31.3.18

10 savjeta pape Franje za sretan život!

Image result for papa franjo
                              
1. ŽIVI I PUSTI DRUGE NEKA ŽIVE   „Sve nas treba voditi ovo načelo“, kaže Papa.
2. DARUJ SE DRUGIMA „Ako se povučemo u sebe postajemo egocentrični“, naglašava Papa, a „ustajala voda brzo se usmrdi.“
3. IDI SMIRENO KROZ ŽIVOT  Za ovo načelo Papu je nadahnuo Don Segundo Sombra (lik iz romana argentinskog pisca Ricarda Guiraldesa) koji je u mladosti živio brzo poput rijeke, a u starosti je postao poput jezera koje se kreće mirno i ponizno.
4. IMAJ ZDRAV OSJEĆAJ ZA SLOBODNO VRIJEME
„Književnost, umjetnost i igra s djecom nestaju“, istaknuo je Papa. „Konzumerizam nam je donio nemir i stres, a ljudi su izgubili zdrav osjećaj za dokolicu.“ Vrijeme koje obitelj provodi zajedno uglavnom podrazumijeva gledanje televizije, čak i tijekom zajedničkog blagovanja, što „ne dopušta komunikaciju“. Iako je teško pronaći vrijeme za igru, jer roditelji često s posla dolaze kasno, “ona je nužna”.
5. ČUVAJ NEDJELJU ZA OBITELJ
Nedjelja je blagdan i radnici tada trebaju imati slobodan dan, jer „nedjelja je za obitelj“, kaže papa Franjo.
6. MLADI MORAJU IMATI DOSTOJANSTVEN POSAO
„Moramo biti kreativni prema mladim ljudima. Ako im se uskrate mogućnosti, upast će u ovisnosti“ upozorio je Papa. „Nije dovoljno nahraniti ih! Dostojanstvo je ostvareno tek kada hranu sam možeš donijeti u svoj dom.“
7. ČUVAJ I BRINI SE ZA PRIRODU   U sustavnom uništavanju okoliša Papa vidi „najveći izazov“ čovječanstva. „Postavlja se pitanje“, kaže papa Franjo, „ne izvršava li čovječanstvo samoubojstvo neodgovornim i tiranskim odnosom prema prirodi?“
8. NE BUDI NEGATIVAN  U negativnom govoru o drugima papa Franjo prepoznaje manjak samopoštovanja. „Osjećam se poniženim, ali ću umjesto da sebe pridignem radije drugoga poniziti. Od negativnosti se treba što prije udaljiti“, savjetuje Papa.
9. POŠTUJ PRIPADNIKE SVIH RELIGIJA
„Jedni drugima možemo biti nadahnuće kako bi svi zajedno rasli u zajedništvu. Najgori je vjerski prozelitizam koji paralizira: ‘Razgovaram s tobom kako bih te pridobio’. Ne! Svaka osoba ulazi u razgovor sa svojim identitetom. Crkva raste privlačnošću, a ne prozelitizmom“, objasnio je papa Franjo

10. BUDI MIROTVORAC„Poziv na mir mora biti glasan… jer živimo u vrijeme brojnih ratova“, naglasio je Papa te dodao kako se „ponekad čini da mir označava znači ‘biti tih, smiren’, ali to nije tako. Mir uvijek uključuje aktivno djelovanje.“Savjeti pape Franje  dio su posljednjeg papinog intervjua objavljenog u nedjeljnom broju najprodavanijeg argentinskog magazina “Viva”
sa neta

