26.6.12

Sveti Petar i Sveti Pavao


Sveti Petar i sveti Pavao
U utorak započinje trodnevnica svecima katoličke crkve, Petru i Pavlu. 
Petar i Pavao imaju zajednički blagdan, ali u životu nikad nisu bili jedan par,niti  radili u timu. Bilo je među njima čak oštrih napetosti. Pavao se Petru usprotivio, kada je zastupao da pogani trebaju najprije postati Židovi, tj. da se moraju obrezati da bi postali kršćani (Gal 2,11). Petar koji je prije već bio krstio poganina Kornelija, prihvatio je Pavlove argumente.
Dok zamišljamo njihove likove i divimo se njihovoj vjeri. Svaki je tada djelovao na svoj način
Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio Kristovo ime poganima. Učio je narod, širio Evanđelje. Petar i Pavao ujedno su dva "stupa"Crkve. Osobito se u evanđelju (Mt 16) ističe prvenstvo Kristova poziva: „Ja ti kažem: Ti si Petar...". Ime, koje u svijetu označava osobu, izražava ulogu koju će Petar imati u mesijanskom Isusovu planu: on će biti temelj na kojem će se podići čvrsta mesijanska zajednica. Taj poziv je neposredan Očev poziv. Poziv i poslanje su  milost, i zbog toga su sudjelovanje na ulozi samog Krista koji je „stijena", temelj, „ugaoni kamen" (Mt 21,42-44; Rim 9,33; 1 Ptr 2,4-8; 1 Kor 3,11; Ef 2,20; usp. Ps 118,22-23).
 U Djelima Petar je bačen i tamnicu „čuvan od dva vojnika i vezan dvjema lancima".Anđeo izvodi Petra iz zatvora da bi nastavio naviještati Krista i svjedočiti ga u životu . U evanđelju se Petru obećava: „Vrata paklena ne će nadvladati." Vrata su slika kraljevstva smrti koje ustaje protiv ljepote stvorenja (Iz 38,10; Mudr 16,13; Ps 9,14-15) i zlih sila koje su protiv Božjeg i Kristovog djelovanja (Mt 13,19.39). Uza sve to nasuprot ovih napada i nesigurnosti jedna je sigurnost: „I spadoše mu verige s ruku ..."; „oslobođen sam iz usta lavljih""; „vrata paklena ne će nadvladati". Crkva se pokazuje u svem svojem sjaju posebno u evanđelju. Izgrađena na temelju Petra-stijeni, vidljivom znaku stijene koja je Krist. Pojavljuje se u svojoj povjesnosti, uronjene u oluje zla, progonstava, bijesnoj mržnji zla i sila ovoga svijeta. Ali njezina je prvotna uloga praštanje i sud (vezati i odrješivati). U njoj je očuvana ljudskost Petrova, apostola koji je zatajio Isusa, koji je od „krvi i mesa". Crkva je Božja i ljudska. Zato joj je uvijek potrebno praštanje i Božje milosrđe. To je njezina veličina, ima ključeve, ali koji otvaraju vrata ulaska u kraljevstvo, te uči kako treba izvršavati sve što je Isus naučavao (Mt 28,20). Petar je  uživao veliki ugled, brojio je među „stupove" prazajednice, ali nije u njoj vrijedio samo njegov glas. A Petar? Nesumnjivo posjedovao je svojstva vođe. U svim evanđeljima nastupa kao glasnogovornik Dvanaestorice. Ipak je više puta govorio „nepromišljeno". Isus ga naziva „malovjernim". Da je njegova hrabrost bila manja od njegovih riječi pokazuje kad je Isus bio uhićen. Mogao je predvidjeti da će Isusovi pristaše biti na oku velikih svećenika i starješina. Čak ga je samo njegovo podrijetlo iz Galileje izdalo u dvorištu Velikog svećenika kad ga je sluškinja prepoznala. Kad mu je predbacila: "I ti si jedan od njegovih", oštro se usprotivio i zanijekao da pozna Isusa. To je sigurno bila najtamnija točka u životu Šimuna Petra. Izašao je i gorko zaplakao.
Ali onda nije nestao. Smeteni učenici okupili su se oko njega. Kad su žene donijele vijest o praznom grobu, Petar je pohitao tamo da se sam uvjeri. Uskrsni doživljaji snažno su ga promijenili. Neustrašivo propovijeda Isusovo uskrsnuće, što se od prijašnjeg Petra ne bi bilo očekivalo.
To je utvrdilo njegov autoritet u prazajednici. Ali je uvijek zadržao svoj karakter: bio je oduševljeni sljedbenik Isusa, ali nije bio tvrd i odbojan. Kad je ušao u Kornelijevu kuću, odvažio se, po Božjem nadahnuću, na važan i odlučan korak: krstio je poganina Kornelija. Time je dao znak i ne znajući za posljedice. U Antiohiji jeo je s poganima, dok nisu došli Jakovljevi ljudi, odlučni judeokršćani. Tada je Petar izgubio hrabrost. Povukao se od kršćana iz poganstva. Pavao mu je predbacio neiskrenost, i u konfliktu se nametnuo i bio dosljedan u svojem postupku. Otvorenost prema poganima bila je odlučujuća za kršćanstvo, za njegovu univerzalnost. To je spriječilo da ostane kao neka sekta i nestane iz povijesti
Putovi Petra i Pavla rijetko su se susretali.
Pavao je od progonitelja postao gorljivi misionar. Uza sve njegove uspjehe Pavao nije u Pracrkvi bio besprijeporan, vjerojatno nije bio ni obljubljen.  Kršćane,žene i muževe dao  je uhititi u njihovim kućama i predao ih nesigurnoj sudbini. Kamenovanje Stjepana izričito je odobrio.
Djela apostolska izvješćuju i o doživljaju pred Damaskom i njegovo obraćenje. Ukazuje mu se Isus, i Pavao postaje drugi čovjek. Od progonitelja p kršćana postaje revnitelj za Krista. Pavao je bio strastven, ali i netolerantan čovjek, koji se sa svojim suradnicima uvijek posvadio.  Ipak je bio i  jako privlačan. Dokaz su tome i mnoge zajednice koje je osnovao u Maloj Aziji i u Grčkoj
Dva muža, koji se u svojoj prošlosti nisu baš proslavili, izabrao je Krist za najvažnije zadatke. Petra, nestalnoga, učinio je „stijenom" Crkve. Onaj koji je slab treba ojačati svoju braću i sestre. Pavao, koji priznaje da je Crkvu „preko mjere" progonio i nastojao je uništiti, primio je na kraju svojega života vijenac pravde, koji Krist sprema svojim vjernima.
Takav je Bog: On hoće doći k ljudima po ljudima, grješnicima po grješnicima, koji su svjesni da su nešto tek po milosti Božjoj. Bog nikoga ne pribija na njegovu krivicu. Više se služi s onima koji nisu uspjeli, sa slomljenim egzistencijama nego sa sposobnima i uspješnima.
To su iskusili i Petar i Pavao i ljudi koji su po njima došli k vjeri. To doživljavamo i mi na svojoj vlastitoj koži. Predaja naziva Petra i Pavla „apostolskim prvacima", ali za nas su više braća u vjeri, koji su bili grješni, koji su znali za svoje ograničenosti; iskoristili su šansu, koju im je Bog pružio, nisu se ukopali u samooptuživanje i sažaljevanje, nego su Božjom pomoću iz svojega grješnog života stvorili nešto sasvim novo.
Petar i Pavao primjeri su nam obraćenja i vjere, vjernosti Kristu. Nisu svojim sposobnostima i snagama postali „temelj" Crkve, u kojoj i mi smijemo boraviti, već Božjim darom
Ova dva čovjeka uza sve razlike imali su jedno zajedničko a to je  neslavnu prošlost.
Prema predaji obojica su u Rimu umrli mučeničkom smrću.
Sretan imendan Petrima i Pavlima.


