28.11.09

Život



Kad je doktor ušetao u bolničku sobu Diane Blessing, ona je još bila slaba nakon operacije...

Njen muž, David, držao je njenu ruku dok su se pripremali za najnovije vijesti.

To popodne 10.ožujka 1991, komplikacije su prisilile Dianu, samo 24-tjedna trudnu, da se podvrgne hitnom Cezarskom rezu kako bi porodila curicu Danu Lu Blessing, koju je par nestrpljivo očekivao.

36 cm dugu i težeći samo jedan kilogram i devet

dekagrama, već su tada znali da je prerano rođena.

Ipak, doktorove nježne riječe odzvanjale su poput bombi.

“Mislimo da ona neće preživjeti “, rekao je, nježnije koliko je god mogao.

" Postoji samo 10 % šanse da će preživjeti noć, a čak i tada,ako preživi noć, njena budućnost će biti okrutna. "

Otupjeli od nevjerice, David i Diana slušali su

dok je doktor objašnjavao poražavajuće probleme s kojima će se Dana vjerovatno morati suočiti ako preživi.

" Ona neće nikad hodati, ona neće govoriti, vjerovatno će biti slijepa, i vrlo je vjerojatno da će biti sklona drugim katastofalnim problemima od cerebralne paralize do potpune metalne retardacije “ ... i tako dalje i dalje…

"Ne! Ne!" bilo je sve što je Diana mogla reći.

Ona i David, sa njihovim petogodišnjim sinom Dustinom, dugo su sanjali dan kad će dobiti curicu koja će postati dio njihove obitelji.

Sada,kroz samo nekoliko sati, taj san je polako iščezavao...

Ali čim su prošli prvi dani, nova agonija ušla je u život Davida i Diane...

...zbog toga što je Danin nerazvijeni živčani sustav bio jako ranjiv,najlaganiji poljubac ili dodir, samo bi pojačao njezinu bol, tako da oni nisu mogli niti priviti svoju malu krhku curicu na njihove grudi kako bi joj pružili snagu svoje ljubavi...

Sve što su mogli, dok se Dana borila sama ispod ultraljubičastog svjetla u isprepletenim cijevima i žicama, je moliti se da Gospodin ostane blizu njihove male curice.

Činilo se kao da neće dočekati trenutak kad će Dana ojačati.

Ali kako su tjedni prolazili, ona je polako dobivala po gram na težini i gram na snazi.

I nakon dva mjeseca, iako su doktori nastavili nježno ali konstantno upozoravati da su njezine šanse preživljavanja, a kamoli življelja bilo kakvog normalnog života jednake nuli, Dana je otišla doma iz bolnice kako je njena majka to i predvidjela..


Pet godina nakon, Dana je bila majušna ali žilava mala curica sa sjajnim sivim očima i neutaživom voljom za životom

Nije pokazivala nikakve znakove mentalnih niti fizičkih nedostataka. Jednostavno, ona je bila sve što djevojčica može biti i više od toga...

...ali sretan završetak njene priče još nije blizu...

Jednog sjajnog popodneva u ljeto 1996, pokraj njene kuće u Irvingu, Texasu, Dana je sjedila u majčinom krilu na nenatkrivenim tribinama lokalnog parka gdje je ekipa njenog brata Dustina imala trening.

Kao i uvijek, Dana je brbljala non-stop sa svojom majkom i nekoliko odraslih koji su sjedili pokraj njih kad je odjednom utihnula. Grleći svoje ruke preko grudi, mala Dana je upitala “Osjećaš li taj miris?"

Mirišući zrak i otkrivajući blizinu grmljavine, Diana je odgovorila, “Da, miriše na kišu."

Dana je zatvorila svoje oči i ponovo upitala, " Osjećaš li taj miris?"

Još jednom, majka joj je odgovorila, "Da, mislim da ćemo se smočiti. Miriše na kišu."

Još uvijek uhvaćena u trenutku, Dana je zatresla glavom, potapšala svoja uska ramena s malenim rukama i glasno izjavila,

"Ne, to miriše poput Njega.

To miriše poput Boga kad nasloniš glavu na Njegove grudi."

Suze su napunile Dianine oči dok je Dana sretno skočila i otišla se igrati s drugom djecom.

Prije nego što su došle kiše, riječi njene kćeri potvrdile su ono što su Diana i svi članovi njene proširene Blessing obitelji znali cijelo vrijeme, makar u njihovim srcima.

Tijekom tih dugih dana i noći prvih dva mjeseca njezinog života, kad su njezini živci bili preosjetljivi da je oni dotaknu, Gospodin je držao Danu na Njegovim grudima i Njegov ljubljeni miris je ono čega se ona tako dobro sjeća.