sretan Uskrs

Image result for uskrs 2017

30.3.18

POSLJEDNJA VREMENA VIZIJA SVETE HILDEGARD

Image result for ISUS I SOTONA
 Kad svijet posrne, silazi pakao a onda dolazi SIN ČOVJEČJI
Njemačka proročica, mističarka i naučiteljica Katoličke crkve imala je viziju o posljednjim vremenima.
Nalazimo se u dobu velikih ratova, velike gladi, velike izopačenosti prema čovjeku. U dobu podjela, i dobu koje se na mnogo načina može pripisati najavljenim posljednjim vremenima za čovječanstvo. Vremenima koje će posjetiti Antikrist, posljednje iskušenje za čovjeka, nakon kojeg dolazi Krist, Sin Čovječji. Mnogi se pitaju kako će to izgledati s obzirom da svi osjećaju nešto, a ipak kako je i pisano, nitko ne zna datuma i vremena kada će se to dogoditi. Ipak, Bog se od početka svijeta služio prorocima i misticima kako bi nas približio duhovnoj bitci tih vremena, kako bi nas probudio i utješio, jer ipak posljednja vremena znak su prestanka patnje i najava tisućegodišnjeg kraljevstva Božjeg. Među tim prorocima našla se i sveta Hildegard iz Bingena. Njemačka časna sestra, mističarka, autorica i kompozitorica sveta Hildegarda, rođena je u plemićkoj obitelji koja je služila grofovima von Spanheim, bliskim rođacima vladarske obitelji von Hohenstauffen. Kako je bila deseto dijete, boležljiva od rođenja, kada je napunila osam godina roditelji su je poslali crkvi kao “desetinu” (porez), kako je bilo uobičajeno u srednjovjekovno doba. Dodijeljena je na staranje sestri Juti, blizu Dizibodensberg samostana u Njemačkoj. Juta je bila izuzetno popularna i sakupila je mnogo sestra tako da se samostanski krug oko nje proširio. Nakon Jutine smrti 1136. Hildegarda ju je naslijedila kao glavarica samostana i preselila sestre u novi samostan Rupertsberg, u Bingenu na Rajni. Od svoje rane mladosti, Hildegarda je tvrdila da ima viđenja. Godine 1141. Hidegarda je doživjela viđenje koje sama opisuje:
„Gledala sam prema Istoku i tamo vidjela okruglo kraljevsko prijestolje. Na njemu sjedi Živi, blistav u čudesnoj krasoti. Radi njegove čudesne jasnoće nisam mogla u njega gledati. I čula sam onoga, koji sjedi na prijestolju, kako mi govori: Zapiši, što vidiš i čuješ.“ I dalje: „Govori kako si poučena“. Nakon što se papa posavjetovao s komisijom, odobrio je i blagoslovio djelo koje sam Bog izvodi preko te žene. Nakon papina odobrenja sveta Hildegarda započinje svoje javno djelovanje gdje su se s njom dopisivali ljudi iz svih dijelova Europe, kako pape i kraljevi, tako i obićni ljudi. Diljem Njemačke sveta Hildegard bila je poznata i kao ‘njemačka proročica’ zbog nebrojeno mnogo proroštava koja su se ostvarila. Iz brojnih pisama koje je slala kako papama i kraljevima, tako i običnim ljudima jako se dao isčitati taj njezin dar proroštva kojeg je opisivala ovako: „Ja, međutim, ne gledam te stvari izvanjskim očima i ne čujem ih izvanjskim ušima, niti ih spoznajem mislima svoga srca niti posredovanjem bilo kojega od mojih pet osjetila. Dapače, gledam ih jedino u svojoj duši, s otvorenim tjelesnim očima, tako da nikada ne podliježem nesvjestici ekstaze, već budna gledam u to, bilo danju bilo noću. Svjetlo koje promatram nema ništa zajedničko s prostorom. To svjetlo mnogo je svjetlije od oblaka koji nosi u sebi sunce…“
U viziji o posljednjim vremeni Hildegard upozorava da iako je sotona pobjeđen, izbavljenje čovječanstva i dalje je ugroženo njegovom agresijom. Na tržištu života on nudi svoje poroke, baš kao što trgovac nudi svoju robu. Ako svijet posrne u svom uspravnom hodu, pakao će se ponovno razgranati: u Antikristu. I tada će se pojaviti Sin Čovječji, s istim licem kakvo je imao na zemlji, s otvorenim ranama, prijestolje će mu biti plamen koji obasjava sve oko sebe svjetlucavim sjajem, a da ne gori, praćen s anđeoskim korovima. Sud će se izvršiti munjevitom brzinom, dobra i loša djela svakog pojedinog čovjeka bit će mu kao na dlanu. Božji prijatelji pohrlit će u nebesku radost, a svi odbačeni osuđeni su na vječnu kaznu.’
Prema Hildegardinu učenju izbavljenje čovjek može postići samo unutar Crkve s kojom je Krist na križu slavio vjenčanje, Crkve koja svoju djecu hrani tijelom i krvlju Gospodina te im sveudilj poklanja snagu Duha, uči nas svetica.

24.3.18

Cvjetnica 2018... HOSANA


Image result for cvjetnica 2018







Cvjetnica ili Nedjelja Muke zadnja je korizmena nedjelja. Na misama diljem Hrvatske čitaju se i pjevaju odlomci iz Evanđelja koji govore o Isusovoj muci i smrti, a vjernici na blagoslov nose maslinove i palmine grančice. S današnjom Cvjetnicom počinju dani intenzivne priprave za Uskrs, najveći kršćanski blagdan.
Cvjetnicom počinje Veliki tjedan. On je spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdjenje.
sanna

