29.12.12

Blagoslov za 2013 godinu Gospodnju



Bog, izvor i počelo svakog blagoslova,
obasuo vas obiljem svoje milosti
i u novoj godini čuvao žive i zdrave. Amen!
Dao vam postojanu vjeru, nepokolebljivu nadu,
strpljivost i ustrajnu ljubav. Amen!
Darovao vam u životu i radu mir, u molitvi uspjeh,
na kraju život vječni. Amen!
Pouzdajte se  u Boga koji traži da ozbiljno računamo s njime i u novoj godini.!
sanna


24.12.12

Čestit Božić





MEĐUGORSKO SVJEDOČANSTVO

Iznenađenje u ispovjedaonici -
Početkom svibnja 2010. u Međugorje je doputovala jedna talijanska obitelj iz Napulja u stanju duboke boli. Na duhovnoj razini nije imala mira, a na tjelesnoj je nosila teški križ. Ne samo da je njihova petogodišnja djevojčica bila gotovo potpuno gluha od rođenja, nego je i njihov osmogod
išnji sin Antonio patio od epilepsije. Njegovi napadi epilepsije su iz dana u dan bivali sve učestaliji. Roditelji više nisu mogli podnijeti gledati njegovu patnju!
Jedne večeri imali su prigodu poći s drugim hodočasnicima i moliti s Ivanom na Podbrdu. Molili su krunicu pod zvijezdama iščekujući Gospin dolazak. Tamo su sve predali u njezine majčinske ruke. Tijekom ovog hodočašća nadali su se snažnoj, nebeskoj pomoći.
Sutradan je otac obitelji krenuo odgovornoj osobi za njihovu skuipinu sa željom da joj izloži bolnu situaciju svoje obitelji u nadi da će od nje čuti koju utješnu riječ. No, ona mu je jednostavno rekla: „Pođite na ispovijed!“
Iznenađen tim, naizgled, grubim riječima, čovjek je temeljito ispitao svoju savjest. Zapravo, živio je u grijehu i godinama nije išao na ispovijed! Uočivši da je u tim riječima poziv da se pomiri s Bogom, odlučio je dobro se ispovjediti i iskreno odbaciti sve svoje grijehe.
Na zaprepaštenje svih, njegov sin Antonio (koji nije imao pojma o očevoj ispovijedi) otad nema epileptičke napade! A petogodišnja djevojčica je po povratku s hodočašća počela govoriti, izgovarajući razumljive riječi po prvi put u životu...
Otac zaključuje ovo prekrasno svjedočanstvo ovim riječima:
„Ja sam se promijenio! Moja žena i ja gledamo život drugim očima. Velika mi je utjeha to što sam ponovno pronašao mir i što sam ponovno otkrio optimizam svoje supruge. Od te ispovijedi u Međugorju, vlastitim rukama dotičem blagodati života kojeg živim u Božjem svjetlu!“
Da, Blažena Djevica Marija zna zašto traži da se ispovijedamo jednom mjesečno.
„Gdje je grijeh“, ona govori, „nema mira.“ „Mjesečna ispovijed bit će lijek za Crkvu Zapada“ (1982). (s. Emanuela)


Neka i vama, dragi moji, ovaj Božić bude uistinu dan
radosti i mira. Neka vas Isus pohodi u vašim obiteljima i rodi se u skrovitosti vašega srca.


Budite preplemeniti za ljutnju, prejaki za strah i 
preveliki za brigu.Mislite, radite i očekujte sve najbolje.

 
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIMA KOJI
SLAVE ROĐENJE KRISTOVO!

23.12.12

"Dolazim sutra, čekajte me!," Isus.



"Dolazim sutra, čekajte me! Isus.“

Poruka je unijela zbrku u cijelo mjesto. Župnik, gradonačelnik, uglednici, svi su se trudili da prirede što bolji doček Božjem Sinu.
Savjetovali su se i odlučili da svaka obitelj Isusu ponudi najljepše i najvrjednije
što ima za taj nezaboravni događaj koji će proslaviti cijeli njihov kraj.
Sutradan su na putu prema selu ugledali šepava siromaha s dugom bradom u dronjcima i starim cipelama.
”On je!” poviče župnik. ”Poznajem njegov stil! Znao sam da će se odjenuti u siromaha.”
”On je, on je!” vikali su ostali.
Okupili su se oko siromaha, nudeći mu svoje dragocjenosti i veličajući ljepotu svoga dara.
Istinski iznenađen, siromah je darove stavljao na zaprežna kola koja mu je za tu zgodu darovao gradonačelnik.
Siromah je na kraju zahvalio, sve ih blagoslovio i odvezao se kolima.
Mještani su odahnuli. Sve je tako dobro prošlo da bi im i anđeli mogli pozavidjeti, rekao je i sam župnik.
Uvečer je, međutim, došao Isus.
”Oprostite zbog kašnjenja”, reče. ”Zadržali su me neki važni poslovi…”
”Jesi li ti doista Isus?” poviče župnik zbunjeno. ”Ali, onda… Onaj čovjek…”
”Ono je bio prevarant! Uzeo je naše dragocjenosti!” vikali su ljutiti mještani.
”U potjeru za njim!”
Svi su pojurili za prevarantom da vrate dragocjenosti koje je odvezao.

