31.12.08

Blagoslov za Novu Godinu




Neka te Gospodin blagoslovi.



Neka ti daruje snagu i hrabrost, da ideš svojim vlastitim putem, da tražiš i nađeš put koji je za tebe određen.



Neka te čuva i neka te štiti od svih nevolja, da se nikad ne osjećaš sam i napušten i bespomoćan pred protivštinama.



Neka za tebe uvijek nađe jedno dobro srce,
koje će stati uz tebe.



Neka ti sjaji Njegovo Lice:
neka ti bude milostiv,
neka ti obilno udijeli svoje milosrđe.



Neka ti daruje otvorene oči i uši...



...da u neuglednim stvarima svakidašnjice
uvijek upoznaješ njegova djela i čudesa.



Neka ti udijeli mir i spasenje.
Neka te ne uznemiruju niti zbunjuju
hvala i kuđenje drugih.




Neka ti daruje unutarnju sigurnost i okrilje,
da strah ne bude tvoj stalni pratilac.


Neka ti svaki dan daruje radosno srce,
smiješak na tvojim usnama,
smiješak koji druge smiruje i oslobađa.



I dar da sebe samoga ne uzimaš preozbiljno,
da se možeš i na svoj račun nasmijati.



U tamnim trenucima neka ti pošalje
svoju zvijezdu koja će te pratiti,
u žalosti ljude koji će te tješiti.



Neka ti daruje
dovoljno mira i sna.



Neka ti ne nedostaju i izazovi,
velike ideje i radosna iznenađenja.



Neka bude uz tebe uvijek svojim blagoslovom.



Neka te okruži svojom prisutnošću,
u kojoj možeš rasti i dozrijevati...



...i svoj put naći.



Tako neka te sačuva Gospodin, tvoj Bog,
koji te je pozvao u život


i koji hoće da živiš i budeš sretan!

priredila: s. Marija Emanuela, karmelićanka BSI www.karmelbsi.hr

30.12.08

O zajednici Taizeu




«Prispodoba zajednice»

Danas zajednicu iz Taizéa čini više od stotinu braće, katolika i protestanata, koji dolaze iz tridesetak zemalja. Samim svojim postojanjem, ona je «prispodoba zajednice» koja želi da njezin život bude znak pomirenja između podijeljenih kršćana i razdvojenih ljudi općenito.

Braća zajednice žive isključivo od svoga rada. Ne primaju nikakve darove. Isto tako, ne primaju niti obiteljsko nasljedstvo za sebe; Zajednica ga daje najsiromašnjima. Neka braća žive u najugroženijim dijelovima svijeta kako bi ondje bili svjedocima mira, među ljudima koji pate. Te male skupine braće u Aziji, Africi i Južnoj Americi dijele životne uvjete s ljudima koji ih okružuju, pokušavajući biti živuća prisutnost ljubavi među najsiromašnijma, djecom s ulice, zatvorenicima, umirućima, onima koji su ranjeni zbog razrušenih odnosa i napuštenima.

Tijekom godina, mladi dolaze u Taizé u sve većem broju; stižu sa svih kontinenata kako bi sudjelovali u tjednim susretima. Sestre sv. Andrije, međunarodna katolička zajednica osnovane prije 7 stoljeća, Paula preuzimaju dio zadataka vezanih uz doček mladih.

Crkveni poglavari također dolaze u Taizé. Zajednica je tako primila papu Ivana Pavla II, tri canterburyska nadbiskupa, pravoslavni metropoliti, četrnaest luteranskih biskupa iz Švedske i brojni pastori iz čitavog svijeta.

Od 1962. godine braća i mladi ljudi koje šalje zajednica iz Taizéa kontinuirano odlaze u zemlje Istočne Europe, u velikoj diskreciji, kako bi posjetili one koji su bili «zarobljeni» unutar svojih granica.

Brat Roger umro je 16. kolovoza 2005. godine u dobi od 90 godina. Ubijen je za vrijeme večernje molitve. Brat Alois, kojega je brat Roger prije mnogo godina izabrao za nasljednika, otad je prior zajednice.

Zajednica Taize je veličanstveni primjer kako djelovati na miru u svijetu i u molitvi bez obzira koje si vjeroispovjedi koje si boje kože, kojim jezikom govoriš.
Oni su veličanstvei primjer kako povezati mlade u svijetu u jednu molitvu i zaista uspijevaju. Osobno sam se uvijerila prilikom njihovog okupljanju u Zagrebu kada sam im se pridružila u molitvi u svemu čemu sam mogla. I najviše što me oduševilo je da su oni zaista ušli u Novu Godinu u molitvi zato pozivam i ja vas prijatelji kada budete slavili,veselili se i malo ludovali sjetite se i Gospodina recite bar u srcu Hvala ti Gospodine na ovoj staroj i zahvaljujem Ti na ovoj koja dolazi. Amen
Sanna

Za otvorenu i solidarnu Europu-Taize zajednica


http://www.taize.fr/hr_rubrique391.html


Uoči 31. Europskog susreta mladih u Bruxellesu, u gradu u kojem se nalaze glavne europske institucije, iskoristili smo priliku uputiti slijedeću poruku Europskoj Uniji. Brat Alois ju je osobno donio 15. prosinca Joséu Manuelu Barrosu, predsjedniku Komisije, i poslao je svim predsjednicima i premijerima Europe.

José Manuel Barroso se sa svoje strane obratio mladima u osobnoj poruci dobrodošlice, dostupna i kao video snimka.

Traganje za mirom i pomirenjem u ljudskoj obitelji duboko obilježava poslanje Zajednice iz Taizéa. Ona već trideset godina pokreće Hodočašće povjerenja na Zemlji koje je okupilo više generacija mladih sa svih kontinenata.

Zajedno u Bruxellesu, na ovoj postaji tog hodočašća, od 29. prosinca 2008. do 2. siječnja 2009., 40 000 mladih iz cijele Europe željelo bi oživjeti intuiciju i polet koji su obilježili izgradnju Europe: ostvariti pomirenje među narodima udruživanjem resursa i svojih osobitosti.
Izgradnja Europe: neviđena pustolovina

Europa je uspjela postići period mira bez presedana u svojoj povijesti. Ovo dostignuće budi ogromnu nadu u drugim područjima svijeta. Nakon tolikih sukoba, mir je neprocjenjivo blago. Pa ipak, on nije postignut jednom zauvijek, svaka generacija mora ga i dalje graditi.
Ne predavati se bezvoljnosti

Europske se institucije danas ponekad promatraju s nerazumijevanjem i određenim stupnjem bezvoljnosti. Pa ipak, one su nezaobilazne kako bi se održao kontinuitet u izgradnji mira na kontinentu. Međutim, ne smiju nadomjestiti preuzimanje odgovornosti na svakoj razini europskog društva. [1] Sa svoje strane, vođe država mogu pridonijeti novom poletu odbijajući nepraveno upotrijebiti europske institucije kao žrtvenu janjad kad dođe vrijeme za teške odluke.
Globalizacija solidarnosti

Izgradnja Europe nalazi svoj puni smisao samo ako pokaže svoju solidarnost s drugim kontinentima i s najsiromašnijim narodima. Ovi se narodi tako brzo razvijaju! Trenutna situacija zahtjeva da tražimo načine prilagođivanja europskih institucija i humanitarnih organizacija okolnostima.

Mnogi mladi traže da globalizacija ekonomije bude popraćena globalizacijom solidarnosti. Zar cilj zajedničkog blagostanja ne zahtijeva veću velikodušnost bogatih zemalja; i investicijama u korist zemalja u razvoju i pružanjem dostojanstvene i odgovorne dobrodošlice useljenicima iz tih zemalja?