22.3.18

Papa Franjo o sotoni

Image result for papa franjo zanimljivosti

Počevši svojom prvom propovijedi kao biskup Rima, papa Franjo redovito podsjeća vjernike da je Sotona stvaran, da moramo biti na oprezu, a da nam je jedina nada u borbi protiv njega u Isusu Kristu. Prenosimo 13 najizravnijih citata pape Franje o tom pitanju.
1. “Kada netko ne ispovijeda Isusa Krista, on ispovijeda svjetovnost đavla.”Prva homilija, 14. 3.2013.
2. “Svi smo napastovani, jer zakon duhovnoga života, našega kršćanskoga života, jest prava i trajna borba. Knez ovoga svijeta – Đavao – ne želi našu svetost, ne želi da slijedimo Krista. Možda bi netko mogao reći: Ma, oče, staromodni ste: u dvadeset i prvom stoljeću govoriti o Đavlu…?! – Ali, pazite, Đavao postoji. I u dvadeset prvom stoljeću Đavao postoji! Ne budimo naivni; naučimo iz Evanđelja kako se boriti protiv Sotone.” Propovijed na 10.4.2014.
3. “Vrag toliko napada obitelji. Taj demon ne voli obitelj i nastoji je uništiti.  Neka Gospodin blagoslovi obitelj. Neka je učini jakom u ovoj krizi, u kojoj je đavao želi uništiti.”Propovijed, 1.6.2014.
4.  “Dovoljno je otvoriti novine kako bismo vidjeli da oko nas postoji prisutnost zla, Vrag je na poslu. No, želio bih reći glasno ‘Bog je jači’. Vjerujete li to, da je Bog jači?”Opće audijencija, 12.6.2013.
5.  “Zamolimo Gospodina za milost da prihvatimo ove stvari ozbiljno. On je došao da se bori za naše spasenje. On je pobijedio đavla! Molim vas, nemojmo poslovati s vragom! On traži povratak kući, da nas uzme u posjed … Ne relativizirajte; budite na oprezu! I uvijek s Isusom! ”Propovijed, 2013/11/08
6.  “Prisutnost đavla nalazimo na prvoj stranici Biblije, i Biblija završava također uz nazočnost đavla, ali s Božjom pobjedom nad vragom.” Propovijed, 8.11.2013.
7. “Ili ste sa mnom, govori Gospodin, ili ste protiv mene … Isus je došao da nas oslobodi … od ropstva i vlasti koju vrag ima nad nama … U ovom trenutku, ne postoje nijanse. Tu je borba, borba u kojoj je u igri spasenje, vječno spasenje. Uvijek moramo biti na oprezu, na oprezu protiv prijevare, protiv zavođenja zla. ”Propovijed, 11.10.2013.
8. “Đavao sadi biljke zla tamo gdje je dobro, pokušavajući podijeliti ljude, obitelji i narode. Ali Bog … gleda u ‘polje’ svake osobe sa strpljenjem i milošću: On vidi prljavštinu i zlo puno bolje nego mi, ali On također vidi sjeme dobra i strpljivo čeka da ono proklija “. Propovijed, 20.7.2014.
9. “Đavao ne može podnositi svetost Crkve ili svetosti osobe, bez pokušaja da nešto učini.”.
10.  “Primijetite dobro kako Isus odgovara na iskušenje: On ne vodi dijalog sa Sotonom, kako je to Eva učinila u zemaljskom Raju. Isus dobro zna da nema dijaloga sa Sotonom, jer on je lukav. Iz tog razloga, umjesto dijaloga, kao što je učinila Eva, Isus je odlučio potražiti utočište u Božjoj riječi i odgovoriti snagom ove Riječi. Prisjetimo se toga u trenutku iskušenja …: ne raspravljati se sa Sotonom, nego se braniti Riječju Božjom. I to će nas spasiti. ”     Angelus, 9.3.2014.
11. “Trebamo čuvati vjeru, čuvati je od tame. Mnogo puta, međutim, ta tama je pod krinkom svjetla. To je zato što se đavao, kako Sveti Pavao kaže, prikriva s vremena na vrijeme kao anđeo svjetla. ”
12. “Iza svake glasine je ljubomora i zavist. I trač dijeli zajednicu, uništava zajednicu. Glasine su oružje vraga. ” Propovijed, 23.1.2014.

13. “Imajmo uvijek na umu … da nas Protivnik želi zadržati odvojene od Boga i stoga ulijeva razočarenje u naša srca, ako ne vidimo naše apostolsko zalaganje odmah nagrađeno. Svaki dan vrag sije sjeme pesimizma i gorčine u naša srca. … Otvorimo se prema dahu Duha Svetoga, koji ne prestaje sijati sjeme nade i povjerenja.” Propovijed 18.6.2013.

19.3.18

Meteoriti će padati na zemlju, to će biti jedan od znakova!

Proročanstva Padre Pija o Apokalipsi: Meteoriti će padati na zemlju, to će biti jedan od znakova!


