MALO VREMENA ODVOJITI ZA BOGA

MALO VREMENA ODVOJITI ZA BOGA Pročitaj samo ako imaš vremena posvetiti Bogu....... PROČITATI SAMO AKO IMAŠ VREMENA ZA BOGA!
Kada sam ovo vidijela pomislih kako nemam vremena za ovakve bezveznarije A onda sam shvatio da je ovakav način razmišljanja ... ... UPRAVO ONO što je danas uzrok mnogih problemau našem svijetu ... ... Nastojimo dati Gospodinu nedjelju ... ... i to samo dok smo u crkvi ... ... možda u nedjelju navečer ... ... a slučajno, što je vrlo rijetko, i u još jedan dan kroz tjedan ... A drago nam je kada je uz nas kada nam dođu bolesti ... ….. i naravno: pogrebi ...
Ipak, nemamo vremena ili prostora za Njega za vrijeme posla ...ili zabave ... ... jer: to je dio našega života gdje, mislimo, mi trebamo i možemo sami raditi ... Neka mi Gospodin oprosti što sam mogao misliti ...
... da postoji vrijeme i mjesto gdje ... ... ON ne treba biti na PRVOM MJESTU u mome životu. A trebali bi imati vremena i za govoriti drugima o onome što je sve On učinio u mom životu ... Tko se stidi to činiti ... ... molim: neka slijedi upute.
"Reče Gospodin: "Ako zastidiš mene pred ljudima i ja ću se zastidjeti tebe pred Ocem svojim na nebesima". Ne stidiš se? Idi dalje samo ako zaista tako misliš!! Da, ja ljubim Gospodina. On je Izvor moga življenja i moj Spasitelj. "Mogu se suprotstaviti svim protivštinama jer mi Krist daje snagu". (Fil 4.13) Ovo je najjednostavniji tekst. Ako ti ljubiš Gospodina ... ... i ne stidiš se svega što je učinio u tvome životu ... Ne vjerujem da znam deset osoba koje bi priznale da ljube Gospodina. Ljubiš li ga Ti? Kleknut ću ali ne na dugo, imam previše posla. Moram žuriti obaviti poslove ... ... račune platiti ...briga za nemoćne i još puno toga ... Zato ću kleknuti i na brzinu reći koji Očenaš ... i brzo ću se ustati. Ispunio sam svoju kršćansku obavezu! Moja duša može biti u miru. Za vrijeme cijelog dana nisam imao vremena ... ... da kažem jednu radosnu riječ. Nisam imao vremena govoriti prijateljima o Isusu. ... Bojao sam se da će me ismijati. Nisam imao vremena ni pročitati ni kratki odlomak iz Svetog Pisma ...imao sam puno posla ... : to sam neprestano ponavljao. Nisam imao vremena za osobe u potrebi ... ... ali na kraju: SMRT! Došao sam pred Boga s oborenim očima. U Božjim rukama je bila Knjiga: Knjiga Života! Bog je pogledao u knjigu i rekao: "Ne nalazim tvoje ime! Jednom sam ga htio upisati ... ... ali nisam uspio naći vremena za učiniti to lako ili teško?
Zašto je tako teško reći Istinu a tako lako lagati?
Zašto smo pospani dok smo u crkvi ali tek što završi Misa odmah smo budni i svježi? Zašto je tako teško govoriti o Bogu dok je tako lako govoriti o bezveznim stvarima? Zašto je tako dosadno čitati jednu kršćansku reviju dok je tako ugodno čitati loše revije?
Zašto tako lako izbrišemo jedan mail koji govori o Bogu dok one loše sačuvamo? Zašto su crkve sve praznije a noćni klubovi sve puniji? Promisli prije!
Ne zaboravi: Bog te gleda!

