Blagdan Svetog Leopolda-12.svibnja

ŽIVOTNI PUT SVETOG LEOPOLDA

Bogdan Ivan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, slikovitu gradiću na sjevernoj obali prekrasnog zaljeva Boke Kotorske, na krajnjem jugu Dalmacije (u to doba Hrvatska). Bio je dvanaesto dijete Petra Mandića i grofice Karoline Carević. Njegovi roditelji bili su gorljivi katolici. Zbog promjenjivih političkih prilika njihovo je bogatstvo iz prošlosti nestajalo. Naročito je majka, iz grofovske obitelji, nosila plemenite kršćanske osjećaje. Kasnije će blaženik o njoj potvrditi: "Moja majka je bila neobično pobožna. Upravo njoj na poseban način dugujem ono što jesam" (AVP, cart. IX, br. 16; u PB, str. 9). Otac mu je bio "svet čovjek" koji je išao na misu i pričešćivao se svakog jutra. Bogdanovo djetinjstvo bilo je primjer redovnog stanja. Uspješno je pohađao osnovne škole u rodnom kraju. Popodne je odlazio u samostan na privatnu poduku kod male braće kapucina. Sudjelovao je u igrama svojih vršnjaka, ali se često rado udaljio da bi ostao sabran u molitvi. Jedna njegova vršnjakinja ovako ga se sjeća: "Bio je vrlo inteligentan i veoma predan u učenju. Bio je toliko dobar i pobožan. Njegov život je bila kuća, crkva, škola" (PA, str. 337).

Kao dječak želio je biti fratar i ispovjednik

U osmoj godini osjeti po prvi put kako se zacrtava njegovo zvanje: "Kad odrastem želim postati fratar i ispovjednik te širiti milosrđe i dobrotu s dušama grešnika" (AVP, cart. T, br. 4). Nešto kasnije odabrao je Kapucinski red koji je dobro poznavao jer su oni imali mali gostinjac u Herceg Novom u koji je mali Bogdan navraćao ministrirati. Sa 16 godina napustio je roditeljsku kuću i ušao u kapucinsko venecijansko sjemenište u Udinama. U Udinama je ostao 2 godine, a kasnije mu njegova ozbiljnost i zalaganje otvoriše vrata novicijata Bassano del Grappa. Dobio, je ime fra Leopold, a nakon godine dana novicijata položio je svoje prve zavjete 3. svibnja 1885. Kasnije se radi studija filozofije preselio u Padovu gdje je 28. listopada 1888. položio svečane zavjete. Pošto je završio studij filozofije, bio je prebačen u Veneciju radi studija teologije. Tu je prionuo svim zanosom svog misionarskog srca ne samo teološkoj pripremi, već i studiju slavenskih jezika. 20. rujna 1890. zaređen je za svećenika. Odmah je pretpostavljenima izrazio svoje žarke misionarske težnje, no, uzevši u obzir njegovu slabašnu konstituciju, oni nisu u tom trenutku pomišljali da mu usliše molbu. Blaženik se pokorio u poslušnosti, te se u međuvremenu posvetio ispovijedanju. Tako je počelo njegovo djelovanje tihog apostolata u ispovjedaonici, i žrtve za povratak odijeljene braće u katoličko jedinstvo. (usp. AVP, autografi, br. 52)


Prve godine svećeničkog djelovanja

Godine 1897. izgledalo je da će se konačno ostvariti njegov misionarski san. Bio je poslan za starješinu u samostan u Zadru. Tamo je pošao pun radosti, i kad se već njegovo misionarsko djelovanje počelo zapažati u provinciji, poslušnost ga pozva ponovo u Veneciju. 1905. otvorio mu se put prema Istoku: imenovan je za vikara u samostanu u Kopru. No, njegov apostolat bijaše kratak jer je nanovo bio premješten u Veneciju, najprije kao ispovjednik u Thiene, a kasnije od 1910. do 1914. kao direktor studenata i predavač patrologije. Za vrijeme I. svjetskog rata vlada je izdala naređenje kojim se pozivaju svi stranci u Italiji da prihvate talijansko državljanstvo, inače će biti internirani južno od Firence. Otac Leopold nije se htio odreći hrvatskog državljanstva odgovarajući na optužbe:
"Krv nije voda, krv se ne može izdati" (PB, str. 30). Više je volio biti interniran. Pošto je, međutim, završen rat, vratio se odmah u Padovu.