Isus je, kao i obično, ostao posve sam na opustjelom trgu.

Bruno Ferrero

22.12.12

Marija i Josip na putu prema Betlehemu-jedna priča


Marija i Josip na putu prema Betlehemu

Na glavnoj cesti iz Nazareta kolikog li mnoštva! Magarčići idu natovareni kućnim potrepštinama i osobama. Ljudi podbadaju svoje jahaće živine, a i tko ide pješice žuri se jer je hladno. Zrak je bistar i suh, nebo
vedro, ali sve ima onu čistu oštrinu kao u danima pune zime... Priroda, ogoljena, izgleda još prostranijom, a pašnjaci su prekriveni tek malenom travisom povijenom od zimskih vjetrova... Na pašnjacima ovce traže malo hrane a i sunca koje polako izlazi... I one se zbijaju jedna uz drugu jer je i njima hladno i bleje dižući gubice i gledajući sunce kao da bi mu htjeli reći:"Dođi brzo, hladno je!" ... Teren je valovit, što biva sve izrazitijim... Pravi brežuljkasti kraj... Tu ima travnatih i rebrastih kotlina, dolina i bregova.. Cestsa prolazi posred njih i kreće prema jugoistoku.Marija je na jednom sivom magarčiću... sva ovijena u teški ogrtač. Sprijeda pred sedlom je jedno oruđe , a ozgor kovčežić s najpotrebnijim stvarima.Josip hoda sa strane držeći uzdu... "Jesi sli umorna?"... pita češće.
Marija ga gleda smiješeći se i govori: "Ne"... Treći put nadodaje: "Trebao bi većma biti umoran ti koji hodaš.""Oh! ja! Za me je ništa. Mislim... da sam mogao naći kojeg drugog magarca... da ti je moglo biti udobnije, a i prije bismo stigle... Ali baš ga nisam mogao naći... Svima je dada potrebna jahaća živina... Ali, hrabro! Skoro smo u Betlehemu... Preko ovog brda je Efrata."
Šute. Djevica, kad ne govori, izgleda da se sabire u unutarnoj molitvi. Smiješi se blagim smiješkom na neku svoju misao i ako gleda mnoštvo čini se da ga ne vidi za ono... što ono stvarno jest: muža, ženu, starca, pastira, bogotaša, siromaha...nego za ono što Ona samo vidi...
"Je li ti je hladno?" pita Josip, jer vjetar se diže...."Ne, hvala."
Ali Josip kao da ne vjeruje. Dotakne joj noge koje vise sa strane magarčića, noge obuvene u sandale koje se jedva vide ispod duge haljine, i mora da je osjetio kako su hladne, jer strese glavom i uzme pokrivač koji je imao pod remenom preko ramena i obavije noge Marijine prostirući ga također i nad krilo, tako da joj ruke budu tople pod njim i ogrtačem.
Susretnu jednog pasira, koji je sa svojim stadom sjekao put prelazeći na pašu s desne na lijevu stranu. Josip se sagne da mu nešto kaže. Pastir potvrdi. Josip uzme magarčića i povuče ga za stadom na pašnjak. Pastir izvadi iz torber jednu priprostu zdjelu i pomuze jednu debelu ovcu s nabreknutim dojkama i dade zdjelu Josipu koji je ponudi Mariji."Bog vas blagoslovio obojicu" reče Marija "Tebe zbog tvoje ljubavi, a tebe zbog tvoje dobrote. Molit ću za tebe."
"Dolazite li iz daleka?....."Iz Nazareta" odgovara Josip.
"A idete?"....."U Betlehem."
"Dugi put za ženu u takvom stanju. Je li ti to žena?"....."Moja žena."
"Imate li kod koga odsjesti?" ......"Ne."
"Ružna stvar. Betlehem je pun ljudi koji su došli sa svih strana da se popišu ili da se drugamo otiđu popisati. Ne znam da li ćete naći konak. Poznaješ li mjesto?
"Ne mnogo..."E, pa dobro, ja ću te naputiti, za Nju ( i pokaže na Mariju). Tražite gostionicu. Bit će puna. No, to vam kažem zato, da vam služi za putokaz. Ona je na jednom trgu - najvećem. Tamo ćete stići idući ovom glavnom cestom. Ne možete pogriješiti. Pred njom je izvor, a prostrana je i niska s velikim ulazinim vratima. Bit će sve puno. Ali ako ne nađete ništa u gostionici i po kućama, zaobiđite iza gostionice... prema polju. Tamo u brdu su staje, koje više puta posluže trgovcima što idu za Jweruzalem da unjih smjeste životinje kad ne nađu mjesta u gostionici. Štale, znate, u brdu: vlažne, hladne i bez vrata. Ali su uvijek neko sklonište, jer žena... ne može ostati na putu. Možda tu nađe moje mjesto ... sijena za spavanje i za magarca. I neka vas Bog tamo doprati."
"I Bog neka ti poda radost"... odgovri Marija. Josip međutim odgovri: "Mir bio s tobom!"Ponovno krenu cestom. S ruba koji su prešli ukaže se pred njima jedna prostrana udolina. U kotlini, gle gore i dolje, po glagim obroncima koji je okružuju.... rasijane kuće i kuće... To je Betlehem!
 preneseno sa : http://mirjam-max.blogspot.co.at/2009_11_01_archive.html




