.....Svi su
ostali bez riječi! Svi prisutni, naprosto su zanijemili!
Ova priča dokazuje da su i najveći umovi svijeta,
znanstvenici bili svjesni toga da je čovjek ‘ništa’ pred snagom Božjom, tako
nedokučivom i slavnom – tako složenom nema ‘zemaljskog uma koji ne zastane pred
Kreacijom – obične kapljice kiše, a kamoli ne pred kreacijom samog čovjeka.
Zgoda koju vam donosimo pripisana je Isaacu Newtonu, jednom
od najvećih umova naše povijesti koji je čvrsto vjerovao u Biblijski koncept
stvaranja. Zbog svoje vjere u Boga jednom je bio upitan: ‘Kako je moguće da
tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?’ (Mislili
su na Isusovo uskrsnuće)
Na to je znanstvenik pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i
upitao svoje sugovornike: ‘Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti ovu željeznu
prašinu?’
Odgovor nije dobio. Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga
mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli
su se hvatati za magnet i jedni za druge.
U prašini nije ostalo ni molekula željeza. Tada Newton reče
prisutnima: ‘Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati
takvu moć našim dušama kada bude trebalo da se obuku u svoja proslavljena
tijela.’
Svi prisutni, naprosto su zanijemili!
http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/kako-je-isaac-newton-argumentirao-isusovo-uskrsnuce-svi-su-ostali-bez-rijeci-896940/
Nema komentara:
Objavi komentar