28.5.09

Pismo s neba



Ovo se dogodilo u jednoj dalekoj zemlji,
ali ćemo mi ovdje mamu zvati Sanja,
a njenog dječačića Stipe Skočila je na noge čim je ugledala kirurga koji je izlazio iz operacijske dvorane.
Upita: “Kako je moj dječak? Hoće li biti dobro? Kada ga mogu vidjeti?” Puna boli, Sanja reče, za sebe: „Zašto djeca obolijevaju od raka? Zar Bogu nije stalo?
Gdje si bio, Bože, kad te je moj sin trebao?“
Kirurg reče: „Žao mi je. Učinili smo sve što smo mogli, ali Vaš sinčić nije izdržao“. Kirurg upita: „Biste li željeli ostati koji trenutak sami sa svojim sinom?
Bolničarka može izići van na koju minutu prije nego ga odvezu na sveučilište“. Sanja ipak zamoli bolničarku da ostane s njom dok se bude opraštala sa svojim sinom. Nježno zatim prođe prstima kroz njegovu bujnu i kovrdžavu kosu.
„Biste li željeli pramen njegove kose“, upita bolničarka. Sanja kimne glavom. Bolničarka odreže pramen dječakove kose, stavi ga u prozirnu vrećicu i pruži je Sanji. Majka reče: „Bila je to Stipina ideja da doniramo njegovo tijelo sveučilišnoj klinici. Rekao je, možda će nekome biti od koristi.
Prvo sam bila protiv toga, ali mi je Stipe rekao: „Meni neće trebati nakon što umrem. Možda će pomoći nekom drugom dječaku da ostane koji dan više sa svojom mamom.“ Sanja nastavi: „Moj je Stipe imao zlatno srce. Mislio je na druge. Nastojao je pomoći drugima kad je god mogao.“
Sanja je izišla iz Dječje bolnice, posljednji put, nakon što je u njoj provela najveći dio vremena tijekom dugih šest mjeseci. Stavila je torbu sa Stipinim stvarima na sjedalo u autu, do sebe. Vožnja do kuće je bila teška. Još teže je bilo ući u praznu kuću.
Unijela je Stipine stvari i vrećicu s pramenom njegove kose u dječju sobu.

Počela je raspoređivati autiće i ostale njegove stvari, točno onako kako su uvijek bile u Stipinoj sobi.
Legla je preko njegova krevetića, zagrlila njegov jastučić,
i tako je, plačući,zaspala.
Bilo je oko ponoći kada se probudila. Pored nje, na krevetu, bilo je pismo, u omotnici.

Čitala je pismo:

„Draga mama!
Znam da ću ti nedostajati. Ali, nemoj pomisliti da ću te zaboraviti ili prestati voljeti budući da me više nećeš svaki čas onako čuti kako ti vičem:
V o l i m t e.
Uvijek ću te voljeti, mama, svaki dan sve više. A jednoga dana ćemo se vidjeti.
Do tada, ako želiš posvojiti nekog malog dječaka, da ne budeš sama, ja ću se s time složiti. On može imati moju sobu i sve moje igračke. Ali, ako se ti odlučiš za djevojčicu, njoj se vjerojatno neće sviđati stvari koje dečki vole.
Znaš, njoj ćeš morati kupiti lutke i sve ostalo što vole curice.
Ne budi tužna dok misliš na mene. Ovdje, gdje sam sada - da samo znaš kako je lijepo! Djed i baka su me dočekali i proveli me naokolo, ali će mi trebati još puno vremena dok sve vidim.
Anđeli su mi super. Volim ih gledati kako lete.
I, znaš što još? Isus nije sličan nijednoj od onih svojih slika. Ipak, čim sam ga ugledao, znao sam: to je on. Isus me je osobno poveo da vidim Boga. I, znaš što još, mama? Sjeo sam Bogu na krilo i razgovarao s njim, baš kao da sam ja netko veoma važan.
Tada sam mu rekao da bih ti volio napisati jedno pismo, da se pozdravim s tobom, i svašta još. Znaš, znao sam ja da to nije dozvoljeno.
Ali, znaš što, mama? Bog mi je sâm dao papir i svoju vlastitu olovku da ti napišem pismo.
Mislim da je Gabrijel ime anđelu koji će odnijeti pismo tebi.
Bog mi reče da ti napišem i njegov odgovor na jedno od pitanja koja si mu postavila, ono: Gdje je on bio, kad sam ga ja najviše trebao?
Bog kaže da je bio na istom mjestu gdje i ja, sa mnom, kao što je bio i sa svojim sinom, ono dok mu je bio na križu.
On je bio baš tu, kao što je uvijek sa svojom djecom.
Nego, da ne zaboravim, mama. Znaš, nitko ne može vidjeti ovo što je napisano, nitko osim tebe. Za bilo koga drugoga, ovo je obični prazni list papira.
A sada, moram vratiti Bogu njegovu olovku.
Potrebna mu je da napiše još imena u Knjigu života.
A večeras, ja ću sjediti za stolom s Isusom, na večeri. Siguran sam, hrana će biti slasna.
Uh, umalo ti zaboravih reći. Mene više ništa ne boli. Od raka nema više ni traga. Sretan sam jer ne moram više podnositi bol, a ni Bog ne mora više gledati kako se patim.
A sada, on zove svoga anđela k meni. Anđeo kaže da je ovo pismo “posebna dostava”.
A, što kažeš sada na to?

Potpisujemo se, s ljubavlju

Bog, Isus i ja



Neka te Bog blagoslovi!

hr: pv - sh

Ovo je posvećeno jednom malom anđelu i njegovoj dragoj majci .
Sanna

22.5.09

BLAGOSLOV-BLESSING



NEKA TE BLAGOSLOVI GOSPODIN I NEKA TE ČUVA!
NEKA TE GOSPODIN LICEM SVOJIM OBASJA,MILOSTIV TI BUDE!
NEKA POGLED SVOJ GOSPODIN SVRATI NA TE I MIR TI DONESE!
Brojevi 6,24-26
THE LORD BLESS YOU AND KEEP YOU! THE LORD LET HIS FACE SHINE UPON YOU,AND BE GRACIOUS TO YOU! THE LORD LOOK UPON YOU KINDLY AND GIVE YOU PEACE! Numbers 6,24-26
BLAGOSLIVLJT ĆU ONE KOJI TE BLAGOSLIVLJALI BUDU,KOJI TE BUDU KLELI,NJIH ĆU PROKLINJATI;SVA PLEMENA NA ZEMLJIM TOBOM ĆE SE BLAGOSLIVLJATI.
Postanak 12,3
I WILL BLESS THOSE WHO BLESS YOU AND CURSE THOSE WHO CURSE YOU. ALL THE COMMUNITIES OF THE EARTH SHALL FIND BLESSING IN YOU. Genesis 12,3
BLAGOSLIVLJAJTE SVOJE PROGONITELJE,BLAGOSLIVLJAJTE,A NE PROKLINJITE!
Rimljanima 12,14
BLESS THOSE WHO PERSECUTE (YOU),BLESS AND DO NOT CURSE THEM. Romans 12,14

