Sajam cvijeća u lijepo našoj prošao a što sad :-)

Iako je prošao stalno se ponavlja širom lijepe naše..... uključeni su svi gradovi. Vrijeme kad palete raznobojne krase prozore, vrtove, parkove. Vrijeme kad se najviše sadi i uživa u bojama

Sajam cvijetova, drveća, bilja...https://www.putovnica.net/dogadanja/floraart

Pater Marko osobi koja se bori sa samoćom i depresijom „Nisi sâm! Ne predaj se! Gospodin se za tebe brine i hita ti u pomoć”

PROBAJ, VIDJET ĆEŠ!

Pater Marko osobi koja se bori sa samoćom i depresijom „Nisi sâm! Ne predaj se! Gospodin se za tebe brine i hita ti u pomoć”

»Jedna mi osoba piše: „Pater, zamislite život: nitko te ne zove, ne pita kako si, piješ sam, jedeš sam, šećeš sam, boriš se sam s očajem… Nikomu ne smiješ pokazati suze,; svi misle da sam sretan i da mi ništa ne treba… Ubila me ova samoća, ne mogu ni moliti, ljudi su me gorko ražalostili…”«

UBILA ME OVA SAMOĆA, NE MOGU NI MOLITI…

Jedna mi osoba piše: „Pater, zamislite život: nitko te ne zove, ne pita kako si, ne čuješ ʻnedostaješ miʼ, piješ sam, jedeš sam, šećeš sam, gledaš TV sam, boriš se sam sa očajem i drugim zlodusima… Nikomu ne smiješ pokazati suze, a sušiš se iz dana u dan u nesanicama i klonulostima duha; buljiš prazno u stare fotografije, na starim se lijepim mjestima samo pitaš ʻzaštoʼ i ʻkoliko još dugo ova bolʼ dok svi misle da sam sretan i da mi ništa ne treba… Ubila me ova samoća, ne mogu ni moliti, ljudi su me gorko ražalostili…”

NISI SÂM, NIKADA!

Ostaju ti ipak Isusove oči i riječi! Probaj, vidjet ćeš! Samoća je užasna, ako nema Isusa. Samoća je možda i najgora stvar na svijetu, najgori životni udarac, zbog samoće mnogi ulaze u depresiju, u strahove, u alkohol… Mnogi si i oduzimaju život pritiješnjeni neizdrživom samoćom. Stvarno je teško, kad se nemaš niti posvađati s kime. Međutim, nisi sâm! Ne predaj se! Trgni se! Đavao je »otac laži« i, molim te, nemoj mu vjerovati. Jednom mi je jedan stari znanac rekao: »Ne možeš na silu nekoga voljeti i ne možeš očekivati da te na silu netko voli« i to je istina. Bog je Ljubav, ali ljubav nije bog. Dok si zagledan u prošlost, izmiče ti sadašnjost. Izađi iz svoje slomljenosti, kako god znaš i umiješ, bori se, uz spoznaju da Gospodin za tebe brine i hita ti u pomoć.

OPROSTI BLIŽNJIMA: NISU SVJESNI KAKO MOGU RANITI…

Pročitaj Psalam 18. pa ćeš shvatiti nevjerojatnu Božju zabrinutost i odgovor na patnje njegove djece. Znam da je depresija jedna stravična sila danas u ljudima. Ovako piše u nekoj knjizi: »Bolovati od depresije znači biti lišen najobičnije ljudske nade; izgubiti temeljnu ljudsku težnju, volju za napredovanjem, rastom: to znači biti uhvaćen u zamku i tonuti… Najdublja tuga i najcrnja tjeskoba… Otvorena rana, izložena oštrom zraku stvarnosti… Nedužan bačen u pakao… Samo dno beznađa…« Prestrašno. Ako je slomljenost u tebi izazvala depresiju, mislim da je najbolji lijek prisutnost drugih, onih koji ti neće mudrovati, nego će jednostavno biti uz tebe. Moraš oprostiti bližnjima: nisu svjesni kako mogu raniti. »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!«