Uspostavljajući mnoge osobne veze širom svoga kontinenta, mnogi su mladi već postigli europsku svijest. Ona ne znači napuštanje osobitosti pojedinog naroda ili područja, već ostvarivanje razmjene darova uz poštivanje raznolikosti. Inicijative poput Europske volonterske službe produbit će razumijevanje među narodima.
Trenutna financijska kriza

Trenutna financijska kriza pokazuje da se ekonomija bez pridržavanja etičkih načela ne može trajno razvijati. Ova kriza može postati prilika ako nas vodi do toga da se zapitamo o svojim prioritetima u izgradnji svjetskog društva: kakva nas vrsta razvoja zanima? Kakva je vrsta razvoja, koja poštuje ograničena bogatstva našega planeta, moguća?

Što ekonomski i financijski sustav postaje složeniji, mora se više koordinirati i regulirati kako bi promicao zajedničku dobrobit čitave ljudske obitelji. Nadnacionalna tijela koja postavljaju temeljna pravila za osiguravanje više pravde postala su nužna. [2]
Dva doprinosa kršćana

Evanđelje potiče jednostavnost života. Ono poziva vjernike da ovladaju svojim željama kako bi uspjeli postaviti granice, ne silom, nego vlastitim izborom. [3] Slobodno izabrana jednostavnost dopušta otpor utrci povlaštenih za stjecanjem viška i pridonosi borbi protiv siromaštva nametnutog najnesretnijima.

Drugi je doprinos kršćana podrška djelima praštanja. Ova djela znače i odbijanje prenošenja bolnih sjećanja na još osjetljive rane sljedećoj generaciji, ne zato da bi se zaboravila bolna prošlost, nego da bi se praštanjem iscijelilo sjećanje, prekidajući lanac koji produžava zlopamćenje. Bez praštanja, nema budućnosti za društva. Moćna pokretačka sila koja leži u korijenu izgradnje Europe dobrim je dijelom proizašla iz ovoga uvjerenja.

Svatko može biti dio civilizacije koja nije obilježena nepovjerenjem, nego povjerenjem. Ponekad je, tijekom povijesti, bilo dovoljno nekoliko pojedinaca kako bi prevagnuo mir.


27.12.08

Pismo velečasnom Zlatku Sucu- spoznaja




Zašto je krenuo među svoj narod i to baš u ovo vrijeme Došašća? A kada će ako neće sada?
Sjetite se 90-tih godina. Rat na vratima a mi "mlaki".Gažena nam je bila pedeset godina nacionalna svijest. I trebalo je narodu hrvatskom probuditi nacionalnu svijest pjesmom i pjesmama. I uspjeli smo, a tko je dizao tu svijest sjetite se sami, neću vam ja to pisati. Uspjeli smo svojom sviješću, srcem, molitvama obraniti nam domovinu Hrvatsku. A što se sada događa.? Napadnuta nam je duša! I tko se dosjetio da spašava duše hrvatskome puku? Tko ne može više biti miroljubac već postaje mirotvorac.? On, on koji je zadnjih dvadeset godina svoga života posvetio samo Gospodinu i samo mu je On bio idol i zapovjednik. On koji živi s Njime i za NJega.
Dragi Zlatko, dosjetio si se a sve s pomoću Njegovom napisati knjigu i promovirati je u dobrotvornu i korisnu, potrebitu svrhu svome narodu. Iako će to odraditi tvoja radna ekipa a ti ćeš nam pričati, ti ćeš nam vikati o budnosti, moralu, ljubavi , duši, molitvi svima nama do kojih dopire tvoj glas. I otpjevat ćeš nam to a znam da treba i otplesao bi nam, oslikao, u kamenu isklesao. Kada ti govoriš od srca to i ptice čuju, kada govoriš iz duše to i oblaci slušaj. Bilo nekome pre teatralno, bilo nekom smiješno ili da je glupo ne prestaj pozdravljati ni hrvatsku Istru, ni Dalmaciju, Slavoniju, Liku, Zagorje, Primorje, Prigorje, Moslavinu, Posavinu i sav svoj narod katolički i sav svoj narod u dijaspori i sve narode i narodnosti jer ti predstavljaš i Tri kralja (mudraca) koji predstavljaju i bijelu i crnu i žutu rasu.
Govori nam Riječ Božju jer ti to činiš najbolje i svjetlo tvoje pokazuje nam Put k Isusu.

Slava Bogu na visini i mir ljudima miljenicima Božjim

"Dok je srca bit će i Kroacije!"…A.G.Matoš

Sanna

Velečasni Zlatko Sudac u Splitu prosinac,2008



Organizirajte se, ljudi moji, napravite novu katoličku akciju u Hrvata. Valjda nam je svima dosta ove Doline suza, jer mi smo zaista lijepa zemlja.

Pitajte starije što znači katolička akcija, oni to dobro znaju. Jer, preživjeli su pedeset godina komunizma, kad nije bilo ni mobitela ni mnogo čega drugog. Organizirajte se, povežite se sa dobrim ljudima svih vjera i nacionalnosti u Hrvatskoj. Vrijeme je za naš zajednički novi početak - kazao je večeras u Splitu pred više od pet tisuća ljudi velečasni Zlatko Sudac u velikoj dvorani Športskog centra Gripe, na predstavljanju knjige "Zlatko Sudac - razgovori" autorice Dunje Ujević.

U emotivnom i nadahnutom nastupu, na samom kraju predstavljanju, velečasni sudac istaknuo je kako će "ovom prilikom najaviti ono na čemu se već uvelike radi".

- Znajte, nijedna kuna od svega ovoga ne ide meni u džep. Svaka kuna ide za interdisciplinarni centar koji će se izgraditi na Krku, u kojem će stručnu, i psihološku, i liječničku i svaku drugu pomoć 24 sata dnevno moći potražiti svi kojima je potrebna, a ponajprije djeca i branitelji - kazao je Zlatko Sudac što je naišlo na ovacije i odobravanje tisuća okupljenih vjernika.

"To je moć Crkve"

Zlatko Sudac osvrnuo se potom i na svoje kritičare:

- Kažu i pišu za mene da se bahatim, ali kazat ću vam ovo: kad bi meni sada moj biskup zabranio moje nastupe, ja bih odmah prestao. To je moć Crkve! - kazao je velečasni Zlatko Sudac, izazvavši oduševljenje više od pet tisuća ljudi u prepunoj dvorani na splitskim Gripama, ispred koje su mnogi ostali.

Inače, knjigu koju je tiskala nakladnička kuća Joshua, predstaviili su nakon uvodne riječi Bosiljka Mišetića, msgr. Antun Toljanić, koji je u Split došao u ime krčkog biskupa Valtera Župana, autorica Dunja Ujević, slikar Josip Botteri Dini i novinar Ivan Ugrin.

"Sudac je prorok u ovom vremenu"

Kazavši za Sudca kako je "jedan od najkarizmatičnijih svećenika u Hrvatskoj i šire", Ugrin se posebice osvrnuo na stigme, istaknuvši:

- Ni na jedan način ne može se kazati da se svojim stigmama velečasni Zlatko Sudac služi u svoju korist. On je prorok u ovom vremenu i u stanju u kojem se nalazi naš, hrvatski narod.

Inače, tijekom predstavljanja knjige, Zlatko Sudac je u nekoliko navrata zapjevao uz gitarsku pratnju, te zajedno s Majom Blagdan, dok su ulomke iz knjige čitali novinarka Snježana Šetka i glumac Ilija Zovko.

JOŠKO DADIĆ
Foto: Mario Todorić / CROPIX

25.12.08

Mili prijatelji, posjetitelji ovoga Bloga




RADUJTE SE NARODI
" u Njemu bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima i svjetlo svjetli u tami i tama ga ne obuze"

Svim svojim srcem želim

da vam Bog pošalje što više svjetla u srca i sva srca u kojima je tama, želim da svi koji se osjećaju usamljeni nađu nekoga koji će im tu osamu osvjetliti.