ONAJ U KOGA SU RUKE NEDUŽNE I SRCE ČISTO:DUŠA MU SE NE PREDAJE ISPRAZNOSTI,I NE KUNE SE VARAVO.
ON BLAGOSLOV PRIMA OD GOSPODINA I NAGRADU OD BOGA,SPASITELJA SVOGA.
Psalam 24,4-5
THE CLEAN OF HAND AND PURE OF HEART,WHO ARE NOT DEVOTED TO IDOLS,WHO HAVE NOT SWORN FALSELY. THEY WILL RECEIVE BLESSING FROM THE LORD,AND JUSTICE FROM THEIR SAVING GOD. Psalms 24,4-5
DOBROTA GOSPODINA,BOGA NAŠEGA,NEK BUDE NAD NAMA!
DAJ DA NAM USPIJE DJELO NAŠIH RUKU,DJELO RUKU NAŠIH NEK USPIJE.
Psalam 90,17
MAY THE FAVOR OF THE LORD OUR GOD BE OURS. PROSPER THE WORK OF OUR HANDS! PROSPER THE WORK OF OUR HANDS! Psalms 90,17
NAPOKON,BUDITE SVI JEDNODUŠNI,PUNI SUOSJEĆANJA I BRATSKE LJUBAVI,MILOSRDNI,PONIZNI!
NE VRAĆAJTE ZLO ZA ZLO NI UVREDU ZA UVREDU!
NAPROTIV,BLAGOSLIVLJAJTE JER STE NA TO I POZVANI DA BAŠTINITE BLAGOSLOV!
1 Petrova 3,8-9
FINALLY,ALL OF YOU,BE OF ONE MIND,SYMPATHETIC,LOVING TOWARD ONE ANOTHER,COMPASSIONATE,HUMBLE. DO NOT RETURN EVIL FOR EVIL,OR INSULT FOR INSULT;BUT,ON THE CONTRARY,A BLESSING,BECAUSE TO THIS YOU WERE CALLED,THAT YOU MIGHT INHERIT A BLESSING.
1 Peter 3,8-9
GOSPODNJI BLAGOSLOV OBOGAĆUJE I NE PRATI GA NIKAKVA MUKA.
IZREKE 10,22
IT IS THE LORD*S BLESSING THAT BRINGS WEALTH,AND NO EFFORT CAN SUBSTITUTE FOR IT. PROVERBS 10,22

MIR I BLAGOSLOV
PEACE AND BLESSING

21.5.09

Uzašašće Gospodinovo 21.svibnja



Spasovo (Uzašašće Gospodinovo)

Uskrs, najveće otajstvo vjere, u bogoslužju se naglašeno slavi kroz pedeset susljednih dana, sve do uključivo svetkovine Duha Svetoga (Duhova, nedjelje Pedesetnice). Tema toga vremena je Kristov prolaz kroz smrt u slavu uskrsnuća. Na četrdeseti dan toga razdoblja pada (uvijek u četvrtak) blagdan Spasova ili točnije rečeno svetkovina Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista. Spasovo je, dakle, jedan od uskrsnih blagdana. Ističe jedan važan pogled na uskrsni događaj: Krist se sa svojim ljudskim uskrslim tijelom vraća nebeskom Ocu, kao čovjek stoluje njemu zdesna.
Svi blagdani koji se u kršćanstvu slave nastajali tijekom povijesti. Tako se Uzašašće u prvo kršćansko vrijeme slavilo najprije zajedno s poslanjem Duha Svetoga, 50. uskrsni dan, kao završetak i ispunjenje Kristovog djela spasenja. Od 4. stoljeća blagdan Uzašaća izdvaja se i slavi zasebno, 40. uskrsni dan. Razlog tome je brojka "40" koja ima simboličko značenje, a i tekst u Djelima apostolskim 1,3: "Njima je (Isus) nakon svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i giovorio o kraljevstvu Božjem." Malo zatim u recima 9 -11 sažeto se govori i o Isusovom uzašašću.
Još nešto možemo uočiti. Obe najveće kršćanske svetkovine Božić i Uskrs, slave se u kalendaru zapravo dva puta. Bogojavljenje (pučki "Tri kralja", 6. siječnja) je "još jedan Božić", povijesno čak stariji od Božića (25. prosinca); tako je i Spasovo "drugi Uskrs", povijesno, "mlađi" od Uskrsa. Iako crkveni kalendar uglavnom doživljavamo kao nešto stalno, čvrsto i nepromjenjivo, kroz dugu povijest blagdani i spomendani su u različitim krajevima slavljeni u različite datume, uvodili su se novi, ukidali ili premiještali po datumima, već prema duhovnim potrebama i karakteristikama svoga vremena. Mnoge je promjene u kalnedar unio i ne tako davni Drugi Vatikanski koncil (1962-1965). To je samo znak da je Crkva živi organizam, jer samo ono što se miče i mijenja, doista živi. Uzašašće Isusovo je članak vjere, otajstvo vjere, koje riječi ne mogu potpuno izložiti, jer njego sadržaj ("uskrsli Krist uzašao je k Ocu") nadilazi naše osjetno iskustvo. To, dakako, ne znači neko Kristovo "putovanje kroz kozmos". Izraz "nebo" je u biblijskom govoru metaforička oznaka za Boga i Božju postojbinu. Svod nebeski je zapravo samo sjajan simbol Božjeg prebivališta, njegove veličine. No Bog nije vezan ni na kakvo mjesto. On nije !"gore" ili "dolje". On nije sličan ljudima. Naprotiv veći je od svakog ljudskog pojma o njmeu. A "zemlja" je, također po biblijskom načinu izražavanja, postojbina ljudi. Otuda u Svetom pismu ovaj, nama blizak, način govora o tom događaju: Da bi ljude pohodio Bog se "spušta", silazi s neba i onamo se opet "vraća", "uzlazi" (uzašašće). No sve je samo pokušaj da se slikovitim govorom barem naznači dublje, otajstveno značenje događaja. Izričaj da je Isus uzašao na nebo ne znači da je otišao, ostavio zemlju i svijet, nego da je raspeti i uskrsnuli Isus (koji je, kako sažeto glasi jedan od članaka vjere, pravi Bog i pravi čovjek) upravo kao čovjek "ušao, uzašao" u Božji život, još bolje rečeno: ljudska je narav po tomu odlikovana i zauvijek s Bogom povezana. Stoga i i česti kršćanski zraz "doći u nebo" ne znači neko putovanje kroz prostor ili vrijeme, nego biti sjedinjen s Isusom-čovjekom i tako sjedinjenjem u ljudskoj naravi prilaziti Bogu. Za kršćanina takvo nebo počinje već ovim životom, njegovim ucjepljenjem u Krista po vjeri, sakramentima i solidarnošću s bližnjima po djelimja dobrote i dijeljenju ljudske sudbine.
U nekim krajevima Europe svatkovina Uzašašća se slavi i kao dan muževa (Očev dan), kao što je nedavno,Majčin dan. Blagdan se posvuda slavi svečanim bogoslužjem, po nedjeljnom rasporedu, ali nije zapovijedan.

16.5.09

Bog je stvorio djecu-kritika, šaljiva





BOG JE STVORIO DJECU
(A USPUT I UNUKE)



Za one od nas koji imaju djecu oko sebe, bilo da su naša vlastita djeca, unuci, nećakinje, nećaci, ili učenici
... evo vam nešto što će vas nasmijati.