17.6.12

Šesti svjetski kongres znanstvenika u Dubrovniku u lipnju 2012.



Na HRT pogledala sam kratku reportažu iz Dubrovnika o okupljanju znanstvenika iz čitavog svijeta sa kratkim intervjuom katolika dr.Davora Pavuna iz Švicarske i dr. Ivana Šegolja iz Canade. Pokušavši pronaći nešto o tom događaju na netu, ništa nisam našla, što nije za čuditi s obzirom da je medijima najvažniji trenutak čovječanstva svjetskonogomentoprvenstvo.
 Znanstvenici iz cijeloga svijeta okupili su se šesti puta kako bi predstavili nove uvide u makroskopsku kvantnu fiziku, prodore u nanoznaostima i tehnologijama sekvenciranja DNK-a, ali i napredak u tehnikama medicinskog imidžinga te obećavajuće metode za liječenje raka i paralize, jer su testovi već rađeni na gmazovima. - Ovo je jedinstvena konferencija jer pokriva bitan znanstveni segment međudisciplinarnosti jer je podjela na fiziku, kemiju i biomedicinu često umjetna, poglavito na nanoskali. Također, znanstevni koncepti se isprepliću, ponekad pod različitim imenima - rekao je Davor Pavuna. Bila je prikazana kratka reportaža jednog od prisutnih znanstvenika o iskoristivosti vode za  zamjenu solarne čelije, nova su otkrića. Znanstvenik Pavuna, poznat hrvatskom narodu koji svjedoči svoju vjeru u Isusa Krista u svakoj prilici  i na svakom mjestu, u svom temperamentnom stilu, istaknuo je važnost Hrvatske, koja je peta u Europi po količini vode i kazao da je Vlada toga svjesna ne bi ni bilo  HE Omble.
Zahvalio je HRT na datoj im  mogućnosti gostovanja u emisiji spomenuvši važnost toga okupljanja jer je 25 % prisutnih Hrvata sa svih kontinenata što potvrđuje njegovu tvrdnju da Hrvatska ima pametne i sposobne ljude  za sva područja no nikad nitko ih nije pozvao nikada iz Vlade RH. Isto je potvrdio i drugi gost dr.Ivan. Oni su ljudi u svom području rada dokazali se na svjetskom glasu i spremni su surađivati sa Vladom  za svoju domovinu Hrvatsku  spomenuvši kako će netko to vjeruju čuti.
Bože, poslao si nam ove pametne ljude, daj da njihove poruke dođu u prave uši vladajućih u Hrvatskom narodu, molimo Te!