21.11.09

Jedina stvarnost



Jedina je stvarnost samo ovo:
LJUBIM TE I ČUVAM TE. ZA SADA I ZA VJEČNOST! (Isus)

Ako bi me tko htio vidjeti,
rado bih mu otkrio svoje lice;

Ako bi me tko htio osjetiti u svojoj duši ne bih mu se sakrio.

Ako bi tko htio mnome razgovarati, s velikom radošću zajedno bismo razgovarali.

Mirno naprijed s povjerenjem u moju ljubav! Pokušaj svaki dan naći razloga da mi zahvaljuješ.Samo mirno naprijed bez straha i tjeskobne brige.Ne krati mi, ne krati vrijeme susreta sa mnom.

Duh Sveti djeluje u tebi više nego si toga svjestan.

Ne boj se doći k Meni... u svim svojim mukama, i potuži se Meni ako hoćeš, ali nikome drugom.


Traži sve od Mene,
traži svakog dana, svako jutro,
sve što ti treba za čitav dan,
tebi i svim ljudima. Traži bez prestanka, neumorno!


Jer moja je radost
uslišavati molitve!


Ne brinite se za uspjeh svoga rada!
Ja dajem onoliko uspjeha i ploda
koliko ga povjerite Meni.


Dosta je samo da koja duša počne razmišljati o mojoj ljubavi, pa da joj Ja izađem u susret sa svim svojim darovima.


Nakloni glavu za samo kratak tren i zatim me gledaj! Svaki put kad podigneš svoj pogled na mene, ubacit ću u tvoje srce zraku svoje ljubavi.


Ja sam Isus! Dosta je da me zovneš pa da dođem. Odmah dolazim. Dosta je pozvati me u zoru, u podne, ili kasno u noć pa da odmah dođem i nikada ne puštam da se čeka na Mene.


Zovi me mojim Imenom, zovi me Isuse, jer to ime sve kaže. I nije potrebno da preda mnom padaš na koljena; naprotiv; Ja ti perem noge kao Petru i ostalim apostolima.


Oprat ću ti noge, te noge što su hodale skliskom cestom, sada ranjene i izudarane o kamenje. Da, obrisat ću ih, zavit ću ih, poljubit ću ih i ozdravit ćeš i nećeš znati drugog puta do onoga što vodi k meni.


Ja podjeljujem najveće oproštenje, ispričavam pogreške, privlačim k sebi duše i pripravan sam sve oprostiti u zamjenu za žarku ljubav.


Tvoj je veliki grijeh da ne vjeruješ u moju veliku ljubav prema tebi.


Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje je Kraljevstvo svih onih koji su sa mnom. I zato neprestance molim Oca: Oče! Neka i oni budu sa mnom tamo gdje sam Ja, da vide tvoju slavu i slavu što si mi je dao!


... za sve ima mjesta u mome Kraljevstvu i želim da tamo gdje sam Ja dođu svi koje Otac ljubi kao što i Ja ljubim Oca. U mom Kraljevstvu sunce nikada ne zapada. Vječno je proljeće i savršen mir u Bogu.


Samo su tvoje boli i tvoje suze ono što vrijedi od tvojeg prolaza po zemlji, ono što ostaje za Nebo.


Htio bih na sebe preuzeti teret ljudskih boli i sam ga ponijeti kao što sam onda ponio.


Evo moje najveće želje: prožeti vaše duše, biti uz vas svakog dana, časa i noći, dijeliti s vama radosti i boli, plakati i radovati se zajedno, olakšavati vam vaš teret i postati vašim Cirencem...

... sjediti s vama kod stola i zajedno jesti kruh vašega znoja; sve u svemu živjeti u dvoje sa svakim stvorenjem. Ne smijete se nikada osjećati sami i napušteni, jer nitko nije nikada sam i napušten od Mene.

Moja odjeća je crvena od Krvi prolivene za sve vas; ali dođite k Meni, ne bojte se! Sve sam zaboravio, ne poznam osvetljivosti. Samo ljubav može pobijediti! Samo se vratite k Meni, drugo ništa ne želim.


Nema veće ljubavi nego dati svoj život za one koje ljubiš!


... život za život...

... ljubav se plaća ljubavlju!


Htio bih da svaka duša shvati da mi je draga na jedan jedinstven način, i u mom Srcu ima svoje vlastito mjesto, koje nitko drugi ne može zaposjesti, ima svoje vlastito poslanje, koje neće nitko drugi izvršiti onako kao ona. Ako se odupre, neće se izvršiti ono što je upravo ona mogla obaviti.

