25.7.09

Leptir



”Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.


Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje.


Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.


Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.


Međutim ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.


Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.


Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.. Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bismo postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bismo mogli letjeti.


Tražio sam Snagu... I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile. Tražio sam mudrost... I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti. Tražio sam bogatstvo... I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.


Tražio sam hrabrost .... I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati. Tražio sam ljubav..... I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.


Tražio sam usluge .... I Bog mi je dao prilike. “Nisam dobio ništa od onog što sam tražio.... Ali dobio sam sve što mi je trebalo."


Živi život bez straha i suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati

22.7.09

Usrećivanje drugih



Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici.
Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«
Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.
Izvorni pisac te priče ostaje nepoznat

18.7.09

Rob je optimista




Rob je tip osobe koja ti ide na živce: Uvijek je dobre volje i uvijek ima nešto pozitivno za reći. Kad ga zapitaš kako je,
on odgovara:
”kad bi bilo bolje nego što je,ne bih bio ja!” On je optimista!
Rob uspijeva uvijek vidjeti pozitivnu stranu situacije. Jednog dana ga upitah: “ Ne razumijem, nije moguće biti optimist svakog dana, kako uspijevaš?” Rob mi odgovori:
“svakog dana kad se probudim kažem samom sebi, danas imam dvije mogućnosti: Mogu izabrati da budem dobre ili loše volje I izabirem dobru volju! Kad mi se dogodi nešto ružno, mogu izabrati da budem žrtva ili da iz toga nešto naučim. I izabirem učenje! Svaki put kad mi se netko dođe požaliti, mogu birati da prihvatim tužopojke, ili da mu pomognem da vidi pozitivnu stranu života. I ja izabirem pozitivnu stranu života. "
Ali nije uvijek tako lako”, rekoh mu.
“Je!“odvrati Rob. Život je neprestano izabiranje. Na tebi je da izabireš kako ćeš na pojedine situacije reagirati. Na tebi je da odlučiš kako će drugi utjecati na tvoje raspoloženje. Ti izabireš između dobrog i lošeg raspoloženja. Na koncu, ti si taj koji odlučuje kako živjeti svoj život. Poslije ovog razgovora dugo se nismo sreli.
Ali često sam se zamislio nad njegovim riječima kad sam morao u životu nešto birati. Saznah da je Rob imao tešku nesreću na poslu,
pao je s 18 metara visine,
stavili su mu metalnu ploču na kralježnicu. Potražio sam ga i upitao kako se osjeća:
”kad bih se osjećao bolje, ne bih bio ja!” odgovori, Ali kako uspijevaš biti tako pozitivan, nakon svega što ti se dogodilo?
“Dok sam padao, najprije sam pomislio na svoju kćerkicu, a kad sam ležao na podu, rekoh sebi da mogu birati između života i smrti. I izabrao sam život!”
“Zar se nikada nisi bojao?”
“Da, kad su me odveli u bolnicu i kad sam vidio izraz na licima liječnika Bilo me je strah, jer su me gledali kao da sam već mrtav.” Rekoh: operirajte me kao živog čovjeka, a ne kao da sam već mrtav. “ Rob uči kako svakog dana imamo mogućnost izbora, da život živimo u potpunosti. Nepotrebno je tjeskobno se brinuti za sutra, jer svaki dan ima dosta svojih problema među kojima moraš birati život, Na kraju, danas je sutra o kojem si brinuo jučer. Živi u punini svaki dan, svaki udah, i nadasve, svako prijateljstvo.
Dobar ti dan!

15.7.09

SEDAM SVJETSKIH ČUDA



Grupu studenata su zamolili da nabroje ono što misle da je danas “Sedam svjetskih čuda." Iako je bilo nekih razlika, najčešći odgovori su bili :
1.Egipatske piramide
2. Taj Mahal
3. Veliki kanjon (Grand Canyon)
4. Panamski kanal
5. Empire State Building
6. Bazilika sv. Petra
7. Kineski zid
Za vrijeme prikupljanja glasova, učiteljica je primjetila da jedna studentica još nije završila. Upitala ju je ima li problema sa svojom listom.
Djevojka je rekla:
“Da. Ne mogu se odlučiti jer ih ima toliko.
"
Učiteljica joj je rekla:
“Pročitaj ono što si napisala, možda ti mi pomognemo."
“Djevojka oklijevajući pročita: “Mislim da 7 svjetskih čuda jesu:
1. Vidjeti...
2. Čuti...
3. Dodirnuti...
4. Okusiti...
5. Osjećati...
6. Smijati se...

7. Voljeti."

U sobi je nastala grobna tišina.

Stvari koje mi vidimo kao jednostavne i svakodnevne, su stvarno čudesne!
Maleni podsjetnik : Najvrjednije stvari u životu ne mogu se napraviti ili kupiti.

11.7.09

Priča o čavlima



Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.


Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je
naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu


Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.

Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.


Otac mu je tada rekao:

Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.


Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.


Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Tada mu je rekao:


Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.

Ograda više nikad neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.


Možeš čovjeka ubosti nozem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvek im je srce otvoreno za tebe.

Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih.

Posaljite ovu pričicu svakome koga smatrate prijateljem,

čak i da je pošaljete nazad onome od koga ste je dobili.

Ako Vam se poruke vrate, znat ćete da imate krug prijatelja.


TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POČAŠĆENA.

Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravila rupu na tvojoj ogradi.

Za kraj: “Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome možeš povjeriti tajnu.”

(Alessandro Manzoni)

8.7.09

Nitko neće znati


Nitko neće znati... Bizarni intervju

Travanj 2002. - Ovaj intervju je pronađen na Internetu. Zaustavimo se
malo i razmislimo.

