Pokrštavanje Hrvata

KOME JE PRVOM PALO NA PAMET DA HRVATI POSTANU KRŠĆANI?
Slušajte moju priču, jer ćete morati na kraju sve ponoviti! Za ocjenu, naravno!
Ja sam opat Martin i mene je poslao papa Ivan IV godine 641. u Salonu želeći suradnju s Hrvatima. Želio je otkupiti zarobljene kršćane, kao i kosti kršćanskih mučenika iz Dioklecijanovih progona.
Papa se nije prevario kada je mene stavio na čelo svoga poslanstva. Uspjeli smo u Rim donijeti kosti svetih mučenika, Anastazija, Maura, Venancija i drugih žrtava. Hrvati su simpatičan narod, ali ja ne znam baš puno o njima.
Ne, ne… sve je zapisano! Ja bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (912.-959.) volio sam zapisivati povijest. U svom djelu "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom) zapisao sam nešto i o doseljenju i pokrštavanju Hrvata. Naime, ovo znam sigurno: moj prethodnik car Heraklije početkom VII. st. pozvao je Hrvate u pomoć kada se borio protiv Avara.
…A ŠTO AKO JE TO NETKO SAMO IZMISLIO? Gdje smo stali? Aaaa…, sjetio sam se! Pobijedivši Hrvati su se sa ostacima naroda koji su ondje prije živjeli pomiješali i počeli stvarati svoju državu. Ja sam zapisao ime pape Agatona (678.-681.) a uz to sam napisao, citiram: "pokršteni Hrvati neće ni s kime da ratuju izvan svoje zemlje, jer su primili neko proročanstvo i zapovijed od rimskog pape te napravili ugovor, vlastoručan potpisan i tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleli su se sv. Petru da neće nikada provaljivati u tuđe zemlje i ondje ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji tako htjeli budu.“ Kraj citata! Svaka čast!
….I ONDA? …I SVI SE ODJEDNOM SRETNO POKRSTILI?!
Nisu se odjedanput pokrstili. Sam proces pokrštenja Hrvata trajao je negdje do 9. stoljeća i o tome nam svjedoče razni prvorazredni arheološki spomenici. 1. Krstionica hrvatskog kneza Višeslava koja potječe s kraja 8. ili poč. 9. st. 2. Ogradni luk ogradne pregrade hrvatske crkve u splitskom polju kod Kaštel - Sućurca, koji potječe iz druge polovice 7. st. 3. Sarkofag splitskog nadbiskupa Ivana Ravenjina iz krstionice splitske katedrale te osobito najstarije hrvatske crkvice uz jadransku obalu nastala tijekom 8. ili 9. st. 4. Predromanička crkvica Sv. Križa u Ninu. Žao mi je, moram razočarati vaš istraživalački duh, ali ovdje nije riječ o prisilnom pokrštavanju. Želite dokaze? O.K. Zanimljiva je činjenica da su od 7. st. pa sve negdje do 12. st. u Hrvatskoj zajedno s hrvatskim kršćanima živjeli i hrvatski pogani. Na istim grobljima pokapali su se i jedni i drugi po svom običaju. Znači da nijedan hrvatski knez ili kralj nije bičem ili mačem natjerao Hrvate da se krste, nego je vjera polako u našem narodu rasla i sazrijevala, te su se neki poganski običaji čak prenijeli i u kršćansku tradiciju koja živi i dan danas.
JESU LI HRVATI PRISLILNO POKRŠTENI?
