Neugodna otkrića u prehrani

Nervni otrov u brzoj hrani

Akrilamid je neurotoksin koji se nalazi u duhanskom dimu i nekim plastičnim materijalima. Poseban je problem što prženjem hrane bogate škrobom i ugljikohidratima također dolazi do stvaranja akrilamida, koji tako postaje neželjeni sastojak svakodnevne prehrane. To je poznato tek 20-ak godina nakon što su švedski znanstvenici otkrili da različiti prehrambeni proizvodi sadrže visoke koncentracije akrilamida. U kilogramu prženih krumpirića iz restorana brze hrane nalazi se 4000 mikrograma akrilamida, što je 8000 puta više od dopuštene količine toga spoja u pitkoj vodi!

Prženjem do akrilamida

Nakon toga neugodnoga otkrića nadležne su institucije započele opsežne analize i redovit monitoring akrilamida u prehrambenim proizvodima. Najčešća i najviša onečišćenja hrane akrilamidom izmjerena su u pomfritu (332 mikrograma), grickalicama i krekerima (580 mikrograma), tostu (149 mikrograma), biskvitima i vaflima (201 mikrogram), žitaricama za doručak (164 mikrograma), prženim zamjenama za kavu (510 mikrograma)... Nedavno je Europska komisija predložila pravilnik prema kojem bi se odredio dopušteni sadržaj akrilamida u hrani na tržištu. To zapravo znači da problem akrilamida u hrani nije reguliran iako se zna da ta kemikalija, osim neurotoksičnoga djelovanja, može izazvati oštećenja na DNK i uzrokovati rak.

Laksativne mjere

Prijedlog pravilnika Europske komisije naišao je na kritike udruga za zaštitu potrošača, ali i mnogih predstavnika Europskoga parlamenta jer mjere nisu restriktivne, nego liberalne, odnosno pogoduju interesima proizvođača brze hrane. Umjesto zakonski definiranih gornjih granica akrilamida u hrani, pravilnikom se predlažu neobvezujuće indikativne vrijednosti. To je zapravo preporuka bez represivnih mehanizama, odnosno kazna. Osim toga, u prijedlogu pravilnika indikativne su vrijednosti za akrilamid postavljene vrlo visoko, daleko iznad onih koncentracija koje se prosječno nalaze u pojedinim prehrambenim proizvodima. Tako je, na primjer, određeno da indikativna doza za akrilamid u biskvitima i krekerima iznosi 500 mikrograma u kilogramu, iako je izmjereno da je prosječna (»redovita«) koncentracija u tim proizvodima 201 mikrogram. To je, dakle, 150-postotno povećanje, koje je, naravno, u interesu prehrambene industrije.

U korist industrije

Eamonn Bates, predstavnik lanaca restorana brze hrane u Europskoj uniji, poput »McDonald'sa« i »Burger Kinga«, zadovoljan je laksativnim prijedlogom Europske komisije te umiruje javnost: »Akrilamid nije dobra stvar za ljude, ali on ne nosi zdravstveni rizik. Mislim da je prerano uvoditi obvezujuće granične vrijednosti u prehrambenim proizvodima jer ne postoje indikacije da se radi o važnom javnozdravstvenom problemu.«

Primjer akrilamida pokazuje da se na razini legislative može pogodovati industrijskim interesima. Pritisak javnosti potreban je posebno zbog djece koja su, nažalost, ovisna o grickalicama, čipsevima, pomfritu... Na meniju djece, dakle, često se nalazi »nutritivno smeće« koje je najbogatije nervnim otrovom akrilamidom.

ZASTRAŠUJUĆE ZA NAS I NAŠU DJECU

Dr. Emanuel Tanya, poznati psihijatar o nacizmu i vehabizmu     

Jedan čovjek, čija je obitelj prije II Svjetskog rata pripadala njemačkoj aristokraciji, bio je vlasnik brojnih velikih industrijskih objekata i posjeda. Njegov odgovor na pitanje koliko je među Nijemcima bilo pravih Nacista, može nam biti smjernica za naš stav prema fanatizmu.