A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svjetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati
Posljednjih godina zbog, golim okom vidljivih, znakova vremena mnogi razgovaraju o Apokalipsi, o kraju svijeta kojeg poznajemo i susreta s Isusom na posljednjem sudu. Da, Isusu će uistinu doći kako je obećao i uistinu će odvojiti žito od kukolja. Žito u vječne žitnice, kukolj u vječni oganj, kako je i sam prorekao. I zbog toga bi uistinu trebali  osvijetliti svoj život, svoje srce te ogoliti se pred Isusom prije nego to učini On, da se ne dogodi da ne mognemo izdržati svoju bijedu pred njegovim svijetlom.
No Isus nas poziva da na svom putu ostanemo budni i da pratimo znakove vremena. Isus nas poziva kroz svoju riječ ali i kroz posvećeni i nadasve mistični život brojnih svetaca koji nam svojim životom pokazuju kako biti Kristov u ovome svijetu. Navodno je Isus velikom mističaru svecu Padre Piju također govorio o kraju vremena te mu dao poruke, nadasve upozorenja koja ukazuju da se približio čas.
Kažemo navodno jer iako su proročanstva Padre Pia o kraju vremena ispisana u knjizi ‘Veliki proroci’ Renza Baschera, do dana današnjeg nije utvrđeno od kuda autoru ta proročanstva koja su objavljena, osim u navedenoj knjizi, i na mnoštvo katoličkih medija u svijetu uključujući i cristianità.it  od kuda ih mi  u skraćenom obliku prenosimo, uz napomenu da katolici nisu dužni vjerovati u ništa drugo osim u Riječ Božju, objavljenu u nastavku.
1. Svijet hoda u ruševinama. Ljudi su napustili pravi put i završavaju u pustinji nasilja. Ako ne budu pili s izvora poniznosti, ljubavi i ljubavi, nastupit će katastrofa.
2. Čovjek koji je stvoren za ljubav na kraju uništava život
3. Kad je svijet povijeren čovjeku dobio je vrtu. Čovjek je to pretvorio u atmosferu otrova. Sada se pročišćuje kuća ljudska. Duboki rad je potreban koji može doći samo s neba.
4. Pripremite se živjeti tri dana u potpunom mraku. Ova tri dana su vrlo blizu. Nakon mraka će doći svijetlo, no mnogi ga više neće vidjeti.
5. Mnogi će pobjeći prestrašeni.
6. Zemlja će se tresti,  zemlja je bolesna. Potres će biti poput zmije: oni će to osjetiti puzeći posvuda. I na mnoge će kamenje pasti. I mnogi ljudi će propasti.
7. Zemlja će nestati a ljudi će se povući u blato.
8. Ljubav je za čovjeka postala prazna riječ Kako možete očekivati Isusovu ljubav ako čak ne voliš ni one koji jedu za tvojim stolom?
9. Ne znam što više učiniti da se čovječanstvo obrati. Ako i dalje ustraje na tom putu, gnjev Božji bit će pušten poput groma.
10. Meteoriti će padati na zemlju i sve će sjati. To će biti gore od rata. To će biti jedan od znakova

11. Mnogi će biti spaljeni vatrom, a ja ću biti uz one čista srca!
No, bez obzira na izvor proročanstava Padre Pija, činjenica je da se poklapaju s Biblijskim upozorenjima koja ukazuje na to da kao čovječanstvo nemamo baš puno vremena s obzirom na znakove vremena, pogotovo jer Gospodin dolazi nenajavljen a njegov dolazak za sve one koji ne žele biti spašeni po milosrđu nego, po tada neizbježnoj pravdi, značit će smrt. Jer tko se može spasiti, osim po milosrđu Božjem?
‘Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.’ (Druga Petrova, 3, 12-13).
A da će se nebo i zemlja poljuljati uoči Njegova dolaska prorokuje i sam Isus govoreći nam jasno:
‘Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu – tko čita, neka razumije: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!«
»A jao trudnicama i dojiljama u one dane!« »I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom, jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti.«
»I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni.«
»Ako vam tada tko rekne: ‘Gle, evo Krista!’ ili: ‘Eno ga!’ – ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.«
»Eto, prorekao sam vam.«
»Reknu li vam dakle: ‘Evo, u pustinji je!’, ne izlazite; ‘Evo ga u ložnicama!’, ne vjerujte. Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega.«
»Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi.«
»A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.«
I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.« (Mk 13, 16–23)
Što nam je činiti?
Obrati se, vjeruj Evanđelju, iznesi svoj križ i podnesi porugu ovog svijeta poradi Isusa Krista. Također, suoči se sa istinom o sebi kroz sakrament svete ispovijedi da se ne bi dogodilo da te u onaj dan istina o tebi nagne na bijeg od svjetlosti Isusa Krista čija će prisutnost izvući svu tamu na svjetlost te mnogi to razotkrivanje neće moći podnijeti jer će Njegova svjetlost tamu zgaziti!

