28.8.11

Jelica u stotom autobusu hodočasnika na festivalu mladih u Međugorju


"Draga djeco ! Danas vas pozivam na obraćenje.

Dječice, niste dovoljno sveti i ne zračite svetost drugima, zato molite, molite i radite na osobnom obraćenju kako biste bili znak Božje ljubavi drugima.

Ja sam s vama i vodim vas prema vječnosti za kojom treba žudjeti svako srce.

Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu"(poruka Kraljice Mira od 25.08.2009)


Riječi su to naše Majke Međugorske-Kraljice Mira. Ona nas vodi prema vječnosti za kojom žudimo. A tko nas vodi do nje? Molitva, molitva i Njezin poziv k Njoj. U tome nam pomaže i vjerna međugorska hodočasnica naša Jelica Bikfa. Koliko hodočasnika je odvela u Međugorje od 2002. godine, možda će jednog dana i sama izračunati. Koliko obraćenja i koliko svjedočanstva, to zna samo dragi Bog. Za sada znamo samo to da je u devet godina organizirala ni manje ni više nego sto autobusa.

To zaista nije malo, a niti je lako. Ako mi ne vjerujete, pokušajte sami. Ja sam s njom bila sedam puta, uvijek sam bila prezadovoljna i znam da je mnogo put ai njoj bilo teško, ali s puno vjere i ljubavi uspjela sve izvesti kako treba i mislim da bi većina njenih hodočasnika posvjedočila isto. A zadovoljiti nekoliko tisuća ljudi, to nije mala stvar.

Zato ti , Jelice, od svega srca hvala za sav tvoj trud koji su uložila da bi odvela hodočasnike u sto autobusa k Majci Božjoj Međugorskoj, i našoj Majci, koja uvijek ustrajano nastoji da nas vodi k svome Sinu Isusu Kristu. Hvala i dragom Bogu što nam je dao tebe, koji ti daje snagu i ustrajnost u tom poslanju. Molimo Ga da te blagoslovi, čuva i vodi, da još dugo radiš u Njegovu vinogradu, da uz Njegovu milost imaš snage i ne posustaneš još dugo, dugo. To ti želimo svi mi koji smo makar i jednom bili s tobom, da i dalje zračiš svojom ljubavi za Međugorje.

"Na to se putovanje odlučio, ne zato jer si ga sam izmislio, nego zato jer ti je Netko uputio poziv , a ti si taj poziv prihvatio. To ti objašnjava zašto si se odjednom odlučio poći na put". (Citat iz Mistika Davida Torkingtona)

To vrijedi za tebe, Jelice, kao i za sve nas - tvoje hodočasnike.

Štefica Lazar

16.8.11

Kristov čovjek


Kristov čovjek

Govorimo s mjesta na koje me dovela ljubav Krista Spasitelja, tražeći od mene da izađem iz svoje zemlje i s Njegovom milosti donesem plod drugamo, plod koji je pozvan da traje i ostaje.

Ove je riječ bl.Ivan Pavao II. izrekao nakon izbora za papu. One upućuju na čovjeka koji vjeruje, na papu koji nosi u sebi duboku spoznaju da treba donositi rod tamo kamo ga Božja providnost postavi. Njega je izvela iz daleke Poljske i odvela u Rim.

Pripadao je poljskom narodu, ali Kristovom ljubavlju koja je utjelovljenje Božjeg milosrđa, onda je pripadao svima.

Kako je bio u Gnieznom u Poljskoj, izrekao je snažne riječi koje upućuju na njegovo poslanje i brigu za svakog čovjeka i za sve narode. On je to pokazivao za svakog čovjeka i za sve narode. On je to pokazivao kamo god je išao. Svaki put je ljubio zemlju u koju je dolazio i time pokazivao koliko voli ljude koji žive u toj zemlji. U tom poljupcu zemlji, ljubio je njezine stanovnike.Tom zgodom u Gnieznom je rekao: Ovaj Papa,koji je svjedok Kristov i ljubi križ i uskrsnuće, danas dolazi na ovo mjesto da svjedočiza Krista koji živi u duši njegove zemlje, za Krista koji živi u duši naroda koji su ga već davno primili kao "Put, Istina i Život". Dolazi da bi govorio pred cijelom Crkvom, Europom i svijetom o narodima koji su često zaboravljeni.Dolazi da viče snažnim glasom. On dolazi zagrliti sve narode-sa svojim vlastitim narodom- da ih pritisne na srce Crkve u koju ima bezgranično povjerenje.