Neka je i vaša ljubav prema bližnjemu djelotvorna. Nije dosta propovijedati Ljubav, treba tu Ljubav učiniti živom. Neka ona bude u vama! Ako se tko odupire riječi, neće se oduprijeti primjeru koji je uvijek zarazan.

Započni širiti Moju ljubav. Započni sada, najprije u obitelji i među prijateljima. Pošalji ovu poruku osobama s kojima želiš podijeliti Moju ljubav.
Pošalji je osobi kojoj želiš reći: Isus te ljubi

15.11.09

Blagoslov ? Da ili ne ?



MALO VREMENA ODVOJITE ZA BOGA
Pročitaj samo ako imaš vremena posvetiti Bogu. Trebaš ovo pročitati do kraja !
Ja nisam izbrisao ovu poruku, došao sam do kraja i bio sam BLAGOSLOVLJEN. PROČITAJ SAMO AKO IMAŠ VREMENA ZA BOGA!
Bože, kada neki prime ovu poruku, pomisle ...
“... nemam vremena za ovakve bezvezarije ...” ... posebno ako imaju i previše posla ... Ja sam shvatio da je ovakav način razmišljanja ... ... UPRAVO ONO što je danas uzrok mnogih problema u našem svijetu ... ... Nastojimo dati Bogu nedelju ... ... i to samo dok smo u crkvi ... ... možda i nedelju uveče ... ... a slučajno, što je vrlo rijetko, i još jedan dan u sedmici ... A najčešće nam je drago da je Bog uz nas kada nam dođu bolesti ... ….. i naravno: pogrebi ... Ipak, nemamo vremena ili prostora za Boga za vrijeme posla ...ili zabave ... ... jer: to je dio našega života gdje, mislimo, da mi trebamo i možemo sami raditi ... Neka mi Bog oprosti što sam mogao misliti ... ... da postoji vrijeme i mjesto gdje ... ... ON ne treba biti na PRVOM MJESTU u mome životu. A trebali bi imati vremena i da govorimo drugima o onome što je sve On učinio u mom životu ... Tko se stidi to činiti ... ... molim: neka slijedi uputstva. Reče Bog: "Ako se zastidiš mene pred ljudima i ja ću se zastidjeti tebe pred Ocem svojim na nebesima". Da li se stidiš ? Idi dalje samo ako zaista misliš: Da, ja ljubim Boga. On je Izvor moga življenja i moj Spasitelj. "Mogu se suprotstaviti svim protivnicima jer mi Isus daje snagu". (Fil 4.13) Ovo je najjednostavniji tekst. Ako ti ljubiš Boga ... ... i ne stidiš se svega što je učinio u tvome životu ... pošalji ovu poruku na 10 adresa, a i osobi koja ti je poslala! Da li znate deset osoba koje bi priznale da ljube Boga ? Ljubiš li ga Ti? Kleknut ću, ali ne dugo, imam previše posla. Moram žuriti, obaviti poslove ... račune platiti ...briga za nemoćne i još puno toga ... Zato ću kleknuti i na brzinu reći koji Očenaš ... i brzo ću ustati. Ispunio sam svoju hrišćansku obavezu! Moja duša može biti mirna. Za vrijeme cijelog dana nisam imao vremena ... ... da kažem jednu radosnu riječ. Nisam imao vremena govoriti prijateljima o Bogu. ... Bojao sam se da će me ismijati. Nisam imao vremena ni pročitati kratak odlomak iz Biblije “...imao sam puno posla ...” to sam neprestano ponavljao. Nisam imao vremena za osobe kojima je potrebna pomoć ... ... ali na kraju: SMRT! Došao sam pred Boga s oborenim očima. U Božjim rukama je bila Knjiga - Knjiga Života! Bog je pogledao u knjigu i rekao: "Ne nalazim tvoje ime! Jednom sam ga htio upisati ... ... ali nisam uspio naći vremena za to. Imaš li Ti sada vremena za poslati ovu poruku ? Pripazi dobro da dođeš do kraja poruke ! Lako ili teško? Zašto je tako teško reći Istinu, a tako lako lagati? Zašto smo pospani dok smo u crkvi, ali tek što završi Služba odmah smo budni i svježi? Zašto je tako teško govoriti o Bogu dok je tako lako govoriti o bezveznim stvarima? Zašto je tako dosadno čitati hrišćansku knjigu dok je tako ugodno čitati loše revije? Zašto lako izbrišemo jednu poruku koja govori o Bogu dok one loše sačuvamo? Zašto su crkve sve praznije, a noćni klubovi sve puniji? Razmisli !
!
Od svih darova koje primamo, MOLITVA je od važnijih ... ... nema potrošnje, već samo dobitak ... ******** BOG TE BLAGOSOVIO! ********* Neka te Bog štiti i neka te Blagoslovi !

