U tebe se uzdam

U dan gospodnji sjedim na kamenu
uz more gledajući u pučinu.
Vedro nebo uz povjetarac s mora ukazuje mi na lijep dan
no moje srce žudi.
Žudi kao svjetionik na pučini za mjesto susreta s Gospodinom
a vezana sam kao brod sidrom za ovu luku.
Ali znam, opet sam Ti slaba Gospodine
i utjeha je moja da Te nosim u srcu,
osjetim Tvoju prisutnost kuda god da pođem.
Sutra,već sutra bit ću u nekoj kapeli, crkvi
i predati Ti sve svoje molitve, svu ljubav svoju.
A onda ću opet plutati poput zalutalog jedrenjaka
na pućinama nekih mora i molit za Tebe i njih, za nas.
O Gospodine u tebe se uzdam !