2.3.16

"Sveti Leopold iz Herceg Novog”, Božji miljenik u hrvatskom narodu


"Sveti Leopold iz Herceg Novog”, Božji miljenik u hrvatskom narodu
 Cijelu Crkvu u hrvatskom narodu, a posebice hrvatske kapucine, pa i sve druge redovnike i redovnice i vjernike, obradovala odluka Svetog Oca da svetog Leopolda Bogdana Mandića proglasi jednim od zaštitnika ove jubilarne godine, istaknuo je provincijal Šarčević. Podsjetio je na činjenicu da je za vrijeme šeste sinode biskupa u Rimu, koja je raspravljala o “pomirenju i pokori u poslanju Crkve” papa Ivan Pavao II. proglasio 16. listopada 1983. svetim našeg zemljaka sv. Leopolda B. Mandića. Tako ta dva važna događaja u novijoj povijesti Crkve – Sinodu iz 1983. i Godinu milosrđa 2016. povezuje jedan sićušni Hrvat koji je, milošću Božjom i svojim marom, postao “orijaš duhom, kojim se dobri Bog poslužio da nebrojenim dušama olakša breme života”, kako je to rekao bl. Stepinac
Svetac,  rođen je  12. svibnja 1866. u Herceg Novom (danas Crna Gora). Njegovi roditelji, otac Petar Antun Mandić i majka Dragica (Karla) rođ. Carević, na krštenju (13. 6. 1866.) su mu dali ime Bogdan Ivan. Kasnije, po redovničkom običaju, prilikom stupanja u novicijat i oblačenja redovničkog odijela Kapucinskog reda, poglavari mu dodjeljuju i novo ime: LEOPOLD. Filozofiju je studirao u Padovi, teologiju u Veneciji, gdje je bio i zaređen za svećenika 20. 9. 1890.

Leopold Bogdan Mandić  želio je  raditi  na kršćanskom jedinstvu, posebno na jedinstvu između Istočne i Zapadne Crkve, kod čega je posebno mislio na crkveno jedinstvo Slavena. Odmah je nakon svećeničkog ređenja zamolio redovničke poglavare da ga pošalju u domovinu kako bi se mogao posvetiti radu oko jedinstva, jer je to smatrao svojim osobitim pozivom koji mu je Bog namijenio. Poglavari mu nisu udovoljili  i on se pokorio  njihovoj odluci i   predao se  apostolatu  izmirenja ljudi s Bogom živući u Padovi do smrti.
Uvijek u duhu sv. Oca Franje rado se  primao svakog posla. Jedno vrijeme je djelovao i u hrvatskim krajevima, i to kao poglavar (gvardijan) samostana Gospe od Zdravlja u Zadru, a oko godinu dana (1905.-1906.) u Kopru. Svega nekoliko dana tijekom 1923. godine djelovao je i u Rijeci No, najduže boravi u Padovi (od 1906. pa do smrti 1942.) uglavnom kao ispovjednik. Njegova ispovjedaonica bila je prepuna ljudi, svakodnevno po deset, pa i više sati, i tako  40 godina! K njemu su na ispovijed dolazili ljudi različitog društvenog statusa: profesori, oficiri, domaćice, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem.
Iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi. U jednom trenutku obuzela ga je samrtna slabost, a on je umirući izgovarao riječi molitve Zdravo Kraljice kojoj je svakodnevno donosio svježe cvijeće i ostavljao uz kip pored ispovjedaonice i klecala kojega nisu niti aviacije drugog svjetskog rata razorile.
U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac. Navodno je kardinal tada  tražio tijelo pokojnika prema svečevim posljednjim  riječima i posljednjom željom kako želi svoje kosti ostaviti uz svoj narod koji je beskrajno ljubio. Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi koji je svakodnevno otvoren za vjernike.
Radosna vijest je za hrvatske građane je  dolazak neraspadnutoga tijela velikoga sveca u Zagreb gdje će biti izloženo u Zagrebačkoj katedrali od  13 a 14.travnja, nakon večernje mise prenosi se  tijelo u crkvu sv. Leopolda u Dubravi. do  18. travnja 2016.                    
  Blagdana sv. Leopolda Mandića 12. svibnja 2016.

