18.9.19

Ljetovanje 2019 u Hrvatskoj, otok Krapanj



Image result for čišćenje otoka Krapnja



Otok Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m. Udaljen je od kopna svega 300 m. Krapanj je otok stoljetne tradicije ronilaštva, spužvarstva i ribarstva.
Njegovo središte čini naselje od uglavnom kamenih kuća, koje tvore splet uskih kamenih uličica, karakteristično za dalmatinsko podneblje. Iz te se mreže izdvaja stoljetna borova šuma i samostan Sv.Križa, u čijem muzeju se čuvaju brojni eksponati koji svjedoče o životu Krapnja u prošlim vremenima.
A sad malo ja.......
"Biti na godišnjem odmoru ne znači ne raditi ništa, 
to znači raditi nešto drugo, negdje drugdje", 
don Bosco
Od kada sam to pročitala želim baš tako provoditi svoje vrijeme odmora. Imam sreće promijeniti destinaciju zahvaljujući dobrim ljudima, prijateljima, a ponajviše moje divne i posebne prijateljice Seke koja me je pozvala da budemo zajedno a  tako i  bez velikih troškova,  i naravno  i upoznati nove običaje kao i vidjeti nove krajeve lijepe naše. Dok sam bila mlađa privlačile su me druge zemlje no zaključila sam kako prvo treba upoznati svaki kutak lijepe naše jer stranci koji putuju iz dalekih krajeva obilaze naše destinacije koje ja nisam i valjda još i ne znam za sve njih. Ako se pitate kako je to moguće, pisat ću o tome u drugoj priči jer sad se želim osvrnuti na vrijeme provedeno na otoku Krapnju.
Ipak ću samo nabrojati neke: Dabarski kukovi kod Karlobaga, Grabovačke špilje kod Perušića, Slapovi Krke, Kornati......
Dakle u uvodu ste mogli uočiti kako je to mali otok i tako nema na njemu niti automobila. Bicikla i romobila ima. Jedina buka tamo je od cvrčaka koji zaista znaju biti prilično bućni a počinju oko 9 ujutro po većim vrućinama. Neka poslovica kaže, kad cvrčci počnu pjesmu vrijeme je za ići u more. U ovo doba godine, kolovozu, more je bilo pre toplo, i do 30 stupnjeva. Ja sam naučila na more do 22 stupnjevana na sjevernom Jadranu gdje sam uglavnom ljetovala. Plivajući svakodnevno i više puta 20 -tak dana čula sam od neke žene da su ispod nas školjke periske, koje su još  davnih godina zaštićene i ne smiju se vaditi. E to je bio za mene novi izazov, naći masku i bar malo zaroniti da ih vidim. I imala sam što vidjeti.
Image result for periske skoljke
 Premda je more prilično plitko na našem plivalištu, jer dosad otok nije dobio plažu a to je i  dobro jer se možete kupat gdje god želite, i u malim lukama, zapravo gdje god je pristup u more moguć nisam ni slutila što mi je ispod nogu. Ludo zar ne?!
 Najljepši dio dana je u zoru il malo poslije dok sunce izlazi u 6 sati. Sjela bih uz more i gledala ribare koji su vrebali hobotnice sa ostima u rukama. Iako hobotnica nije bilo za naći jer su istrebljenje, valjda zanimljivo je to strpljenje i iščekivanje. Drugi ribari su rano odlazili u dubine, po 15 km dalje, gdje je se riba povukla u vruće dane i lovili zubace, škarpine i lignje. Jednom sam imala sreće i dobila lijepe ribe iz vrša. U počecima, prva dva tjedna  samo sam promatrala, plivala, i čitala knjige uz šetnje na fine kavice na rivi lučice gdje su pristajale brodice koje su dovozile stanovnike otoka. Bilo je nekoliko večernjih izlazaka na klapsko pjevanje ili jazz u kafiću i naravno nedjeljom na svetu misu u franjevačkom samostanu koji je na lijepoj lokaciji u šumi sa kampom koji se prostire  do mora.
 U muzeju samostana,  na zidu postoji vrlo vrijedna slika "posljednje večere"
Image result for otok krapanj slike
 Lijepa suvenirnica sa unikatnim poklonima.
Image result for otok krapanj slike
Najljepši je muzej ronioca jer tamo se od davnina većina muških bave ronjenjem spužava i njihove žene su zato brinule o sva četiri ćoška kuće.
Image result for otok krapanj slike
Jedan od njih nije bio ronioc već akademski slikar Ante Bergam Momin.
Related image