Uvijek kad su vam djeca van kontrole, može vas utješiti pomisao da se čak ni Božja svemoćnost ne odnosi na Njegovu vlastitu djecu. Nakon što je stvorio nebo i zemlju, Bog je stvorio Adama i Evu. I prva stvar koju je rekao bila je ' NEMOJTE !' 'Nemojte što ? ' upitao je Adam. 'Nemojte jesti zabranjeno voće,' rekao je Bog. 'Zabranjeno voće ? Imamo zabranjeno voće ? Hej Eva... imamo zabranjeno voće ! ' Nema šanse ! ' 'Ima šanse ! ' 'NEMOJTE jesti voće ! ' rekao je Bog. 'Zašto ? ' 'Zato jer sam ja vaš otac i jer ja tako kažem ! ' odgovori Bog, pitajući se zašto nije završio Kreaciju nakon što je stvorio slonove Nakon nekoliko minuta, Bog je ugledao svoju djecu kako grickaju jabuku i iznervirao se ! 'Nisam li vam rekao da ne jedete voće ? ' upita Bog. 'Uh da,' odgovori Adam. 'Zašto ste onda jeli ? ' upita Otac. 'Ne znam,' reče Eva. 'Ona je prva počela! ' rekao je Adam. 'Nisam ! ' 'Jesi ! ' 'NISAM ! ' Bogu ih je bilo dosta pa ih je kaznio tako da moraju imati vlastitu djecu. Tako je postavljen model i on se nikada nije promijenio.
Ako uporno i s ljubavlju nastojite pružiti djeci mudrost koju ne prihvaćaju, nemojte biti strogi prema sebi. Ako je Bog imao problema prilikom podizanja djece, zašto mislite da će za vas to biti dječja igra ? A koliko se radujemo kad se rode hehe STVARI ZA RAZMIŠLJANJE ! 1.Provedemo prve dvije godine njihovog života u nastojanju da ih naučimo hodati i govoriti. Nakon toga provedete sljedećih šesnaest godina govoreći im da sjednu i ušute. 2. Unuci su nagrada od Boga za to što niste ubili vlastitu djecu. 3. Majke tinejdžera sada znaju zašto neke životinje jedu svoje mlade. 4. Djeca vas rijetko pogrešno citiraju. U stvari, obično riječ po riječ ponove ono što vi ne biste rekli. Glavni cilj održavanja dječjih zabava je da se podsjetite da postoje djeca koja su gora od vaše Osigurali smo kuće od djece, ali oni svejedno ulaze. SAVJET DANA: Budite dobri prema svojoj djeci. Oni će vam jednog dana birati starački dom.
I NAPOSLIJETKU: AKO STE JAKO NAPETI I DOBILI STE GLAVOBOLJU, SLIJEDITE SAVJET KOJI PIŠE NA BOČICI S LIJEKOVIMA: 'UZMITE DVA ASPIRINA' I 'DRŽATI PODALJE OD DJECE'!!!!!

15.5.09

Pokrštavanje Hrvata





KOME JE PRVOM PALO NA PAMET DA HRVATI POSTANU KRŠĆANI?
Slušajte moju priču, jer ćete morati na kraju sve ponoviti! Za ocjenu, naravno!

Ja sam opat Martin i mene je poslao papa Ivan IV godine 641. u Salonu želeći suradnju s Hrvatima. Želio je otkupiti zarobljene kršćane, kao i kosti kršćanskih mučenika iz Dioklecijanovih progona.
Papa se nije prevario kada je mene stavio na čelo svoga poslanstva. Uspjeli smo u Rim donijeti kosti svetih mučenika, Anastazija, Maura, Venancija i dru
gih žrtava. Hrvati su simpatičan narod, ali ja ne znam baš puno o njima.
Ne, ne… sve je zapisano! Ja bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (912.-959.) volio sam zapisivati povijest. U svom djelu "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom) zapisao sam nešto i o doseljenju i pokrštavanju Hrvata. Naime, ovo znam sigurno: moj prethodnik car Heraklij
e početkom VII. st. pozvao je Hrvate u pomoć kada se borio protiv Avara.
…A ŠTO AKO JE TO NETKO SAMO IZMISLIO? Gdje smo stali? Aaaa…, sjetio sam se! Pobijedivši Hrvati su se sa ostacima naroda koji su ondje prije živjeli pomiješali i počeli stvarati svoju državu. Ja sam zapisao ime pape Agatona (678.-681.) a uz to sam napisao, citiram: "pokršteni Hrvati neće ni s kime da ratuju izvan svoje zemlje, jer su primili neko proročanstvo i zapovijed od rimskog pape te napravili ugovor, vlastoručan potpisan i tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleli su se sv. Petru da neće nikada provaljivati u tuđe zemlje i ondje ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji tako htjeli budu.“ Kraj citata! Svaka čast!
….I ONDA? …I SVI SE ODJEDNOM SRETNO POKRSTILI?!
Nisu se odjedanput pokrstili. Sam proces pokrštenja Hrvata trajao je negdje do 9. stoljeća i o tome nam svjedoče razni prvorazredni arheološki spomenici. 1. Krstionica hrvatskog kneza Višeslava koja potječe s kraja 8. ili poč. 9. st. 2. Ogradni luk ogradne pregrade hrvatske crkve u splitskom polju kod Kaštel - Sućurca, koji potječe iz druge polovice 7. st. 3. Sarkofag splitskog nadbiskupa Ivana Ravenjina iz krstionice splitske katedrale te osobito najstarije hrvatske crkvice uz jadransku obalu nastala tijekom 8. ili 9. st. 4. Predromanička crkvica Sv. Križa u Ninu. Žao mi je, moram razočarati vaš istraživalački duh, ali ovdje nije riječ o prisilnom pokrštavanju. Želite dokaze? O.K. Zanimljiva je činjenica da su od 7. st. pa sve negdje do 12. st. u Hrvatskoj zajedno s hrvatskim kršćanima živjeli i hrvatski pogani. Na istim grobljima pokapali su se i jedni i drugi po svom običaju. Znači da nijedan hrvatski knez ili kralj nije bičem ili mačem natjerao Hrvate da se krste, nego je vjera polako u našem narodu rasla i sazrijevala, te su se neki poganski običaji čak prenijeli i u kršćansku tradiciju koja živi i dan danas.
JESU LI HRVATI PRISLILNO POKRŠTENI?
TKO SE KRIJE IZA SVEGA TOGA? Tako su hrvatski pogani zimi, krajem prosinca, kad je noć bila najdulja palili vatru da pomognu Suncu da se preporodi i bdjeli bi cijelu noć. ta noć bdjenja nazvala se bdenjak ili badnjak. U toj noći stavljali bi na ognjište panj koji se također nazivao badnjak. Zalijevali su ga vinom i posipali žitom da im jedno i drugo bolje urodi. Također su namakali žito u zdjelice da proklija s nadom da će žito slijedeće godine bolje uroditi. I mi smo još uvijek sačuvali taj običaj da nekoliko tjedana prije Božića namačemo pšenicu u zdjelice da proklija, pa tako zelenu pšenicu stavljamo oko jaslica. Nadgrobni spomenici, stećci ukrašeni likovima križa, mladi Mjesec i zvijezda Danica bili su im znakovi života koji se budi i dobro su se slagali s križem, znakom Krista Uskrsloga. Tek mnogo kasnije, kad k nama dolaze Turci, koji su na zastavi imali polumjesec i zvijezdu, naši se preci više nisu htjeli služiti tim znakovima.
Znači mi baštinimo još uvijek stare poganske običaje, koji su ušli u kršćanstvo! A KOJI SU TO? Papa Ivan VIII (872.-882.) savjetuje kneza Domagoja (844.-876.) neka svoje protivnike ne kažnjava sa smrću, kao što se priliči jednom kršćanskom vladaru. Kneza Deslava naziva isti papa "dragim sinom" i moli ga za sigurnost poslanika Svete Stolice na proputovanju u Bugarsku, a sa knezom Branimirom uzgaja osobite dobre prijateljske, a jednako tako i razvijene diplomatsko - političke odnose sa Svetom Stolicom. Papa je 879. g. u bazilici Sv. Petra blagoslovio njega i cijeli hrvatski narod te mu također priznaje "zemaljsku vlast" nad cijelom Hrvatskom što je po ondašnjem međunarodnom pravu značilo da se Hrvatska smatra neovisnom i suverenom državom, jer je takvo priznanje vrhovni crkveno-politički autoritet kršćanske Europe. Treba spomenuti da je papa Ivan VIII, kao i njegov prethodnik Hadrijan II., odobravao glagoljicu kao liturgijsko pismo, koje su sastavili slavenski apostoli Ćiril i Metodije i staroslavenski jezik u liturgiji, što je bilo u svim drugim zemljama zabranjeno do II. Vatikanskog koncila (1964.), da se u liturgiji smije koristiti bilo koji drugi jezik osim latinskog jezika.