NAĐI SI PRIJATELJA

Nađi si prijatelja. Dok nemamo prave prijatelje, vrlo smo siromašni i pojačava se naša zatvorenost i nezadovoljstvo. Prijatelj je pjesma duše, ruka koja diže iz živoga blata samoće, netko kao sunce koje se probija kroz tamne oblake. Ne mislim na one »prijatelje« s kojima znaš razgovarati samo o nogometu, seksu i novim automobilima te »kako smo se narokali prošle subote«. Takvi će te samo još više iscrpiti, poružnit će tvoju mladost, navesti te na ispraznosti i površnosti jer pred njima skrivaš pravoga sebe, a ti ćeš se njima morati uvijek dokazivati i ulizivati. Oni te nikada neće poznavati kao osobu, a kada nestaneš iz takva društva, sigurno im nećeš nedostajati. »Manʼse njija, bolan, sine«, rekla bi moja bakica. Mislim na pravoga prijatelja: ta čak je i Gospodin imao »ljubljena učenika« koji mu je pri posljednjoj večeri, kako čitamo, ležao na srcu. ʼAjme koja divna slika: Ivan leži na srcu najboljega prijatelja!

BOG TE BLAGOSLOVIO, VOLI TE TVOJ RAMO

Ne poznajem nijednu sretnu i sređenu osobu koja ne bi imala prijatelje. Moli na tu nakanu! Bog se veseli pravim prijateljstvima! »Ne zovem vas više slugama, već prijateljima«, rekao je Isus. On ti je najbolji prijatelj, sto posto, bro! A sva druga dobra prijateljstva ogledalo su njegova prijateljstva prema nama. Pravo prijateljstvo postoji samo između onih koji se u potpunosti poznaju: možda čak ni pred ženom nećeš zaplakati, ali pred prijateljem možeš, zar ne? Eto, čak i ja imam jednog jarana kojega volim »više od sebe«, kako se to lijepo kaže. Stoput sam ga povrijedio, naljutio, iskalio bijes, nisam mario, dao krivi savjet, bio kršćansko anti-svjedočanstvo… Ali, svejedno, moj Ramo (šifrirano ime) meni svakodnevno pošalje sms koji uvijek završava s: »Btb, vttR« ili u prijevodu: »Bog te blagoslovio, voli te tvoj Ramo«. Ej, Ramo, druže moj, nemaš – ba – pojma kolʼko me puta ovaj sms nasmijao, podigao i uljepšao mi dan… Ti si moj drugi brat i kad uskoro umrem, barem znam da nisam bio sâm u svojim bijedama jer blagoslov prisutnosti takvoga prijatelja vrijedi više nego bilo što drugo u ovoj »suznoj dolini«. Mene, inače, deseci tisuća vole (čak i jedan biskup), ali vrlo me malo njih uistinu poznaje. Moj Ramo me stvarno zna pa me i dalje voli. E, to je pravo čudo… Imam i divne prijatelje posvuda po svijetu, ali ne možeš imati tisuću ili sto najboljih prijatelja. Možeš imati najviše jednog ili dva. Izmoli si prijatelja! Sjetimo se Davida i Jonatana… Bog daje čovjeku čovjeka da ga ohrabri i izvede iz frustracijâ.

OPROSTI SEBI

Dakle, želim ti reći, Bog te prihvaća takvoga kakav jesi, ali i ti moraš sebe takvoga prihvatiti. Ako je i depresija u Božjemu planu za tebe i po tome se Bog želi, može i hoće proslaviti, amen, amen, amen! Vrlo je važno da oprostiš sebi jer uzrok slomljenosti srca može biti i u neopraštanju sebi. Svi mi imamo nešto čega se stidimo ili što danas ne bismo nikako učinili. Svi smo samo ljudi. Nekoga smo u prošlosti grdno povrijedili, sablaznili, oskvrnuli, zanemarili, izudarali svojim postupcima, odbacili. Možda nam se takvo nešto sada vraća, kao bumerang? Oprosti sebi, i to je teško, i to je nemoguće bez Isusa. I moli za one kojima si ti nanio bol i koji su te prognali u samoću. Oprosti sebi jer s utegom neoprosta nikako ne možeš hodati dalje. (…)

Nastavak teksta pročitajte u knjizi patera Marka Glogovića „Grešnicima ulaz dopušten – prema istinitim događajima”. Do nedjelje, 25. veljače, knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 70 kuna (redovna cijena iznosi 100 kuna). Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina Tijela i Krvi Kristove jedna je od idejnih blagdana koji su duboko ukorijenjeni u životu Katoličke crkve. Povijesna podloga i razvoj kreću od 8. stoljeća a službenu potvrdu dobivaju u 13. stoljeću kada se sastavljaju euhološki obrasci koji nisu promijenjeni do današnjih dana. Na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica Sveta Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.

izvor Wikipedija

Molitva za humor svetog Thomasa Morea

RADOST JE SVE

Tijekom svog obraćanja Rimskoj kuriji prigodom predstavljanja božićnih čestitki, papa Franjo im je rekao:

‘Potrebno nam je malo dobrog humora, to je dobro za nas. To možete dobiti kroz molitvu za humor svetog Thomasa Morea.