16.12.12

Kolačić i voćni sok


KOLAČIĆI I VOĆNI SOK
pisac nepoznat
Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.
Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.
Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.
Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.
Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.
U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.
Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?
Odgovorio je: Objedovao sam s Bogom. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je:
Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio.
U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?
Odgovorio je: Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je:
Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.
Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba ili za čitav život. Sve ih jednako primi!
Pošalji ovu poruku osobama koje su na poseban način dotakle tvoj život.
Neka spoznaju kako su ti važne. Objeduj s Bogom!

5.12.12

"Kriz i svjetlo u odvjetnickom uredu za obranu Generala Gotovine u Zagreb


 "Kriz i svjetlo u odvjetnickom uredu za obranu Generala Gotovine u Zagrebu, Objavio Luka Misetic




Preneseno (Engleska verzija) sa Facebook stranice Luke Misetica, odvjetnika i prijatelja Generala Gotovine, 1.12.2012. (Prijevod na Hrvatski: S. Patz)

Autor:  Luka Misetic

Ovo je istinita priča. Vi gledate sliku velikog križa koja visi u našem odvjetničkom uredu u Zagrebu, a kojeg smo koristili kao mjesto za pripremu obrane generala Gotovine. Obratite paznju na jednu od tri svjetiljke na slici. Na Veliki petak 2011, iz nekog razloga to jedno svjetlo se više nije dalo ugasiti.  Prekidač je radio normalno za ostale dvije zarulje ali ovo treće svjetlo se nije moglo ugasiti. Čekali smo nekoliko tjedana, a onda je netko dosao i popravio ga.  Zatim, na Veliki petak ove godine (2012), ponovno se to svjetlo nije dalo isključiti.  Mi smo odlučili da ga ostavimo na miru.  To svjetlo je gorilo iznad križa u uredu obrane generala Gotovine, 24 sata dnevno, sedam dana tjedno, od 6. travnja 20112. (Veliki petak), a žarulja još nije izgorjela.  A mi je još uvijek ne mozemo isključiti.


This is a true story. You are looking at a picture of a large cross that hangs in our law office in Zagreb, which we used as an office to prepare the Defence of General Gotovina. You see one of three lights on in the picture. On Good Friday of 2011, for some reason this one light could no longer be turned off. The light switch would turn the other two lights on and off, but this third light could not be turned off. We waited for weeks and then had someone come in and fix it a few weeks later. Then, on Good Friday of this year (2012), once again the light could not be turned off. We decided to leave it alone. This light has been on above the cross in General Gotovina's Defence office, 24 hours per day, 7 days per week, since April 6th (Good Friday), and the light bulb still has not burned out. And we still cannot turn it off.

1.12.12

Advent



Advent čežnje
Čežnja za Utjelovljenim božanstvom, čežnja koja je živjela među ljudima, a koja i danas živi u onima koji za njim čeznu i koji ga traže. To je čežnja apostolske duše koja bi htjela da ljubav Božja ogrije sav svijet. To je čin  svih pravednika da Bog raste svaki dan u njima i u ostalima. Ali to je čežnja, ne samo onih koji su ga upoznali i ljubili već onih koji su tragali za njima iz daleka, koji su ga tek naslućivali, koji su manjkavo a ipak kad god tako snažno otkrivali njegov lik u ljepoti prirode ili trajnim glasovima u dubinama svoje duše. A onda baš zato jer je advent vrijeme čežnje, vrijeme čekanja, to je i vrijeme molitve i pokore. I zato naše molitve u adventu moraju na naročit način biti sabrane, ponizne i žarke. Uvijek budni da budemo jaki, da ne uzvratimo uvredu, zašutimo na nepravdu, da ne precjenjujemo svoje sudove, da zašutimo pred tuđim sudom, da budemo blagi prema tuđim greškama, da odaberemo ono što je teže i neugodnije, a da bližnjemu prepustimo lakše.
On će doći! Doći će tako vidljivo s tolikim bogatstvom milosti i darova, kako to samo Sin Božji može.
Marica Stanković
Službenica Božja

Harry i Meghan su konačno slobodni !

 foto od latimes. Toronto 2017.  Mr. Harry i Mrs. Meghan  su konačno slobodni ! Ne mogu a da se ne osvrnem na mladi bračni par, koji...