Naša duhovna obnova na odmoru

Naša duhovna obnova na odmoru

Kroz sve dane u godini dok marljivo obavljamo obaveze, one koje nas pritišću sa svih strana na poslu, pa i doma, jer treba platiti račune, često  zaboravljamo na svoj duh.

Kako se to ne bi nastavilo i na godišnjem odmoru, znači vremenu koje trebamo posvetiti isključivo sebi pa potom i  svojim voljenima, predlažem svakome da izabere i ponese dobru duhovnu literaturu. Izbor je prilično velik  u našoj divnoj katoličkoj vjeri. Od životopisa svetaca do raznih duhovnosti i priča za rast, neke teološke grane, možda hagioterapije prof Ivančića, no svakako predlažem i uzeti u svoju prtljagu i Bibliju, Riječ Božju.

Dok sam se ja pakirala i od prijatelja zatražila spomenute knjige, izbor je pao na knjigu Padra Pia, Čudesni život, i  knjige Zvjezdana Linića, Moliti sa svetim Franjom, zatim knjigu Tomislava Meštrovića, uz još nekoliko manjih naslova.

Potrudila sam se  ne pratiti vijesti i čitati novine. Dobro je što je ovo ljeto počela Olimpijada te smo se mogli malo veselili takmičenjima koji su se odvijala. Cilj je bio odvojiti se što više od uobičajene svakodnevnice i posvetiti se novim ljudima, novom okolišu i što je više moguće širiti Božju Riječ u svome okruženju. Netko će se pitati na što mislim konkretno. Dok razmišljam  o odgovoru navest ću primjere svoga razmišljanja; zašto ne vidim ljude za stolovima restorana da se prekriže prije jela, il  zašto nemaju knjige u rukama dok se izležavaju na plažama.? Vidim, sve su  zamijenili mobitelima il laptopima, dok  starije generacije ostale su vjerne novinama i crnim kronikama.

I eto prva Božja zapovijed "zagurana pod tepih "

Ja u rukama pritišćem knjigu o duhovnosti svetoga Franje i razmišljam o nastupajućim spomen danima svetog Ilije, Jakova, svete Ane i Joakima. Čak ponekom usput spomenem, onako u prolazu, kako je danas il sutra njihov spomen dan ili Gospa od anđela, a oni se čude, pa se i ja čudim što su ljudi sve zaboravili i zanemarili. Još jedna lijepa vijest od prijatelja i braće u Kristu bila je  o njihovom pohodu, pješice iz Zagreba u Međugorje bila mi je prilika da ljudima koje susrećem na plaži informiram o tome. Bili su zatečeni tom mojom pričom da se nisu ni mogli sjetit postaviti ona uobičajena pitanja nevjernika. Eto, na svakom koraku, sa duhovnom knjigom u rukama, sa osmjehom, sa križanjem prije stavljanja hrane u usta, i križanjem u podne na zvuke crkvenog zvonika i sve to  na prepunoj plaži  primjeri su simbolike naše krasne vjere na koju se ponosimo i u kojoj hodimo sa  zlatnim križem oko vrata.

Biti moderan u ovom vremenu sa starim simbolima i vjerom umijeće je preživljavanja te se prisjećam riječi nekog valjda sveca, "ako srce ne ispuni Duh Sveti, ono postaje đavolska radionica".

Naša obnova na godišnjem odmoru mora biti obnova duha, radosti, obnova dobrih djela, obnova tjelesnog i duhovnog oporavka i ne prestat raditi na sebi jer mi smo sljedbenici Kristovi, a onaj sjaj kojim je On sjajio neka barem mrvicu vidi se i u našim srcima, djelima i licima.

Bog Vas blagoslovio na vašim duhovnim obnovama u zasluženim godišnjim odmorima.
sanna