SVIM NA ZEMLJI, MIR VESELJE,
BUDI POLAG BOŽJE VOLJE....

S R E T A N VAM B O Ž I Ć


Sanna


Radujte se narodi, kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.

Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi ubostvo na toj tvrdoj slamici.

To otajstvo čuj, čuj, čuj
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj!

Raduje se Marija s Josipom gledeći
Anđeo pjeva "Glorija" po zraku leteći
I ti, svijete čitavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!

HRVATSKI BOŽIĆ

NARODIL NAM SE...

Otajstvo Božića oblikovalo je vjerničko doživljavanje blagdana Božića hrvatskih katolika do te mjere da se opravdano govori o hrvatskom Božiću. Božić je naišao na odraz u književnosti, umjetnosti, a osobito spletu običaja i u božićnim pjesmama i melodijama. Posebno su božićni običaji, a napose božićne pjesme, u stanju iz godine u godinu pobuditi vjerničko doživljavanje Božića, u pripravljanju na blagdan i u slavljenju blagdana. Svi ti običaji i pjesme uvjetuju pun odjek Božića u osobnom proživljavanju, ali i u obiteljskom i društvenom životu. Običaji, naime, obnavljaju niz sadržajnih i ljudski vrijednih čina upravljenih očitovanju čovjekoljublja od čestitanja i darivanja do izmirenja zavađenih i novog poleta u obiteljskom življenju. Pjesme pak stvaraju ozračje radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.
Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Božićne pjesme odgajaju hrvatsku vjerničku dušu za kršćansku osjećajnost i suosjećanje. Razvijaju te stavove prema Isusu, Sinu Božjemu, rođenom kao dijete, ali i prema svim ljudima koji trpe. Odgajaju na djelotvornu solidarnost sa svom djecom svijeta koja dijele sudbinu maloga Isusa. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja. U božićnim je pjesmama, naime, jasno naznačena središnja kršćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, koga one često nazivaju Mladim kraljem, od Djevice Marije. Tu istinu pjesme uokviruju s jedne strane u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje. Ipak te pjesme ne skrivaju krutu životnu stvarnost i neizvjesnost u kojoj su bili novorođeni Isus, Marija i Josip. Pogodilo ih je siromaštvo, odbijanje ljudi i neprijateljska prijetnja samoga kralja Heroda. Upravo tu i takvu stvarnost živjela su pokoljenja koja su stvorila te božićne pjesme i zatim mnoge druge generacije koje su pjesme pjevale. Jedva da su koje druge pjesme Hrvati prihvatili u takvoj mjeri kao božićne. U njima pronalaze izraz vlastite duše, povijesti i sadašnjosti. Istodobno dopuštaju da ih te pjesme odgajaju, oblikuju. Te su pjesme doista pjesme Božjega naroda koji se u njima prepoznaje, s njima poistovjećuje i upravo njima najbolje izražava svoju vjeru, cjelovito kršćansko vjerovanje, svoje kršćansko opredjeljenje, spremnost nastaviti Isusovo djelo među ljudima i danas.
BOŽIĆ Božić je blagdan mira. U mnogim krajevima je običaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja, a zove se pastrica, zornica ili mala misa, i obično se na toj misi ide na pričest. Treća misa se zove poldanica ili vela misa. Mlađa čeljad, a posebno djevojke, se za svaku misu presvuku u drugu svečanu haljinu. U kući na stolu treba čitavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa smokvama, orasima, lješnjacima, bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specifičnostima. Ručak je svečan i obilan, a za stolom se treba naći čitava obitelj. Do iza ručka su svi ukućani na okupu, a popodne mlađa čeljad odlazi čestitati prijateljima i znancima. Ako na Božić pad kiša, vjeruje se da će roditi sve što se motikom okopava. Značajan je i bogati božićni jelovnik. Uz tradicionalna jela na stolu će se naći sve vrste voća, povrća i mesa, neobično obilje bilo brojem vrsta jela bilo količinom. Osobito su značajna peciva i božićni kruhovi, božićna pečenka, te hladetina. Božić se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božić uđe u kuću; u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu, uz kojega je vezano više običaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kući donosi sreću. Da se kojim slučajem ne bi dogodila "nesreća", ukućani se obično unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom, koji onda "slučajno" prvi uđe u kuću.Gotovo svi običaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i uopće blagostanje čitavoga doma. Božićno čestitanje najprije se događalo u kući među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božičnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove. Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Čestit Božić i porođenje Isusovo! uz odgovor: Čestita ti vira i duša! Lijepa je čestitka: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kući! Svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja između zavađenih unutar roda ili među susjedima. Čestitanje Božića želi povećati radost slavljenja božićnog blagdana. Vjernost običajima može umnožiti tu radost, ali vjernički narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj. Tu radost, osim općeprihvaćene pjesme u zbiru hrvatskih božićnih popijevki Radujte se narodi, izrazito naglašava pjesma iz okolice Šibenika, i to osobitu u pripjevu koji Isusa naziva "radošću, dikom i sladošću":

Veselmo se ov čas, braćo premila, jer je Diva noćas Sina rodila. Zdrav Isuse, naša radost, naša dika, naša slodost, Spasitelju naš! Svitlost u jedan čas bi svita svemu kad Marija rodi u Betlemu, Zdrav Isuse, naša radost, naša dika, Naša slodost, Spasitelju naš! Pastiri, sad vi stada pustite, ditiću malom svi skupno hodite, Zdrav Isuse, naša radost, naša dika, naša slodost, Spasitelju naš.
BOŽIĆNI TJEDAN Božićni tjedan, blagdan Sv. Stjepana, Sv. Ivana, Nevina dječica ili Mladenci te Stara godina, također su krcati božićnim događanjem koje prate osobiti pučki običaji: na Stjepanje ili Štefanje grupe mladića obilaze selo i s popratnim pjesmama čestitaju Stjepanima i Šteficama imendan; na Svetog Ivana, koji dolazi iza Stipanja, blagosivlje se vina, iznosi slama iz kuće i stavlja na voćke da bolje rode; na Nevinu dječicu, Mladence ili Herdoševo, dan iza Svetog Ivana, u mnogim je krajevima običaj da se s vrbovim šibama ljudi lagano udaraju šibanje, a nekoć i starohrvatsko "biranje kralja" te drugih narodnih dužnosnika.