Vijest
Nakon ekshu­ma­cije iz grob­nice u kojoj sve­čevo tijelo počiva od 1963. g., relik­vije su pod­vrg­nute struč­noj ana­lizi odnosno rekog­ni­ciji. Samo medi­cin­sko ispi­ti­va­nje tra­jalo je 49 dana, od 12. lis­to­pada do 30. stu­de­nog prošle godine.
“Ne mogu ne defi­ni­rati odlič­nim sta­nje oču­va­nja tijela Svetog Leopolda, nad kojim je zad­nje ispi­ti­va­nje oba­vio 1976. prof. Virgilio Meneghelli”, vodi­telj struč­nog tima . “U odnosu na prije 39 godina, koris­teći se pos­ljed­njim teh­no­lo­gi­jama, pod­vrg­nuli smo sve­čeve relik­vije CT-u pomoću kojeg smo sni­mili 3000 slika, koje su nam po prvi puta omo­gu­ćile pre­is­pi­ti­va­nje s upot­pu­nje­nom ana­li­zom i vanj­skih i unu­tar­njih dije­love tijela. Na naše izne­na­đe­nje, utvr­dili smo da su još uvi­jek pri­sutni dije­lovi mozga i srca”. Ovo otkriće je uis­tinu neo­bično, jer je poz­nato da se i u neras­pad­nu­tim tije­lima sve­taca „meki” organi u pra­vilu ne oču­vaju poput osta­lih dije­lova tijela.
Nakon obav­lje­nog medi­cin­skog ispi­ti­va­nja, prešlo se na rekons­truk­cij­ske zahvate koji su podra­zu­mi­je­vali izradu nove maske za lice koja je naprav­ljena po modelu iz 60-ih godina proš­log sto­ljeća koji se čuva u samos­tanu te pre­mje­šta­nje samog tijela. Rad na pre­mje­šta­nju tijela i smje­šta­nju u novi sar­ko­fag povje­ren je vero­ne­škom struč­njaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu je izra­đena od poli­ure­tana, a ručno su je osli­kale dvije umjet­nice, časna ses­tra iz Napulja i pro­fe­si­onalna kaza­lišna viza­zi­štica iz Trevisa. Tijelo je polo­ženo u novi sar­ko­fag izra­đen od pro­zir­nog mate­ri­jala. Sarkofag nosi latin­ski nat­pis: “Sanctus Leopoldus a Castronovo” koji u pri­je­vodu glasi: “Sveti Leopold iz Herceg Novog”.
Moguće čudo sv. Leopolda (2016)
Moguće čudo Svetog Leopolda: objavio je to nadbiskup Giovanni Tonucci, papinski delegat za baziliku sv. Antuna u Padovi i prelat sv. Nazaretske kućice u Loretu, na misi u bazilici sv. Antuna. Čudo se navodno dogodilo u ponedjeljak ujutro u Loretu, gdje je svečeva relikvija bila izložena na štovanje hodočasnicima: govori se o djevojci s teškom infekcijom čeljusti, koja je misteriozno ozdravila prije kirurškog zahvata.
Zapanjenim liječnicima djevojka je objasnila da joj je ujna, malo prije toga, bila na obraz stavila rubac kojim je prešla preko posude s relikvijom svetog Leopolda. Kako je izvijestio nadbiskup Tonucci, liječnici ne nalaze racionalna objašnjenja za čudesno ozdravljenje
Korišteni materijal :portal kapucini.zagreb i glas brotnj                        veljača 2016

1.3.15

Jablanac-Najlipše misto na svitu





Populana stara pisma pjeva se........
svako   naše malo misto u duši je uvik čisto,,,,,, a ovo je misto čisto ko biser sa svojim prozirno čistim morem smještenim podno Velebita.
 

