralnu odgovornost za vlastiti život.

Nažalost, navikli smo da nam svane novo jutro, iz navike ga uzimamo zdravo za gotovo što zamagljuje njegov značaj, izostaje „buđenje“, pa nastavljamo u začaranom krugu navika i stvorenih uvjerenja koje upravljaju našim životima.

Prije više od 200 godina, dr. Benjamin Franklin je bio u potrazi za moralnim savršenstvom, kada je shvatio da mu životom upravljaju navike. Odlučio je promijeniti život na način, da neke od svojih najgorih navika pretvori u neke od najboljih osobina, jer kako je rekao „naša neto vrijednost se obično određuje onim što je preostalo kad se od naše dobre motivacije oduzmu naše loše navike.“ Izumio je cijeli sustav koji mu je pomagao da se kroz snagu volje riješi loših navika i negativnih karakternih osobina. I nije išlo lako.

Dvjesto godina poslije, čovjek je u potrazi više nego ikada. Unatoč naprednih tehnoloških dostignuća i ideja, čini se da je stvoren samo privid blagostanja i prosperiteta, jer većina ljudi pati. „Borba za život“ potroši sve vrijeme i sve strpljenje,  neosjetljivost je prisutna na svim razinama, među svim generacijama i prema svem životu planeta. Svatko je sagradio maksimalni zid oko svoje duše, a druženje s prirodom sveo na minimalnu razinu. Sve to guši dobre osjećaje, ostavljajući prazninu u koju se naseljavaju tuga, depresija i bolest.

Kad nas u ovakvom stanju nađu financijske poteškoće i kakve god krize, osjećaj bespomoćnosti i jada nas vodi u krivnju, u gadan konflikt sa samim sobom. Caruje nestašica jer obilje nije negdje tamo vani, ono raste, buja i cvijeta, unutar nas u skladu sa našim osjećajima.

Znamo da možemo imati sve bogatstvo svijeta, ako nemamo ljubavi, poštovanja i vremena za ljude, za svakog živog stvora, za svaki djelić prirode, puki smo siromasi.

Izlaz nam blokiraju razni čimbenici, a jedan od značajnih su naše navike. One dominiraju našim životima i čvrsto se drže čak i onda kada smo odlučni riješiti se onih loših, a njegovati samo one dobre. Potrebno je silno strpljenje i snaga volje, ali ako je odluka čvrsta, a cilj svetinja, ni jedno ni drugo neće nedostajati.

Dobre navike, korisni dnevni rituali, će nam pomoći zadržati unutarnju ravnotežu, u tijeku smjenjivanja stalnih životnih ciklusa, tako da nas promjene neće poljuljati nego će obogatiti sve aspekte našeg života. Dnevni ritual vježbanja, povremeno duboko disanje tijekom dana, dobra prehrana u mogućem ritmu, njegovanje dobrih odnosa, sve ono što podržava naše zdravlje i harmoniju, održat će nas u promjenama i prijelazima iz očekivanog u neočekivano.

"Mi smo ono što uvijek nanovo činimo. Izvrsnost dakle, nije čin nego navika." kaže slavni Aristotel.

Kad bi znali sa potpunom sigurnošću, da će svaka mala stvar koju danas učinimo biti kasnije prisutna u našoj budućnosti i u budućnosti naših prijatelja, silan bi trud ulagali na strpljivost, ljubaznost i ljubav i to bi nam postala navika. Njegujemo li ovakvu naviku, pa usprkos jurnjavi i problemima, pokažemo svakodnevno ljubav, brigu i suosjećanje prema svemu što živi, donosimo radost u druge živote, a u naš privlačimo one lijepe energije ugode koje otvaraju neki novi svijet. Na nama je samo da posijemo sjeme dobrote.

Neki čovjek je 1784. godine zamolio Benjamina Franklina, da mu posudi novac. Franklin mu je posudio novac, ali pod uvjetom da mu ga ne vraća, nego da u nekom trenutku pomogne nekome drugome u potrebi. U 2000-toj ovo je bio predložak za film „Šalji dalje“, u kojem Haley Joel Osment, igra dječaka koji je pokrenuo lanac dobrote, nadajući se da će promijeniti svijet.