21.12.08

Upaljena i četvrta Advenska svijeća



PORUKA ADVENTSKIH SVIJEĆA
Znate li da svaka adventska svijeća nosi i određenu poruku? Prva svijeća u adventskom vijencu svijeća je nade i iščekivanja, a zove se i Postilica! Druga se naziva Pomirilicom, jer kroz pomirenje sa svima kršćani tako pripravljaju put Gospodinu da lakše dođe do njihovih srca.
„Kraj neka bude svakoj zloći, Sin će božji k nama doći“.
Ugasite svjetla, neka samo gori svijeća Postilica. U tom svjetlu molite i odlučite čega biste se sutra mogli odreći – i u riječi i na djelu. Bdijte! Budite pripravni, jer Sin čovječji dolazi. On vas želi iznenaditi svojim mirisom.“
Iz knjige „Počinak u riječi“ don Luke Depola
Pletenje i ukrašavanje zimzelenih vijenaca davni je običaj nastao još prije pojave kršćanstva. Svijeće na zimzelenim vijencima palila su još drevna germanska plemena kako bi otjerali hladnoću prosinačkih noći, dok su u skandinavskim zemljama palili svijeće na 'krugu zemlje', čime su zazivali ponovni dolazak proljeća i toplih dugih dana. Kršćani su preuzeli ovu tradiciju u srednjem vijeku, čime je adventski vijenac postao dijelom naše tradicije.
Tradicionalni vijenac izrađen je od zimzelenog bilja spletenog u krug što simbolizira vječnost života. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina, jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.
Adventski vijenac sa četiri svijeće simbolizira četiri nedjelje Došašća, a u naše je krajeve došao kao utjecaj europske civilizacije i protestantizma. Kršćani su preuzeli ovu tradiciju, pa su se adventskim vijencem poslužili u duhovnoj pripremi za Božić, u očekivanju Krista, Svjetla svijeta koji će rastjerati tamu grijeha. Za katolike taj vijenac predstavlja život u duhovnoj tami, odnosno u očekivanju Isusa koji svojim dolaskom donosi svjetlo kojim će obasjati svijet. Advent je vrijeme priprema za Kristov dolazak. To je i vrijeme kada su kršćani pozvani da u sebi probude vjeru. Da sa svakom novom upaljenom svijećom na vijencu još više rasvijetle put Isusu.
Četiri svijeće na vijencu znak su četiri adventska tjedna i najčešće su tri purpurne i jedna ružičaste boje. U prvu nedjelju Adventa, razdoblja koje prethodi Božiću, pali se prva, purpurna svijeća - svijeća nade i iščekivanja. Druge nedjelje Adventa pali se također purpurna svijeća - svijeća mira, s porukom pomirenja s svima, kako bi gospodinu pripravili put do svoga srca. Treće se nedjelje pali ružičasta svijeća – svijeća radosti i veselja. Četvrta se pali purpurna svijeća – svijeća ljubavi, dok je negdje običaj na adventski vijenac staviti i petu bijelu svijeću – Kristovu svijeću!
Uz adventsku liturgiju, u kojoj mise zornice imaju osobitu draž, vjernici mole i u svojim obiteljima. Svakidašnja obiteljska molitva «Anđeo Gospodnji...» stoga se u Adventu odvija uz upaljene svijeće na vijencu, bez druge rasvjete. U obitelji se potom čitaju adventski tekstovi iz Svetog pisma. Tako po molitvi i čitanju Božje riječi u došašću, članovi obitelji rastu u nadi i u ovom svijetu sami postaju svjetlo Kristovo.

20.12.08

Jaslice i pšenica

Međugorske jaslice
Jaslice su prikaz Isusova rođenja pomoću figurica i pejsažnih kulisa. Postavljuju se u crkvama i domovima u božićno vrijeme. Jaslice se sastoje od pomičnih i nepomičnih figurica, kojima se prikazuje Isusovo rođenje. Središte je dijete Isus, koji leži na slami, a uza njega su i majka Marija i sv. Josip, zatim životinje: magarac, vol i druge te anđeli i pastiri. Iza figurica su pejsažni motivi, koji dočaravaju Betlehem u doba Isusova rođenja. Prve jaslice su bile one u Betlehemu. Postoje dokazi, da su kršćani već u 3. stoljeću štovali mjesto Isusova rođenja u Betlehemu. Majka rimskog cara Konstantina, carica Jelena dala je sagraditi baziliku nad mjestom špilje u kojoj se Isus rodio. Relikvije betlehemskih jaslica čuvaju se u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore. U podzemnoj kapelici u obliku betlehemske špilje, čuvaju se ostaci Isusovih jaslica. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiški, 1223. godine u prirodnoj veličini. Slavio je polnoćku sa svojom subraćom u šumskoj špilji kod Greccia blizu Assisija. Jasle sa slamom bile su kraj oltara. Privezao je magarca i konja. Franjo je govorio, nije služio misu, jer nije bio svećenik, već đakon. Prema legendi, kod podizanja, ukazalo se dijete Isus. Jaslice kakve danas poznajemo nastale su u 16. stoljeću. Isusovci su promicali postavljanje jaslice. Prve moderne jaslice postavili su u svom kolegiju u portugalskom gradu Coimbri, a prve crkvene jaslice isusovci su postavili u Pragu. Nakon toga, jaslice su širili i franjevci, dominikanci, augustinci i drugi. Početkom 17. stoljeća, jaslice su se pojavile u našim krajevima. Najstarije hrvatske jaslice iz toga vremena, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka.
BOŽIĆNA PŠENICA
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodno-sti. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajedni-cama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice stavi jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti.

Posvećeno pismo



Gabriel Garcia Marqez
Posvećeno pismo

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.

Cijenio bih stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.

Spavao bih malo, više bih sanjao,
znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bih kada se drugi zaustave,
budio bih se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života,
obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu,
otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.

Uvjeravao bih ljude kako se varaju,
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bih napravio krila,
ali uzeo bih im ih dok se ne nauče letjeti.

Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi...
Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi
zajedno sa starošću već s napuštenošću.

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva
u samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kada mu hoće pomoći
da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga,
jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.
Kad bih znao da te danas posljednji put
vidim pospanu, snažno bih te zagrlio
i molio se Bogu da mi dozvoli biti
tvojim anđelom čuvarom.

Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim.

Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom
u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh,
za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im
na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi
prema njima dobar;
nađi vremena i reci im
‘žao mi je','oprosti', 'molim te',
'hvala‘i sve ostale riječi ljubavi
koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.

Zato moli Boga za snagu i mudrost
da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
kako su ti veoma potrebni.

18.12.08

Božić u ljubavi


Kad se govori o Božiću misli se na «vrijeme radosti» i «vrijeme dragosti».

Ali kako se Božić približava, da li u nekom trenu osjetite nešto što je vrlo daleko od radosti?

Da li se osjetite preopterećeni, a vaši dani puni obaveza?

Da li ste umorni nakon duge godine, bezbrojnih problema i poteškoća koje su vam se našle na putu?

Da li i Božić doživljavate kao još jedan pritisak, još nešto što vam oduzima vrijeme?

Zastanite na trenutak.

Možda mislite da nemate vremena zaustaviti se, ali zaista biste trebali.

Želim da osjetite mir ovaj Božić. Umjesto da se pitate kako ćete preživjeti Blagdane, želim ti pomoći da zaista budete sretni.

Ali morat ćete nešto žrtvovati.

Morat ćete se odreći nečega u vašem zaposlenom životu da bi napravili mjesta nečem boljem.

Možda pokušavate svaki Božić učiniti boljim od prošlog, i svaki trenutak koristite kako bi ostvarili taj cilj.

Ali nekad je manje – više!

Da li ste se zaustavili da bi promislili jesu li svi ti napori zaista potrebni?

Da li sve to što radite istinski usrečuje vas i vaše voljene? Ili propuštate važne stvari u životu kako bi odabrali savršene darove, napravili savršene dekoracije i nabavili namirnice za besprijekornu večeru?

Što manje se brinete da bi Božić učinili savršenim, više ćete imati vremena da u njemu i uživate.

Što manje ste pod stresom i pritiskom, više će sreće i radosti ispuniti vrijeme koje provedete sa svojim bližnjima.

Božić najbolje doživimo kada pažnju toliko ne poklanjamo dekoracijama, darovima i slavlju, već kad nam je ljubav najbitnija.

Božić bi trebao biti obiteljski praznik, praznik kad provodimo vrijeme sa svojim voljenima, slavlje ljubavi koju jedni drugima darujemo.

Ali nažalost, ljubav se često izgubi u Božićnoj zbrci, dekoracijama, darovima, beskrajnoj kupovini, Božićnoj večeri i zabavama.

Ljubav je bit Božića

Božić je vrijeme slavlja, ali njegovo značenje je puno veće od toga.

Božić je Moj rođendan. To je doba za slavljenje najvećeg dara koje je čovječanstvo ikad dobilo.

Možete li jedan trenutak sada posvetiti Meni, u čast Mog rođendana?

Možete li za Mene oduzeti od svog vremena barem minutu, kako bih vam mogao reči koliko vas volim?

Možete li stati kako bi Mi zahvalili za Moju ljubav, i razmislili kako i vi možete podjeliti više ljubavi i proširiti je kroz svijet?

Ljubav prema vama dovela Me je na ovaj svijet prije 2000 godina.