Ispovjednik u Padovi

Padova je bila mjesto njegova poslanja i njegove svetosti. Od 1918, do 1942. u ovom gradu on je djelovao bez prekida, u tišini i silno plodonosno u ispovjedničkoj službi. To potkrijepljuje slijedeći podatak. Nakon pripajanja Rijeke Italiji 1923. godine samostan B.D.M. koji je pripadao hrvatskim kapucinima pripao je venecijanskim kapucinima. Tamo je bio poslan i otac Leopold da pripomogne kod ispovijedanja Hrvata. Otac Leopold prihvatio je pun radosti odluku pretpostavljenih. Medutim, mnoge ugledne ličnosti Padove činile su pritisak na biskupa i kapucinskog provincijala želeći da se po svaku cijenu vrati na svoje mjesto. Veoma pokoran pretpostavljenima, otac Leopold je shvatio da se Božja volja, koja je htjela da bude misionar, vršila u Padovi, da su njegov Istok bile duše pokajnika koje su pristupale njegovoj ispovjedaonici (AVP, autografi, br. 44).


Svetac milosrđa Božjeg

Cijeli je svoj život i svoju energiju istrošio u ispovjedaonici. Njegov dan je počinjao sa svetom misom koja mu je bila središte cijelog dana. Odmah poslije mise upućivao bi se u svoju ispovjedničku sobicu gdje je boravio sve do ručka. Nakon ručka nastavljao bi sve do večeri. U slobodnim trenucima klekao bi na klecalo u ispovjedaonici ili ispred Marijinog oltara i molio (usp. AVP, cart. IX, br. 65). Uvečer bi se povlačio u malu samostansku kapelicu gdje je produžavao svoju molitvu sve do kasno u noć. Tko bi ga pozivao da ide spavati odgovarao je: "Moram činiti pokoru za moje pokornike" (AVP, cart. I, br. 12). To je bio njegov dnevni red, bez prestanka, sve do smrti 30. srpnja 1942. Sjećanje na njega, na dobro koje je činio neprestano se povećavalo. God. 1946. otvoren je informativni biskupski proces za proglašenje blaženim, a 1963. svečani apostolski postupak. Iste godine prenešeni su posmrtni ostaci s gradskog groblja u kapelu blizu ispovjedničke sobice kapucinskog samostana. Godine 1973. povoljno je zaključen postupak o herojskoj veličini njegovih kreposti. 2. svibnja 1976. papa Pavao VI. svečano ga je proglasio blaženim a papa Ivan Pavao II. 15. listopada 1983. svetim. Njegov liturgijski spomen slavi se 12.svibnja
Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića pored Omiša u Zakučcu No u želji da se osiguraju materijalne uvjeti potrebni i prikladni za funkcioniranje župe, župa ne zaboravlja na potrebu svoga duhovnog rasta. Takva potreba se očituje na konkretan način kroz inicijativu da se stavi veći naglasak na zaživljavanje i osmišljavanje svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića upravo u Zakučcu, odakle su Leopoldovi preci pred Turskom najezdom pobjegli u Boku kotorsku. Smješteno u prirodi, nedaleko od slapa Ilinca, pod mosorskim klisurama, svetište je ustanovljeno zalaganjem župnika i dekana don Ljube Bodrožića na svečev blagdan 1998, kada je nadbiskup Jurić blagoslovio veliki kameni križ na hridini iznad svetišta, visok više od 8 metara a izrađen po nacrtu Ive Buljevića. U podnožju hridina nalazi se špilja koja je uklopljena u buduće svetište, ispred koje je postavljen brončani kip visine 2 metra, rad akademskog kipara Kažimira Hraste, a taj je umjetnik izradio i svečev srebrni reljef. Članovi odbora za izgradnju svetišta naglašavaju kako je sv. Leopold kao hrvatski svetac još uvijek nedovoljno poznat i štovan u svome narodu. Kako se svetište nalazi u neposrednoj blizini HE Zakučac, hvale je vrijedno da su se odgovorni, na čelu s direktorom Stjepanom Tičinovićem, uključili u izgradnju svetišta, uključivši se u odbor za izgradnju svetišta koje želi dati doprinos štovanju sv. Leopolda, napose ta župa čiji je on suzaštitnik, da bi on, kao svetac ispovijedi, bio jamac prijeko potrebne duhovne obnove i rasta ove župe i svekolikog hrvatskog naroda, obnove koje ne može biti bez iskustva obraćenja i približavanja Bogu, što se na osobit način događa po ispovijedi. Uz već spomenute zahvate, dosada je uređen oltar i oltarni prostor, a zaslugom sadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića i župnika župe Gospe od milosrđa na splitskom Žnjanu don Ranka Vidovića, u svetište je postavljeno zvono sa Žnjana korišteno za vrijeme liturgijskog slavlje sa svetim ocem Ivanom Pavlom II, koji je i kanonizirao sv. Leopolda Bogdana Mandića u Rimu 1983. godine, na 25obljetnicu svoga biskupskog ređenja. U sklopu cjelovitog uređenja svetišta članovi odbora ističu kako se planira izgradnja pomoćnih prostorija, sakristije, te križnoga puta i ostalih popratnih sadržaja. Profesor na katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Ante Mateljan također priprema vodič kroz svetište koji će moći poslužiti hodočasnicima da se upoznaju s likom sv. Leopolda, doživljavajući taj prostor kao sveti prostor na kojem se osjeti poseban zagovor ovog sveca, velikog ispovjednika. Ovo jedinstveno mjesto duhovnosti postaje nadahnuće i ljudima od kulture, kao što je već spomenuti kipar Kažimir Hraste, ili pak glazbenicima, poput poznatog skladatelja Ljube Stipišića Delmate koji će za sljedeću proslavu sv. Leopolda uglazbiti svečevu himnu, misu njemu u čast, te još neke pjesme u klapskoj obradi. Želja je župnika i svih župljana da to postane stjecište Leopoldovih štovatelja, ne samo iz domovine nego i iz svijeta, napose brojnih hodočasnika i turista iz susjedne Italije, gdje je štovanje sv. Leopolda posebno dobro rašireno