“DRAGI SINE, BUDI DOBAR…”
Hoću tata! IMAMO KRALJA! Yesssss!!!!
Krunidbu kralja Tomislava potvrđuje i papa Ivan X. 925. god., koji ga ujedno moli da sazove Splitski sabor u Splitu koji se održao 928. godine. U XI. st. Sveta Stolica daje stalnog papinskog poslanika Ivana Ursina koji boravi na dvoru Petra Krešimira IV. Kralja Dmitra Zvonimira postavlja za kralja papinski poslanik opat Gebizon u crkvi Sv. Petra u Solinu 1075. godine i uručuje mu "zastavu, mač, žezlo i krunu" kao znak priznanja za kralja, a tom je prilikom Zvonimir odlučno izjavio da će u svemu i svugdje čuvati vjernost prema Apostolskoj stolici. 1, Zašto i kada papa Ivan IV šalje svog poslanika među Hrvate? Kako se on zove?
2. Koji car opisuje dolazak Hrvata na naša područja: što on opisuje?

3. Na koji način su Hrvati pokrštavani, možeš li to potkrijepiti činjenicama?
4. Prihvaćajući kršćanstvo, jesu li se Hrvati u potpunosti odrekli svojih običaja? Obrazloži!
5. Zašto je za Hrvate osobito važna 879. godina? Obrazloži!

6. Tko potvrđuje krunidbu kralja Tomislava?
7. Na što se obvezao kralj Zvonimir u Solinu pred papinim poslanikom 1075. godine?
Sada ćemo vidjeti, tko je slušao, a tko je spavao?! ZA PREPISATI:
Hrvatski je narod nastao na našim prostorima u doba seobe naroda. Ostatci raznih naroda, Gota, Vizigota, Avara, Huna i Slavena koji su se tu našli u tijeku velikih premještanja naroda, u V. i VI. stoljeću stopili su se u cjelinu kojoj su ime, državno uređenje i jezik dali Hrvati. Prema svjedočenju bizantskoga cara Konstantina
Porfirogeneta - došli su u 7. st. iz svoje države Bijele Hrvatske, koja se nalazila u današnjoj južnoj Poljskoj oko Krakova. Bizantski car pozvao ih je da mu pomognu svladati Avare.
Prvi dodir Svetom Stolicom događa se preko pape Ivana IV., koji šalje opata Martina godine 641. u Salonu želeći suradnju s Hrvatima. Želio je otkupiti zarobljene kršćane, kao i kosti kršćanskih mučenika iz Dioklecijanovih progona.


Pokrštenja Hrvata odvijalo se mirnim putem i to negdje do 9. stoljeća, a o tome nam svjedoče razni prvorazredni arheološki spomenici: 1. Krstionica hrvatskog kneza
Višeslava koja potječe s kraja 8. ili poč. 9. st. 2. Ogradni luk ogradne pregrade hrvatske crkve u splitskom polju kod Kaštel - Sućurca, koji potječe iz druge polovice 7. st. 3. Sarkofag splitskog nadbiskupa Ivana Ravenjina iz krstionice splitske katedrale te osobito najstarije hrvatske crkvice uz jadransku obalu nastala tijekom 8. ili 9. st. 4. Predromanička crkvica Sv. Križa u Ninu. Nakon prelaska na kršćanstvo, Hrvati su zadržali neke svoje običaje, koje su prilagodili kršćanstvu (unošenje badnjaka, sijanje pšenice za Božić…) Knez Branimir gradi prijateljske, kao i diplomatsko - političke odnose s papom Ivanom VIII. Papa ga je 879. g. u bazilici Sv. Petra blagoslovio kao i cijeli hrvatski narod te mu priznao "zemaljsku vlast" nad cijelom Hrvatskom što je po ondašnjem međunarodnom pravu značilo da se Hrvatska smatra neovisnom i suverenom državom, jer je takvo priznanje vrhovni crkveno-politički autoritet kršćanske Europe. Krunidbu kralja Tomislava potvrđuje i papa Ivan X. 925. god., a kralj Dmitar Zvonimir obećaje u Solinu 1075., nakon što je od pape dobio zastavu, žezlo i krunu, vjerost Apostolskoj Stolici. 
I na kraju tko je opat Martin ???????????????????????Ivan IV. († 12. listopada 642.g.), izabrani papa od 640. g. do 642.g., podrijetlom iz Dalmacije.
Rođen je u Dalmaciji, vjerojatno u Zadru. Njegov otac Venancije, bio je odvjetnik. U vrijeme biranja novoga pape, 640. g. imao je važnu ulogu u Vatikanu kao arhiđakon. Postao je papa, 24. prosinca 640. g. Kršćanska je vjera bila ugrožena na području njegove domovine. Stoga je poslao opata Martina u Dalmaciju i Istru, da učvrsti vjeru i otkupi kršćane, koji su postali roblje. To je prvi povijesni kontakt između Vatikana i hrvatskih krajeva. Opat Martin, tri je godine proveo u našim krajevima i uspješno
obavio povjerenu mu zadaću. Otkupio je mnogo zarobljenih kršćana i na papinu želju, našao je i ponio u Rim, relikvije solinskih mučenika: sv. Dujma, sv. Venancija, sv. Anastazija i još nekoliko iz Salone (Solina) te sv. Mavra biskupa iz Poreča. Relikvije bi ostale u Dalmaciji i Istri, da kršćanske crkve nisu bile srušene u seobama naroda i barbarskim pohodima. Nisu tada postajali uvjeti, da se ponovno podignu pa su relikvije otišle u Rim, da zauvijek ne propadnu. Papa Ivan IV. dao je podići kapelu unutar bazilike sv. Ivana na Lateranu u Rimu i u nju je postavio relikvije, koje je donio opat Martin iz Dalmacije i Istre. U kapeli su prelijepi mozaici, koji prikazuju solinske i istarske mučenike. Papa Teodor I., nasljednik Ivana IV., dovršio je kapelu. Ispod mozaika, latinski je natpis: "Papa Ivan izvršio je blagoslovom Božjim pobožni zavjet i ustrajnim zauzimanjem dao načiniti ovaj spomenik, koji sjaji poput dragocjenih kovina na krstionici. Tko god amo pristupa i duboko se Kristu klanja, taj neka uzdiže, vruće molitve k nebu." Po želji pape Ivana IV. doveo je opat Martin u Rim također hr­vatske mladiće, koje će uvježbati u kršćanskoj službi, da se kući vrate kao širitelji kršćanstva.
Umro je 12. listopada 642. g. i pokopan u bazilici sv. Petra u Rimu.