Moja ljubav prema vama dala Mi je snagu da postanem jedan od vas, da živim i umrem za vas.


Ljubav je bila, i još uvijek je,

bit Mojeg postojanja.



Sva Moja djela su iz ljubavi za vas osobno i iz ljubavi za cijelo čovječanstvo.

Toliko vas volim!

Ovog Božića odvojite vrijeme za ljubav.

Ako to učinite, darovat ćete Meni najljepši poklon, i dat ćete Mi priliku da vama dam nešto posebno ove godine.



Dekoracija, pokloni, večere – sve će to utonuti u zaborav među mnogobrojnim Božićnim uspomenama, ali ljubav koju ste podijelili s drugima ostat će zauvijek.
Ljubim vas,

Isus

Sretan

Božić

Isuse, hvala Ti za ljubav koju si mi pokazao došavši na Zemlju, živeći i umrijevši za mene. Želim proslaviti ovaj Božić zajedno s Tobom. Želim Te upoznati, želim primiti Tvoju ljubav i Tvoj dar vječnog života. Molim Te, dodirni moj život Tvojom ljubavlju i pomozi mi da tu ljubav podijelim s drugima.

Ako još niste iskusili Isusovu predivnu ljubav, srce i dušu Božića, to možete učiniti sad. Sve što trebate je da Isusa pozovete u svoje srce i u svoj život. Možete izreći nešto slično ovome:

17.12.08

Sveta Filomena

Kip sv. Filomene u Molvama, neočekivano pronađen 2007. Rođena: 3. stoljeće, Grčka Preminula: 3. stoljeće, Rim Proglašena svetom: 30. siječnja 1837. Spomendan: 13. kolovoza Simboli: sidro, strijelice Zaštitnica: ljudi u beznadnim situacijama, mladih, djece, dojenčadi, svećenika, mladih roditelja, bolesnih Sveta Filomena (lat. Filumena, Filomena; eng. Philomena) katolička je svetica i mučenica.

velikomOtkriće relikvija Njeno štovanje počelo je u 19. stoljeću, nakon što su arheološkim istraživanjima pronašli njen grob, 25. svibnja 1802. u katakombama sv. Priscile u Rimu. Uz njene posmrtne ostatke, bile su tri glinene pločice s epitafom ispisanim crvenim slovima. Pronađena je i razbijena bočica s tamnim prahom nalik na krv. Na drugoj glinenoj pločici bio je urezan palmin list, što je pored bočice s krvi, znak kojim se označava grob mučenika. Na prvoj pločici pisalo je „lumena”, na drugoj „pax te”, a na trećoj „cum fi”. Antički je običaj bio, da se natpis započne od druge ploče. Prema tome, pisalo je „pax tecum filumena” što na latinskom jeziku znači - „mir s tobom roditelji, koji su članovi grčke kraljevske kuće, dugo vremena nisu mogli imati djecu. Molili su se poganskim bogovima, da dobiju dijete. Kraljevski liječnik Publije poručio im je, da se mole kršćanskom Bogu i da će im se tako ispuniti želja. Tako se i dogodilo, te su prešli na kršćanstvo. Uskoro im se rodila djevojčica, koju su nazvali Filomena. Odgojili su je u kršćanskom duhu. Kada je imala 13 godina, rimski car Dioklecijan pozvao je njene roditelje u Rim, jer je želio pripojiti Rimskom imperiju njihov polis. Dioklecijan se zaljubio u Filomenu, zbog njene tjelesne ljepote i lijepog ponašanja i želio je oženiti je, nudeći njenim roditeljima veliko bogatstvo i slobodu njihove države, ako pristanu. Pristali su, ali Filomena je odbila, jer se prije toga zavjetovala na djevičanstvo Isusu Kristu. Usprkos učestalim nagovaranjima, Filomena nije promijenila mišljenje, poslana je u tamnicu, gdje je čekala pogubljenje. Tamo joj se ukazala Djevica Marija i poručila joj, da izdrži patnje, jer je čeka vječni život. Nakon više od mjesec dana u tamnici, pokušali su je pogubiti, ali im je tek nakon nekoliko pokušaja to i uspjelo, jer su se događal Filumena”. Od pronalaska 1802. do 1805., relikvije su čuvane u Rimu, u jednoj dvorani, gdje su bile relikvije i drugih svetaca i mučenika. Prijenos relikvija [uredi] Don Francesco de Lucia, obrazovani i pobožni svećenik, želio je za kapelu u svom rodnom mjestu relikvije nekog sveca. U srpnju 1805., spontano je između mnogih relikvija, izabrao relikvije sv. Filomene. Prije prijenosa relikvija, dao je izraditi u Napulju, voštanu figuru sv. Filomene. Gospođa, koja je izradila figuru, ozdravila je od teške bolesti i svjedočila o čudesnom mirisu, koji je ispunio njenu kuću pri susretu s relikvijama. Don Francesco, želio je skromni prijenos, no bilo je drugačije, narod je u broju sudjelovao u svečanoj procesiji. Relikvije su unijete u crkvu Majke Milosti u Mugnanu del Cardinale kod Napulja, 10. kolovoza 1805. Slijedećega dana, slavila se svečana sveta Misa. Istoga dana, ozdravio je bolesnik, koji se obratio sv. Filomeni. Mučeništvo [uredi] O životu sv. Filomene, nije se znalo gotovo ništa. Troje ljudi iz različitih dijelova svijeta (svećenik, časna sestra i umjetnik), koji su štovali sv. Filomenu, neovisno o drugima, dobili su vrlo slična ukazanja o životu i mučeništvu sv. Filomene. Prema tome, Filomena je grčka princeza iz Nikomedije Njenia čuda, koja su sprečavala njeno pogubljenje. Štovanje [uredi] Narod je počeo štovati Filomenu i moliti je za zagovor. Blažena Pauline Jaricot, mlada Francuskinja tvrdila je, da je ozdravila od bolesti srca, zbog Filomene. Sv. Ivan Maria Vianney, francuski svećenik, mnoga ozdravljenja, pripisao je Filomeni. Otac Damien, koji je brinuo o gubavcima, posvetio je kapelicu Filomeni, nakon više ozdravljenja. Franjevac, sluga Božji, Andrés García Acosta iz Čilea, jako je štovao Filomenu, posvetio joj je oltar, te je po njoj nazvana i ulica uz svetište. Bilo je još mnogo čuda, vezanih uz Filomenu pa je papa Grgur XVI. dozvolio, da se Filomena slavi kao svetica i ustanovio je blagdan 9. rujna. Od 1961., sv. Filomena više nije u liturgijskom kalendaru svetaca, zbog reorganizacije liturgije, ali i dalje se smatra sveticom. U Italiji se brzo širilo štovanje ove svetice. U Mugnanu del Cardinale, nalazi se svetište sv. Filomene, gdje su prenijete njene relikvije 1805. Svetište izdaje glasnik „Messaggero di Santa Filomena”. Tamo je održan i prvi kongres o sv. Filomeni, 1992. U Napulju i okolici ima mnogo oltara podignutih njoj u čast, kao i u drugim krajevima Italije
U Molvama, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, nalazi se kip sv. Filomene u Hrvatskoj.