Ova priča nam može poslužiti za promišljanje da kod davanja ili primanja poklona, oni budu sjeme koje će producirati daljnju dobrotu.

Dragi ljudi, dijelimo razmišljanja i saznanja, gradimo dobar odnos, dodajući mu iz dana u dan sve veću vrijednost, a sve u interesu da se dobro osjećamo, dobro izgledamo, da se damo svijetu u našem najboljem izdanju. Nadam se da će nam svaki novi dan biti poticaj da budemo najsretniji, najzdraviji, sa najvećom energijom, bez obzira na godine koje nosimo i uvjete u kojima živimo. Da budemo, zapravo, naša najbolja verzija koju samo zamisliti možemo.

Neka nam strpljenja i ljubavi!

Zdravo Marijo-listopadske pobožnosti

Zdravo Marijo,

 milosti puna, Gospodin s tobom.

Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše, amen.

Majko, vrati čovjeka čovjeku.

Majko, molim Te da čovjek ljubi čovjeka.

Majko, molim Te da se čovjek zauzme za čovjeka.

Majko, daj da čovjek shvati svetost života.

Majko, daj da čovjek shvati da kruh koji ga hrani od tebe dolazi, Tvoj je dar i dar Neba.

Majko, daj da čovjek cijeni prirodu, a svojom "kulturom" da je ne naruši.

Majko, daj da čovjek shvati da je prirodi stran, ako je ne ljubi, ne njeguje i ako je ugrožava.

Majko, daj da čovjek cijeni sva bića, kojima je od Boga dano pravo na život.

O Majko, daj da i čovjek shvati gdje mu je mjesto.

Daj nam svima Bože uz blagoslov Majke, da sve što čovjek čini, čini za generacije koje dolaze i očuvaj ga od nuklearnih ludosti.

O Majko, dovedi pameti sve moćnike svijeta, a posebno one koji lažima i pod krinkom novaca iz vlastitih frustracija, hranjeni vlatitim egoizmom ponižavaju Tebe, Tvog Sina i sve što je iz Ljubavi.

Draga Majko, iz čije se utrobe rodio Spasitelj svijeta, pomozi nam da se njegova sveta volja vrši iako je mnogi trenutno ne razumiju.

O Istino na Križu, što si Krvlju otkupio sve ludosti ovoga svijeta, a čovjekovu bit posvetio, daj da shvatimo veličinu života. Smiluj se Bože ljudskim nesigurnostima, zacijeli nam  rane, nahrani nas ljubavlju jer čovjek može dati samo ono što ima.

Daj nam Bože da se zaljubimo u snagu posta i molitve i da dijeleći dobra svoja rastemo iz korijena života.

ZAZIVAM KRV KRISTOVU, RANE KRISTOVE, MUKU KRISTOVU,  KRVAVI ZNOJ KRISTOV, ZAZIVAM NA SVE VAS KOJI STE ZALJUBLJENI U ISUSA – TKO IMA SRCA, NEKA LJUBI - LJUBI DO BOLA!

Vel. Zlatko Sudac

Dekret-potpuni oprost u Godini vjere

Apostolska pokorničarna objavila je u petak 5. listopada Dekret kojim se povodom Godine vjere vjernicima podjeljuje Potpuni oprost, a koji se može zadobiti od dana otvorenja Godine vjere (11. listopada 2012.) pa sve do dana njezina zatvaranja (24. studenoga 2013.)