13.6.12

Srce Isusovo i Srce Marijino



Predragi u Kristu,
Toliko je toga rečeno o Srcu Isusovu i Srcu Marijinom, no  čini mi se kako  nikada nije dovoljno kazano, i zato  se nikada ne smijemo umoriti ponavljati priče ispočetka, ponavljati molitve
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!
Iskazivanjem svoje ljubavi Isus i Marija žele nas dovesti k nesebičnoj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, što je bit svetosti na koju smo svi pozvani. Oni nas sve ljube,i  žele spasiti čovječanstvo koje se je izgubilo, danas više nego ikada. Njihova  ljubav obnovit će naša srca i počet ćemo razmišljati, govoriti, raditi i ljubiti kao njih dvoje.
Kod sva tri ukazanja anđela u Fatimi godine 1916. anđeo mira je zajedno sa Srcem Isusovim spomenuo i Srce Marijino. Gdje je Sin, tu je također i Majka!
Kod drugog ukazanja Djevice Marije u Fatimi, 13. lipnja 1917., Lucija je primila životnu zadaću da širi čašćenje Marijina Bezgrješnog Srca, u kojem je spasenje čovječanstva. Čašćenje Srca Isusova već tada je bilo snažno vrjednovano.
Vrijedi pravilo sv. Ljudevita Grigniona Montfortskog: 
Po Mariji k Isusu!
Sv. Margareta Marija Alacoque je napisala:
«Čini mi se da nema kraćeg puta da dospijemo do savršenstva i da nema sigurnijeg sredstva za spasenje, nego li je posveta Božjem Srcu.» Svetica je više puta izjavila:
«Mislim da na vječne muke ne će biti osuđen nitko tko časti Srce Isusovo i njemu se posveti.»
U evanđelju po Mateu On nam govori:
"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Mt 11, 28-30)
Zaista, zaista je tako Isuse, koliko puta sam ušla premorena od radnoga dana u tvoj dom neke Crkve i u molitvi Tvome Srcu osjetila lakoću života i ljubav za sve na putu kojim hodim s Tobom.
Kažeš nam , jaram, ajme to je ono drvo koje se vezalo na volove da vuku teret, i da zaista  jaram koji nosimo s tobom je lagan kao perce, veseo kao sunčani dan. Učim od Tebe, Isuse i kada poletim ka uzvišenju pognem glavu i srce kako bi imala spokoj duše u Tebi i tvome Srcu, i u Srcu Naše Majke. I zaista sladak je život u Tebi, i lagan je život u Tebi, Isuse dobri naš, Marijo dobra naša!
Ovako piše sveti Augustin: »Ulaz je pristupačan: Krist je vrata. I za tebe se otvorio kada je njegov bok otvorilo koplje. Sjeti se što je iz njega izašlo. Izaberi dakle gdje ti možeš ući. Iz boka Gospodina koji je visio i umirao na križu provrela je krv i voda kada je bio proboden kopljem. U vodi je tvoje pročišćenje, u krvi tvoje otkupljenje.«76