Imala sam čast upoznati ga i biti na njegovoj slikarskoj izložbi. Baš onakvi radovi koje najviše volim. Marine, marine i uvijek marine. Drugi dan smo imali priliku posjetiti pjesničko veće troje pjesnika iz grada Šibenika. Moj suprug je čekao u obližnjem kafiću a prijateljica i ja smo zauzele mjesto u muzeju ulja starom 500 godina
Related image
Zašto to sve nabrajam?!. Zato jer sam ponijela sa sobom nekoliko manjih platna i akvarelne boje sa kistovima, planirajući nešto naslikat. Nisam slikala skoro četrdeset godina al sam uvijek to željela.  U trećem tjednu moga odmora, konačno sam dobila inspiraciju i volju za početi. Dok sam pripremala papir za početak i razmišljala hoću li slikati ribe, kamen, more, pa  sam sve to konačno i  isprobala. Prvi moj uradak je dobila moja posebno glasna i nasmijana susjeda Lizzy iz Australije, europsko kubanskog podrijetla. Slika S ribicama u moru. No crtanje tih malih stvorenja je bilo previše zamorno, valjda zato i nema puno slika riba ako iz guglate to područje i tako sam odlučila na malom platnu svega 8x8 cm izraditi veliki svjetionik. Ispao je malo bucmast. Gledajući svaki dan barke odvažila sam se nacrtati u jakim bojama tri barke i nisu ispale loše al sam zapravo prvo  u rano jutro sa blokom i olovkom sjela u lučicu i slikala barke a kad sam se vratila u kuću odabrala boje. Nevjerojatno kako ti na moru trebaju najviše sve nijanse plave i bijela. Tri barke na platnu su bile plava crvena i žuta. Sačuvala sam i fotografiju dupina u moru koja me privlačil,a i odvažila sam ga prenijeti na platno. Bila je to moja posljednja slika u akvarelu i najuspješnija. Cijeli tjedan  od 13 do 16 sati  prolazio je u bojanju i slikanju. Kako sam sva platna islikala, uzela sam blok u ruke i s olovkom vratila se u lučicu gdje je blao divna drvena brodica i slikala sam je nekoliko sati. Kad sam shvatila da mi je jarbol koji treba biti jednom i pol veći od dužine brodice, i  zapravo neće stati na papir stala sam i odlučila, sutra ću ispočetka. Ujutro sam okrenula blok horizontalno i sjedeći na kamenu nasuprot brodice uspjela sam je olovkom prenijeti na papir. Bio je to poklon mome mužu koji je cijeli život želio imati takvu brodicu a i baš je to veće stigao na otok. Pohvalio je sliku.

Image result for otok krapanj slike
Iako tamo ima sedam restorana i hotel svaki dan sam kuhala. Kako mi to doma predstavlja noćnu moru, odlučila sam na odmoru bar svaki dan skuhati nešto novo, nešto što nisam nikad kuhala. Ako još niste znali na moru se jede i ono što se inače ne voli. Shvatila sam to još dok su djeca bila mala. I kako ja preferiram uglavnom narodne menije, sad sam stavila na meni za nas dvije Carbonara. E da, nikada to nisam jela a niti vidjela pripremu, samo sam slušala od drugih  kako je to fino. I ispao je zaista za prste polizat, ne zaboravite ono kako je na moru sve fino. Najsmješnije mi je bilo kad sam susjeda ribara pitala jeli ima viška ribe za prodat jer vidim ga svaki dan kako odlazi s barkom u ronilačkom odjelu i vraća se u podne a on mi kaže, "ja ne lovim ribu". Naime vadio je samo školjke, neku čudna vrsta za restorane. Taj dan, petak , rio mare konzerva tune u maslinovu ulju je trebala zadovoljiti moje gastronomske želje. Imale smo još i tikvicu patišon. Bio je to novi izazov za mene. Varivo sa mrkvicom i krumpirom, a onda sam je još i pohala i ribala...a fritule sa jogurtom, tortu od piškota sa pudingom i sirupom od šumskog voća, jednu zljevanku i palačinke sam samo tako radila. Slastice su moja ljubav.
Image result for smokve sezona
Ujutro dok sam započinjala dan sa turskom kavom pojela bih nekoliko prefinih smokvica. Ja sam se svakodnevno družila se sa napuštenim drvetom koji je imao te crne male smokve i svega bi pronašla pet komada, no drugi dan kad bih došla čekale su me novih pet, ko pikulice su bile. To je bilo Božje čudo za mene svih 20 dana, sve dok nije stigao moj muž i našao napušteno dvorište puno finih smokava i grožđa. A tada, uočila sam kako na onoj "mojoj prvoj " smokvici više nije bilo ničega. Kad sam spomenula napuštenoj, navodno su vlasnici u Americi. 
E da, upoznavši jednu ženicu iz Slovenije od nje sam saznala za "tri struje" na otoku. Pomislila sam na politiku ali ne, radilo se o domaćima na otoku, onima koji su odselili u Ameriku i onima koji su odselili u Australiju i kako je uvijek bilo teško iskordinirati bilo što za boljitak otoka. Od spomenute Slovenke doznala sam kako lani otok bio zatrpan smećem. Čak su i novine pisale o tome. No ona je dovela grupu Slovenaca u hotel koji su zajedno sa otočanima a vjerojatno službom za odvoz globalnog smeća sve doveli u red. Na proljeće su opet došli i sadili cvijeće a sada od početka listopada Slovenci opet nastupaju u čišćenju otoka zajedno sa roniocima kako bi se i podmorje očistilo od smeća. E tu nije kraj, tu je jedan divan početak suradnje sa Slovencima, običnim ljudima, ne državnicima. Zašto su oni počeli dolaziti a neki i ostali za stalno i još štošta , čitat ćete u nastavku......  sanna
  Image result for čišćenje otoka Krapnja