11.5.09

Blagdan Svetog Leopolda-12.svibnja




ŽIVOTNI PUT SVETOG LEOPOLDA

Bogdan Ivan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, slikovitu gradiću na sjevernoj obali prekrasnog zaljeva Boke Kotorske, na krajnjem jugu Dalmacije (u to doba Hrvatska). Bio je dvanaesto dijete Petra Mandića i grofice Karoline Carević.
Njegovi roditelji bili su gorljivi katolici. Zbog promjenjivih političkih prilika njihovo je bogatstvo iz prošlosti nestajalo. Naročito je majka, iz grofovske obitelji, nosila plemenite kršćanske osjećaje. Kasnije će blaženik o njoj potvrditi: "Moja majka je bila neobično pobožna. Upravo njoj na poseban način dugujem ono što jesam" (AVP, cart. IX, br. 16; u PB, str. 9). Otac mu je bio "svet čovjek" koji je išao na misu i pričešćivao se svakog jutra. Bogdanovo djetinjstvo bilo je primjer redovnog stanja. Uspješno je pohađao osnovne škole u rodnom kraju. Popodne je odlazio u samostan na privatnu poduku kod male braće kapucina. Sudjelovao je u igrama svojih vršnjaka, ali se često rado udaljio da bi ostao sabran u molitvi. Jedna njegova vršnjakinja ovako ga se sjeća: "Bio je vrlo inteligentan i veoma predan u učenju. Bio je toliko dobar i pobožan. Njegov život je bila kuća, crkva, škola" (PA, str. 337).

Kao dječak želio je biti fratar i ispovjednik


U osmoj godini osjeti po prvi put kako se zacrtava njegovo zvanje: "Kad odrastem želim postati fratar i ispovjednik te širiti milosrđe i dobrotu s dušama grešnika" (AVP, cart. T, br. 4). Nešto kasnije odabrao je Kapucinski red koji je dobro poznavao jer su oni imali mali gostinjac u Herceg Novom u koji je mali Bogdan navraćao ministrirati. Sa 16 godina napustio je roditeljsku kuću i ušao u kapucinsko venecijansko
sjemenište u Udinama. U Udinama je ostao 2 godine, a kasnije mu njegova ozbiljnost i zalaganje otvoriše vrata novicijata Bassano del Grappa. Dobio, je ime fra Leopold, a nakon godine dana novicijata položio je svoje prve zavjete 3. svibnja 1885. Kasnije se radi studija filozofije preselio u Padovu gdje je 28. listopada 1888. položio svečane zavjete. Pošto je završio studij filozofije, bio je prebačen u Veneciju radi studija teologije. Tu je prionuo svim zanosom svog misionarskog srca ne samo teološkoj pripremi, već i studiju slavenskih jezika. 20. rujna 1890. zaređen je za svećenika. Odmah je pretpostavljenima izrazio svoje žarke misionarske težnje, no, uzevši u obzir njegovu slabašnu konstituciju, oni nisu u tom trenutku pomišljali da mu usliše molbu. Blaženik se pokorio u poslušnosti, te se u međuvremenu posvetio ispovijedanju. Tako je počelo njegovo djelovanje tihog apostolata u ispovjedaonici, i žrtve za povratak odijeljene braće u katoličko jedinstvo. (usp. AVP, autografi, br. 52)


Prve godine svećeničkog djelovanja


Godine 1897. izgledalo je da će se konačno ostvariti njegov misionarski san. Bio je poslan za starješinu u samostan u Zadru. Tamo je pošao pun radosti, i kad se već njegovo misionarsko djelovanje počelo zapažati u provinciji, poslušnost ga pozva ponovo u Veneciju. 1905. otvorio mu se put prema Istoku: imenovan je za vikara u
samostanu u Kopru. No, njegov apostolat bijaše kratak jer je nanovo bio premješten u Veneciju, najprije kao ispovjednik u Thiene, a kasnije od 1910. do 1914. kao direktor studenata i predavač patrologije. Za vrijeme I. svjetskog rata vlada je izdala naređenje kojim se pozivaju svi stranci u Italiji da prihvate talijansko državljanstvo, inače će biti internirani južno od Firence. Otac Leopold nije se htio odreći hrvatskog državljanstva odgovarajući na optužbe:
"Krv nije voda, krv se ne može izdati" (PB, str. 30). Više je volio biti interniran. Pošto je, međutim, završen rat, vratio se odmah u Padovu.


Ispovjednik u Padovi

Padova je bila mjesto njegova poslanja i njegove svetosti. Od 1918, do 1942. u ovom gradu on je djelovao bez prekida, u tišini i silno plodonosno u ispovjedničkoj službi. To potkrijepljuje slijedeći podatak. Nakon pripajanja Rijeke Italiji 1923. godine samostan B.D.M. koji je pripadao hrvatskim kapucinima pripao je venecijanskim kapucinima. Tamo je bio poslan i otac Leopold da pripomogne kod ispovijedanja
Hrvata. Otac Leopold prihvatio je pun radosti odluku pretpostavljenih. Medutim, mnoge ugledne ličnosti Padove činile su pritisak na biskupa i kapucinskog provincijala želeći da se po svaku cijenu vrati na svoje mjesto. Veoma pokoran pretpostavljenima, otac Leopold je shvatio da se Božja volja, koja je htjela da bude misionar, vršila u Padovi, da su njegov Istok bile duše pokajnika koje su pristupale njegovoj ispovjedaonici (AVP, autografi, br. 44).