preneseno sa :http://www.dnevno.hr/category/vjera/

14.3.18

Papa Franjo upozorio kršćane da ne ostanu u ‘krletkama

DOM SVETE MARTE

Papa Franjo upozorio kršćane da ne ostanu u ‘krletkama’
Što će Isus misliti o mnogim kršćanima koji se zaustavljaju na prvoj primljenoj milosti, koji ne napreduju i ponašaju se kao onaj koji se u restoranu nasiti predjela i nakon toga se vrati doma ne znajući da ono najbolje tek dolazi.
„Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!“ To je prijekor koji u odlomku evanđelja, Isus upućuje kraljevskom službeniku koji mu dolazi u susret u Galileji, da bi ga zatražio ozdravljenje svojeg bolesnog sina – rekao je papa Franjo na misi koju je jučer slavio u Domu svete Marte i nastavio – Ljudi su znali da je Isus već učinio mnoga čuda. Čini se kao da je Isus izgubio strpljenje jer izgleda da je čudo jedina stvar koja ih zanima.
Gdje je vaša vjera? Vidjeti čudo, i reći: ‘Ti imaš moć, Ti si Bog’; da, to je čin vjere, ali tako malen – potvrdio je Papa i dodao – očito je da taj čovjek ima snažnu moć. Tu počinje vjera, ali onda ona mora ići dalje. Potrebno je pitati: gdje je vaša želja za Bogom? Jer vjera je: željeti naći Boga, susresti ga, biti s Njim, biti sretan s Njim.
Koje je to veliko čudo koje je učinio Gospodin? – upitao je Sveti Otac i protumačio – Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije to objašnjava: „Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram.“ Gospodin privlači našu želju za radošću koja proizlazi iz toga da možemo biti s Njim. Kad Gospodin prolazi našim životom i čini čudo u svakom od nas, a svatko od nas zna što je Gospodin učinio u njegovu životu, tu sve ne završava. To je poziv da idemo dalje, da nastavimo hoditi i kako kaže psalam “tražiti Božje lice”, tražiti tu radost.
 Čudo je stoga samo početak – rekao je papa Franjo i upitao – Što će Isus misliti o mnogim kršćanima koji se zaustavljaju na prvoj primljenoj milosti, koji ne napreduju i ponašaju se kao onaj koji se u restoranu nasiti predjela i nakon toga se vrati doma ne znajući da ono najbolje tek dolazi? Mnogo je kršćana koji ne idu naprijed, koji ne napreduju, kršćana koji su zarobljeni svakodnevnim stvarima. Dobri su, ali ne rastu, ostaju mali – rekao je Papa i napomenuo – nepokretni su. To su kršćani u krletkama koji ne znaju letjeti sanjajući o lijepim stvarima na koje nas zove Gospodin.
Svatko se od nas može pitati: Kakva je moja želja? Tražim li tako Gospodina? Ili se bojim, jesam li osrednji? Koja je mjera moje želje? Želim li samo predjelo ili cijelu gozbu? – rekao je Sveti Otac i na kraju zaključio – Sačuvajte svoju želju, nemojte tražiti udoban život, idite malo dalje, riskirajte. Istinski kršćanin prihvaća rizik i izlazi iz svoje sigurnosti.

Radio Vatikan | Bitno.net

7.3.18

ULOGA ŽENE PREPOZNATA JE U CRKVI I U DRUŠTVU

ULOGA ŽENE PREPOZNATA JE U CRKVI I U DRUŠTVU 
Ženina umnost i osjećajnost oplemenjuju svijet

»Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.« Sigurni smo da ste odmah prepoznali ovaj tekst iz Knjige Postanka (2, 20-23).
 A on nam govori o tome da je Bog već pri stvaranju svijeta znao kako će čovjeku kroz život trebati veća pomoć od njega samoga pa mu je stvorio ženu. Ona je od prvoga dana muškarcu trebala biti jednaka u svemu, no kroz povijest nažalost to nije uvijek bilo tako. Žene su bile u podređenom položaju dugi niz godina, no uspijevale su biti zapažene unatoč tomu. Zanimljivo je da je baš žena uspjela nagovoriti papu da se vrati iz »avignonskoga sužanjstva«, ali i donijeti spasenje ovomu svijetu. Danas pak žene u većini zemalja imaju jednaka prava kao i muškarci. Proces »izjednačavanja« s muškarcima doživio je poseban uspon nakon što su newyorške žene izišle na ulicu. I tako sada svake godine 8. ožujka slavimo Međunarodni dan žena i vidimo kako danas žene ostvaruju zapažene životne uloge, kako u obitelji tako i u Crkvi. No ta uloga sve je više oblikovana modernim medijima i tuđim, često nametanim razmišljanjima o tome kako bi žena trebala izgledati, što bi trebala raditi, što bi joj trebalo biti životni ideal. Nameće se imaginarno savršenstvo, a opet se zaboravlja na ženino dostojanstvo i stvari koje su kroz povijest oblikovale poimanje žene kao punopravnoga člana svake zajednice, kako one društvene tako i crkvene. Svaka od tih zajednica mora vrjednovati ženu, a sam je Krist svima nama pod križem dao najbolji primjer za to kada je svoju majku Mariju dao za majku svima nama, a apostolu Ivanu rekao: »Evo ti majke!« I to zato što je ona na blagdan Navještenja Gospodinova koji slavimo svake godine 25. ožujka – ponizno prihvatila Božju volju i tako hrabro rekla: »Neka mi bude po Tvojoj riječi!«
Savršenstvo samo na ekranu
Savršene žene postoje. Taj zaključak nameću nam mediji, a on je daleko od istine. Mediji stvaraju idealnu sliku žene prema kojoj žena nema mane, ima savršeno tijelo i ispunjava svaku želju svoga muškarca. Poznato je da mediji oblikuju stvarnost pa možemo zaključiti da je idealna slika žene u medijima i te kako problem jer vodi do pogrješnih zaključaka i shvaćanja žene općenito. Posebno kada su u pitanju djeca, tinejdžeri i mladi ljudi koji tek izgrađuju svoje ja. Djeca u medijima vide kako izgleda i što radi »savršena« mama pa to očekuju i od svoje mame. Tinejdžeri koji ulaze u pubertet, posebno djevojke, svim se silama trude dosegnuti ideal ljepote koji utjelovljuje »savršena« žena na televiziji, koja im postaje uzor u životu. Imitiraju način odijevanja, šminkanja i ponašanja, a to, ako je pretjerano, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.
Žene se u medijima prikazuju kao objekti, kao da se njima može upravljati i kao da nemaju osobnost ni osjećaje. Nerijetko se to vidi u svijetu mode, ali i na filmovima i u reklamama. Sve su žene savršenih proporcija, jednolične, našminkane, u svakom trenutku sređene i imaju vremena za sve. »Savršene« se žene u reklamnim kampanjama najviše pojavljuju da bi se određeni proizvod što bolje prodao, posebno ako je namijenjen muškarcima.
U zadnje vrijeme određene kompanije postale su svjesne svih negativnih posljedica koje ima takvo jednostrano i lažno prikazivanje žena. Zbog toga su pokrenute različite kampanje koje se bore za prava žena i za njihovo realnije prikazivanje u medijima. Među poznatijima je kampanja »Stvarna ljepota« koja prikazuje različite žene, ne samo one mršavije, nego i one koje imaju koji kilogram viška, baš kao što to imaju i stvarne žene.
Teologija i feminizam
»Opći religijski leksikon« za feminističku teologiju piše da je pokret nastao 70-ih godina prošloga stoljeća čiji je glavni cilj čitavu teologiju, pa i crkvenu praksu »osloboditi« isključivo muškoga stajališta podvrgavanjem feminističko-teološkoj kritici. Takva kritika zasniva se na ženskom iskustvu, a trebala bi u teologiju uvesti »specifične ženske oblike« poput naglašavanja Božjega majčinstva ili »u kristologiji razumijevanje dvospolnoga Krista«.
No kada se temi pristupi obuhvatnije, može se otkriti da nisu sve feministice radikalne u pogledima kakve smo izdvojili iz navedenoga članka. Konkretno, teološki feminizam tematiziraju i naše hrvatske teologinje. U svojim nastupima govore o ženskoj dimenziji Boga koji je stvorio i muško i žensko na svoju sliku pa stoga oba spola mogu služiti kao metafora za njega. Također ističu Isusov odnos prema ženi kao prema biću koje mora uživati puno dostojanstvo u Crkvi i svijetu koje je do danas bilo i još je uvijek zanemarivano.
Iz te perspektive čini se da je radikalna feministička teologija sebe preokrenula naglavce, kao i svaki drugi oblik histeričnoga feminizma. Izvorno feminističko oslobađanje žene unutar Crkve kao bića jednakovrijednoga muškarcu koje kao takvo zahtijeva jednak tretman i pažnju kršćanske zajednice hvalevrijedan je pokret. S druge strane radikalna feministička inačica pretvorila je taj pokret u hir osvete. Čini se da je rezon takvih feministica imperativ uzvraćanja udarca muškarcima koji su stoljećima zanemarivali ženu u svjetlu vjere. Stoga sve što je muško u kršćanstvu mora dobiti ženski prototip. Teško da takav pristup može zaživjeti budući da ne inzistira na promišljanju vlastite posebne uloge žena u životu samoga Krista. Ipak je Gospodina rodila upravo žena, prvo je ženi otkrio svoju božansku narav, tri su žene bile ispod njegova križa i ženama se uskrsli prvi objavio. Može li onda itko sumnjati da žena ima posebno mjesto u Božjim planovima – kako nekada, tako i danas?
Ona koja svijet čini ljepšim
Kako bi ljudima darovao spasenje, Bog je odlučio ono najvrjednije što ima poslati na zemlju. Tako je Božji sin Isus Krist postao jedan od nas. Od svih mogućih načina predstavljanja svoga Sina, Bog je odlučio da će doći na zemlju tiho, bez ikakve glamuroznosti, i da će ga roditi biće koje svijet čini ljepšim – žena.