Katedrala sv. Filomene u indijskoj biskupiji Mysore Na francuskom jeziku, tiskan je prvi životopis sv. Filomene 1833., pod naslovom „Relation historique” autora don Francesca de Lucia. Postoje njeni kipovi na visokim stupovima u francuskom marijanskom svetištu La Sallete i u gradu Arsu. Slika sv. Filomene, nalazi se u crkvi sv. Gervazija, koja je uspjela ostati sačuvana za vrijeme Francuske revolucije, kada su je Jakobinci htjeli uništiti. U Švicarskoj izlazi časopis „Philomena” na njemačkom jeziku od 1991. četiri puta godišnje. Časopis „Sta Filomena” izlazi u Portugalu. U indijskoj biskupiji Mysore postoji katedrala sv. Filomene. Sagrađena je 1956. u neogotičkom stilu i inspirirana je katedralom u njemačkom Kölnu. U katedrali se čuva relikvija sv. Filomene u katakombi ispod glavnog oltara. Relikvija je u Mysoreu od 1926., darovao ju je papinski delegat Peter Pisani i zbog toga su odlučili izgraditi katedralu. Svetišta u SAD-u su u gradovima Dickinson u državi Teksas i Honolulu na Havajima. Crkva sv. Filomene u Santiagu sagrađena je 1884. u neogotičkom stilu. Preživjela je više jakih potresa, koji su je oštetili. Proglašena je nacionalnim čileanskim svetištem 1995. U Africi, u katedrali sv. Petra u Kumasi u Gani, svečano je blagoslovljen kip. sv Filomene.
Zaštitnica je djece, posebno djevojčica, mladih, dojenčadi, djevica, ljudi u bespomoćnim situacijama, mladih bračnih parova i studenata.


Wikipedija

Molitva u čast svetoj Filomeni

O sveta Filomeno, ljubljena kćeri Nebeske Kraljice. Majka se tvoja raduje ljepoti tvojoj; hvali se milošću snage tvoje i veseli se palmama i vijencima koje ti, natječući se nude svi narodi !

O sveta Filomeno, narodi ti kliču, zbog tvojih stalnih dobročinstava i tvog imena koje oživljuje u dušama najslađu nadu. Ljubljena svetice, pokaži svoju moć i dođi nam u pomoć. O plemenita djevice i hrabra mučenice, učini osobito to da dok razmišljamo o otajstvima vjere poput tebe ostanemo vjerni Isusu Kristu.Amen

(molitvu sastavila blažena Paolina Filomena Jasricot.)



MOLITVA KRUNICE SVETE FILOMENE
Na samom početku krunice sv.Filomene moli se
Pozdravljam te, sveta Filomeno, draga moja zaštitnice, budi moja zastupnica kod svog Božanskog Zaručnika.Molim te zauzmi se za mene, sada i na času smrti moje.Amen.
Nakrižu ili medaljici se moli Vjerovanje da bismo dobili dar vjere

Krunica ima 13 crvenih zrnaca na kojima se moli Zdravo Marija i zaziv Sv. Filomeno moli za nas, a tih 13 zrnaca predstavljaju 13 godina mučeničkog života svetice.

tu su i tri bijela zrnca koja predstavljaju njezinu čistoću i neoskvrljenost a na njih se moli OČE NAŠ.
Na medaljici se moli slijedeće Zdravo, Slavna sveta Filomeno,koja si hrabro prolila krv za Krista, blagoslivljam Gospodina za sve milosti koje ti je darovao za života, a
posebno na času smrti.
Hvalim i slavim Gospodina za čast i moć kojom te okrunio i molim te, izmoli mi
milost....od Boga. Amen.
Iz molitvenika Svete FILOMENE :Izdavač Bratovština Svete Filomene 21256 Cista Provo/Hrvatska/ i Santuario di Santa Filomena 83027 Mugnano del Avellino Italia

Kratak životopis sv. Filomene Sv. Filomena je kći jednog kralja koji je vladao u maloj državi u Grčkoj. Majka je bila kraljevske loze. Bili su pogani. Kako nisu mogli imati djece, prinosili su žrtve raznim poganskim bogovima, no nisu ništa postigli. U njihovoj je palači stanovao jedan pokršteni liječnik iz Rima. Potaknuo je kralja i kraljicu da se krste obećavši im potomstvo. Oni su prihvatili kršćanstvo i ispunila im

se želja. Kćer su dobili 10. siječnja 291. pos. Kr. Kod rođenja su joj dali ime Lumena, da bude simbol vjere koje je bila plod. Na krštenju su je nazvali Filomena, jer je toga dana postala dijete vjere. Odgojena je od najranije dobi u kršćanskoj vjeri. U dobi od pet godina prima prvu svetu pričest. I od tada je svakodnevno na svetoj misi pod kojom prima redovito svetu pričest. Rastući u dobi i milosti učini zavjet čistoće i djevičanstva – darujući sav svoj život Isus Kristu. Često je u pobožnosti promatrala Isusovu Muku. Kad je Svetoj Filomeni bilo 13. godina, bilo je to 304. godine, njezini su roditelji bili pozvani u Rim na audijenciju kod cara Dioklecijana. Baš nešto prije

toga je car Dioklecijan dao ubiti svoju vlastitu ženu, sv. Serenu, koja je postala kršćanka. Grčki kraljevski par poveo je sa sobom i svoju kćerku, princezu Filomenu. U Rimu, očekujući termin audijencije, grčka kraljevska obitelj je potražila kršćane i

bila na svetoj misi te su primili svetu pričest. Kada su došli na red za prijem kod cara Dioklecijana stupili su pred njega u strahu da car ne objavi rat Filomeninom ocu. Dok je Filomenin otac iznosio razloge svojih opravdanja i isprika, car Dioklecijan je zapazio i promatrao samo mladu Filomenu. Na kraju prijema car Dioklecijan je izjavio: Dajem ti svu moć mojega carstva, i ne tražim drugo nego ruku tvoje kćeri. Roditelji su s radošću prihvatili carev prijedlog te su tražili od Filomene da i ona prihvati Dioklecijanovu prosidbu. No, Filomena je rekla da to nikako ne može prihvatiti. Rekla je roditeljima: Zar želite da zbog ljubavi jednog čovjeka prekršim zavjet koji sam prije dvije godine dala Isusu Kristu? Moje djevičanstvo je posvećeno Bogu i ja više ne mogu raspolagati sobom. Otac joj je to osporio: Ti si tada bila premlada da učiniš

takav zavjet. Uz strašne prijetnje otac je naredio Filomeni da prihvati ponudu. Hrabra djevojka nije se pokolebala. Tada su je roditelji molili na koljenima: Dijete naše, smiluj se svojem ocu i svojoj majci, smiluj se svojoj domovini i našim precima. Kći im je odgovorila: Ne mogu, djevičanstvo koje sam zavjetovala Bogu nadvisuje vas, domovinu, nadvisuje sve ostalo. Maja domovina je Nebo. Očajni roditelji odveli su je

pred cara. Car ju je htio pridobiti obećanjima, laskanjima pa potom i prijetnjom. Bačena je u tamnicu u lančane verige. Car bi ju posjećivao i nagovarao u tamnici da mu postane ženom. No ona je ostala postojana u svojoj odluci i žarka u molitvi Isusu i Blaženoj Djevici Mariji. Sedmog, a potom i tridesetog dana zatočeništva, doživjela je viđenje Bogorodice u nebeskom sjaju kako u naručju drži Božansko Dijete. Gospa je

rekla: Trpjet ćeš još tri dana u ovoj tamnici, a nakon zatvora od četrdeset dana napustit ćeš ovo mjesto patnje! Budi hrabra kćeri moja! Ti znaš da te ja posebno ljubim. Ime si primila kod svetoga krštenja, dokaz da si slična mom Sinu i meni. Ne boj se, bit ću uz tebe. Kad je Nebeska Majka otišla, ostao je u tamnici nebeski miris. Da prisili svetu Filomenu na popuštanje naredio je Dioklecijan i javno mučenje.