Svetac milosrđa Božjeg


Cijeli je svoj život i svoju energiju istrošio u ispovjedaonici. Njegov dan je počinjao sa svetom misom koja mu je bila središte cijelog dana. Odmah poslije mise upućivao bi se u svoju ispovjedničku sobicu gdje je boravio sve do ručka. Nakon ručka nastavljao bi sve do večeri. U slobodnim trenucima klekao bi na klecalo u ispovjedaonici ili ispred Marijinog oltara i molio (usp. AVP, cart. IX, br. 65). Uvečer bi se povlačio u malu samostansku kapelicu gdje je produžavao svoju molitvu sve do kasno u noć. Tko bi ga pozivao da ide spavati odgovarao je: "Moram činiti pokoru za moje
pokornike" (AVP, cart. I, br. 12). To je bio njegov dnevni red, bez prestanka, sve do smrti 30. srpnja 1942. Sjećanje na njega, na dobro koje je činio neprestano se povećavalo. God. 1946. otvoren je informativni biskupski proces za proglašenje blaženim, a 1963. svečani apostolski postupak. Iste godine prenešeni su posmrtni ostaci s gradskog groblja u kapelu blizu ispovjedničke sobice kapucinskog samostana. Godine 1973. povoljno je zaključen postupak o herojskoj veličini njegovih kreposti. 2. svibnja 1976. papa Pavao VI. svečano ga je proglasio blaženim a papa Ivan Pavao II. 15. listopada 1983. svetim. Njegov liturgijski spomen slavi se 12.svibnja
Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića pored Omiša u Zakučcu No u želji da se osiguraju materijalne uvjeti potrebni i prikladni za funkcioniranje župe, župa ne zaboravlja na potrebu svoga duhovnog rasta. Takva potreba se očituje na konkretan način kroz inicijativu da se stavi veći naglasak na zaživljavanje i osmišljavanje svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića upravo u Zakučcu, odakle su Leopoldovi preci pred Turskom najezdom pobjegli u Boku kotorsku. Smješteno u prirodi, nedaleko od slapa Ilinca, pod mosorskim klisurama, svetište je ustanovljeno zalaganjem župnika i
dekana don Ljube Bodrožića na svečev blagdan 1998, kada je nadbiskup Jurić blagoslovio veliki kameni križ na hridini iznad svetišta, visok više od 8 metara a izrađen po nacrtu Ive Buljevića. U podnožju hridina nalazi se špilja koja je uklopljena u buduće svetište, ispred koje je postavljen brončani kip visine 2 metra, rad akademskog kipara Kažimira Hraste, a taj je umjetnik izradio i svečev srebrni reljef. Članovi odbora za izgradnju svetišta naglašavaju kako je sv. Leopold kao hrvatski svetac još uvijek nedovoljno poznat i štovan u svome narodu. Kako se svetište nalazi u neposrednoj blizini HE Zakučac, hvale je vrijedno da su se odgovorni, na čelu s direktorom Stjepanom Tičinovićem, uključili u izgradnju svetišta, uključivši se u odbor za izgradnju svetišta koje želi dati doprinos štovanju sv. Leopolda, napose ta župa čiji je on suzaštitnik, da bi on, kao svetac ispovijedi, bio jamac prijeko potrebne duhovne obnove i rasta ove župe i svekolikog hrvatskog naroda, obnove koje ne može biti bez iskustva obraćenja i približavanja Bogu, što se na osobit način događa po ispovijedi. Uz već spomenute zahvate, dosada je uređen oltar i oltarni prostor, a zaslugom sadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića i župnika župe Gospe od milosrđa na splitskom Žnjanu don Ranka Vidovića, u svetište je postavljeno zvono sa Žnjana korišteno za vrijeme liturgijskog slavlje sa svetim ocem Ivanom Pavlom II, koji je i kanonizirao sv. Leopolda Bogdana Mandića u Rimu 1983. godine, na 25obljetnicu svoga biskupskog ređenja. U sklopu cjelovitog uređenja svetišta članovi odbora ističu kako se planira izgradnja pomoćnih prostorija, sakristije, te križnoga puta i ostalih popratnih sadržaja. Profesor na katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Ante Mateljan također priprema vodič kroz svetište koji će moći poslužiti hodočasnicima da se upoznaju s likom sv. Leopolda, doživljavajući taj prostor kao sveti prostor na kojem se osjeti poseban zagovor ovog sveca, velikog ispovjednika. Ovo jedinstveno mjesto duhovnosti postaje nadahnuće i ljudima od kulture, kao što je već spomenuti kipar Kažimir Hraste, ili pak glazbenicima, poput poznatog skladatelja Ljube Stipišića Delmate koji će za sljedeću proslavu sv. Leopolda uglazbiti svečevu himnu, misu njemu u čast, te još neke pjesme u klapskoj obradi. Želja je župnika i svih župljana da to postane stjecište Leopoldovih štovatelja, ne samo iz domovine nego i iz svijeta, napose brojnih hodočasnika i turista iz susjedne Italije, gdje je štovanje sv. Leopolda posebno dobro rašireno

Devetnica sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću
Izvor: Wikizvor
(*Može se moliti tijekom cijele godine u svim osobnim potrebama kroz devet dana!) Sveti Leopolde Bogdane, Gospodin te je obogatio velikim blagom milosti za one koji se tebi utječu. Molimo te, isprosi nam živu vjeru i žarku ljubav, da uzmognemo biti trajno sjedinjeni s Bogom po njegovoj svetoj milosti. Slava Ocu Sveti Leopolde Bogdane, tebe je božanski Spasitelj učinio savršenim oruđem svoga neizmjernog milosrđa u sakramentu pokore. Molimo te, isprosi nam milost, da se često i dobro ispovijedamo te da živimo slobodni od svakoga grijeha i postignemo savršenstvo na koje nas poziva Gospodin. Slava Ocu Sveti Leopolde Bogdane, ti si izabrana posuda darova Duha Svetoga, koje si obilno izlijevao u brojne duše. Molimo te, isprosi nam da se oslobodimo od mnogih muka i nevolja koje nas pritišću i izmoli nam snagu da sve strpljivo nadvladavamo te steknemo zasluge za nebo. Slava Ocu Sveti Leopolde Bogdane, koji si za svoga zemaljskoga života iskazivao nježnu ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, našoj dragoj Majci, i za uzvrat bio obdaren mnogim milostima, a sada si s Njom u blaženstvu, moli je da svrati svoj pogled na našu bijedu i da se prema nama uvijek pokaže milosrdnom majkom. Zdravo Marijo Sveti Leopolde Bogdane, koji si uvijek pokazivao veliko razumijevanje za ljudske patnje i utješio mnoga skršena srca, priteci nam u pomoć. U svojoj dobroti nemoj nas napustiti, nego nas utješi i posreduj nam milost za koju te s velikim pouzdanjem molimo. Amen.
Molitva po zagovoru Sv Leopolda, da se isprose milosti.
Sveti Leopolde Bogdane, Bog te je obdario velikim milostima da uzmogneš pomagati onima koji se tebi utječu. Evo se i ja tebi utječem i ponizno te molim isprosi mi živu vjeru i žarku ljubav da se predam u ruke Božje i da iz tih Božjih ruku primim pomoć u ovoj svojoj nevolji….(navedi nakane) Oče naš…Zdravo Marijo…Slava Ocu

Bože jedina prava ljubavi i savršeno jedinstvo. Ti si Svetoga Leopolda, kapucina i svećenika, ukrasio krepošću velikog milosrđa prema grješnicima i potaknuo gada gorljivo promiče jedinstvo kršćana , daj da po njegovu zagovoru, duhom i srcem obnovljeni, svima iskazujemo tvoju ljubav i puni nade radimo za jedinstvo svih vjernika. Amen.

7.5.09

Hodočašće u Međugorje od 30.travnja do 02 svibnja 2009





Poruka, 25. travnja 2009.

“Draga djeco! Danas vas sve pozivam da molite za mir i da ga svjedočite u svojim obiteljima kako bi mir postao najveće blago na ovoj nemirnoj zemlji. Ja sam vaša Kraljica Mira i vaša majka. Želim vas povesti putem mira koji dolazi samo od Boga. Zato molite, molite, molite. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu


O Marijo moli za nas !

Okupivši se svi ljudi dobre volje i vjere krenuli smo iz Zagreba, Prečkoga u 22:00 sata.za Međugorje, svetu zemlju Hercegovinu

Došao nas je blagosloviti pred put kapelan Anđelko koji je u blagoslovu "istresao" sve molitve zaštita i milosti na nas. Putovali smo okupljeni sa svih strana lijepe naše, a Ana i Mirjana okupile su nas prvi puta uz pomoć Majčice kako su same kazale jer dok je Ana dogovorila autobus i rezervirala smještaj u Međugorju gazda je pitao koliko ljudi će doći Ano a ona nije imala nikoga još i rekla 40 tak. On je rekao " Imam planirane Francuze sa punim pansionom ali ako vi iz Hrvatske dolazite njima neću potvrditi" a Ana je znala da je Gospa s njom i kazala:"Ma sigurnih je 40 ako ne i više." i bilo nas je više.

