13.10.16

Neugodna otkrića u prehrani


Nervni otrov u brzoj hrani
Akrilamid je neurotoksin koji se nalazi u duhanskom dimu i nekim plastičnim materijalima. Poseban je problem što prženjem hrane bogate škrobom i ugljikohidratima također dolazi do stvaranja akrilamida, koji tako postaje neželjeni sastojak svakodnevne prehrane. To je poznato tek 20-ak godina nakon što su švedski znanstvenici otkrili da različiti prehrambeni proizvodi sadrže visoke koncentracije akrilamida. U kilogramu prženih krumpirića iz restorana brze hrane nalazi se 4000 mikrograma akrilamida, što je 8000 puta više od dopuštene količine toga spoja u pitkoj vodi!
Prženjem do akrilamida
Nakon toga neugodnoga otkrića nadležne su institucije započele opsežne analize i redovit monitoring akrilamida u prehrambenim proizvodima. Najčešća i najviša onečišćenja hrane akrilamidom izmjerena su u pomfritu (332 mikrograma), grickalicama i krekerima (580 mikrograma), tostu (149 mikrograma), biskvitima i vaflima (201 mikrogram), žitaricama za doručak (164 mikrograma), prženim zamjenama za kavu (510 mikrograma)... Nedavno je Europska komisija predložila pravilnik prema kojem bi se odredio dopušteni sadržaj akrilamida u hrani na tržištu. To zapravo znači da problem akrilamida u hrani nije reguliran iako se zna da ta kemikalija, osim neurotoksičnoga djelovanja, može izazvati oštećenja na DNK i uzrokovati rak.
Laksativne mjere
Prijedlog pravilnika Europske komisije naišao je na kritike udruga za zaštitu potrošača, ali i mnogih predstavnika Europskoga parlamenta jer mjere nisu restriktivne, nego liberalne, odnosno pogoduju interesima proizvođača brze hrane. Umjesto zakonski definiranih gornjih granica akrilamida u hrani, pravilnikom se predlažu neobvezujuće indikativne vrijednosti. To je zapravo preporuka bez represivnih mehanizama, odnosno kazna. Osim toga, u prijedlogu pravilnika indikativne su vrijednosti za akrilamid postavljene vrlo visoko, daleko iznad onih koncentracija koje se prosječno nalaze u pojedinim prehrambenim proizvodima. Tako je, na primjer, određeno da indikativna doza za akrilamid u biskvitima i krekerima iznosi 500 mikrograma u kilogramu, iako je izmjereno da je prosječna (»redovita«) koncentracija u tim proizvodima 201 mikrogram. To je, dakle, 150-postotno povećanje, koje je, naravno, u interesu prehrambene industrije.
U korist industrije
Eamonn Bates, predstavnik lanaca restorana brze hrane u Europskoj uniji, poput »McDonald'sa« i »Burger Kinga«, zadovoljan je laksativnim prijedlogom Europske komisije te umiruje javnost: »Akrilamid nije dobra stvar za ljude, ali on ne nosi zdravstveni rizik. Mislim da je prerano uvoditi obvezujuće granične vrijednosti u prehrambenim proizvodima jer ne postoje indikacije da se radi o važnom javnozdravstvenom problemu.«

Primjer akrilamida pokazuje da se na razini legislative može pogodovati industrijskim interesima. Pritisak javnosti potreban je posebno zbog djece koja su, nažalost, ovisna o grickalicama, čipsevima, pomfritu... Na meniju djece, dakle, često se nalazi »nutritivno smeće« koje je najbogatije nervnim otrovom akrilamidom.

Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život

Knjiga koja putuje samnom... Knjige Psihologija Knjiga  ČAROLIJA POSPREMANJA KOJA ĆE VAM PROMIJENITI ŽIVOT  je veliki svjetski bestsele...