Naredio je da joj se skine sva odjeća te da ju golu svežu na stup. Bičevanje se izvodilo pred dvorskim odličnicima. Krv je tekla iz cijelog tijela koje je postalo jedna rana. Od teških ozljeda kod mučenja Filomena je izgubila svijest te su ju polumrtvu ponovno zatvorili u tamnicu. Očekivali su smrt. U tamnici su se pojavila dva anđela te izlili na mučenicu balzam. Čudesno ozdravljena osjećala se osnažena. Cara su izvijestili da je djevojka ozdravila. Kako Filomena nije pristala na nove ponude, car je naredio da se djevojci veže sidro oko vrata te ju bace u rijeku Tiber. To je i učinjeno pred velikim mnoštvom. No u času izvršenja kazne, dva anđela su odriješila konop. Sidro je

potonulo, a anđeli su Filomenu prenijeli na obalu. Nakon ponovnih muka uslijedilo je ponovno ozdravljenje. Nije uspjelo ni pogubljenje strijelama u dva navrata. Zato su joj odrubili glavu.
Relikvije sv. Filomene Tijelo sv. Filomene bilo je pokopano u rimskim katakombama svete Priscile na cesti Solaris. Crkva taj mučenički dan spominje 10. kolovoza. A bilo je to godine 304. Punih 1.500 godina bila je u tami, a onda 9.

kolovoza 1802. izlazi na svjetlo. Župnik župe mjesta Mugnano dell Cardinale, u blizini Napulja, krenuo je u Rim po relikvije jednog sveca da bi ih stavio u oltar crkve koja je trebala biti blagoslovljena i posvećena, jer je tada trebalo imati relikvije sveca u oltaru. Kad je stigao u Rim, gdje su se čuvale relikvije, zastao je kod jednih i baš njih tražio. O relikvijama nisu puno znali osim da je ranokršćanska mučenica. Uzeo je relikvije i krenuo prema Mugnanu. Molio se da bar nešto dozna o toj mučenici. Trebao je stići 8. kolovoza u Mugnano, ali to nije bio i Božji plan. Uz probleme na putu stigao je 9. kolovoza 1805. navečer. Ujutro je trebalo početi slavlje i posveta. U toj noći tri osobe na tri različita mjesta imaju objavu mučenice. Objavila je svoj život, ime, kao i način

mučenja i smrti. Objasnila je da je u Mugnano stigla baš tada, jer je 10. kolovoza bio njezin dan prelaska u nebo. Od tada su počela čuda, ozdravljenja, obraćenja na njezinu oltaru.


Štovanje sv. Filomene

Tih godina, kada se vratila u svjetlo dana, na zemlji je živio i djelovao Ivan Maria
Vianney, poznatiji kao sveti arški župnik, koji je sv. Filomenu vrlo štovao i, kako je zapisano u njegovim spisima, sva čuda pripisivao je njezinu zagovoru i poticao narod na njezino štovanje. Mnogi tadašnji svećenici, a danas sveti i blaženi, po njegovu su poticaju u problemima zazivali njezin zagovor. Papa Lav XII. posvetio je jednu crkvu u njezinu čast, papa Grgur XVI. imenovao ju je zaštitnicom živuće krunice, papa Pio IX. zahvaljuje na njezinu zagovoru prilikom izbora za papu i kao zahvalu proglaša

va je zaštitnicom Marijine Djece, papa Lav XIII. njezinu bratovštinu u svijetu uzdiže u nadbratovštinu, odobrava pojas i daje oproste 15. prosinca uz obične uvjete, kao i za sve potpune oproste, za one koji ga nose kao i one koji su u bratovštini. Papa Pio X. nadbratovštinu uzdiže u Univerzalnu nadbratovštinu sv. Filomene i kao zaštitnika imenuje arškog župnika, kao i zaštitnikom svih župnika, a Filomenu proglašava suzaštitnicom.
Osim arškog župnika štovali su je: sv. Anthony Mary Claret, sv. Euphrasi a Pelletier, sv. Francis Xavier Cabrini, sv. John Neumann, sv. Madeline Sophie Barat, sv. Peter

Chanel, sv. Peter Julian Evmard, Blažena Anna Maria Taigi, Blažena Pauline Jaricot, Blaženi Damian Devasteur, kao i mnogi drugi.
Mnoge su crkve i oltari podignuti u njezinu čast. Kod nas su 1912. kapucini iz Rijeke izdali molitvenik Ave Marija u kojem imaju misu u njezinu čast. Sluga Božji biskup Stadler za Uskrs piše njezinu poslanicu, a poljanu kod Sarajeva i u Bosanskoj Posavini naziva poljanom sv. Filomene, gdje se izgrađuju samostani Služavki Malog Isusa.


Njezino štovanje raste sve do 1961. kad se upleću sile zloga koji je usmjeren da to uništi, a nakratko i uspijeva. Dovodi se u pitanje i njezina vjerodostojnost. Slavila se 10. kolovoza, a od 1965. ispisana je iz kalendara što je stvorilo pomutnju među vjernicima.


Neki sklanjaju njezine oltare, neki su ih zazidali u crkvama, pogotovo u komunističkim zemljama. Međutim sv. Padre Pio rekao je za nju da je ona Svetica Svjetla trećeg tisućljeća, a papa Ivan Pavao II. je na pitanje o njoj rekao: Zbrka je djelo Sotone, a Filomena je u raju. Nastavite moliti i štovati sv. Filomenu i ne unosite zbrku među pukom. Kao što je rekao Padre Pio, sv. Filomena se opet vraća. Tako se ponovno vratila i u naše mjesto.

Ulje sv.Filomene

Prilikom prijenosa relikvija sv.Filomene u Mugnano (Italija), neka je žena iz Avelle, puna vjere u Božju svemoć, umočila jedan prst u ulje svjetiljke koja je olamtjela ispred Svetičinog oltara. Ulje žena prinese kapcima svoje slijepe kćerkice kojoj se odmah povrati vid na čuđenje svih prisutnih. Od toga vremena ulje se iz svjetiljke

sv.Filomene smatra čudesnim lijekom za sve vrste bolesti. Milosti postignute ovim sredstvom nikada ne prestaju

Pobožnost tri vjerovanja - MOLITVA SVETOJ FILOMENI
(Napisala sestra Lujza od Isusa kako joj je priopćila sveta Filomena)

1. Pozdravljam te, Filomeno, djevice i mučenice Isusa Krista i zaklinjem te da moliš Boga za pravedne, kako bi se očuvali u svojoj pravednost i i rasli svakodnevno u kreposti. Vjerujem u Boga…..
2. Pozdravljam te, Filomeno, djevice i mučenice Isusa Krista i zaklinjem te da moliš Boga za grešnike kako bi se obratili i živjeli u milosti. Vjerujem u Boga….
3. Pozdravljam te ,Filomeno, djevice i mučenice Isusa Krista i zaklinjem te da moliš Boga za nevjerne, kako bi pristupili pravoj crkvi i služili Gospodinu u Duhu i Istini Vjerujem u Boga…. Slava Ocu…

kao zahvala na milostima ovoj veklikoj junjakinji Evanđelja
Zdravo Kraljice,….
Žalosnoj Djevici Mariji kao zahvala na čudesnoj snazi koju je sveta Filomena dobila u brojnim i okrutnim mučenjima


14.12.08

Poruka za prijateljstvo



Nastoj biti više obziran nego obično, jer svaka osoba koju sretneš, vodi sama svoju bitku.
Oštar jezik može porezat i moja usta !
Ako želim da mi se snovi ostvare, ne smijem ih prespavati. Od svih stvari koje imam na sebi, najvažniji je izraz na mojem licu. Najbolji vitamin za upoznavati prijatelje…

… Budi jedinstven… Zadovoljstvo u mojem životu je ovisno od kvalitete mojih misli. Jedna stvar, koju mogu pokloniti i ipak je zadržati je…


Moja riječ! Najbolje lažem, kad lažem samom sebi! Ako mi manjka razuma za započeti nešto, znači da sam već završio.