Kordinate 44°42'21.02"N, 14°53'52.74"E
Svaki planinar, nautičara,dobronamjernik, turist koji jednom ovdje dođe,vraćati će se cijeli život.
Ovo je mjesto posebno i svaki putnik koji je obišao cijeli svijet, vidio lijepe destinacije, priznat će kako nema posebnijeg mjesta od ovoga, posebnijeg mora i obale. Ovdje ima naroda iz cijeloga svijeta. Svi došljaci dobro se slažu kroz ljetne mjesece, toliko dobro, da su 2008 napravili feštu. Točnije početke nekoliko nizova fešti u mjestu.  A kako je sve krenulo najbolje znaju  ženice koje su se zaprijetile svojim muževima, jer su danima odlazili u neke "muške" poslove a kad su one čule kako  se oni zapavo zabavljaju uz srdele i vina, zaprijetile su se raznim prijetnjama. S ciljem umiljavanja, muževi su odlučili kupiti mesa i pića i napraviti gozbu za svoje žene. No kako  valjda druženje sa ženama ne daje dovoljno čari i zadovoljstva u javnosti, muževi s početka priče, pozivali su sve goste mjesta. Dakle turisti  iz Siska, Samobora, Karlovca, Rijeke, Velike Gorice, Zagreba sa nekliko  domačih ljudi  i ugostitelja poznatog hotela Lux i Oaze, sudjelovali su u organizaciji prve ljetne Jablanačke fešte.

 Negdje sam pročitala, Jablanac će uživati ​​u nezemaljskom miru ako njihova mala uvala nebude trajektna luka za otok Rab, i to se konačno dogodilo u srpnju 2013.g.kada su je  preselili u susjednu Stinicu.
 
 

Jablanac je slikovito mjesto smješteno već osamsto godina  u maloj uvali,sa strmih strana 
na obali, podno Velebita. Izrazito zelen sa nekoliko stabala jablana.Prvi put se spominje 1179..
Romansko ime Ablana pod kojim se javlja u dokumentima je zapravo talijanizirani oblik 
hrvatskog imena Jablanac. Kroz povijest su se za vlast nad Jablancem otimali knezovi 
Frankapani, rapski knezovi,buški župani i Šubići 1251.je ban Stjepan Gut-Keled  odlučio 
podignuti  o svom trošku uJablancu"na brdu Jablaniću" utvrđeni grad i da će njegovi
stanovnici imati sloboštine kao što ih ima  Sibenik Trogir i ini kraljevski gradovi na moru. 
U to vrijeme je Jablanac bio pod nadležnošću rapske biskupije. Stanovnici su, sudeći
 prema tekstovima iz povijesnih dokumenata pisanih glagoljicom, bili čakavci, iz iste skupine 
kojoj su pripadalilički, krbavski, pounjskii čakavci koji su živili uz rijo prethodnica turskih 
osvajanja opustošili Podgorje (posebice Karlobag na poklade 1525.),što je za posljedicu 
imalo raseljavanje domicilnog stanovništva. vrijeme se držala posada u Jablancu, koja je 
raspuštena nakon pogibije Petra Kružića.Potom se napustilo cijeli podgorski kraj  
zbog izloženosti prema turskim položajima.
Nad Jablancem protežu se stube do mjesnog groblja i crkve sv.Nikole. Izgrađena je prije više 
od 800 godina kao znak zahvale preživjeli brodolomci portugalci koji su isplivali u mjestu, 
izgradili su crkvu i posvetili je svecu zaštitniku pomoraca. SUHI ZID KOD  Panasa i 
Velebita sačuveo je natpis od guvernera Dolabele. Funkcija zida bio je označiti granicu 
između ilirskih plemena Ortoplina  i Begiosa.
 
