ANĐELI KOJI MI ŠAPĆU-FRANCESCA BROWN

Za zvijezdu koja se rada:

Kad unuk mi se rodi

U oku sjaj mu bi

Čaroliju na dar dobi

I sposobnost da poleti.

Da leti s pticama

I anđelima iz raja

Jer on zvijezda je na nebu,

Zvijezda puna sjaja.

Poseban dobio si dar

Da platno čar im bude

I radost ljudima nosiš

Sto svaki novi prizor žude.

Na daleki te vodi put

Čak iznad sokolova gnijezda

Talent što u tebi jest,

Jer na nebu ti si zvijezda.

Al' na svakoj stopi puta

Odsad pa do kraja vremena

Vjeruj u djeda svog,

Djeda svog Jema.

 Soba s pogledom.

Pitam se često što bih učinila

Da sobu s prekrasnim pogledom imam?

Bih li sjedila dokasna

I gledala zvijezde

Kako mi lagano u srcu trepere?

Ili bih uhvatila trenutak

Ljepote vani

I živjela svaki dah dok

Uz planine prolaze mi dani?

Bih li gledala daleko

U daljine i dalje

I osluškivala spokoj

Sto daljina šalje?

Ali treba li mi zaista soba s pogledom?

Jer nju već

U sebi imaš.

U tvojem se lijepom srcu skriva

I prozor je prema svjetlu,

Iz tame.

 Mama, tako mi nedostaješ.

Mama, da vratiti se mogu

U onaj dan bremeniti

Anđele bih zamolila

Da dopuste mi ostati.

Ispružila bih ruke

I rekla: Ne dajte da idem

Tu mi je mati i zato ostajem.

No, anđeli znahu što najbolje je za me

I rekoše da snažna biti moram

I to snažna za te.

Uzimamo dijete, jedno od najboljih,

Izabrao ju je Bog

Da anđeo utjehe bude.

Javit će ti se i doći

Kad nesigurna si i sama

I u uho šapnut

Tu sam, mama.

Mama, osluhni i glas ćeš čuti moj

Melodiju slatku, što je uvijek izbor tvoj.

Svaki dan ti pjevam,

Čak i dok se moliš,

Zato, majko, osuši suzu dragu,

Jer na nebu tu sam i tu na tvojem pragu.

A kad pokucam ti na vrata

Shvatiti ćeš tad,

Mama, bila si posebna

Ti i ja i sad.

Duhovi u dašku vjetra.

Šećem i udišem miomirisan zrak,

Slušam pjev ptica što ispunjava zrak.

Gledam stabla i čine me sretnom

Dok nježno se njišu na povjetarcu ljetnom.

Osluškujem stope svoje i korak sitan

Zvuče poput pjesme i imaju ritam.

Taj šapat samo je za me, shvaćam,

Dok nježno sa svime koračam.

Taj zrak što život ti daje udahni, osjeti mu ćuh,

U sebi osjeti kako miče se duh.

Osluškuj ga dok u korak te prati,

On s prirodom je jedno baš kao i ti.

Slušaj što zbori dok vjetar riječi mu nosi

O putovanju prema unutra da saznaš tko si.

Korak svoj cijeni i znaj da vrijediš

Jer s prirodom si jedno

Dok put svoj slijediš.

 Ljubav anđela.

Ljubav anđela

Prekrasna je stvar

On iz svjetla dolazi

Što nikad ne blijedi

I vjeru ti snaži

U ono što znaš i vrijedi.

Hrabrost ti daje

Da gordo stojiš

Odluke prave biraš

I izbjeći pad nastojiš.

A u svemu što činiš

Dok on te vodi

Ljubav anđela je čudo tvog bića.

Moj Gospode.

Sjedim i upijam ljepotu

Vani pod stablom sjenatim

Dok rijeka u blizini teče

Ja valiće joj pratim.

U krošnjama pjevaju ptice

Lahor mrsi mi kosu

I tiho zamišljena sjedim.

Kad ti bi sad bio tu

Sto učinila bih tada?

Možda bih se skrila

Plaha bila u tvojoj blizini

Ili bih te pozdravila

S blistavom iskrom u oku.

Sto bih stvarno učinila

Zar je to doista važno?

Jer govori mi rijeka

Da istovjetna je s tobom

Tečeš kao svjetlost meka

Uza me ti rijeka si svjetla

Sto blago mi se smiješi

U noći između zvijezda

I misli mi razriješi

Sto duboko u meni se roj

Ti odgovor mi daješ

Sto već u mojem umu jest

Zato moj Gospode

Tu uza me sjedni, molim te,

Pod krošnju, usred ljepote. 

 Dodir anđela.

Anđeo me dodirnuo

Danas to bi

Pokucao je na vrata i kroz prozor virnuo.

Kročio je unutra

I na stolac sjeo

A prekrasna svjetlost sve prekri, kao veo.

Reče da dolazi iz plavetnila neba

Da živi s nama do kraja života, ako treba.

Hodat će uz nas duž puta

Da pomogne nam rasti na svakoj stopi puta.

On prekrasan je anđeo

Čije prekrasno svjetlo mami

I sja poput zvijezda

U noćnoj tami.

On prijatelj je divan

Koji s tobom putuje

Dok stazom života kročiš

Koja te spremna očekuje.

Kad te anđeo dodirne

Jedno znaj

To je kao kad svjetlo se zapali

I izvana prema unutra prodre proplamsaj.

 

192