27.8.19

Kako se zaštititi od udara groma

Image result for udar groma

Zaštitne mjere
Kada se osoba nalazi izvan prostora koji imaju tehnički dobro izvedenu gromobransku instalaciju, teško je preporučiti i propisati pouzdane mjere zaštite od udara groma. Općenita je preporuka, zauzeti bilo kakav zaklon, a za ovu aktivnost ostaje između 5 i 10 minuta nakon što se prvi put čuje slaba grmljavina.
Najbolji zaklon u takvoj situaciji predstavljaju automobil, željeznički vagon ili napuštena kuća. U mnogo slučajeva nemamo mogućnost potražiti sigurnost u zatvorenom prostoru. Tada se preporučuje pojedincu da “smanji” svoju visinu, tj. da čučne i skupi se, kako ne bi postao mjesto udara groma.
Također je dobro pronaći zaklon u nekom jarku. Odlazak pod stablo je diskutabilan, posebno pod ono koje je osamljeno.
Posredno čovjek može stradati od groma ako se nalazi u blizini objekata koji imaju loše izvedenu ili uopće nemaju gromobransku instalaciju.
Ako se nalazi unutar objekta koji uopće nema gromobransku instalaciju trebao bi stati u sredinu prostorije, podalje od zidova.
nadalje:
Korisno je pravilo 30+30: kada vidite munju i možete nabrojiti do 30 sekundi dok čujete grom, morate potražiti sklonište. Najmanje 30 minuta od posljednje viđene munje i groma ne smijemo izlaziti iz skloništa,
Mobitele ili radio uređaje ne koristiti nego ih dobro spakiraj u ruksak te ih tako zaštititi od oštećenja,
Mokra užeta mogu voditi munju,
Nemojte stajati u velikoj skupini nego se raspršite kako bi u slučaju udara munje, ista zahvatila manje osoba,
Munja može biti i 15 km ispred oluje, ide horizontalno te može udariti iz vedrog neba,
Na kraju oluje munje su jednako opasne kao na početku,
Udalji se od stijena, grebena i vrhova,
Šator nije zaštita; ako si u njemu ostani dalje od metalnih šipki šatora i mokre odjeće ako je moguće, gumeni đonovi i gumena odijela nisu zaštita od groma,
U šumi potraži zaklon kraj manjih stabala i grmlja,
Na otvorenom prostoru biraj najniža mjesta, škrape, i doline ako nemaju vode,
Ako si ipak na otvorenom, čučni i pogni se naprijed stavljajući ruke oko koljena; ako je moguće stavi ispod osjetiš li  pucketanje i podizanje kose (kosa se nakostriješi) ili vidiš plavu areuolu oko objekata, radi se o električnoj aktivnosti oko tebe i moraš to područje napustiti što je prije moguće; ako ne možeš, čučni na stopala i spusti glavu i rukama ne dodiruj zemlju, stavi ispod  sebe izolacijski materijal kao što je uže, jakna i sl; nemoj ležati ispruženo na zemlji
 Klekni na koljena ili sjedni na prekrižene noge jer je čučanje iscrpljujuće i može se izdržati svega nekoliko minuta. Osnovna je logika ovog položaja smanjiti tjelesnu visinu i što manjom površinom tijela dodirivati tlo. Rukama pokrij uši kako bi spriječio ozljede bubnjića.