 Molite je često, ja je molim svaki dan i to mi pomaže’.

Molitva za humor sveteg Thomasa Morea

Daruj mi dobru probavu, Gospodine, pa i nešto za probaviti.

 Daruj mi tjelesno zdravlje, zajedno s potrebnim razumom da ga što bolje očuvam.

Daruj mi prostu dušu, Gospodine, koja zna cijeniti sve što je dobro, a koja se, suočena sa zlom, ne da lako prestrašiti, već radije traži načine da popravi stvar.

Daruj mi dušu kojoj je dosada tuđa, koja ne pozna gunđanja, ni uzdisanja, ni tužaljki, i ne dopušta da me dviše uznemiruje ovo nešto što se šepuri, a koje se naziva ‘Ja’.

Gospodine, daruj mi smisao za humor. Udijeli mi milost da razumijem šalu, kako bih našao nešto sreće u životu – i kako bih od nje dijelio drugima.

Bog ima pozitivan odgovor

Ti kažeš: « Nemoguće je !»Bog kaže: « Sve je moguće!» (Luka 18:27)
Ti kažeš: «Preumoran sam ! «
Bog kaže: « Ja ću te odmoriti !» (Matej 11:28-30)
Ti kažeš: « Nitko me ne voli !»
Bog kaže: « Ja te volim ( Ivan 3:116,13:34)
Ti kažeš: « Ne mogu dalje!»
Bog kaže: « Moja je milost dovoljna (II Korinćanima 12:9, Psalm 91:15)
Ti kažeš: « Ne razumijem ! «
Bog kaže: « Ja ću te voditi ! (Izreke 3:5-6)
Ti kažeš: « Ne mogu to napraviti !»
Bog kaže: « Ti možeš sve !» ( Filipljanima 4: 13)
Ti kažeš: « To nije vrijedno «
Bog kaže: « To će biti vrijedno « ( Rimljanima 8:28)
Ti kažeš: « Ne mogu si oprostiti!»
Bog kaže: « Ja ti opraštam!» (Ivan 1:9, Rimljanima 8:1)
Ti kažeš: « Neću uspjeti!»
Bog kaže: « Ja ću ti dati sve što trebaš!»( Filipljanima 4:19)
Ti kažeš: « Bojim se!»
Bog kaže: « Nisam te ispunio duhom straha!» ( Timotej 1:7)
Ti kažeš: « Uvijek sam razočaran i zabrinut !»
Bog kaže: « Predaj mi sve svoje brige!» (Petar 5:7)
Ti kažeš: « Nemam dovoljno vjere!»
Bog kaže: « Svima sam dao mjeru vjere!» ( Rimljanima 12:3)
Ti kažeš: «Nisam dovoljno pametan!»
Bog kaže: « Dajem ti mudrost (I Korinćanima 1:30) 
Ti kažeš: « Sam sam! »
Bog kaže: « Nikada te neću napustiti! » (Hebrejcima 13:5)

Duh sveti na 20. svibanj

"Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, 

velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 

blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona."

Gal 5, 1

Tko je Duh Sveti?

Isus je po Duhu Svetom postao “Krist”. Po Duhu Svetom Djevica Marija začinje Krista: on ga, po anđelu, pri njegovu rođenju navješćuje kao Krista; on ispunja Krista i djelima ozdravljanja i spasenja njegova snaga iz Krista izlazi. Konačno, Duh uskrisuje Isusa od mrtvih.

“Duh Sveti” vlastito je ime Onoga kojega častimo i slavimo skupa s Ocem i Sinom: Crkva ga je primila od Gospodina i ispovijeda ga u krštenju svoje nove djece.