 U mjestu je Župa svetog Josipa sa mjesnom crkvom i župnim uredom. Crkva Sv. Josipa,
 smještena na rivi, u glavnoj ulici, ima u interijeru jednu mort skulpturu iz radionice Somazzi
 (18. st.) i jednu drvenu skulpturu Bartola Devčića (19. st.).
Dakle iz svih priča možemo zaključiti kako su ovdje od plemićkih, turski, talijanskih,
njemačkih vojski prolazili svakojaki narodi i sigurna sam da su ostajali zadivljeni ljepotom
 nedirnute prirode. Bura koja se povremeno kuhala na Velebitu često  se spusti velikom 
brzinom na obale, al cvrkuti ptica i galebova ubrzo uljepšaju taj ugođaj  svojim pjevom.

 
U planinarskom domu Miroslava Hirtza, dolaze planinari i uvijek se vračaju. 
Nalazi se na litci nad morem na 26 metra nadmorske visine i ubraja se u 
Ginnesovu knjigu rekorda kao planinarski dom na najnižoj nadmorsoj visini
 
Jablanac je također dobro poznat zbog obližnje uvale, Zavratnice koja je nevjerojatno lijepa.
Krivudava i divlja uvala se nalazi 1 km južno od Jablanca a građen put vodi uz more od 
Jablanca prema uvali. Zavratnica je dio Nacionalnog parka svjevernog Velebita. 
Taj nekoliko kilometara dugivlji kanjon čija su usta bila potopljena kad se razina mora 
podigla nakon zadnjeg ledenog doba. Njegova funkcija je radi slijevanja vodasa Velebita, 
kako bi se izbjeglo isušivanje.
Stijene  200m visoke vrlo strme i padaju prema moru s poderanim liticama i padinama obluci. 
Na južnoj strani unutarnjeg dijela Zavratnica obluci staza podržavanekoliko razina slikovitih 
kamenih zidova cvenkaste, ružičastei sivkaste hridi odražavaju zrcala površine ispod koje je 
kristalno čisto modro more. Najljepši trenuci Zavratnice su na zalaske sunca.
 
 
 Na unutarnjem dijelu sjeverne obale je olupina, potonuo austrijski brod 
 iz 2.svjetskog rata.
 
 
 
 Nekada su tu bili klinci, veselog duha i zajedništva, 
dok su danas  ovdje neki novi klinci.
 Budi li gledali ovdje slike, prepoznat će se iz davnih 80 tih. 
 
 Na popularnoj gradskoj plaži Banji, bezbrojne brojke klinaca slijevali su se svakodnevno i 
skakali za loptom u njezinm centralnom  djelu il sa krune skočili u more. 
 U starom motelu,nekada zadnje kategorije,uvijek su kroz ljetne mjesece stizale grupe turista 
iz srednje Europe.
 Tamošnji momci sve redom nogometaši, pozivali su ih na nogometnu igru na terenu od 
usitnjenog kamena gdje su gosti uvijek ranjeni gubili svaku utakmicu. Na početku sam pisala da je Jablanac  
posebno mjesto sa posebnim stanovnicima, posebnim klincima, puno ribe, posebnim 
cvrkutima  ptica i  čak mukanjem nekoliko kravica i drugih domaćih životinja. U moru se 
svakodnevno mogu vidjeti dupini koje svako srce razvesele.