V A Ž N O 
Pružanje prve pomoći
1. Odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć.
2. Žrtvi udara groma može se odmah pristupitii dodirnuti je bez opasnosti.
3. Spasilac mora procijeniti, vodedi računa o osobnoj sigurnosti, je li moguće žrtvu premjestiti na sigurnije mjesto.
4. S prvom pomoći započeti ukoliko je unesrećenik bez svijesti, ima isprekidano disanje ili uopće ne diše, nema opipljivog pulsa odnosno ima raširene zjenice. Unesrećenika položiti na leđa i odmah započeti sa masažom srca. Pri tom osloboditi sve dišne puteve. S obje ruke (jednom na drugoj) 10 puta pritiskati prsa u razmaku od 1 sekunde toliko snažno da mu se prsni koš spusti do 5 cm. Ukoliko unesrećenik nije počeo disati ponoviti postupak ili početi s oživljavanjem usta na usta. To se mora tako dugo ponavljati dok ne dođe pomoć ili liječnik koji će ustanoviti smrt. Kad ima više žrtava, prednost u zbrinjavanju imaju uvijek oni koje treba oživljavati.
5. Onesviještenu žrtvu postaviti u bočni položaj.
6. Zbrinuti ostale ozljede (prijelome, rane i opekline).
7. Svaku žrtvu udara groma treba prevesti u bolnicu uz stalan nadzor životnih funkcija.

Evo nekoliko primjera iz svijeta i zemlje

Na letu Croatia Airlinesa iz Frankfurta za Dubrovnik sinoć oko 21 sat grom je udario u avion Airbus, .(2018.)
Smrtnost od udara groma iznosi 10 do 30 posto, a 50 do 70 posto preživjelih ima značajne poremećaje, najčešće živčanog sustava..
SILOVITI UDAR GROMA PROBIO BETONSKU DEKU I IZBIO PROZORE NA KUĆI Dijete je spavalo u sobi, a majka je na dvorištu doživjela šok
Večina prenesna sa linka: https://www.dnevno.hr/zdravlje/evo-kako-cete-se-zastititi-od-udara-groma-te-sto-treba-ciniti-ako-se-nadete-na-otvorenom-1355638/
Dok sam se vračala sa ljetovanja kroz Hrvatsku Liku bile su silne padaline sa grmljavinama koje su me potaknule da malo više pročitam o toj temu koju sam rado podijeli sa vama u ovom naslovu. Vjerujem da će nam svima biti od koristi, životne.  sanna