Jedna od stvari, koja se ne može reciklirati...
...je vrijeme! Ideje neće djelovati, ako ne postoji “JA” ću!
Moja glava je kao padobran, ne djeluje ako nije otvoren!
Život je prekratak, da bi se budili sa žalošću u srcu! Zato poštuj i voli osobe, koje se prema tebi ponaša
ju s poštovanjem. Zaboravi one, koje to ne čine.
Vjeruj da se sve događa s razlogom. Ako ti se pruža druga prilika... Zgrabi je sa obje ruke! Ako ti promijeni život... neka! Nitko nije rekao, da će ti poboljšati život, rekli su samo, da je vrijedno toga!


Prijatelji su poput balona, jednom kad ih pustiš da odu, riskiraš da se nikad više ne vrate.
Na trenutke smo toliko zaposleni našim životom, poslom, problemima, da ne opažamo kako ih u stvari sami puštamo da odlete. Ponekad toliko dvoumimo što je ispravno a što pogrešno, da zaboravimo što je stvarno ispravno, a što pogrešno. Ponekad ne prepoznamo pravo prijateljstvo, dok nije prekasno.

Ne želim da se tebi to dogodi, i zato te privezujem na moje srce, da te nikad ne izgubim!



12.12.08

Sv Lucija 13.12.2008.

Sveta Lucija je rođena u 4. stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. U to je vrijeme Crkva još uvijek bila u nemilosti rimskog cara Dioklecijana. Dok je još bila djevojčica, otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. On je ubrzo umro, a i majka joj se teško razboljela. Velik dio imetka potrošile su na liječnike, ali joj nitko nije mogao pomoći. Bolest nije prestajala. Tada su Lucija i njezina majka krenule na grob svete Agate u Kataniju. Došavši tamo, Luciji se ukazala sveta Agata i rekla joj: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje tvoje matere, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. K
ao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Lucijina majka je zaista ozdravila. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova.


Majka ju je svjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje im anje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da žrtvuje idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.” Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.” Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga. Na silu oduzeta čistoća nije grijeh nego dvostruko mučeništvo.” Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je mogli maknuti s mjesta.
Predaja kaže da je jaram volova nije mogao pokrenuti. Kada je nije uspio osramotiti na ovaj način, naredi o je da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale. No, vatra nije dolazila do nje, već je stajala poput proljetne ruže. No, kako tvrdo ljudsko srce nema smilovanja, dao joj je probosti vrat mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Jedna druga legenda svjedoči da je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je tada sama sebi iskopala oči, da ih pošalje nasrtljivom mladiću. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom pokazala. Lucija je zaštitnica ratara, slijepaca (tjelesnih i duhovnih), lađara, staklara, krojača, pisara i vratara. Zazivaju je djevojke koje se žele popraviti. Njezin zagovor osjećaju oni koji boluju od krvarenja, od bolesti vrata i zaraze. Njezino ime u prijevodu s latinskoga znači "svijetla", pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći.


Sveta Lucija

Obično mislimo da se u svijetu bore svjetlo i tama. Međutim, u svijetu postoji samo svjetlo, a ne mrak. Tame nema, ona je pomanjkanje svjetlosti. Kad se sunce sakrije iza horizonta, tada nastaje noć. No nije noć otjerala sunce, nego se sunce povuklo, i to povlačenje svjetla nazivamo tamom. Tama nema svoga bitka, ona je samo oznaka za odlazak svjetla i sunca. Jedva čekamo nakon napornog dana da se spusti tiha noć da nam odmori udove. Kad nam se umore oči od stolne lampe, tada gasimo svjetiljku kako bismo odmorili oči. U ljetna podneva tražimo sjenu da bismo našli svježinu i predah. Tama, mrak, sjena i noć nisu nešto zlo, nego naprotiv druga strana svjetla, sunca, bića, dobrote i ljubavi.

No postoji duhovna tama. Bojimo se mračnog pogleda nekog čovjeka, zapanji nas krvavi pogled zločinca, žalosti nas depresivno lice bolesnika, straši nas kad netko viče, psuje, kad netko prijeti ili provaljuje u kuću. Bojimo se psihičke bolesti koja na čovjeka sjedne kao tama. Moralna tama je najgušća, najteža i najopasnija. Mržnja nije samo nedostatak ljubavi, nego svjesno prihvaćanje zloće. Oholost nije samo nedostatak poniznosti,vnego prihvaćanje da se manipulira ljudima. Škrtost nije samo pomanjkanje dobrohotnosti i velikodušnosti, nego prije svega vezanost uz ono malo blaga koje imamo. Bludnost i preljub nisu samo pomanjkanje ljubavi i poštovanja prema spolnosti, nego vezanost uz užitak, nepravedno uzimanje nježnosti i njezino razaranje, svezanost uz besmisao pornografije i prostitucije. Neumjerenost u jelu i pilu nije samo nedostatak umjerenosti nego prije svega gramzljivost, robovanje piću i jelu. Srdžba nije samo nedostatak blagosti, dobrote i strpljivosti, nego pokazivanje veličine, vlasti, lažnog ponosa i oholog gospodstva nad drugima. Ne možemo reći da je lijen onaj kome nedostaje marljivost, nego je on vezan uz tromost, uz dugo spavanje, uz neodlučnost i laki život. Istina je da su svi grijesi i poroci razorene kreposti i vrline. Kad bismo izgradili vrline i kad bismo umjesto grijeha stvarali kreposti, tada bi nestalo poroka. Možemo reći da su kreposti i vrline svjetlo čovjekova duha. Smijemo reći da su poroci i grijesi, devijacije i ovisnosti mrak i tama čovječjega duha. Mrak koji pada na čovjeka kojega netko mrzi, nije samo mrak mržnje nego je to prisutnost nečije volje koja hoće mrziti i to je odluka nekoga koji sam postaje mrzitelj, uništavatelj čovjeka, sam postaje zao i time se svrstava u duhove zloće. Zato se mrak moralnog čovjekova bića ne otklanja samo unošenjem vrlina i kreposti, nego se traži da čovjek otkloni od sebe negativnosti, da svoju volju preokrene, i tek tada u njega mogu ući vrline i kreposti.

Drugim riječima, postoji zlo u prirodi. To su katastrofe, neuspjesi i bolesti, zla koja nam se događaju. No postoji zloća u svijetu, a to je čovjek koji postaje zao. No postoje i zli duhovi koji nisu samo pokvareni anđeoski duhovi, nego i pokvaren ljudski duh koji se opredijelio za zlo. Stoga ne treba iz ljudi samo izgoniti zle duhove, nego čovjekov duh osloboditi od zloće koju je prihvatio. Nikog se ne može prisiliti da postane dobar, može ga se samo privući ljubavlju, dobrotom, svjetlom. Ne može se mržnjom otjerati mržnja, ne može se ubijanjem zaustaviti ubijanje, ne može se rušenjem tuđih crkava i škola zaustaviti neprijateljsko rušenje kulturnih i vjerskih spomenika.

Kad se pojavi mrak, palimo svjetlo. Kada vidimo da se u nama stvara mrak depresije i tama moralnog zla, što tada činimo? Kada vidimo da nam djeca postaju zločesta, da se u društvu pojavljuje javni nemoral, da se izopačuju vrednote i da se smrt naziva životom, da se zločin naziva pomoć čovjeku, tada nema prekidača koji bismo okrenuli, nema baterije kojom bismo mogli svijetliti. Ali tada možemo otići pred Boga koji je svemoguć, koji je svjetlo, i ljubeći čovjeka moliti da kroz našu ljubav unese u zločinca moralnu krepost, da ga obrati.

Naš narod pozna ime Svjetlana ili Lucija. Naša djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, priprostošću, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život. Neka nam današnja svetica pomogne da budemo kao djeca.

Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života


Sv.Lucija je zaštitnica moga grada, Velike Gorice.

Sanna


28. Međunarodni molitveni susret mladih MEĐUGORJE

29. MLADIFEST MEĐUNARODNI MOLITVENI FESTIVAL MLADIH Međugorje, 1. 8. – 6. 8. 2018. Živjeti od Božje riječi „Tada i...