 
Sa mora često se mogu ugledati paraglajderi koji se po eksternim uvjetima 
uspinju i lete sa Velebita.
Ovdje su kroz neka stoljeća  šetali i pisci kao Vjenceslav Novak i 
Silvije Strahimir Kranjčevići  drugi. Pisci novela i poezije koje je ovo područje 
nadahnjivalo, najljepšim zvucima i pričama. Danas njihovo pisanje nastavljaju
 na novi način i  zamjenjuju Net grupe Volim Jablanac, Jablančani i slično, 
koji svatko rado pogleda.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 
Ljeti, upovljavaju koče, i ribarski brodovi  u pratnji jata galebova. Poneki mjesni ribar 
izvuče svoje mreže kao sve radi Vinka Coce i njegove pjesme ribari se zorom probude..... 
Mjesto je puno automobila kroz ljetne mjesece, sa jednim štandom voća iz Dalmacije, i
 kombija sa toplim kruhom koji se treba ujutro već u 7  sati kupiti  jer nema u mjestu 
trgovine ni šopingiranja. Ima mjesta za noćenje, fino pojesti, pecati ili šetati.
Žamor djece na školskim praznicima veseli kroz cio dan i kao da nam poručuje
 ZABRANJENO  GUBITI NADU U BOLJE SUTRA               

sanna


17.12.14

ANĐELI KOJI MI ŠAPĆU-FRANCESCA BROWN


Za zvijezdu koja se rada:

Kad unuk mi se rodi
U oku sjaj mu bi
Čaroliju na dar dobi
I sposobnost da poleti.
Da leti s pticama
I anđelima iz raja
Jer on zvijezda je na nebu,
Zvijezda puna sjaja.
Poseban dobio si dar
Da platno čar im bude
I radost ljudima nosiš
Sto svaki novi prizor žude.
Na daleki te vodi put
Čak iznad sokolova gnijezda
Talent što u tebi jest,
Jer na nebu ti si zvijezda.
Al' na svakoj stopi puta
Odsad pa do kraja vremena
Vjeruj u djeda svog,
Djeda svog Jema.

 Soba s pogledom.
Pitam se često što bih učinila
Da sobu s prekrasnim pogledom imam?
Bih li sjedila dokasna
I gledala zvijezde
Kako mi lagano u srcu trepere?
Ili bih uhvatila trenutak
Ljepote vani
I živjela svaki dah dok
Uz planine prolaze mi dani?
Bih li gledala daleko
U daljine i dalje
I osluškivala spokoj
Sto daljina šalje?
Ali treba li mi zaista soba s pogledom?
Jer nju već
U sebi imaš.
U tvojem se lijepom srcu skriva
I prozor je prema svjetlu,
Iz tame.

 Mama, tako mi nedostaješ.
Mama, da vratiti se mogu
U onaj dan bremeniti
Anđele bih zamolila
Da dopuste mi ostati.
Ispružila bih ruke
I rekla: Ne dajte da idem
Tu mi je mati i zato ostajem.
No, anđeli znahu što najbolje je za me
I rekoše da snažna biti moram
I to snažna za te.
Uzimamo dijete, jedno od najboljih,
Izabrao ju je Bog
Da anđeo utjehe bude.
Javit će ti se i doći
Kad nesigurna si i sama
I u uho šapnut
Tu sam, mama.
Mama, osluhni i glas ćeš čuti moj
Melodiju slatku, što je uvijek izbor tvoj.
Svaki dan ti pjevam,
Čak i dok se moliš,
Zato, majko, osuši suzu dragu,
Jer na nebu tu sam i tu na tvojem pragu.
A kad pokucam ti na vrata
Shvatiti ćeš tad,
Mama, bila si posebna
Ti i ja i sad.



Duhovi u dašku vjetra.

Šećem i udišem miomirisan zrak,
Slušam pjev ptica što ispunjava zrak.
Gledam stabla i čine me sretnom
Dok nježno se njišu na povjetarcu ljetnom.
Osluškujem stope svoje i korak sitan
Zvuče poput pjesme i imaju ritam.
Taj šapat samo je za me, shvaćam,
Dok nježno sa svime koračam.
Taj zrak što život ti daje udahni, osjeti mu ćuh,
U sebi osjeti kako miče se duh.
Osluškuj ga dok u korak te prati,
On s prirodom je jedno baš kao i ti.
Slušaj što zbori dok vjetar riječi mu nosi
O putovanju prema unutra da saznaš tko si.
Korak svoj cijeni i znaj da vrijediš
Jer s prirodom si jedno
Dok put svoj slijediš.