10.8.19

Odmor-kamen-oslikavanje






Pozdrav, dragi čitatelji.
Ljeto je u punom jeku, more, sunce, plaža... Nedavno smo se vratili saodmora Odmorali smo se nekoliko tjedana na Krimu. I... Nećete vjerovati... Počeo sam slikati na kamenu s akrilnim bojama. Ako ste zainteresirani, ostanite sa mnom, ja ću reći i pokazati na fotografiji što mi se dogodilo. Dakle, imao sam novi hobi. Svakog sam dana hodao uz plažu i skupljao lijepe šljunak. Vidio sam u svakom kamenu bobicu, krišku lubenice, kruška, ... . Ali budući da živimo u stanu, a ne u mojoj kući, nemam kamenje. A u stanu sam samo trebao kamenje. ))) Ali na moru ovo dovoljno dobro. Kamenje leži na plaži, uzmi onoliko koliko vam se sviđa.
Svi znamo da kamenje nosi posebnu energiju. I kamenje grijano suncem, oprano morskom vodom, osušeno vjetrom -  )))
Za slikanje kamena trebat ćemo akrilne boje i četke. Istina, imao sam jedan tanki kist. Kupio sam boje u Krim. Vrlo jeftine, ali visoko kvalitetne akrilne boje, kako bi se pokušalo u praksi.
Paleta je dovoljno bogata, 12 boja. Uzimajući u obzir činjenicu da se boja može miješati između sebe i postići željenu boju za sliku. Boje u staklenkama svaka s poklopcem koji je čvrst, i koji je vrlo prikladan. Neću vam pokazati kist, jer je vrlo jeftin, obični tanki kist.
Ako je slikanje na kamenu profesionalno obavljeno, morate kupiti četke u različitim veličinama da bi vam bilo udobno nacrtati.
Ove akrilne boje su vrlo prikladne za crtanje. No, njihov veliki plus je da se brzo suše i ne ispiru  se sa običnom vodom. 
Proces slikanja kamenja je vrlo specifičan. Kao što kažu profesionalci, trebate pregaču ili posebnu odjeću.
Prije nego što se bojite na kamenu, trebate ih prati i osušiti. Nisam to učinio, na plaži je svaki kamen čisti, glatko i prekrasno.
.
Ono što trebamo za početak  su:
§  Akrilne boje
§  Četka
§  Kamenje različitih veličina
§  Voda
Možda ovaj popis treba nadopuniti nadahnjujućem raspoloženjem Imam inspiraciju u tom procesu. 
Kad sam dobio crteže... Onda sam bio inspiriran, a nisam mogao prestati... 
Naravno, privukao sam slobodno vrijeme. I ima puno vremena za taj proces stvaranja slike.
Ja uopće nisam umjetnik, a ni profesionalac u crtanju na kamenju. Umjetnici će napraviti remek-djela. I ja sam poput početnika umjetnika))) Ovdje ću ivući ovu ljepotu))) 
Ovo je marelica.
Uostalom, sve se treba približiti profesionalno, potrebne su različite četke, budući da postoji mnogo različitih malih poteza i udaraca. Čak sam pogledo kamenje i pitao se kako sam sve uspjelo slojiti jednim četkom.
Nemojte suditi strogo, prvi put kad se bojim na kamenu, negdje je nešto krivo, negdje ne sasvim uredno. Ali taj je proces fascinantan, ne možete zamisliti.
Mislim da svatko može pokušati slikati na kamenu, glavna je želja.
Možda će vam trebati, kao i za početnike,  crteži. 
 Kiwi je nacrtan noću. Mali je moj noćni posao.
Razumijete, za crtanje, još uvijek trebate posebnu rasvjetu, jer je rad prilično tanak. Kamenje je malo.
Zatim, na plaži, našao sam duguljasto kamenje i imao sam ideju da obojam pola kruške. No, kruške su pokazale da su vrlo neuspješne. Ali ovo je samo iskustvo i praksa. Pokazat ću vam kruške.
Da biste stvorili sliku, tekstura i oblik kamenja su važni. Uzimam kamen u ruku i vidim da ću ovo napraviti krušku, i od toga krišku lubenice.
Ponavljam da profesionalci ispred slike preporučujem nanosenje pute na kamen. Ali nekoliko puta sam nacrtao pozadinu bojom. Svaki sloj treba dobro sušiti.
Ako pogriješite, morate je odmah ukloniti. Obrišite pamučnom krpom, voskom, čačkalicom, uklonite suhom četkom ili razrjeđivačem. Sve ovisi o vrsti pogreške i veličini.
Evo kriške lubenice. Također sam htio izvući limun, ali djeca su rekla da je to dinja.
Kako bi crtež ostali duže vrijeme, crtež na kamenu s akrilnim bojama mora se obojitii lakom.
A ako zalijepite unutrašnjost magnetom to je također lijep ukras na hladnjaku. Djeca vole igrati s tim kamenjem. Djeca vole pogledati i zadržati ih u svojim rukama. I s njima organiziraju cijele predstave, svaki kamen ima svoju ulogu... Ovdje je kazalište kamenja)))
Ali pokušao sam nacrtati šljivu, ali šljiva, po mom mišljenju, nije dobra.
Pa, konačno, prije odlaska, nacrtao sam kukuruz i grašak na kamenu. To je ono što imam.
Dječje crteže na kamenje jako puno i jako se svidjelo. Istina je da se nisu usudili nacrtati ništa. Sin je rekao da je jako sretan što imam prekrasne crteže, kao i za početnike. )))
Proces slikanja na kamenu dugo je slikanje jednog kamena, to mi je trebalo dugo vremena. Budući da svaki sloj boje mora sušiti.
Nisam razrijedio boje s vodom, već sam samo isprala četku u čaši vode, ako bih trebala drugačija boja.
I kako bi bili sigurni da su to zapravo crteži na kamenu s akrilnim bojama, okrenuo sam kamenje. Obratna strana nisam prekrila bojom.
Dakle, neočekivano za mene, imam tako divne crteže na kamenu. Pokušao sam napraviti mnogo fotografija kako biste mogli vidjeti moj posao. Drago mi je podijeliti s vama svoj ljetni hobi. Dakle, ne samo se odmaram, nego se odmaram s dobrim hobijem.
Tijekom svog odmora, također sam naučio kako napraviti orhideje iz fameirana, a također i engleski s učiteljem. Tako se odmaram. Ne mogu se samo opustiti))) Moram nešto poduzeti, i nađemo si zanimljive lekcije.
I što radite u svoje slobodno vrijeme ljeti?