Presveto Srce Isusovo i Srce Marijino, učinite srca naša po srcu svome!
sanna

11.6.12

U čast svecu čitavog svijeta


Sveti Antun Padovanski
Ima li  još koji  vjernik  a da još nije čuo za svetoga Antuna Padovanskoga!? 
 Na našim područjima, osobito južnim , izuzetno se časti svetac Antun.  Dvetnica traje, trodnevnica počinje, neči časte pobožnosti trinaest utoraka svetcu.Većina  vjernika hodočastila je u Padovu na svečev grob i tamo  u  suzama, zastajkivala i naslanjala ruku i čelo na svečevu grobnu ploču. Neki su izgovarali svoje molitve, neki njegove....
"O blagoslovljeni Isuse, gdje da Te tražim, gdje da Te nađem?
Gdje ću, nalazeći Tebe, naći svako dobro?
Gdje ću, posjedujući Tebe, imati svako dobro? Gdje stanuješ? Gdje počivaš?...
U Mariji, Majci Isusovoj i Majci našoj“
Sv. Antun ugledao je svjetlo dana 15. kolovoza oko 1195., na blagdan Uznesenja, a  svoj ovozemaljski život  završio je  u malom samostanu Arcella, izvan zidina Padove, gdje je prema predaji na samrti vidio Isusa koji mu dolazi u susret što je na zidu slike i oslikano.Bio je veliki zaljubljenik u Majku Mariju.
Evo dok  idemo u susret blagdanu  Srcu Isusovu i Srcu Marijinu kako piše svetac i sa svojom  riječ pretvara se u sigurno pouzdanje i ponizan zaziv:
 "O Gospo, o Bogorodice,
Tvoje je ime Čežnja srca moga.
Ime slatko, ime blaženo;
ime utjehe i vedre nade ...
Mi bijednici,
koje je grijeh, kao brodolomce, udaljio od Boga;
mi koji smo u svakom času u opasnosti,
u valovima oluje;
mi koji smo na rubu smrti,
mi svi zazivamo te: Ave Maria!
Ti "Zvijezdo mora", svijetli nad nama ...
u zadnjem  času pruži nam utjehu svojom
majčinskom prisutnošću"

SVETI ANTE, MOLI ZA NAS!
sanna

8.6.12

VIC u balonu




Putnik u balonu s vrućim zrakom izgubio je orijentaciju. Spustio je balon niže i ugledao jednu ženu na tlu. Spustio se još niže i pozvao ženu:

- "Oprostite, možete li mi pomoći? Obećao sam jednom prijatelju da ću se naći s njim, ali ne znam gdje se nalazim."

Žena mu odgovara:

- "Nalazite se u balonu, otprilike 10 metara iznad zemlje, 49 stupnjeva 28 minuta i 11 sekundi širine, te 8 stupnjeva, 28 minuta i 58 sekundi dužine."

- "Vi ste sigurno inženjerka!?" - kaže čovjek u balonu.

- "Jesam..." - potvrdi žena - "ali kako to znate?"

- "Pa, sve što ste mi rekli tehnički je korektno, ali ja nemam pojma što da radim s tim informacijama, a činjenica je da još uvijek ne znam gdje sam. Otvoreno govoreći, niste mi bili od prevelike pomoći, samo ste mi produžili putovanje."

Žena mu na to odgovori:

- "Vi sigurno radite u menadžmentu !"

- "Da!" - odgovara čovjek iz balona - "ali kako to Vi znate?"

- "Tja!!" - odgovara žena - "niti znate gdje ste, niti kuda idete. Dospjeli ste na visoku poziciju prije svega pomoću velikog napuhavanja. Dali ste obećanje prijatelju, a da nemate pojma kako ćete ga održati, i očekujete od ljudi ispod vas da riješe vaš problem... Činjenica je da ste sada u istoj izgubljenoj poziciji kao i prije našeg susreta, ali sada nekako ispada kao da sam ja kriva za to!"

5.6.12

blagdan Tijelova





 TIJELO GOSPODINA - lat. CORPUS DOMINI

Kleknite ponizno! - Spustite glave!
Pustite Ga da prođe kroz vaše redove,
kao kroz dušu najljepši san…
Sve drugo zaboravite, osim možda djecu,
što prosipaju pred Njim cvjetove bijele i plave.

I predajte se tišini čekanja Njegova blagoslova,
Blagoslov će taj sići na vas poželjno tiho,
kao blaga kiša na suhe, užarene njive.
Oh neka u vaša srca ureže neizbrisiva i dobra slova!...

Kad gledam kako ste bojažljivo krotko spustili glave svi,
kao djeca u čekanju cjelova majke,
za koji se ne usuđuju molit,
jer su kriva,meni se sažalite – i pitam se:
„Zašto ikada pomislih, da ste zli?
Oh, zašto ikada pomislih, da ste zli?“ 


(Jeronim Korner)

Harry i Meghan su konačno slobodni !

 foto od latimes. Toronto 2017.  Mr. Harry i Mrs. Meghan  su konačno slobodni ! Ne mogu a da se ne osvrnem na mladi bračni par, koji...