 Ljubav anđela.
Ljubav anđela
Prekrasna je stvar
On iz svjetla dolazi
Što nikad ne blijedi
I vjeru ti snaži
U ono što znaš i vrijedi.
Hrabrost ti daje
Da gordo stojiš
Odluke prave biraš
I izbjeći pad nastojiš.
A u svemu što činiš
Dok on te vodi
Ljubav anđela je čudo tvog bića.

Moj Gospode.
Sjedim i upijam ljepotu
Vani pod stablom sjenatim
Dok rijeka u blizini teče
Ja valiće joj pratim.
U krošnjama pjevaju ptice
Lahor mrsi mi kosu
I tiho zamišljena sjedim.
Kad ti bi sad bio tu
Sto učinila bih tada?
Možda bih se skrila
Plaha bila u tvojoj blizini
Ili bih te pozdravila
S blistavom iskrom u oku.
Sto bih stvarno učinila
Zar je to doista važno?
Jer govori mi rijeka
Da istovjetna je s tobom
Tečeš kao svjetlost meka
Uza me ti rijeka si svjetla
Sto blago mi se smiješi
U noći između zvijezda
I misli mi razriješi
Sto duboko u meni se roj
Ti odgovor mi daješ
Sto već u mojem umu jest
Zato moj Gospode
Tu uza me sjedni, molim te,
Pod krošnju, usred ljepote. 


 Dodir anđela.
Anđeo me dodirnuo
Danas to bi
Pokucao je na vrata i kroz prozor virnuo.
Kročio je unutra
I na stolac sjeo
A prekrasna svjetlost sve prekri, kao veo.
Reče da dolazi iz plavetnila neba
Da živi s nama do kraja života, ako treba.
Hodat će uz nas duž puta
Da pomogne nam rasti na svakoj stopi puta.
On prekrasan je anđeo
Čije prekrasno svjetlo mami
I sja poput zvijezda
U noćnoj tami.
On prijatelj je divan
Koji s tobom putuje
Dok stazom života kročiš
Koja te spremna očekuje.
Kad te anđeo dodirne
Jedno znaj
To je kao kad svjetlo se zapali
I izvana prema unutra prodre proplamsaj.
 
192

1.12.14

Prosinac – Anđeo ljubavi



Želim da te tvoj anđeo ljubavi uvodi sve dublje u tajnu Božje ljubavi koja u tebi viri poput izvora koji nikad ne presušuje. Ljubav u sebi  ne moraš stvarati. Trebaš samo piti s izvora Božanske ljubavi koja u tebi struji i koje za tebe ima uvijek dovoljno.

Neka vas svakoga mjeseca cijele godine prate, čuvaju i vode anđeli.....A.GRUEN

 

9.11.14

Studeni-Anđeo MIRA





Želim ti da vjeruješ anđelu mira. Samo tako može nastati mir, prostor ljubavi i slobode u kojem nastaju blagoslovi i dobro osjećanje, u kojem si u skladu sa sobom i čitavim stvorenjem u kojem već odzvanja nešto od sklada Raja u tvome svijetu.

1.10.14

Anđeo djeljenja -mjesec listopad


Neka te ohrabri da s drugima djeliš svoj život,tada ćeš steći usrečujuću nagradu.
Jer ako si spreman djeliti i ljudi će s tobom deliti svoj život.
Ti ćeš imati djela u raznolikosti i bogatstvu ljudi.

Istina o lijeku Proveri u knjizi Hormonska ravnoteža dr.Sara Gottfried

Knjiga- Hormonska ravnoteža- Sara Gottfried Prirodna rješenja za hormonske poremećaje I prečesto se žene uvjeravaju da su promjene raspolože...