31.7.19

LOŠINJ, Mali, Veliki i Apoxiomen










Dugo sam razmišljala o odlasku na Lošinj. Otok bezbroj mogućnosti i sadržaja. I konačno u predsezoni ljeta 2019 odlučili smo krenuti na Krk, Cres i  do Lošinja. Kroz ova dva otoka smo samo prošli sa kraćim zaustavljanjem al na Lošinju smo detaljno obišli vale i brda od početka do kraja. Sa Cresa na Lošinj vodi pokretni most u gradiću Osor kojeg su još prvi puta izgradili Rimljani jer je bio važno središte za trgovačke brodove sa istoka do Rima. Pokretni most podiže se svaki dan u 9 sati i u 17,00 kako bi brodice mogle proći. Osor smo ostavili za neki drugi put jer nam je cilj bio Lošinj. Ipak smo stali u prvom mjestu Nerezine i prošetali a potom popili kavu i sladoled. Imaju siranu koza al je baš bilo vrijeme pauze. Došavši u Mali Lošinj uočila sam vinariju a ko ljubitelj domaćih vina to mi je bila velika radost. Šetala sam po ulicama grada, po rivi, pa i groblju, a naravno uvijek obiđem i koju Crkvu tamo. Kupala se na nekoliko plaža ali ne bih sve obišla da sam cijeli mjesec tamo. Jedna dan smo prošli sa autom put do samog  juga otoka preko brdašca sa kojih se pruža divan pogled na sve otoke koji ga okružuju. Cesta je izvrsna i tamo je kraj puta za aute jer se dalje ide brodicom na otok Ilovik.
Brala sam cvijeće bez brige jer tamo nema zmija zahvaljujući jednom svecu čudnog imena koji je zarobljen u špilji od strane  oholih plemića davnih stoljeća izmolio od Boga da ga ne ugrize zmija.
Postoji i jedna tužna ljubavna priča o poznaniku moga muža, mladiću koji je napustio svu tu prirodnu  ljepotu zbog djevojke iz Zagreba i preselio  u metropolu. Bio je ribar, al zaposlio se u metalskoj industriji i putovao svaki dan na posao s posla k njoj da bi ubrzo završilo sa raspadom njihove veze i on se vratio nazad. Željela sam ga osobno upoznati jer mi je to zvučalo kao bajka dok mi je muž pričao mjesecima o njima. I našli smo se svi u ribarskoj luci, jednoj vali gdje sam mu osobno rekla kako mu se divim tako mladim a napustio je ovu divotu zbog neuzvraćene ljubavi. To razumiju sam romantične duše. S obzirom da više  nema ribe, počeo se je baviti montiranjem klima uređaja jer kuće se stalno grade.
Posjetili smo i  Veliki Lošinj koji je prilično manji pa me i zbunjivao naziv no tamo me  posebno privukao Institut za dupine i podmorje i više nisam o razmišljala o prethodnom. Ah ta divna stvorenja iako ih ribari ne vole jer im trgaju mreže u potrazi za ribama. Danima prije puta  sam pratila stranice https://www.plavi-svijet.org/o-nama/ dok konačno nisam uplovila u njihove vode i nije mi žao. Na licu mjesta možete puno vidjeti i naučiti.
Privukao me još i kip tzv. Apoxiomen (hrvač) i želja da ga vidim u muzeju jer sam samo imala inofrmaciju da je davnih godina izvučen iz podmorja a onda sam izgubila trag o njemu. No pročitavši sada na Wikipediji, shvatila sam da je bio izložen u Zagrebu, no ovako mi je bilo pustolovnije u potragu za kipom. Obilazak kroz muzej trajao  je skoro 50 minuta. Prvo sam pomislila da će to trajati kratko, no sa stručnim vodičem prošli smo nekoliko soba. Prva je bila tamna sa slikama iz podmorja i mjesta gdje ga je pronašao belgijski ronijoc i sasvim slučajno naslonivši se na njega shvatio da se pod pijeskom nešto skriva. Nisam znala da postoji više tzv Apoxiomena u svijetu. Silno me zainteresiralo sve to novo saznanje. U nastavku prenosim informacije sa Neta:
Drevni grčki kip lijevan u bronci u 2. ili 1. stoljeću prije Krista; otkriven je 1996. na dnu mora u blizini hrvatskog otočića Vele Orjule, jugoistočno od otoka Lošinja. Predstavlja sportaša - Apoxyomenos ("strugač") - u činu struganja znoja i prašine s njegova tijela malim zakrivljenim instrumentom zvanim strigil. Nakon što je hrvatski Apoksiomen iz 1999. godine podignut iz mora, opsežno je obnovljen. Objavljen je javno do 2006. godine. Najpotpuniji je i najbolje sačuvan među osam poznatih statua Apoksiomena.
Apoksiomenos je 1996. godine pronašao belgijski turist René Wouters u moru u blizini otočića Vele Orjule, na pješčanom dnu između dvije stijene na dubini od oko 45 metara. Wouters, entuzijastični sportski ronilac i amaterski fotograf koji je duži niz godina posjećivao Hrvatsku i otok Lošinj, slučajno je otkrio kip prilikom jednog od njegovih ronjenja.  Wouters je to izvješće prijavio hrvatskom Ministarstvu kulture 1998. Bio je prisutan kada su tim ronioca Ministarstva kulture i Arheološkog muzeja u Zadru, Specijalne policije i tvrtke Submar doo podigli statuu s mora 27. travnja 1999. godine. Kad je doveden iz mora, Apoksiomenos je bio prekriven morskim organizmima koji su ga se pridržavali. Znanstvenici nisu koristili kemijska sredstva da ih uklone: umjesto toga, u procesu konzerviranja korišten je samo mehanički precizni ručni alat (i povremeni stroj), koji je bio prvi takve vrste u Hrvatskoj. Popravljene su pukotine i pukotine, a izrađena je posebno dizajnirana konstrukcija koja je iznutra podupirala čitav lik. Hrvatski Apoksiomenos visok je 1,2 metra, visok 3,5 metra, a stoji na originalnoj brončanoj podlozi od 10 centimetara (3,9 inča) koja je ukrašena kvadratnim i svastičkim ornamentima. Povjesničari umjetnosti Nenad Cambi iz Splita i profesor Vincenzo Saladino sa Sveučilišta u Firenci vjeruju da ovaj brončani kip datira iz 2. ili 1. stoljeća prije Krista. [4] Autor je nepoznat, ali ljepota kipa, kao i kvaliteta njegovog lijevanja, ukazuju na vrlo vještog majstora.