Većina ljudi je šutila i puštala da se sve to događa i – dogodili su se nacisti
„Vrlo je malo bilo pravih Nacista“, rekao je, „no mnogi su se radovali povratku njemačkog ponosa a mnogo više njih bilo je prezaposleno da bi uopće o tome brinuli. Ja sam bilo jedan od onih koji su naprosto mislili da su Nacisti šačica budala. Tako je većina ljudi sjedila i puštala da se sve to događa. Nakon toga, prije nego što smo toga postali svjesni, oni su zavladali nama, mi smo izgubili kontrolu i došao je kraj svijeta.“
„Moja je obitelj sve izgubila, ja sam završio u koncentracijskom logoru a Saveznici su uništili moje tvornice.“
„Stručnjaci“ i „glave s ekrana“ svakodnevno nam ponavljaju da je Islam religija mira i da ogromna većina Muslimana samo želi živjeti u miru. Premda ta bezrezervna tvrdnja može biti istinita, ona je potpuno irelevantna. To je besmislena – nesadržajna misao čiji je cilj na neki način umanjiti spektar fanatika koji divljaju diljem svijeta u ime Islama.“
U ovom povijesnom trenutku fanatici vladaju Islamom…
Činjenica je da u ovom povijesnom trenutku fanatici vladaju Islamom. Fanatici su ti koji marširaju. Fanatici su ti koji vode svaki od 50 ubilačkih ratova diljem svijeta. Fanatici su ti koji sustavno kolju Kršćane ili plemenske skupine po cijeloj Africi i postepeno preplavljuju cijeli taj kontinent islamskim valom. Fanatici su ti koji izvode bombaške napade, odrubljuju glave, počinjaju ubojstva ili ubijaju iz časti. Fanatici su ti koji preuzimaju džamiju za džamijom. Fanatici su ti koji gorljivo šire kamenovanje i vješanje žrtava silovanja i homoseksualaca. Fanatici su ti koji svoju mladež uče da ubijaju i postanu bombaši samoubojice.
… I prosječan Kinez, Rus, Japanac, Srbin… su krivi za 100 milijuna komunističkih žrtava, jer se nisu suprostavili
Bolna je činjenica da je ta miroljubiva većina, većina koja šuti, zastrašena i irelevantna. Komunističku Rusiju sačinjavali su Rusi koji su samo željeli živjeti u miru, pa ipak, ruski su komunisti bili odgovorni za pokolj oko 20 milijuna ljudi.
Miroljubiva većina bila je irelevantna. Ogromno pučanstvo Kine također je bilo miroljubivo, ali kineski su komunisti uspjeli poubijati zapanjujućih 70 milijuna ljudi.
Prosječni Japanac prije II Svjetskog rata nije bio ratnohuškački sadist. Ipak, Japan je ubijao i klao na svom putu preko Jugoistočne Azije u ubojitom orgijanju koje je uključilo sustavno ubijanje 12 milijuna kineskih civila; većina njih ubijena je mačem, lopatom i bajunetom. A tko može zaboraviti Ruandu koja pretvorena u klaonicu? Ne bi li se moglo reći da su većina Ruanđana bili miroljupci?
Miroljubivi Muslimani jesu irelevantni… ali postat će naš neprijatelj ako ne podignu glas
Povijesne lekcije često su nevjerojatno proste i jednostavne, pa ipak, uza svu našu moć razuma, često nam promakne ono najosnovnije i najjednostavnije: miroljubive Muslimane njihova šutnja čini irelevantnima. Miroljubivi Muslimani postat će naš neprijatelj ako ne podignu glas, jer će se poput mog prijatelja iz Njemačke jednog dana probuditi i otkriti da su fanatici ovladali njima i da je započeo kraj njihovog svijeta.
Miroljubivi Nijemci, Japanci, Rusi, Kinezi, Ruanđani, Srbi, Afganistanci, Iračani, Palestinci, Somalci, Nigerijci, Alžirci i mnogi drugi umrli su zbog toga što miroljubiva većina nije progovorila dok nije bilo prekasno.
Uvode se islamske molitve u javnim školama na Zapadu, dok je Božja molitva ukinuta (“jer je bila tako ofanzivna“)
Sada se islamske molitve uvode u Torontu i drugim javnim školama u Ontariju i da, u Ottawi također, dok je Božja molitva ukinuta (jer je bila tako ofanzivna“). Islamsko ponašanje može za sada u našoj zemlji biti miroljubivo, dok se ne dosele fanatici.
U Australiji, i mnogim zemljama diljem svijeta, većina uobičajeno konzumiranih prehrambenih proizvoda ima na sebi oznaku Halal hrane. Samo pogledajte poleđinu neke od najpopularnijih čokolada i drugih prehrambenih proizvoda u svom lokalnom supermarketu. Hrana u zrakoplovima ima oznaku Halal, tek toliko da se udovolji povlaštenoj manjini koja se sada rapidno širi unutar domaćih prodavaonica.
Halal kultura i ‘Zabranjene zone’ …
U Ujedinjenom Kraljevstvu, muslimanske zajednice odbijaju se integrirati i danas unutar većih gradova diljem zemlje postoje deseci „zabranjenih zona“, u koje se ni policijske snage ne usude ući. Tamo vlada Šerijatski zakon, jer muslimanska zajednica u tim područjima odbija priznati britanske zakone. 
Što se tiče nas koji gledamo kako se to razvija, mi moramo obratiti pozornost na jedinu skupinu koja je bitna – fanatike koji su prijetnja našem načinu života.’
Na kraju, svatko tko dvoji oko ozbiljnosti ovog problema i naprosto ovo ignorira, doprinosi pasivnosti koja ovim problemima omogućava da se šire.