Čovjek cijeloga svijeta

Doista, bl. Ivan Pavao II pripadao je ne samo cijeloj Katoličkoj crkvi nego cijelome svijetu. Dani njegove smrti i ukopa to su jasno pokazali na veličanstveni i iznenađujući način. Zato je njegov najbliži suradnik, tada još kardinal J.Ratzinger rekao u svojoj propovijedi na sprovodnoj misi:"Kristova je ljubav bila središnja i glavna snaga našega dragoga Svetoga oca. Oni koji su ga vidjeli kako moli, oni koji su ga slušali kad propovijeda. to dobro znaju. Zahvaljujući njegovoj dubokoj ukorijenjenosti u Krista mogao je nositi teret koji je iznad posve ljudskih snaga: biti pastir Kristova stada, njegove opće Crkve."

Zašto je mogao biti takav? Zato št je bl. Ivan Pavao II bio potpuno Kristov. Zato što je prema Kristu , jedinome svojemu cilju, usmjerio cijeli svoj život i svoj duh. Zato što je Krist bio jedini objekt njegovih misi, njegove volje i njegova srca. U njemu je jedinom gledao Spasitelja, onoga pred kojim je nekoć Petar rekao : "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga"

I poput Petra i bl. Wojtyla je ostao uz Krista, tajnu svake ljubavi. Povjerio je svoj život toj ljubavi koja ga je izabrala i njoj se prepustio da ga vodi do kraja.

Blaženi Ivane Pavle II, hvala ti što si nam za života bio znak Božje ljubavi. Ti si volio svakog čovjeka i sve narode. Hvala ti za ljubav prema našem hrvatskom narodu kojega si posebno ljubio i nosio u srcu. Pomozi nam da Krist također bude glavni objekt naših misli, volje i naših srca.

p.Mirko Nikolić, DI

15.8.11

UZNESENJE B. D. MARIJE



UZNESENJEM B. D. MARIJE

POSVEĆUJE SE TIJELO


(Lk 1,39-56)

Interesantan je ovaj blagdan. Zašto se kaže da je Marija dušom i tijelom kod Boga u nebu? Nebo očito ovdje ne znači prostor u kojem bi se tijelo moglo smjestiti. Ipak je ova proslava vrlo važna i jako puno govori o kršćanskom vjerovanju i poštivanju cijelog čovjeka. Iako je blagdan marijanski ipak je u dubini blagdan našeg humaniteta, našega tijela. Danas mi slavimo da i Marija ima tijelo! Nekada se u kršćanstvu, dosta dugo, odnosilo prezirno prema tijelu. Istina, trebalo ga hraniti oblačiti, odmarati…, ali nije imalo duhovnog značenja.

Pa i danas se suprotstavlja tijelo i duhovnost. I u ovome naučavanju pozivalo se na sv. Pavla. Tijelo je puno opasnosti i zamki, ono nas usmjerava prema zlu. Tu su razne tjelesne sklonosti koje vode prema zlu: gurmanluk, lijenost, pijanstvo… I sve to izgleda nepobjedivo. Koliko li se pothvata činilo da se upitomi tijelo!? Eto tako se odnosilo prema tijelu u samom kršćanstvu. Ovako – kako sv. Pavao – razmišlja dosta kršćana, a i drugih religija. Ipak, u konačnici ne može se reći da je ovo kršćanski stav. A ne odgovara ni samoj stvarnosti, ako se gleda normalnog čovjeka. Moglo bi se reći da smo mi naše tijelo.

Ako bolujemo od neke bolesti, ako doživljavamo izvjesne patnje, to smo mi ti koji patimo, ne samo naše tijelo. Zato ako se borimo protiv svojeg tijela borimo se protiv samoga sebe. Kršćanstvo nas vjerom u uskrsnuće i vjerom u Marijino uznesenje oslobađa od prezirnog stava prema tijelu. Kada bi tijelo istinski smetalo našoj duhovnosti, bilo bi čudno zašto nam ga je Bog dao. Bog je stvorio čovjeka od tijela i duše. Bog nas kroz Isusa Krista oslobađa grijeha a ne tijela. On sam je uzeo tijelo postajući čovjek, on je uzeo tijelo od Marije. I to nije bilo provizorno. On se nije odrekao svojeg tijela ni u času smrti na križu.