Torzo - Sličan kip pronađen je 1896. godine u Efezu, u današnjoj Turskoj, a sada ga čuva Muzej Kunsthistorisches u Beču. Hrvatski Apoksiomenos razlikuje se od vatikanskog Apoksiomena kojeg je izradio Lysippos, prvenstveno po tome što Hrvat drži ruke na razini kuka, a ne podlaktice. Veći broj fragmentarnih nalaza ove vrste sugerira popularnost lika u antici. Vatikanski Apoksiononi možda su nastali kao varijacija stila teme Lysippos. Od osam poznatih kipova Apoksiomena, hrvatski je najcjelovitiji i najbolje sačuvan. Povjesničar umjetnosti i profesor Antun Karaman opisao je Apoksiomenos:
Apoksiomenov brončani sjaj bljesne baš kao i posljednji bljeskovi grčkog klasičnog razdoblja kada čovjek, uz pomoć filozofije, počinje utočište tražiti u nevidljivom (Platon zagovara bijeg do nabora više svijesti), ali i na sigurno i čvrsto utočište znanja (Aristotelova gnoseološka teza). Stoga je Apoksiomen dostojanstven i miran. Gledajući njegovu savršenu formu, gotovo se može dotaknuti onoga što bi u protivnom ostalo skriveno od pogleda, a to bi bilo ograničeno na promatranje vanjskih oblika. Apoksiomen i njegov kipar stoički prihvaćaju relativnost temelja postojanja, jer on živi usred stalnih promjena. Prihvaćajući nepromjenljivost kao djelotvornu vrijednost i činjenicu, on otkriva zakopane emocije koje će sutra doći do točke ključanja u helenizmu.
Unutra su u Apoksiomenosu pronađene komadiće drva, grančice, nekoliko sjemenki ploda, koštice maslina i trešanja i gnijezdo malog glodavaca. Radiokarbonsko datiranje organskog materijala pronađenog u kipu ukazivalo je da Apoksiomen nije pao u more odmah nakon što je napravljen, već je, prema rOpsežna podvodna pretraga na površini od 50 000 četvornih metara (540 000 kvadratnih metara) oko nalaza pomoću robotskih sondi i detektora metala otkrila je fragmente brončane baze kipa, olovnog sidra i neke ostatke amfora. Budući da nalazi ne ukazuju na olupinu broda, istraživači smatraju da je Apoksiomen bačen u more s rimskog trgovačkog broda tijekom oluje, ali razlog ostaje misterija.
Početkom 2. stoljeća nove ere, ovaj Apoksiomen već se smatrao starinom. Možda je bio u procesu prevoza u jedan od većih gradova sjevernog Jadrana, poput Akvileje, Trsta, Ravene, Pule ili Parencija. Rano rimska vila s termama u zaljevu Verige na otoku Veli Brijun također je jedno od vjerojatnih odredišta. Rezultatima, negdje između 20. prije Krista i 110. godine.
Nakon godina desalinizacije i pažljive restauracije, Apoksiomenos je bio izložen u Arheološkom muzeju u Zagrebu od 18. svibnja do 17. rujna 2006. Od 1. listopada 2006. do 30. siječnja 2007., bio je izložen u talijanskom Palazzo Medici Riccardi u Firenci, gdje je vidjelo ga je oko 80.000 ljudi, "uvelike povećavajući broj posjeta Palači". [13] Sljedeće dvije godine Apoxyomenos je vraćen na izložbu u Arheološki muzej u Zagrebu.
Apoxyomenos je 2007. dobio nagradu Europa Nostra, Europsku uniju za kulturnu baštinu. U veljači 2007.,  tadašnji hrvatski premijer  zalagao se za premještanje Apoksiomena na otok Lošinj, na tom je arhipelagu, ali konačnu odluku prepustio je stručnjacima iz Vijeća za kulturnu baštinu.] U listopadu 2007. Vijeće je jednoglasno odlučilo da Apoxyomenos bude premješten u Muzej Apoksiomena, koji se gradi kao dodatak povijesnoj palači Kvarner u Malom Lošinju. Tu je odluku podržalo Ministarstvo kulture.Od 30. travnja 2016. Apoxyomenos se čuva u Muzeju Apoksiomena na Malom Lošinju. Trošak muzeja, koji se gradio od 2009. do 2016., prema planu arhitekata Saše Randića i Idisa Turata, kreće se oko 20 milijuna kuna (cca 2,6 milijuna eura). Nakon povratka u Zagreb 2007., Apoxyomenos je izložen u mnogim međunarodnim muzejima, uključujući Britanski muzej u Londonu i muzej J. Paul Getty u Los Angelesu
Mislim da bi bio dobar  igrani film o tome, sa možda nekim krimi sadržajem no zasad su samo u muzeju napravili mali animirani film uključivši miša koji se uselio u kip još u Grčkoj.
Sve je vrlo impozantno i vrijedi svakog novčića, a nije jeftin ulaz. I nakon što smo dobili sva saznanja o kipu konačno smo mogli ući u zaštićenu sobu u kojoj je smješten na stalnih mislim 23 stupnja pod zaštitom osobnog čuvara. Slikanje nije dozvoljeno, a naravno ni diranje. No mogućnost slikanja postoji kroz prozore, čak tri iz koji smo ga slikali. Na ulazu nalazi se umanjeni kip u bijeloj  boji namijenjen  slabo vidnim osobama što je naravno za svaku pohvalu.