D E K R E T

Darom Svetih Oprosta obogaćuju se

posebne pobožnosti koje će se provoditi tijekom Godine vjere

Za dan pedesete obljetnice svečanog otvorenja Drugog ekumenskog vatikanskog koncila, kojemu je blaženi Ivan XXIII.»dodijelio kao glavnu zadaću bolje čuvati i predstaviti dragocjeni poklad kršćanskog nauka, kako bi ga se učinilo dostupnijim Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje« (Ivan Pavao II., Apost. konst. Fidei Depositum, 11. listopada 1992.: AAS 86 [1994] 113), Vrhovni Svećenik Benedikt XVI.je odredio početak Godine koja će osobito biti posvećena ispovijedanju prave vjere i njezinu ispravnom tumačenju, kroz čitanje, ili još bolje, pobožno razmatranje Koncilskih dokumenata i članakaKatekizma Katoličke Crkve, kojeg je blaženi Ivan Pavao II. objavio trideset godina od početka Koncila, s jasnom nakanom »potaknuti vjernike na bolje prianjanje uz njega i promicanje njegovog poznavanja i primjene« (Isto, 114).

Već godine Gospodnje 1967., u spomen na devetnaest stoljeća mučeništva apostola Petra i Pavla, sličnu Godinu vjere je proglasio sluga Božji Pavao VI., »kako bi potvrdio u svečanoj ispovijesti Vjere kako bitni sadržaji koji već vjekovima čine baštinu svih vjernika trebaju biti potvrđeni, shvaćeni i produbljivani na uvijek nov način kako bi se pružalo svjedočanstvo u skladu s povijesnim prilikama koje su različite od negdašnjih« (Benedikt XVI., Apost. pismo Porta Fidei, br. 4).

U ovo naše vrijeme vrlo dubokih promjena, kojima je izloženo čovječanstvo, Sveti Otac Benedikt XVI., proglašavanjem ove druge Godine vjere, kani pozvati Božji narod, kojemu je sveopći Pastir, kao i braću biskupe čitavog svijeta »da se pridruže Petrovu nasljedniku, u vrijeme duhovne milosti koje nam Gospodin daje, da bismo se spomenuli dragocjenog dara vjere« (Isto, br. 8).

Svim vjernicima će biti dana »prilika ispovijedati vjeru u Uskrslog Gospodina… u katedralama i u crkvama u cijelom svijetu; u [njihovim] kućama i u [njihovim] obiteljima, tako da svatko uzmogne osjetiti snažnu potrebu bolje upoznati i budućim naraštajima prenositi neprolaznu vjeru. Redovničke zajednice, jednako kao i župne zajednice, kao i sve stare i nove crkvene stvarnosti, zacijelo će, u ovoj Godini, znati iznaći način da javnom učine ispovijest Vjerovanja« (Isto).

Osim toga, svi vjernici, pojedinačno i zajednički, bit će pozvani davati otvoreno svjedočanstvo vlastite vjere pred drugima u posebnim okolnostima svakodnevnog života: »sama društvena narav čovjeka traži da čovjek unutarnje vjerske čine izrazi na izvanjski način, da u vjerskoj stvari saobraća s drugima, da svoju religiju ispovijeda na društveni način« (Deklaracija Dignitatishumanae, 7. prosinca 1965.; hrv. prijevod iz: Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, KS, str. 473).

Budući da se prije svega radi o razvijanju u najvišem stupnju – koliko je moguće na ovoj zemlji – svetosti života i prema tome, o postizanju, u najvišem stupnju, čistoće duše, od velike koristi bit će veliki dar Oprosta, koji Crkva, na temelju vlasti dodijeljene joj od Krista, pruža svima onima koji, da bi ga zadobili, uz obvezne odredbe izvrše i posebne propise.»Oprostom –učio je Pavao VI.–Crkva, koristeći svoju vlast poslužiteljice Otkupljenja izvršenog od Krista Gospodina, prenosi vjernicima sudjelovanje ove Kristove punine u zajedništvu Svetih, pružajući im u najširoj mjeri sredstva za postizanje spasenja« (Apost. pismo Apostolorum Limina, 23. svibnja 1974.: AAS 66 [1974] 289). Tako se očituje “blago Crkve”, čije»daljnje umnažanje čine i zasluge Blažene Majke Božje i svih izabranih, od prvog do posljednjeg pravednika« (Klement VI., Bula Unigenitus Dei Filius, 27. siječnja 1343.).