14.11.09

NIKOLA TAVELIĆ, franjevac, misionar, mučenik



NIKOLA TAVELIĆ, franjevac, misionar, mučenik (Šibenik, oko 1340. - Jeruzalem, 14. XI. 1391.)

Fra Nikola, potomak stare hrvatske plemićke obitelji Tavelića, rodio se u Šibeniku, gradu na obali Jadrana. Stupio je u franjevački red u Bribiru, gradu slavnih knezova Šubića. Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu. Vjerojatno je neko vrijeme proživio na studiju u Italiji i oko 1365. ređen je za svećenika.

Kad je fra Bartul Alverenski, vikar Bosanske vikarije, na poticaj pape Grgura XI. pozvao 1372. g. iz raznih franjevačkih provincija oko 60 učenika i uzornih redovnika za misionare u Bosni, među njima je bio i fra Nikola. Punih 12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim uzornim životom svjedočeći Evanđelje. Kasnije će Bartul izvijestiti papu Bonifacija IX. da su misionari obratili oko 50.000 bosanskih krivovjeraca. U jesen 1383. godine fra Nikola napušta Bosnu, odlazi u Palestinu i nastanjuje se u samostanu na Sionu. Ondje je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad.

Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom. Osuđen je na smrtnu kaznu, te sva četvorica podniješe mučeničku smrt 14. XI. 1391. godine. Potanko izviješće poslao je u Europu fra Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne presude. Nikolu su slavili kao sveca i mučenika u Franjevačkom redu, a posebno u rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. je 1889. g. odobrio njegovo štovanje, a Pavao VI. svečano je proglasio svecima Nikolu i njegove drugove 1970. g. u Vatikanu, u nazočnosti više od 20.000 Hrvata iz domovine i svih strana svijeta.

Mnogi hrvatski i strani umjetnici dlijeta, kista i pera ovjekovječili su lik sv. Nikole. Posebno treba istaknuti crkve sagrađene u njegovu čast: Banjevci, Cerovac, Lišani, Perković, Split, Vinjani, Zagreb, Županja i dr. (Hrvatska), i u inozemstvu: Hurlingham (Buenos Aires, Argentina), Montreal, Winnipeg (Kanada), Melbourne i Sydney (Australija).

Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je ostvariti ideal kršćanstva - svetost. Posebno je važno da je bio ispunjen misionarskim idealom, pa je ne štedeći sebe 12 godina bio misionarom u Bosni. Rad s hereticima ("bogumili") pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u Palestini. Ispunjen Kristovim žarom htio je sljedbenicima islama pružiti istinu o "pejgemberu Isi" (Isusu), koga i oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali ne i Sinom Božjim. Dakle, već u XIV. st. fra Nikola je pružio prijateljsku ruku islamskom svijetu. A propovijedajući u Bosni s franjevcima iz raznih europskih zemalja pokazao je svoje široko srce, koje nije bilo sputano uskim regionalnim ili nacionalnim granicama, a rad i mučeništvo s trojicom braće iz Francuske i Italije svakako potvrđuje da je fra Nikola i u životu i u smrti bio otvoren prema svima - od braće franjevaca iz raznih europskih naroda do braće muslimana u Palestini, koje je ljubio, pa je iz ljubavi prema njima prolio svoju svjedočku krv.

4.11.09

Od lošeg prema boljem


Od lošeg prema boljem
Za sve LOŠE što ja mislim i(li) kažem,
Bog ima POZITIVNO rješenje....

Ja kažem:

To je nemoguće
Bog kaže:
Sve je moguće Luka 18, 27

Ja kažem:

Umoran sam

Bog kaže:
Ja ću te odmoriti Matej 11, 26 – 30

Ja kažem:

Nitko me uistinu ne voli

Bog kaže:
Ja te volim Ivan 3, 16 & 13, 34

Ja kažem:

Ne mogu dalje

Bog kaže:
Moja milost je velika 1 Korinćanima 12, 9 & Psalmi 91, 15

Ja kažem:

Ne mogu pronaći izlaz

Bog kaže:
Ja ću ti pokazati put Mudre izreke 3, 5 – 6

Ja kažem:

Ne mogu ja to

Bog kaže:
Možeš učiniti sve Filipljanima 4, 13

Ja kažem:

Ne mogu si oprostiti

Bog kaže:
Ja ti opraštam 1 Ivanova 1, 9 & Rimljanima 8, 1
Ja kažem:

Osjećam se potpuno samim

Bog kaže:
Nikada te neću napustiti niti zaboraviti , Hebrejima 13, 5

Ljetovanje 2019 u Hrvatskoj, otok Krapanj

Otok Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m. Udaljen je od kop...