Snimila: Z. Majstorović | Bog je odabrao ženu za majku Spasu svijeta, Isusu.
Jer žena nije samo, slikovito rečeno, »proizvod« iz muškarčeva rebra, nego je žena Božjom odlukom postala majka ne samo sina Božjega, nego i svih ljudi. Marija je bila žena koja je živjela povučenim životom u galilejskom gradu Nazaretu, ali je bila posebna. Njezina posebnost bila je u čistom načinu života, zbog čega je bila savršena da na ljudski način donese samoga Boga na ovaj svijet. Tako Krist nije došao na svijet čudnim preobraženjem ni iz čega, nego je kao i svako drugo dijete devet mjeseci rastao u Marijinoj utrobi. Koliko je samo važna ta uloga Blažene Djevice za sve žene vidjet će se i kasnije, kroz povijest, kada su se žene zauzimale za ravnopravnost koju imaju danas. Mariji je kao predstavnici ženskoga roda Bog dao najveću čast – postala je majka živoga Boga i bila mu putokaz i zaštita od rođenja do smrti. Iako veoma mlada, Marija je spremno preuzela odgovornost začeća po Duhu Svetom. Znala je da će se naći u velikim problemima jer još nije imala muža, no ni to ju nije spriječilo. Tako je jedna žena napravila prekretnicu i postala uzor mnogim budućim ženama i majkama jer je bila spremna reći: »Neka mi bude po Tvojoj riječi!«
Dan kada je Bog odabrao Mariju za zemaljsku majku svoga sina danas slavimo 25. ožujka, devet mjeseci prije Isusova rođenja. Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo dogodilo se u tajnosti, no to je bio samo početak Božjega plana ljudskoga spasenja. Isus je svojom smrću i uskrsnućem nama osigurao vječni život, a njemu je život podarila Blažena Djevica Marija. Tako je »Spas svijeta« – Isusa – na svijet donijela baš žena.
Ona koja je papu vratila u Rim
»Ono što ne valja s ovim svijetom upravo sam ja!« Tako je običavala govoriti Katarina Sijenska, svetica i mističarka koja je obilježila jedno veliko i važno razdoblje u povijesti. Rođena je kao 25. dijete svojih roditelja, 25. ožujka 1347. u talijanskoj Sieni. Katarina je već u dobi od šest ili sedam godina imala neka viđenja i jako ju je zanimala Crkva i sve što se u njoj zbiva. Kada je imala 15 godina, toliko ju je potresla smrt najdraže sestre da je odlučila postati dominikanska trećoredica. Njena majka jako se protivila tomu jer joj je već našla zaručnika.
»Ono što ne valja s ovim svijetom upravo sam ja!« Tako je običavala govoriti Katarina Sijenska, svetica i mističarka koja je obilježila jedno veliko i važno razdoblje u povijesti. Rođena je kao 25. dijete svojih roditelja, 25. ožujka 1347. u talijanskoj Sieni. Katarina je već u dobi od šest ili sedam godina imala neka viđenja i jako ju je zanimala Crkva i sve što se u njoj zbiva.
Katarina je bila veoma odlučna u svom naumu i nije željela popustiti. Sa 19 godina doživljava mističan zanos u kojem se zaručuje s Kristom. U njenom viđenju Isus joj zapovijeda da se posveti apostolatu. Katarina započinje putovanje koje će trajati punih deset godina. Za vrijeme kuge koja je 1374. harala po Italiji Katarina se brinula za bolesnike. Mnoge je ljude izliječila i postavila primjer drugima kako se trebaju odnositi prema potrebitima. Primivši pričest 1. travnja 1375. u crkvi sv. Katarine u Pisi, zadobila je pet rana na rukama, nogama i prsima.
S dvadesetoricom sljedbenika 1376. odlazi u Avignon k papi Grguru XI. da ga prisili na povratak u Rim. Prije toga poslala mu je mnoštvo pisama u kojima ga moli da se Crkva duhovno obnovi i da se papa vrati u sjedište svoje biskupije. Papa ju je na kraju i poslušao te se vratio u Rim, čime se završilo »avignonsko sužanjstvo« koje je trajalo dugih 70 godina. Katarina je bila savjetnica i papi Urbanu VI.
U svom je rodnom gradu osnovala samostan 1377., ali je u njemu bila rijetko jer je stalno bila na putovanjima. Doživjela je i zapadni raskol, koji ju je slomio. Katarina Sijenska umire 29. travnja 1380. u Rimu. Posljednje su joj riječi bile zazivi Kristovoj krvi: »Sangue, sangue!« Papa Pavao VI. proglasio ju je crkvenom naučiteljicom 27. rujna 1970., a papa Ivan Pavao II. suzaštitnicom Europe 1999. godine. Italija sv. Katarinu Sijensku, uz sv. Franju Asiškoga, štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu. Spomendan joj je 29. travnja.
Dorothy Day – aktivizam nadahnut evanđeljem
Svake godine 8. ožujka slavi se Međunarodni dan žena, dan poseban po tome što je prekretnica u priznavanju važne uloge žena u svijetu, kao i u njihovu zauzimanju za priznanje potpune političke, ekonomske i društvene ravnopravnosti s muškarcima. Početke toga svjetskoga događaja nalazimo još polovicom 19. stoljeća, to jest 1857. godine kada su žene koje su radile u tvornicama u New Yorku izišle na ulice zahtijevajući bolje plaće i radne uvjete. Uz Dan žena, kao i borbe za važnost žena na svjetskoj razini, vežu se mnoga imena, a posebno se spominje Claru Zetkin, koja je i predložila proslavu toga dana i organizirala prvu Međunarodnu konferenciju žena, ali i jednu od najvećih aktivistica za svjetski mir i prava žena u povijesti – katolikinju Dorothy Day koja se nadahnjivala evanđeljem.