U rane jutarnje sate pozdravili smo Gospin kip ispred crkve svetog Jakova zaštitnika hodočasnika, otišli do groblja i uputili smo se pred Vickinu kuću, staru koja je već bila "okupirana" masama stranaca. Ljudi moji alijana, iraca, slovaka, francuza, nijemaca i iz svih strana svijeta hodočastili su u gradić BiH. Vicka vidjelica koja živi i moli u Međugorju sa svojom obitelji dočekala je sa prevodiocima na svim jezicima i srdačno sve blagoslovila i govorila poruke koje ima od Gospe za nas:

Gospa nam preporučuje "molite svaki dan KRUNICU RADOSNU, ŽALOSNU I SLAVNU, Gospa preporučuje, postite srijedom i petkom o kruhu i vodi samo….

Hodočastilo se na Križevac do velikog bijelog Križa u čijem je temelju komadić drveta Isusovog raspela, mjesto koji su mještani sami gradili svojim rukama bez struje i na leđima nosili vreće cementa.i sve ostalo potrebno za gradnju. Križni put na strmini hodočaste i stari i onemoćali.

S obzirom da je bio prvi petak u mjesecu, dan kada je pobožnost Božanskog Milosrđa pohitali smo svi na ispovijed, svetu misu a potom pobožnost klanjanja pred križem. Uvečer umorni i sretni zaspali u svojim krevetima.

Hvalim Gospodinu na milostima koje sam zadobila na Njegovom bivanju sa svima nama i na poruci koju smo primili preko njegove službenice u objavi:

"Pred lice Majke svoje vas molim dok će vas ona oblačiti u nježnosti, ja ću vam rane zacjeljivati. U Ljubavi Svoga Srca satkao sam svakoga od vas, budite jedni drugima radost na ovom hodočašću…..jer…..

Drugi dan ustali smo u 5 i nakon doručka pohitali u podnožje Podbrda naći mjesto za molitvu mjesto gdje ćemo se klanjati Majci našoj Mariji. Mirjana je došla do plavo obojenog raspela gdje je jednom Gospa sakrila dječicu kada ih "milicija "tražila a Ivan, vidioc je poslije da zaštiti križ od hrđe uzeo od tate plavu (dinamo) boju i obojio ga, tako je postao plavi križ.


U molitvi u kojoj su prevladavale mase Talijana naš Zdravo Marija se nije čuo od talijanske Santa Marije al mi znamo da je Majčica sve nas čula u srcima. Kada se je Gospa ukazala Mirjani, vidjelici, nastala je potpuna tišina, nije se ni disanje moglo čuti, to je bio veličanstveni trenutak koje smo dočekali na koljenima u molitvi i suzama koje su nam teke oko 2 minute. Poruku su pročitali na razglas…..

"Gospa je bila jako žalosna. Samo je rekla poruku i blagoslovila nas:"

"Draga djeco! Već dugo vam dajem svoje majčinsko srce i pružam svoga Sina
Vi me odbijate.
Dozvoljavate da vas grijeh sve više obuzima. Dozvoljavate da ovladava vama i oduzima moć rasuđivanja.
Jadna moja djeco, osvrnite se oko sebe i pogledajte znakove vremena. Zar mislite da možete bez Božjeg blagoslova?
Ne dozvolite da vas tama obavije. Iz dubine srca zavapite za mojim Sinom! Njegovo ime raspršuje najveću tamu!
Ja ću biti sa vama samo me pozovite!"
"EVO NAS MAJKO VODI NAS"
HVALA VAM

Nakon što smo se okupili krenuli smo na novi križni put na Podbrdo , do Gospinom kipa i velikog drvenog raspela na vrhu. Na tom mjestu je tišina i molitva no mi smo se nedaleko uhvatili za ruke i izmolili Oče naš.

Hvala ti Gospodine i slava ti vječna, hvala za tvoju poruku što si bio s nama na križnom putu kako si i sam u privatnoj objavi kazao:

...trpim i danas, krvarim jednako, ništa manje nego kad sam bio vidljiv onom vremenu…ja sam prosjak tvoje ljubavi koji čeka tvoje milosrđe.Dotakni Me, da ja tebe dotaknem i da ti ostavim obraz svoj na Duši da se utisnem u tebe svojom LJubavlju i svojim postojanjima….

Hvala ti Gospodine na Veroniki i Šimunu koje si nam poslao na ovom hodočašću tvojoj Majčici, našoj Majčici.

O Marijooo, moli za nas !

Neki su na Podbrdu kupovali poklone a neki Gospin Kip koji je naša draga Ana sa žarkom željom nosila na glavi kazavši ; "Ma nosit ću ja Gospu na glavi"


Poslije obilnog i ukusnog ručka našeg domaćina, uputili smo se k Misionarkama ranjene obitelji koju vodi sestra Kornelija zajedno sa još par mladih sestrica u bijelim haljama, uvijek vedre i svakom daju ruku tko ih posjeti. Zajedno sa njihovom dječicom poslušali smo svetu misu, pjevali ZDRAVO DJEVO KRALJICE HRVATA, slavili i plakali poslikali se svi zajedno i poslušali riječi sestre Kornelije.Pohvalno je bilo što autobusi talijanskih tablica su dolazili s donacijama za djecu i čekali na susret sestre koja po cijele dane s njima priča Talijanski.

Pričala nam je sestra Kornelija kako imaju djecu od rata, invalida, djecu od 0 do 24 godina (kroz šalu) Snagu im je davala molitva Blaženoj Djevici Mariji. Nabrojala je VJERA, LJUBAV, MOLITVA I PROVIDNOST. Danas se ne govori o moralnoj krizi , moramo imati novo srce prema Gospodinu uvijek uz Mariju. Na prvom mjestu nam treba biti misa. Trebamo se srcem i dušom darovati Bogu. Znate što nas najviše bombardira? Televizija, 5 soba 5 televizija. Učinite oltari , slijedit će vas i drugi. Mi moramo kako Gospodin hoće a ne drugi da mi po njihovom.

Sva djeca u centru pomažu jedni druge, njih 115 su zajedno dok se ne osposobe za život i ima ih 70 koja idu u školu u selu i 4 km u Čitluk pješice, hodanje je dobro za dobar san .

Djeca se klanjaju se pred Presvetim .Treba biti jak u molitvi, kad dođem kući svojim primjerom prema obitelji i susjedima. Poštivam druge i branim svoje.

Na kraju smo pitali nekoliko pitanja i dobili odgovore na :"Fali li vam nešto ?" Ona : "Ne, mi vam imamo fax vezu sa Bogom" i pokazje rukom u nebo. Jednom smo dobili kamio 200 traperica za djece, bez gume u njima i mislimo si kako ćemo to djeci obuči kad eto ti drugi dan auta sa kutijom od nekoliko metara gume.

Jedna je starija gospođa pitala : "Mene su učili moliti sklopljenim rukama a danas mole raširenim, zašto tako ?" Sestra Kornelia:"Pa tako primate više milosti . Moja majka je imama devetero djece i devet krunica koje je molila za svakog od nas i jednu sa strane za posebne nakane.Uvijek kod molitve Oče naša raširila ruke i palac i kažiprst spojila u O."

Nastavili smo dalje prema vlastitim pobožnostima do 22 sata kad je bilo Klanjanje pred Presvetim, kada su se okupili pod vedrim nebom a i u crkvi preko 5000,00 talijana, i svih ostalih naroda. Osobno tome dajem najviše i najljepšu važnost jer slušati zahvale i molitve Gospodinu na svim jezicima , njih desetak , uz pratnju gitare u noći pod zvijezdama je veličanstveni trenutak u kojem na Gospodin časti raznim milostima. Važno je biti na koljenima ako nisi star il bolestan no tuga me spopala kad vidjeh koliki su sjedili.

Umorni u miru i blagoslovu zaspali smo u svojim krevetima kako bi ujutro ustali na misu.