Bio jednom jedan čovjek, imenom George Thomas, bio je pastor a živio je u jednom malom selu. Jednog Uskrsnog jutra išao je prema crkvi noseći u ruci jedan zahrđali kavez. Kada je došao u crkvu stavio ga je blizu propovjedaonice. Vjernici su bili veoma iznenađeni kada su to vidjeli. Kao odgovor pastor je započeo propovijed: "Dok sam jučer šetao susreo sam jednog dječaka koji je u ruci nosio ovaj kavez. Unutra su bile tri ptičice. Tresle su se od hladnoće i od straha. Zaustavio sam dječaka i upitao:"Što to nosiš, dijete moje?" "Tri stare ptice", odgovorio je. "Što ćeš s njima učiniti?", upitah ga. "Nosim ih kući da se igram s njima", odgovori dječak. "Dražit ću ih, kidati im perje i tako će se posvađati. Silno ću se zabaviti". "Ali, prije ili poslije će ti dosaditi. Što ćeš tada učiniti?“ "Imam mačke", odgovori dječak. "One vole ptice. Njima ću ih dati". Pastor je ostao u šutnji jedan trenutak. "Koliko tražiš za ove ptice, sinko?" "Štoo? Gospodine, zar ih želite kupiti? Pa to su samo obične poljske ptice, ništa posebno. Ne pjevaju a nisu ni lijepe!" "Koliko?", ponovno je upitao pastor. Misleći da je pastor poludio, dječak je rekao :"Deset dolara!“ Pastor je izvadio deset dolara iz džepa i stavio ih u ruku dječaku a on je kao munja nestao .Pastor pažljivo uze kavez i pođe na mjesto gdje je bilo drveća i trave. Otvori kavez i s radošću pusti ptice na slobodu. Eto, to je tumačenje praznog kaveza uz propovjedaonicu.
A onda je započeo ovu pripovijest: Jednog dana Isus i Sotona su razgovarali. Sotona se bio vratio iz Edenskog Vrta. Bio je ponosit i napuhivao se ohološću. "Da Gospodine, upravo sam ulovio cijelo čovječanstvo. Upotrijebio sam zamku za koju sam znao da će biti izvrsna a za mamac sam isto stavio ono što sam znao da će upaliti. Sve sam ih ulovio!“ "Što ćeš učiniti s njima?", upita Isus. Sotona odgovori:"Oh, igrat ću se s njima! Naučit ću ih kako se oženiti a onda se rastaviti; kako se mrziti i kako činiti jedan drugome zlo; kako piti, pušiti i psovati. Naučit ću ih kako proizvoditi oružje za ratovati - puške i bombe – i kako se međusobno ubijati. Bit će to veoma zabavno!“ "A onda, kada završiš igrati se s njima i učiti ih svemu tome, što ćeš onda učiniti s njima?, upita Isus. "Oh, ubit ću ih", uzviknu Sotona oholo. "Koliko tražiš za njih?", upita Isus. "Daj, ne želiš valjda ovu svjetinu kupiti! Nisu ni za što! Zli su veoma. Ako ih uzmeš mrzit ćete. Pljuvat će po tebi, psovat će te a onda te i ubiti. Ne, nije valjda da ih i dalje želiš kupiti!!" "Koliko?", opet upita Isus. Sotona pogleda Isusa i cereći mu se u lice reče: "Svu tvoju krv, sve tvoje suze i tvoj život!"
Reče Isus:"DOGOVORENO!" I plati cijenu.
Pastor uze kavez i ode s propovjedaonice.

Nije li čudno kako ljudi mogu odbaciti Boga iz svoga života a onda se pitati kako to da se svijet raspada.
Nije li čudno da neke osobe mogu reći: "Ja vjerujem u Boga", a biti i poklonici Sotone (koji, gledaj slučaja, također "vjeruje" u Boga!
Nije li čudo............
Neka te Gospodin štiti i neka te Blagoslovi Ako te sve ovo ne protrese ni malo, ne znam što te može uzdrmati ...BOG TE BLAGOSLOVIO