Jedna mala ljubavna story (5)

Jutro koje svane uz ptičji pjev jednog velegrada znak je zapravo kako je život Božji dar čovjeku a način kako ga on živi zapravo je njegova zahvala Bogu. Oni zaljubljeni za jastuku otvorenih očiju misle dali je to san ili java. Koliko će trajati taj trenutak zajedništva i hoće li vrijeme konačno zaustaviti se?! Ipak putuje vrijeme, polako al sigurno do njihovog prvog zajedničkog doručka. Iako misle da oni ne trebaju taj doručak jer su dovoljni jedno drugome, pojeli su taj svoj lagani europski doručak uz šalicu mirisnog expresa i kapucina bez šećera. Pogled ne odvajaju jedno od drugogaAnđeli njihovi, pjevali su uz najljepše lire kada je on izvadio prsten od najboljeg zlata sa kamenom dijamanta. Ona, gleda i ne vjeruje očima. Je li ona to zaslužila, može li si on tako lijep dar priuštiti ili se je odrekao mnogo toga i naradio da bi usrećio onu koju nije vidio tolike godine .?! Okus najfinijeg vina osjećaju na svojim usnama dok im srca kucaju samo jedno za drugo. Vani je novi dan, vruć ljetni i oni kreću na izlet na obližnje selo u malenom autu bez klime. Tamo ih čeka obitelj koja se raduje ponovnom susretu nakon toliko godina rastanka. Dok se voze zelenim dolinama ona mu priča o povjesti krajolika kojim prolaze. Domaćini su spremili grill jer to najviše prija uvijek svakome. Ima i mesa i povrća, raznih delicija za čovječje nepce. Svi se vesele u zajedničkom jelu a domaćica donosi za slavljenicu rođendansku tortu kao malo iznenađenje. Uz rođendansku pjesmicu ona gasi zapaljene svjećice i smije se koliko to puno svjećica mora ugasiti a rođendan joj je tek za dvanaest dana. Zar nije ljepše slaviti ga u okruženju prijatelja i njega nego kasnije za tih dvanaest dana sama?! Naravno i želju je zaželjela prethodno dok je on mislio u sebi „dajem novčić za njezine misli“ Rodbina, kao sva znatiželjna bića želi znati bude li ljetni odmor proveo ponovo ovdje. On se nada kaže, i gleda u njezine crne oči čekajući znak odobrenja i slaganja. Ljetni odmor je jako blizu,i uskoro opet ćemo svi biti na okupu. Opet on i ona u priči, koja se nastavlja do trenutka kada ću morat napisati,,,i živjeli su tako sretno do kraja svoga života. sanna