BOGOJAVLJANJE

Misterij Utjelovljenja i misterij zla usko su povezani. Svjetlosti koja je sišla s neba suprotstavlja se toliko mračnija i kobnija moć grijeha. Pred Djetetom u jaslama dijele se duhovi.

Sv. Tereza Benedikta od Križa (Edith Stein)

Isus objavljuje Boga koji je otac svih ljudi

Ovaj blagdan je jedan od najstarijih blagdana kršćanstva (šesto stoljeće). Najvažnije je bilo prepoznati Boga u Isusu – Isusa kao Boga. Ovaj blagdan je baš ispovijest da se Isus objavio kao Bog. Isus je božansko svjetlo koje je zasvijetlilo u ljudskoj povijesti.
Sigurno je također da evanđelja Isusovog djetinjstva nisu historijski opis. To je opis vjere i ispovijesti u Isusa. Bogojavljenje – Epifanija na Istoku se slavi 6. siječnja. Njime se slavi 'manifestaciju', objavu Isusa svijetu.
Ova proslava uključuje Božić, jer tek će se kasnije slaviti posebno Božić. Ima jedna mala razlika Istoka i Zapada. Na Zapadu se stavlja naglasak na poklon mudraca, a na Istoku na Krštenju Isusovu.
U oba slučaja naglasak je na Božanskom objavljenju. Istok stavlja naglasak na Očeve riječi: Ovo je moj sin ljubljeni, dok Zapad naglašava humanost i univerzalni karakter spasenja svih ljudi. U ovome blagdanu sintetizirana je vrlo velika simbolika. Još do danas se tipizira tko su mudraci ili mazi? Očito se ne radi o neki lutalicama. Kroz tri maga ili mudraca hoće se reći opredijeljenost velikih religija i svjetonazora. Koje su to bile religije i koji svjetonazori, još nam nije jasno.
Također se može govoriti i o astronomima koji su bili i neke vrste 'proricatelji'. Tek su kasnije toj trojici mudraca (maga) pridali ime kraljeva. Što je očito iz svega da se radi o simboličkom govoru. Neki misle da bi se pod mudracima mogli skrivati perzijski svećenici. Čak ih se i oblači po perzijskom odijevanu. A danas se ipak misli da su to arapski mudraci radi oblika darova. Simbolika zvijezde je također u značenju svjetla koje treba slijediti u svim tamama života.
Zvijezda je simbol prosvjetljenja i istine – simbol traženja. Svi mi tražimo svoju zvijezdu, svoj smisao. Svi smo se uputili u škole i gradove za svojom zvijezdom. Dok smo bili na nekim poljima i s pastirskom dušom zvijezda nam je bila iznad glave, ali kada smo došli u neke 'Jeruzaleme', gradove kao da nam se zvijezda izgubila. Također su nam kroz mudrace izrečeni tražitelji Boga.
On se otkriva svim poštenim tražiteljima. Ali isto tak ulazi u nepoznanicu onima koji se stavljaju iznad Boga, egoistima. Danas susrećemo nove tražitelje Boga koji su se radi raznih 'Heroda' prikrivali – i oni ga nalaze, ali isto tako susrećemo one kojima se zvijezda izgubila jer Bog nije bio po njihovoj volji i na 'njihovoj strani'. Bogojavljenje je blagdan svih tražitelja sreće i smisla, svih koji traže unutarnje prosvjetljenje, koji traže potpuni smisao svojeg života.
Potrebno je biti prosvijetljen, probuđen. Možda nam je potrebno krenuti nekim drugim putovima da bi pronašli Mesiju i sebe. Ako ostanemo u istom načinu života, na istom putu, teško ćemo ga spoznati, teško ćemo se naći. To je trajno iskustvo tražitelja – kako nam objavljuje Biblija. Uvijek ima nekih koji su kao Herod. Smeta im Isus, smeta im vjera. Izgleda da danas više ne djeluju kao u vrijeme komunizma, danas djeluju podrugljivo i razarajući vrijednosti.
Bilo da ih je moguće svrstati u sektaše ili neke razočarane kršćane. Isus objavljuje Boga koji je otac svih ljudi – Bog svih bića. Također nam objavljuje kako ćemo ga prepoznavati. Počevši od rođenja, u svakom čovjeku. Također nam evanđelje govori o simboličnim darovima: zlato, tamjan i mirta. Prikazuju mu sve vlasti (kraljevstva), sve kultove (tamjan) i svu slavu (mirta). Darovi izriču poklonstvo pred Isusom svih moćnika.
Tradicija je tek u VII. stoljeću čak dala imena mudracima (Carigrad, Milan i kasnije Köln): Gašpar, Melkior i Baltazar. Odredila je čak i njihov broj. Jasno da su ovo apokrifni opisi. Što znači da je već rana kršćanska tradicija Božićni opis doživljavala simbolično. Bogojavljenje također sintetizira ostvarenje proročkih navještaja Izaije i cijele mesijanske tradicije. Dobro bi bilo da se u Bogojavljenju svi pronađemo.
Vjerojatno nismo uvijek jedno lice. Nekada smo tražitelji, nekada se skrivamo, nekada odbacujemo, nekada smo kuriozni gledatelji. On ostaje uvijek onaj koji se objavljuje kao Bog ljubavi.
Marijan Jurčević, OP


http://www.dominikanci.hr/isus-objavljuje-boga-koji-je-otac-svih-ljudi.html