Zauzimanje za žensko dostojanstvo bilo je važno Dorothy Day
Ne treba zaboraviti da je borba žena za jednakost na svjetskoj razini iznimno dug i složen proces koji još uvijek traje. Podsjetimo da je Novi Zeland 1893. godine bio prva država koja je ženama dala pravo glasa, ali do današnjega vremena još uvijek postoje države koje to svojim državljankama nisu dopustile. Unatoč tomu što je zdravorazumski ustvrditi da su žene u potpunosti jednake muškarcima u svim aspektima života i da ih se ni u kojem slučaju ne treba diskriminirati na osnovi spola, takav ideal još uvijek nije prihvaćen svagdje u svijetu. Upravo u tome je sadržana važnost Dana žena, koji nas podsjeća na zauzimanje i borbu za ispravnost i pravednost koju se ne smije zaboraviti, kao i na to da moramo nastojati na tome da naše društvo konstantno napreduje.
Životna priča mirotvorstva i novopronađene vjere katoličke aktivistice Amerikanke Dorothy Day na putu proglašenja blaženom u tome nam može biti izvrsna vodilja: pokazuje nam kako se snaga obraćenja i evanđeoska poruka mira i ljubavi može iskoristiti kao nevjerojatno učinkovito sredstvo za napredak. A u tom načinu života sadržana je i temeljna misao napretka svakoga društva – to jest da sve trebamo činiti zajedno, kao zajednica i ravnopravni partneri – kao muškarci i žene.
Priznati nenadomjestiv doprinos žene
Tijekom svoga odrastanja i kasnijega života svi tražimo svoje mjesto na svijetu. Sa svih strana »bombardiraju« nas različitim pitanjima i vlastitim očekivanjima, a mi moramo pronaći svoj put. Ženama je to posebno teško, a bilo im je još i teže jer su im sve do novijega doba bila uskraćena mnoga prava. Upravo se zato i dandanas diljem svijeta raspravlja o ulozi žena, ravnopravnosti spolova ili o feminizmu. Iste teme raspravljaju se i u Crkvi.
U tijeku svog odrastanja i kasnijega života svi tražimo svoje mjesto na svijetu. Sa svih strana “bombardiraju” nas različitim pitanjima i vlastitim očekivanjima, a mi moramo pronaći svoj put. Ženama je to posebno teško, a bilo im je još i teže jer su im sve do novijega doba bila uskraćena mnoga prava. Upravo se zato i dan danas diljem svijeta raspravlja o ulozi žena, ravnopravnosti spolova ili o feminizmu.
Još je sveti Pavao postavio temelje jednakosti, kako među spolovima tako i među nacijama i društvenim staležima: »Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!« (Gal 3, 28). Biblija nam pokazuje da ambijent u kojem nastaje prva Crkva nije hram ni sinagoga, nego obiteljska kuća u kojoj je žena temelj. Upravo zato papa Ivan Pavao II. apelira na nužnost priznanja nenadomjestivoga doprinosa žene u izgradnji Crkve, ali i u razvoju društva. U svom apostolskom pismu »Mulieris dignitatem« danas sveti papa donosi svoje promišljanje o ženi i njenoj ulozi: »Vjerujem da su moji poljski korijeni bili odlučujući utoliko što sam vidio, tijekom mnogih godina života u mom selu, poljske žene kako čuvaju, čak i pod komunizmom, duhovnu tradiciju, kulturu, ljubav za neovisnošću, strast za naš nacionalni identitet…« No sv. Ivan Pavao II. nije mislio da se takvu ženu može vidjeti samo u Poljskoj, nego diljem svijeta i svakodnevno u našim požrtvovnim majkama te u redovnicama, Isusovim zaručnicama, koje cijeli život služe Bogu i obitelji. Papa zato spominje ženinu nesebičnu ljubav koja traži objektivno dobro i čini više od dužnosti. On ih poziva da se ne udalje od svoje ženske naravi jer je našemu dobu više nego ikad potrebna ona »umnost« žene koja će »jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi«. Ona je posebno biće jer je Bog upravo njoj povjerio svoju djecu te je nju pozvao da postane njihova nezamjenjiva potpora. Dakle, pravi smisao žene ne traži se u ulozi koju treba »odigrati«, nego u njenom osobnom smislu, osobnoj strukturi ženstva.

Temeljni razlog koji zahtijeva suradnju žene i muškarca nije veća djelotvornost pastoralnoga rada Crkve, nego Stvoritelj koji je od početka htio ljudsko biće kao jedinstvo dvoga, odnosno muškarca i ženu kao zajednicu osoba. Žena ima svoje poslanje – pozvana je da surađuje na onom planu i u onim strukturama za koje se smatra nadarenom i osjeća sklonost. Žena je ta koja u svom radu s drugima umije povezati nježnost i snagu, intuiciju, maštu, intelekt, sentiment i snažnu volju jedinstvenom strukturom ženstva.
Autor Glas Koncila - 24. ožujka 2017.
Snimio: M. Dujic | Uloga žene prepoznata je u Crkvi i u društvu

Istina o Proveri u knjizi Hormonska ravnoteža- dr.Sara Gottfried

https://znanje.hr/product-images/8244e7e2-2318-4909-bff7-79f44145876b.jpg Hormonska ravnoteža- Sara Gottfried Prirodna rješenja za...