Njegovo uskrsnuće bilo je uskrsnuće u živom tijelu i njegovo uzašašće u nebo bilo je uzašašće u živom tijelu. Bog ljubi naše tijelo. Tijelo nije protiv duhovnosti, u tijelu mi živimo svoju duhovnost. Svi su nam sakramenti ponuđeni na osjetljiv i tjelesan način. Ponuđeni su našem tijelu. Mi se približavamo Bogu ljubeći jedni druge, što uključuje i našu tjelesnost. Treba gladnome dati hranu. Ako nekad imamo utisak da nas naše tijelo udaljuje od Boga, ali po tijelu mi smo blizu Bogu. Bog koji je naš prijatelj, prijatelj je nas u tijelu i duši. I radi ovoga on je uzeo Marijino tijelo. To je ono što ispovijedamo kad kažemo da je Marija uznesena u tijelu i duši u nebo.

Dok svi drugi sveci i prijatelji Božji čekaju uskrsnuće tijela da budu potpuno s Bogom. A Marija je već sada potpuno s Bogom i Isusom Kristom. Duh daje ljepotu tijelu, daje mu život koji je veći od dimenzije tijela. Tako snaga duha uzdiže smrtno tijelo koje u sebi nosi dušu, božansku baklju, božansku iskru. Ljubav Božja rekreira svemir i sva stvorenja dajući im božansku vrijednost i ljepotu. Zato Marijino uznesenje ima i kozmičko značenje. Svemir je također svet jer u njemu je čovjek, slika Božja. Tako nebo i zemlja nisu odijeljeni niti suprotni iako su različiti. Duh Božji je lebdio nad vodama od samoga početka.

Naviještajući Marijino uznesenje povezujemo ga s vjerom u Božju svemogućnost koji ljudski život ovjekovječuje i trajno ga veže uz sebe. Po biblijskom shvaćanju ljudsko je tijelo hram Božji, a onaj u kome živi ljubav taj se preporađa i ovjekovječuje. Vrlo često ljudi zaborave svoju dubinsku vrijednost, a osobito se zaboravi vrijednost drugih ljudi, posebno i onih s kojima se mi ne slažemo. Pavao tako naglašava snagu ljubavi (1Kor 15,54-57), ona smrt pobjeđuje, zavađenosti pomiruje, suprotnosti približava, različite uvažava… . Ljubav uznosi u Nebo.

Zato je vjera uvijek 'pobjeda' koja preobražava ovaj svijet (1Iv 5,4). Što je najočitije kod Marije. Zato je proslava Marijina uznesenja proslava svih nas, cijelog ljudskog roda. Kroz nju se govori da budemo religiozni 'konkretno' poštujući drugoga i samoga sebe u tijelu i duši.

Svi oni koji služe zdravlju ljudskoga tijela služe 'vječnosti'. Zato su medicinska i bolničarska, pa i uslužna zvanja posebno posvećena. Ti služe cijelom čovjeku. Ne može se biti za nečiju duša a ne biti za njegovo tijelo. Isto tako je nemoguće biti za nečije tijelo a ne biti za dušu. Čovjek je jedno: duša i tijelo tvore čovjeka.

Produhovimo se, da bismo i mi bili 'uzneseni na Nebo'.

http://www.dominikanci.hr/uznesenje-b.-d.-marije.html

4.8.11

Crkva Svete Marije Snježne u Belecu-Hrvatskom Zagorju



Župna crkva svete Marije Snježne u Belcu biser je baroknoga stvaralaštva sjeverne Hrvatske. Spominje se još kao zavjetna kapelica 1676. godine, a današnji izgled dobila je 1739. Osobito je krasna unutrašnjost u kojoj arhitekturu oplemenjuju raskošne freske poznatoga pavlinskoga slikara Ivana Rangera, koji je svojim kistom prekrio sve raspoložive površine crkve i sakristije.


Barokni oltari na kojima sjaji pozlata, mnogobrojne figure anđela i freske kojima se prostor proširuje. Nema slobodne zidne površine. Kontrastna šarena unutrašnjost prema jednostavnoj vanjštini crkve, okružene visokim ogradnim zidom s kapelicama i ulazima. To je crkva Sv. Marije Snježne u Belecu i svatko ko se jednom zatekne tamo neka je obavezno razgleda.
pogledajte više klikom na link

1.8.11

Međunarodni festival mladih Međugorje



Međugorje
Međunarodni festival mladih



Međunarodni festival mladih "Mladifest"
svake godine od 1. 8. do 6. 8.

Međunarodni susret mladih u Međugorju je svake godine od 31.7. do 6.8. Više od 50.000 mladih i 400 svečenika s cijelog svijeta. Molitva, svjedočanstva, procesija, pjesme, klanjanje, krunica, sv.misa, koncert, ples... Duhovni odmor za mlade.


http://www.mladifest.com/medjugorje/

More i ja - holiday

I gledam more gdje se k meni penje … Josip Pupačića I gledam more gdje se k meni penje i slušam more dobrojutro veli i ono sluša me...