Izraz “Duh” prijevod je hebrejskog izraza Ruah koji, u prvotnom smislu znači dah, zrak, vjetar. Isus upotrebljava osjetnu sliku vjetra da dočara Nikodemu transcendentnu novost Onoga koji je osobno Dah Božji, Duh Božji. S druge strane, Duh i Svet božanski su atributi zajednički trima božanskim osobama. Ali povezujući oba izraza, Sveto pismo, Liturgija i bogoslovni govor označuju neizrecivu osobu Duha Svetoga, bez mogućeg dvoznačja s drugim upotrebama izraza “duh” i “svet”.

Nazivi Duha Svetoga

Kad najavljuje i obećaje dolazak Duha Svetoga, Isus ga naziva “Paraklet”, doslovce: “Onaj koji je prizvan uz”, latinski ad-vocatus (Iv 14,16.26; 15,26; 16,7). “Paraklet” se obično prevodi “Tješitelj”, budući da je Isus prvi tješitelj. Sam Isus naziva Duha Svetoga i “Duhom istine” (Iv 16,13).

Osim toga vlastitog imena koje se najviše rabi u Djelima apostolskim i poslanicama, u Pavla nailaze nazivi: Duh obećanja, Duh posinjenja, Duh Kristov (Rim 8,11), Duh Gospodnji (2 Kor 3,17), Duh Božji (Rim 8,9.14; 15,19, 1 Kor 6,11; 7,40), a u svetog Petra: Duh slave (1 Pt 4,14).

Simboli Duha Svetoga

Voda. Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao što se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, “kršteni u jednom Duhu”, mi smo “jednim Duhom” i “napojeni” (1 Kor 12,13): Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni.

Pomazanje. Znakovitost mazanja uljem toliko je izrazita za Duha Svetoga da mu postaje sinonimom. U kršćanskoj inicijaciji ono je sakramentalni znak potvrde, koja se u Istočnoj Crkvi upravo zove “krizma” (pomazanje). No da bismo mu razumjeli puno značenje, treba se sjetiti prvoga pomazanja koje je Duh Sveti izvršio: Isusova. Krist (židovski rečeno “Mesija”) znači “pomazanik” Duhom Božjim. U Starom savezu bilo je “pomazanika” Gospodnjih, u prvom redu kralj David. Ali Isus je od Boga pomazan na jedinstveni način: ljudska narav koju je Božji sin uzeo sva je “pomazana Duhom Svetim”. Isus je po Duhu Svetom postao “Krist”. Po Duhu Svetom Djevica Marija začinje Krista: on ga, po anđelu, pri njegovu rođenju navješćuje kao Krista a Šimuna potiče da pođe u hram vidjeti Krista Gospodnjega; on ispunja Krista i djelima ozdravljanja i spasenja njegova snaga iz Krista izlazi. Konačno, Duh uskrisuje Isusa od mrtvih. I pošto je u svom čovještvu što pobijedi smrt postao potpuno “Krist”,  Isus obilno izlijeva Duha Svetoga sve dok “sveti”, u jedinstvu s ljudskom naravi Sina Božjega, ne postanu “savršeni čovjek, do mjere dobi punine Kristove” (Ef 4,13): “potpuni Krist”, kako veli sv. Augustin.

Oganj. Dok voda označuje rođenje i plodnost života što ga daruje Duh Sveti, oganj je znak preobrazujuće energije djelâ Duha Svetoga. Kada prorok Ilija, koji “usta kao oganj, te mu je riječ plamtjela kao buktinja” (Sir 48,1) na brdu Karmelu molitvom s neba privlači oganj na žrtvu, taj oganj slika je Duha Svetoga koji preobražava ono što dodirne. Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom “u duhu i sili Ilijinoj” (Lk 1,17), najavljuje Krista kao onoga koji će “krstiti Duhom Svetim i ognjem” (Lk 3,16), to jest Duhom o kome će Isus reći: “Oganj dođoh baciti na zemlju, pa kako bih želio da je već planuo!” (Lk 12,49) Na duhovsko jutro Duh Sveti na učenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih (Dj 2,3-4). Duhovna predaja zadržat će ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizražajnijih za djelovanje Duha Svetoga. “Duha ne gasite” (1 Sol 5,19).

Oblak i svjetlo. Ta su dva simbola nerazdvojiva u očitovanju Duha Svetoga. Pri Bogojavljanju u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva Boga živoga i spasitelja, skrivajući transcendenciju njegove Slave: tako Mojsiju na brdu Sinaju, kod Šatora sastanka i za putovanja pustinjom; ili Salomonu za posvete Hrama. Te su slike ispunjene po Kristu u Duhu Svetom. Duh silazi na Djevicu Mariju i osjenjuje ju da bi Isusa začela i rodila. Na brdu Preobraženja on dolazi u oblaku i osjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju, Petra, Jakova i Ivana; i “iz oblaka” doprije glas: “Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!” (Lk 9,34-35). On je konačno oblak koji na dan uzašašća ote Isusa očima učenika i koji će ga objaviti kao Sina Čovječjega na dan njegova ponovnog dolaska u slavi.