Potrudite s malo i proslijedite ovu poruku dalje. Nadajmo se da će tisuće ljudi u svijetu ovo pročitati i razmisliti o tome. I pošaljite je prije nego što bude prekasno i prije nego što nas ušutkaju jer smo šutjeli!!!

U BOJ, U BOJ - KLAPA „SVETI JURAJ"- HRM i ORKESTAR HV

U povodu obilježavanja 20. obljetnice oslobodilačke akcije Hrvatske vojske Maslenica, klapa "Sveti Juraj"- HRM Vam predstavlja najnoviji spot arije „U boj, u boj" iz opere Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca u aranžmanu Tomislava Uhlika.

Spot je snimljen u Klisu tijekom uskočkih večeri prošle godine u kliškoj tvrđavi u kojoj je upriličena rekonstrukcija uskočko --turske bitke za Klis iz 1532. godine.

Ekranizacija bitke i originalni kostimi iz tog vremena, spot čine izrazito dinamičnim i zanimljivim gledateljstvu, za što su se potrudli snimatelji Mirko Bojić, Jerko Maković i Emil Tomasović.

Montažu spota potpisuje Hrvoje Svalina, a produkciju Krešimir Glavina.

Na spomen svih hrvatskih pobjeda tijekom naše slavne povijesti, spot je poklon Clisse iz Klisa svim hrvatskim braniteljima i domoljubima s zahvalnošću i poštovanjem za stvorenu samostalnu hrvatsku državu.

NAŠ ČOVO - S.S.Kranjčević

 NAŠ ČOVO...

Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise?

- Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise.

- Grmilo je, kršilo je, ko da vrazi svi se nose,

Ja se popeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se.

- Usred dima, usred zrnja jurnula je naša prova,

I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova!

- U visini stojeć 'nako, niz pučinu samo trenuh,

Ni ne vidjeh više mora u oblačju zadimljenu.

- Tek križevlju silnih nava ljuljahu se oštri vrsi;

Pa svejedno - rekoh sobom - što da naš se barjak mrsi?!

- Odjedanput spazih eto: Talijanac na nas suče,

Sa križa mu vojnik vreba, da nam ratni barjak svuče.

- Nećeš, rekoh, galijote! - ... pokrih barjak u tom trenu,

A ozdo se zrnje osu i po meni i po njemu.