Apostolska pokorničarna, koja ima dužnost uređivati ono što se odnosi na podjeljivanje i primjenu Oprosta, kao i poticati duh vjernika na ispravno poimanje i gajenje pobožne želje za njegovim zadobivanjem, uz potporu Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, u pažljivom razmatranjuNote s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere Kongregacije za nauk vjere, sa svrhom zadobivanja dara Oprosta za vrijeme Godine vjere, utvrdila je sljedeće odredbe, izdane u suglasnosti s nakanom Vrhovnog Svećenika, da bi vjernici bili više potaknuti na poznavanje i na ljubav prema Nauku Katoličke crkve te iz njega postigli što izobilnije duhovne plodove.

Za čitavo vrijeme trajanja Godine vjere, tj.od 11. listopada 2012. pa sve do uključivo 24. studenog 2013., moći će zadobiti Potpuni oprost od vremenitih kazni za vlastite grijehe, podijeljen po milosrđu Božjem, koji se može namijeniti za duše preminulih vjernika, svaki pojedini vjernik koji su se iskreno pokaje, propisno ispovjedi, sakramentalno pričesti, i koji izmoli molitve na nakane Vrhovnog Svećenika, i to:

a) – svaki put kad će sudjelovati na najmanje tri propovijedi tijekom Svetih Misija, ili na najmanje tri predavanja o Dokumentima Drugog vatikanskog koncila i o člancima Katekizma Katoličke Crkve, u bilo kojoj crkvi ili prikladnom mjestu;

b) – svaki put kad će u obliku hodočašća posjetiti Papinsku Baziliku, kršćanske katakombe, Katedralnu crkvu, sveto mjesto određeno od mjesnog Ordinarija za Godinu vjere (npr. među manjim bazilikama i svetištima posvećenima Blaženoj Djevici Mariji, Svetim apostolima i Svetim zaštitnicima) i tamo sudjelovati na nekom svetom obredu ili se barem kroz neko prikladno vrijeme zadržati u sabranosti s pobožnim razmatranjima, završavajući molitvom Oče naš, Ispovijesti vjere u bilo kojem odobrenom obrascu, zazivima Blaženoj Djevici Mariji i, ovisno o slučaju, Svetim apostolima i zaštitnicima;

c) – svaki put kad će, u dane određene od mjesnog Ordinarija za Godinu vjere (npr. na Gospodinove svetkovine, na svetkovine Blažene Djevice Marije, na blagdane Svetih apostola i zaštitnika, na Katedru sv. Petra), u bilo kojem svetom mjestu sudjelovati na svečanom euharistijskom slavlju ili liturgiji časova, dodajući Ispovijest Vjere u bilo kojem odobrenom obrascu;

d) – na dan, slobodno izabran tijekom Godine vjere, za pobožni posjet krstionici ili drugom mjestu, na kojem je primio sakrament Krštenja, ako obnovi krsna obećanja u bilo kojoj odobrenoj formuli.

Dijecezanski i eparhijski biskupi, te oni koji su po pravu njima izjednačeni, na najprikladniji dan tog vremena, u prigodi glavnog slavlja (npr. 24. studenog 2013., na svetkovinu Isusa Krista, Kralja Svemira, kojom se zaključuje Godina vjere) moći će podijeliti Papinski Blagoslov s Potpunim oprostom, koji mogu zadobiti svi vjernici koji taj Blagoslov pobožno prime.

Vjernici koji se iskreno pokaju, a koji neće moći sudjelovati na svečanim slavljima iz ozbiljnih razloga (kao, prije svega, sve redovnice koje žive u samostanima u trajnoj klauzuri, anakoreti i pustinjaci,zatvorenici, stare osobe, bolesnici, kao i oni koji, u bolnici ili drugim lječilišnim mjestima, trajno skrbe o bolesnicima…), zadobit će Potpuni oprost, pod jednakim uvjetima, ako, duhom i mislima povezani s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima će riječi Vrhovnog Svećenika ili dijecezanskih biskupa biti prenošene putem televizije i radija,  izmole u vlastitoj kući ili tamo gdje ih zapriječenost zatekne (npr. u kapeli samostana, u bolnici, u ustanovi za skrb,  u zatvoru…) Oče naš, Ispovijest Vjere u bilo kojem odobrenom obrascu, i druge molitve u skladu sa svrhom Godine vjere, prikazujući svoja trpljenja ili nevolje vlastitog života.