Napustivši Međugorje po kišnom vremenu nastavili smo za Vepric, svetište iznad Makarske gjde smo se zadržali do podneva u druženju i molitvi. Vepric je ove godine slavio 100 godina postojanja i prekrasno mjesto ispunjeno krasnim kipovima Blažene Djevice Marije- Lurdske, Sv Antuna, anđela Gabrijela i ostalih anđela i kapelice za predivno izrađenim mozaikom .

Hvala ti Gospodine na ovom putu hodočašća, divnim Veronikama i Šimunima, hvala ti na zadnjoj Tvojoj objavi nama na ovome putu na koji ćemo krenuti ponovo uskoro.

…………………………………………………………………………………………………

Ja sam Onaj koji je tvorac mira zajedno sa Mojom Majkom Marijom, Mi smo most između Neba i Zemlje po kojem je Mir sišao da bi se nastanio i osatoo s vama i u vama,……….

Ja sam onaj koji je otkupio sve vaše strahove, i pretvorio ih u sigurnost i mir, samo mi se predajte,samo Moje Sveto ime zazovite i nastanite se u mome srcu. Mjesta ima za sve.

Ja primam siromašne,prljave,neispavane,žalosne,bogate,grešnei pravedne,jer svi ste Moji,za sve sam platio jednaku cijenom Ljubavi-Krvlju svojom.Neka vas ne brine sutra, već živite danas, ljubite danas, nosite mir danas, udijelite siromahe danas, obucite gologa danas, zagrlite nekog dana, jer gdje ćete sutra biti,možda vam je već sutra boraviti pred Licem Božjim,pred Sudom Njegovim,a vi djelo ne učiniste, već propustite ljubiti i ljubavi služiti.

Trčite Majci Mojoj primite se za Njene skute da vas Ona očuva od zlogaa kada vas ona uredi i uresi dovest će vas k Meni, samo po Majci Mariji dolazite k Meni, tko krene sam bez Nje taj se na putu izgubi. Ljubite Moju Majku, Ona je trpjela za vas a i danas trpi i daruje vam se neumorno i strpljivo i zadržava Ruku Suda Svevišnjega pronalazeći razloge da vas opravda, nadajući se da ćete se popraviti.

Bdijete djeco Moja nad srcima i čuvajte Ono što ste primili da posijano nikne, uraste i budite spremno za žetvu kad dođe čas a doći će vjerujte jer tako je zapisano,a sve zapisano bit će izvršeno. Budite spremni pod stijegom Božjim za posljednji Boj. Nebo daje znakove, na vama je hoćete li ih prepoznati .

Ljubi vas i blagoslivlja Tajna Vječne Ljubavi Neba i Zemlje koji je uvijek sa vama. Amen

O Marijoo moli za nas!

Sanna

6.5.09

Klinika Gospodina našeg





Bio sam u Klinici kod Gospodina Isusa. Napravio mi je sistematski pregled i otkrio sam da sam teško bolestan:

U KLINICI KOD GOSPODINA

Kad mi je Gospodin izmjerio tlak,
vidio sam na tlakomjeru da mi je razina nježnosti veoma “niska”.

Kad mi je mjerio temperaturu, toplomer je pokazao 40º anksioznosti tj. tjeskobe.

Napravio mi je elektrokardiogram i dijagnoza je bila da mi je potreban by pass Ljubavi,
jer su moje arterije godinama začepljenje samoćom i tako je moje srce posve prazno.


Otišao sam na Ortopediju, jer nisam mogao hodati pored svoga brata, i nisam mu mogao dati bratski zagrljaj, a zato što sam na tijelu imao mnogo fraktura nastalih zbog zavisti.


Otkrio je i da imam Miopiju (kratkovidnost), jer kod susjeda nisam mogao vidjeti ništa osim loših strana.

Reče mi i da sam gluh. Dijagnosticirao je da Njegov glas često ne čujem.

Na kraju pregleda dao mi je jednostavne besplatne savjete. Prirodne lijekove. Napuštajući kliniku obećao sam da ću koristiti lijekove koje mi je dao.


Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu “Zahvalnosti”.


Prije nego što odeš na posao, uzmi žličicu “Mira”.


Svakoga sata, progutaj tabletu “Strpljenja” i čašu “Poniznosti”.

Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu “Ljubavi”. I, prije nego što odeš na spavanje, uzmi dvije tablete “Mirne savjesti”. Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra. I da je On s tobom baš sad, na mjestu na kojem se nalaziš i u ovom trenutku u kojem živiš. Uvijek imaj na umu da Bog savršeno dobro zna što se događa u tvom životu.
LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO, DOZU JE DOPUŠTENO PONEKAD PREKORAČITI.

http://split.hbk.hr/katehetski

2.5.09

Pismo Isusa



Pismo prijatelja… Posebna pošta
Dragi prijatelju, Kako si?
Pišem Ti da Ti još jednom kažem kako Te žarko ljubim,
i brinem se za te.
Jučer sam Te vidio kako razgovaraš sa svojim prijateljem
i onda sam cijeli dan čekao, nadajući se
da ćeš doći i malo vremena proboraviti sa mnom.

Kad je došla večer, poslao sam Ti divan zalaz sunca i svježi lahor,
da malo odahneš.
To me je jako rastužilo,
ali ipak Te volim jer sam Ti prijatelj, svejedno što se dogodilo.
Čekao sam, i čekao, ali nisi došao … Prošle noći, gledajući Te kako spavaš,
toliko sam čeznuo za Tobom,
da pomilujem Tvoje čelo;

zato sam Ti poslao mjesečeve zrake na Tvoj jastuk i Tvoje lice.
Opet sam čekao, i želio biti uza Te,
da bismo se mogli razgovarati.
Ah, kad bi barem mogao znati koliko darova imam za Tebe …
Ujutro si se kasno probudio i brzo opet otrčao,
a da nisi ni pomislio na mene, svoga prijatelja.
Kad bi htio i bio pozoran, mogao bi čuti
kako ti govorim: volim Te!
Pokušavam Ti govoriti preko plavog neba

blagog lahora što šumori kroz granje,
preko raznobojnog cvijeća,
trepteće zvijezde i srebrnastih oblaka, i kazati Ti:
Volim te!
Objavljujem Ti to slapovima što se ruše niz brijeg.
Usred olujne munje i groma,

stavljam pticama u usta ljubavne pjesme da Ti pjevaju.
Ogrćem Te toplinom sunca, mirišem zrak mirisom prirode …
Moja ljubav za Tebe je najveća!
Svaki trenutak Tvoga života htio bih dijeliti s tobom, malenkosti,
Tvoje uspjehe, Tvoje promašaje, Tvoju žalost.

Ako želiš, možemo zajedno provesti vječnost, od danas, i onda uvijek u nebu. Pozivam Te da se danas sretnemo … Sve stoji do Tebe. Ja ću Te čekati!
Za stalno Tvoj prijatelj, Isus Želim živjeti u Tebi i da Ti živiš u meni!
Isus



Dragi Isuse, zahvaljujem za Tvoju bezuvjetnu i beskrajnu ljubav prema meni, i za sve Tvoje blagoslove. Oprosti mi što sam Te često ignorirala. Željela bih Te imati u svom životu, molim Te oprosti mi sve moje grijehe i podaj mi svoj dar vječnog života. Amen.
JA

More i ja - holiday

I gledam more gdje se k meni penje … Josip Pupačića I gledam more gdje se k meni penje i slušam more dobrojutro veli i ono sluša me...