Kći Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu američke
televizije. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala (u vezi s
tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine):

- Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je dala pronicavi odgovor: - Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru

Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hara (koja je poginula
i njezino tijelo je nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve
molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko
rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama . Bibliju koja kaže: "Ne
ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i
s tim složili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo
tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se
njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti
njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a
mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao stručnjak
zna što je potrebno za našu djecu

Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne
kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su
odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se
nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i
tada složili.

Kasnije je netko opet rekao: "Dopustimo našim kćerima da abortiraju
ako to žele, a to nećemo reći njihovim roditeljima." I s time smo se
složili.


Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: "Budući da su
dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko
prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele,
ali nećemo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u
školi." Opet smo se složili. Tada su neki od izabranih na izborima
rekli: "Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze
koje smo preuzeli."

Složivši se s njima mi smo rekli: "Nije važno ako netko, uključujući
predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok
ekonomija dobro stoji."

Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih žena i
to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i
to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao
fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi
smo rekli "Dobro" , jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je
industrija zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji potiču
blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu,
droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje." Mi smo tada
odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako
nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed." Sada se
pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od
lošega? I zašto se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz
razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno
razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u
rečenici:

"Žanjemo ono što smo posijali."

"Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici?
Srdačni pozdrav, zabrinuti student."

I uslijedio je odgovor:

"Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdrav, BOG."


Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga beskrajno daleko
od sebe i kako se onda čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako
ljudi vjeruju onome što pišu novine i kako se protive onome što piše
Biblija.

Čudno je kako sve žele ići u raj, ali u isto vrijeme ne žele
vjerovati, ne žele misliti i ne žele činiti ništa od onoga što kaže
Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže: "Vjerujem u Boga", a ipak
slijedi Sotonu.

Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti
suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlučni u slanju tisuću igara i viceva
e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom
dvaput promislimo prije nego što odlučimo sudjelovati. Teško je
shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadržaji slobodno
plove Mrežom, dok su javne rasprave o Bogu u školi ili na radnom
mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše zabranjene zakonom. Bizarno
je da se netko može "zapaliti" za Krista u nedjelju, dok je On
nevidljiv u njegovu životu u ostale dane tjedna.

Smijete se? Bizarno je da se ovu poruku ne usudimo poslati svima iz
našega adresara, jer nismo sigurni da su vjernici. Teško je shvatljivo
da sam više zaokupljen time što će ljudi misliti o meni, umjesto da se
brinem o tome što će Bog misliti o meni. Jeste li se zamislili?

4.7.09

Roditeljsko pismo




Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.

Dragi sine/kćeri

- Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom
i pokušaj me razumjeti.

- Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi
strpljiv.

- Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

- I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me
prekidati, saslušaj me!

- Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što
si utonuo u san.

- Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u
kadu.

- Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me
gledati s podsmjehom na licu.

- Ja sam tebe naučio mnogo stvari:
pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

- Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo
vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se
uznemiravati.

- Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da
me znaš slušati.

- Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

- Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku
jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

- I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

- Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao
pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi
tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

- Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratiću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za
tebe.


Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama !!!!


Život je put kojim treba trčati sa prijateljem koji će nam osjećajem, daljinom i sjećanjem dokazati da vrijedimo onoliko koliko znamo VOLJETI..

Čovjek sretne puno ljudi u svom životu. Ali samo pravi prijatelji ostave tragove u njegovom srcu.

Ljutnja je tanko povezana sa opasnošću.

Ako te je neko jednom iznevjerio, njegova je krivica. Ako te neko vise puta iznevjeri, tvoja je krivica.
Bistri ljudi diskutiraju o idejama - prosječni ljudi o onome sto se svakodnevno dešava. Neobrazovani ljudi o drugim osobama.

Ko izgubi novac, izgubi puno. Ko izgubi prijatelja, izgubi puno vise.
Onaj ko izgubi vjeru i nadu, izgubi sve.

Uči se na greškama drugih ljudi. Jer, ti ne živis dosta dugo da bi ih sve stigao napraviti.
Ako dovedes jos jednog, troje nas je. Mi smo jedna grupa. Mi stvaramo jedan prijateljski krug.

Ne postoje ni pocetak niti kraj. Juce je proslost. Sutrasnjica je tajna. Sadasnjost je poklon.

Pokazi svojim prijateljima koliko ti je do njih stalo.
I da znate da je ljubav najjaca pokretacka snaga... da je bitno sa kim ste, a ne gdje ste i da zivot cine male stvari.
Hvala svima.

1.7.09

Bakina molitva-Jedinstvo



JEDINSTVO

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć
Kaži meni malo dite što su dvi tabule Isusove?

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć
Kaži meni malo dite što je tri?
Tri su božja patrijarha,Abram,Izak i Jakov.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć,
kaži meni malo dite što je četiri?
četiri su evanđelista,Ivan,Matej,Marko i Luka.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć
kaži meni malo dite što je pet?
Pet je rana Isusovih.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć.
kaži meni malo dite što je šest?
šest kameni vodu nosi.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio na pomoć.
Kaži meni malo dite što je sedam?
Sedam je gospinih žalosti i radosti.

Jedinstvo je jedan Bog,bog nam bio na pomoć.
Kaži meni malo dite što je osam?
Osmero su do Boga nebesi

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć.
Kaži meni malo dite što je devet?
Devet je kori anđeoski.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio na pomoć
Kaži meni malo dite što je deset?
Deset je božji zapovidi.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć
Kaži meni malo dite,što je jedanaest?
Jedanaest je diva umiljenih.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio u pomoć.
Kaži meni malo dite,što je dvanaest?
Dvanaest je božjih apostola.

Jedinstvo je jedan Bog,Bog nam bio na pomoć
Trinaest Bog na visoku i široku.
Božje oko uvik gleda sakrit mu se ništa neda.

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...