Kako bi pristup sakramentu Pokore i zadobivanju božanskog oproštenja po vlasti Ključeva bio pastoralno olakšan, mjesni ordinariji su pozvani kanonicima i svećenicima koji će, u katedralama i crkvama određenima za Godinu vjere ispovijedati vjernike, podijeliti povlastice ograničene za unutrašnje područje, za vjernike istočnih Crkava, u skladu skan. 728 § 2 CCEO-a, a u slučaju eventualne rezerve, s kan. 727, osim, kako je očito, za slučajeve navedene u kan. 728 § 1; za vjernike Latinske Crkve, povlastice u skladu s kan. 508 § 1 CIC-a.

Ispovjednici, nakon što upozore vjernike na težinu grijeha kojima je pridržana rezerva ili cenzura, odredit će prikladne sakramentalne pokore, takve da ih se, što je više moguće, dovede na čvrsto pokajanje i, ovisno o prirodi slučaja, naložiti im naknadu eventualnih skandala i šteta.

Pokorničarna toplo poziva preuzvišene biskupe, kao nositelje trostruke službe (munus) poučavanja, upravljanja i posvećivanja, da vode brigu o jasnom objašnjavanju ovdje iznijetih načela i odredbi za posvećivanje vjernika, na osobit način vodeći računa o okolnostima mjesta, kulture i tradicija. Kateheza prilagođena naravi svakog pojedinog naroda, moći će jasnije i s većom živošću predložiti razumu i čvršće i dublje ukorijeniti u srca želju za ovim jedinstvenim darom, postignutim po zaslugama posredovanja Crkve.

Ovaj Dekret ima valjanost jedino za Godinu vjere. Neovisno o bilo kakvoj protivnoj odredbi.

Dano u Rimu, u sjedištu Apostolske pokorničarne, 14. rujna 2012., na Uzvišenje Svetog Križa.

Manuelkard. Monteiro de Castro
Viši pokorničar

Mons. Krzysztof Nykiel
Regent

Zašto godina vjere?

Godina vjere započinje 11.listopada 2012. i traje do 24. studenoga 2013. 

Zašto godina vjere?

Sveti  Otac Benedikt XVI ukazuje na suočavanje s dubokom krizom vjere i gubitkom vjerskog osjećaja koji predstavlja jedan od najvećih izazova Crkve danas. Također u mnogim područjima diljem svijeta riskira se da se vjera do kraja ugasi. Papa traži od čovječanstva isto što je i Isus tražio od apostola a to je budnost. Budnost za sve kritične trenutke kroz koje prolazi ljudski rod. Nije to ništa novo, već nešto na što nas se podsjeća. Naš Gospodin  i Učitelj, Isus Krist koji je isti kroz sva stoljeća i On nas sada zove. Zove nas zato „da se nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“, kako zapisa Ivan evanđelista (Iv,3,16) Preduvjet našeg spasenja je vjera i ona je zaštita od propasti.

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni opterećeni  i ja ću vas okrijepiti....Uistinu jaram  je moj sladak i breme je moje lako“ (Mt 11,28,30)“ Isusove su riječi, možda jedne od najljepših.

Bog nikada ne govori u prazno ili neodređeno. On govori tebi i meni, svima kojima je dato čuti i isto tako On očekuje odgovor. Zamolimo zato spasenje svih ljudi i neka to bude naša molitva i doprinos spasenja svijeta ovoga trenutka. Širimo Radosnu vijest u Godini vjere, svjedočimo svoju vjeru  na koju smo pozvani i ne zaboravimo da nam je Bog obećao kako će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta.

Dijete vjere :-)

Sanna