- Tek ga nazrijeh, kako ljosnu, a za njime ljosnuh i ja;

Padajući on je vikno: "Ev-ev-iv-va I-ta-li-a!"

- Ja pomislih: "Što se u nas talijanski dereš, skote!

Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva, ti ćozote!

- Što je dalje bilo, ne znam; tek bilo je dugo, dugo;

Tu izgubih obje ruke; sad sam 'vako, što bih drugo!

- Penzijice nešto imam, dobri ljudi dadu tralja,

Svakog ljeta misu platim za pokojnog amiralja.

- I molim se, Bog da prosti svima nama griješne čine

I da jošte dogodine u životu podrži me.

- Pošao bih Majci Božjoj na proštenje a na Krasno,

Pre neg umrem, da se skrušim, da ne bude poslije kasno.

- Jer me peče, gospodaru, što krštenoj rekoh duši,

Pasju riječ, Bog da prosti, kad se ono s križa sruši!

- Nu... rekoh je! Branio sam s obim rukam amiralja,

A nijesam ni ja bio vazda 'vaka kljasta tralja!!

3.Biblijsko bdjenje - Krasno, Velebit

III. BIBLIJSKO BDJENJE

KRASNO

 09.08.2016. - 14.08.2016.

Pozivamo  vjernike, u Svetište Majke Božje od  Krasna, Velebit, od 09.08.2016. do 14.08.2016.

gdje će se danonoćno častiti  Božja riječ od korica do korica jer...

Ne živi čovjek samo o kruhu nego

o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.Mt.(4,4)

Zainteresirani vjernici mogu  se javiti na kontakt telefon Stefanija     0917280353

          Biblijska zajednica NBDM iz Velike Gorice

Ljubav

Ona je veselje, sreća, užitak, naslada. Ona je tako slatka vatra i ugodna omča, velika ogrlica oko srca. Ona nam zadaje najveće patnje i radosti. Ona je Ljubav. I njoj su posvećene bezvremenske melodije i tekstovi. Kraljevi i prosjaci imaju istu potrebu. U potpunom transu progovaraju, sviraju i pjevaju o Njoj. O očima, usnama, osmjesima, kosama, rukama, pogledima … i opčinjeni očekuju znak nade i uzvrat osjećaja. Spremni su za let u bezazlene zore, osjećaju kako će preskočiti svaku mrežu i napokon proći ispod slavoluka. Ako je ljubav neuzvraćena, nada postaje ljuta prijetnja, doziva se crna ptica noći, jadima nema utjehe. Ljubav udružena sa sudbinom postaje kobna i zbunjeno uzvikuje: „Što radiš tako daleko od mene? Bez tebe više ne mogu izdržati.“ Vrata ljubavnog oltara zaključana su, a ključari su raznoliki osjećaji. U njezine odaje lako se ulazi, a teško izlazi. Ključari, oni neuzvraćeni osjećaji, mogu stvoriti bol i patnju. Podsjetiti nas kako uz ljubav moraju ići bol i patnja jer samo tako možemo naučiti cijeniti što imamo.

 Priča o Ljubavi: 

„Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti : Dobra Volja, Tuga, Ponos, Znanje … među njima i Ljubav. Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti , te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili . Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća, Ljubav je odlučila tražiti pomoć.

Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: “Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?” “Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta.” Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. “Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?” “Ne mogu ti pomoći, Ljubavi”, odgovori Ponos. “Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod.” Tada Ljubav ugleda Tugu kako prolazi kraj otoka te je zamoli: “Tugo, molim te povedi me sa sobom.” “Oh, Ljubavi”, odgovori Tuga, “tako sam tužna, da ne mogu.” Kada je Sreća prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva. Tada Ljubav začuje neki glas: “Dođi, Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom.” Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: “Znanje, ti sigurno znaš tko me je spasio?” “To je bilo Vrijeme”, odgovorilo je Znanje. “Vrijeme?” upitala je Ljubav. “Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?” Znanje odgovori: 

“Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.”