Nanese li vas put na Lošinj, odvojite vrijeme i novac za ovog putnika kroz vrijeme, nećete požaliti.
I kad sam se vratila sa tog putovanja misleći kako je bilo posebno lijepo i zanimljivo, malo sam žalila da se nismo zadržali u Cresu, Martinšćici i drugim mjestima čula sam kako mnoge kolege na poslu imaju vikendice baš na tom otoku i hvale ga po mnogim ljepotama i  mogućnostima, tako da mislim da će to biti moj novi cilj. Na Cres :-)
sanna




9.7.19

Božji mir - a danas?

Božji mir 

Božji mir (latinski: pax Dei, od pax mir, Deus Bog), srednjovjekovni crkveni običaj ili odredba po kojoj se u određene blagdane zabranjivao svaki sukob i nošenje oružja pod prijetnjom dvostruke kazne. Ustanovljen na crkvenim sinodama 1037–41, Božji mir ušao je i u statute hrvatskih srednjovjekovnih gradova, s tim da su se u tu svrhu određivali uglavnom blagdani gradskih zaštitnika. U Zagrebu je odredba vrijedila na blagdane sv. Stjepana i sv. Margarete, u Splitu na sv. Dujma, u Dubrovniku na sv. Vlaha, u Senju na Jurjevo itd.


1.2.19

Ostaje vjera, ufanje i ljubav; najveća je ljubav.

ISUS.jpg

1Kor 12-31-13, 13

Ostaje vjera, ufanje i ljubav; najveća je ljubav.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, aljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat

Ljetovanje 2019 u Hrvatskoj, otok Krapanj

Otok Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m. Udaljen je od kop...