Pečat je simbol vrlo blizak simbolu pomazanja. Upravo je Krist onaj “kojega je Bog opečatio” (Iv 6,27); a u Njemu Otac i nas označuje svojim pečatom. Budući da označuje neizbrisiv učinak pomazanja Duha Svetoga u sakramentima krštenja, potvrde i reda, slika pečata (sphragis) u nekim se teološkim predajama upotrebljava da se izrazi neizbrisiv biljeg (“karakter”) utisnut tim trima sakramentima, koji se stoga ne mogu ponoviti.

Ruka. Polažući ruke Isus ozdravlja bolesnike i blagoslivlje djecu. U njegovo će ime apostoli činiti to isto.  I dalje, Duh Sveti se daje polaganjem apostolskih ruku. Poslanica Hebrejima spominje polaganje ruku među “temeljnim člancima” svog učenja. Taj znak svemoćnog izljeva Duha Svetoga Crkva je sačuvala u svojim sakramentalnim epiklezama.

Prst. Isus “đavle izgoni prstom Božjim” (Lk 11,20). Ako je zakon Božji bio napisan na kamenim pločama “prstom Božjim” (Izl 31,18), “pismo Kristovo”, povjereno brizi apostola, “napisano je Duhom Boga živoga, ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima” (2 Kor 3,3). Himan “O dođi, Stvorče Duše svet” zaziva Duha Svetoga kao “digitus paternae dexterae” – “prst desne Očeve”.

Golubica. Na svršetku potopa (kojega simbolizam označuje krštenje), Noa je ispustio golubicu koja se vraća sa svježom maslinovom grančicom u kljunu, što je znakom da je zemlja ponovno pogodna za stanovanje. Kad Krist izlazi iz vode krštenja, Duh Sveti u obliku golubice silazi na nj i na njemu ostaje Tako Duh Sveti silazi i ostaje u očišćenu srcu krštenika. U nekim Crkvama, preostali euharistijski Kruh čuva se u kovnoj posudi golubinjeg lika (kolumbarij) koja visi iznad oltara. U kršćanskoj ikonografiji simbol golubice čest je za oznaku Duha Svetoga.

Izvor: Katekizam Katoličke Crkve

SRETAN BLAGDAN DUHA SVETOGA

sanna

Razlog zašto su Hrvati uvijek sluge? KLETVA KRALJA ZVONIMIRA I DANAS SE OSTVARUJE!

Iako je riječ o legendi, nekako se ne možemo oteti dojmu da je ova tako poznata kletva hrvatskog kralja do dana današnjeg ostvarena!

U ovoj legendi kralj  Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobrima pomagao, a zle progonio. I za dobrog kralja Zvonimira bijaše sva zemlja vesela jer bijaše puna svakoga dobra, a gradovi bijahu puni srebra i zlata. I veliko bogatstvo bijaše za kralja Dmitra Zvonimira, kako u Primorju, tako i u Zagorju.

Ali, u to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U prvom ga pismu prosiše neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednosti. Kada dobri i sveti kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na polju kod Kosova (u blizini Knina).

I kada dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka odluče da li će, zajedno s drugom gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom, poći osloboditi mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na križu muku trpio i krv prolio, gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob bilo položeno preslavno tijelo njegovo. Ali, čuvši to, ‘Bogom prokleti i nevjerni Hrvati’ počeše vikati na svetoga kralja da on hoće njih odvesti iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na dobroga kralja s bukom i oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv njegovu prolijevati.

I kralj, ležeći u krvi, izranjen, u velikim bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: ‘Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi!’, piše croexpress.eu

Bila ovo legenda ili  istina, činjenica je da kao da smo kao narod uvijek služili tuđim interesima, podložni izdajnicima hrvatskog naroda.

http://www.dnevno.hr/vjera/svjedocanstva/je-li-ovo-razlog-zasto-su-hrvati-uvijek-sluge-kletva-kralja-zvonimira-i-danas-se-ostvaruje-1131864/