Devetnica sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću
Izvor: Wikizvor
(*Može se moliti tijekom cijele godine u svim osobnim potrebama kroz devet dana!) Sveti Leopolde Bogdane, Gospodin te je obogatio velikim blagom milosti za one koji se tebi utječu. Molimo te, isprosi nam živu vjeru i žarku ljubav, da uzmognemo biti trajno sjedinjeni s Bogom po njegovoj svetoj milosti. Slava Ocu Sveti Leopolde Bogdane, tebe je božanski Spasitelj učinio savršenim oruđem svoga neizmjernog milosrđa u sakramentu pokore. Molimo te, isprosi nam milost, da se često i dobro ispovijedamo te da živimo slobodni od svakoga grijeha i postignemo savršenstvo na koje nas poziva Gospodin. Slava Ocu Sveti Leopolde Bogdane, ti si izabrana posuda darova Duha Svetoga, koje si obilno izlijevao u brojne duše. Molimo te, isprosi nam da se oslobodimo od mnogih muka i nevolja koje nas pritišću i izmoli nam snagu da sve strpljivo nadvladavamo te steknemo zasluge za nebo. Slava Ocu Sveti Leopolde Bogdane, koji si za svoga zemaljskoga života iskazivao nježnu ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, našoj dragoj Majci, i za uzvrat bio obdaren mnogim milostima, a sada si s Njom u blaženstvu, moli je da svrati svoj pogled na našu bijedu i da se prema nama uvijek pokaže milosrdnom majkom. Zdravo Marijo Sveti Leopolde Bogdane, koji si uvijek pokazivao veliko razumijevanje za ljudske patnje i utješio mnoga skršena srca, priteci nam u pomoć. U svojoj dobroti nemoj nas napustiti, nego nas utješi i posreduj nam milost za koju te s velikim pouzdanjem molimo. Amen.

Molitva po zagovoru Sv Leopolda, da se isprose milosti.
Sveti Leopolde Bogdane, Bog te je obdario velikim milostima da uzmogneš pomagati onima koji se tebi utječu. Evo se i ja tebi utječem i ponizno te molim isprosi mi živu vjeru i žarku ljubav da se predam u ruke Božje i da iz tih Božjih ruku primim pomoć u ovoj svojoj nevolji….(navedi nakane) Oče naš…Zdravo Marijo…Slava Ocu

Bože jedina prava ljubavi i savršeno jedinstvo. Ti si Svetoga Leopolda, kapucina i svećenika, ukrasio krepošću velikog milosrđa prema grješnicima i potaknuo gada gorljivo promiče jedinstvo kršćana , daj da po njegovu zagovoru, duhom i srcem obnovljeni, svima iskazujemo tvoju ljubav i puni nade radimo za jedinstvo svih vjernika. Amen.