TKO SE KRIJE IZA SVEGA TOGA? Tako su hrvatski pogani zimi, krajem prosinca, kad je noć bila najdulja palili vatru da pomognu Suncu da se preporodi i bdjeli bi cijelu noć. ta noć bdjenja nazvala se bdenjak ili badnjak. U toj noći stavljali bi na ognjište panj koji se također nazivao badnjak. Zalijevali su ga vinom i posipali žitom da im jedno i drugo bolje urodi. Također su namakali žito u zdjelice da proklija s nadom da će žito slijedeće godine bolje uroditi. I mi smo još uvijek sačuvali taj običaj da nekoliko tjedana prije Božića namačemo pšenicu u zdjelice da proklija, pa tako zelenu pšenicu stavljamo oko jaslica. Nadgrobni spomenici, stećci ukrašeni likovima križa, mladi Mjesec i zvijezda Danica bili su im znakovi života koji se budi i dobro su se slagali s križem, znakom Krista Uskrsloga. Tek mnogo kasnije, kad k nama dolaze Turci, koji su na zastavi imali polumjesec i zvijezdu, naši se preci više nisu htjeli služiti tim znakovima.
Znači mi baštinimo još uvijek stare poganske običaje, koji su ušli u kršćanstvo! A KOJI SU TO? Papa Ivan VIII (872.-882.) savjetuje kneza Domagoja (844.-876.) neka svoje protivnike ne kažnjava sa smrću, kao što se priliči jednom kršćanskom vladaru. Kneza Deslava naziva isti papa "dragim sinom" i moli ga za sigurnost poslanika Svete Stolice na proputovanju u Bugarsku, a sa knezom Branimirom uzgaja osobite dobre prijateljske, a jednako tako i razvijene diplomatsko - političke odnose sa Svetom Stolicom. Papa je 879. g. u bazilici Sv. Petra blagoslovio njega i cijeli hrvatski narod te mu također priznaje "zemaljsku vlast" nad cijelom Hrvatskom što je po ondašnjem međunarodnom pravu značilo da se Hrvatska smatra neovisnom i suverenom državom, jer je takvo priznanje vrhovni crkveno-politički autoritet kršćanske Europe. Treba spomenuti da je papa Ivan VIII, kao i njegov prethodnik Hadrijan II., odobravao glagoljicu kao liturgijsko pismo, koje su sastavili slavenski apostoli Ćiril i Metodije i staroslavenski jezik u liturgiji, što je bilo u svim drugim zemljama zabranjeno do II. Vatikanskog koncila (1964.), da se u liturgiji smije koristiti bilo koji drugi jezik osim latinskog jezika.

“DRAGI SINE, BUDI DOBAR…”
Hoću tata! IMAMO KRALJA! Yesssss!!!!
Krunidbu kralja Tomislava potvrđuje i papa Ivan X. 925. god., koji ga ujedno moli da sazove Splitski sabor u Splitu koji se održao 928. godine. U XI. st. Sveta Stolica daje stalnog papinskog poslanika Ivana Ursina koji boravi na dvoru Petra Krešimira IV. Kralja Dmitra Zvonimira postavlja za kralja papinski poslanik opat Gebizon u crkvi Sv. Petra u Solinu 1075. godine i uručuje mu "zastavu, mač, žezlo i krunu" kao znak priznanja za kralja, a tom je prilikom Zvonimir odlučno izjavio da će u svemu i svugdje čuvati vjernost prema Apostolskoj stolici. 1, Zašto i kada papa Ivan IV šalje svog poslanika među Hrvate? Kako se on zove?
2. Koji car opisuje dolazak Hrvata na naša područja: što on opisuje?
3. Na koji način su Hrvati pokrštavani, možeš li to potkrijepiti činjenicama?
4. Prihvaćajući kršćanstvo, jesu li se Hrvati u potpunosti odrekli svojih običaja? Obrazloži!
5. Zašto je za Hrvate osobito važna 879. godina? Obrazloži!
6. Tko potvrđuje krunidbu kralja Tomislava?
7. Na što se obvezao kralj Zvonimir u Solinu pred papinim poslanikom 1075. godine?
Sada ćemo vidjeti, tko je slušao, a tko je spavao?! ZA PREPISATI:
Hrvatski je narod nastao na našim prostorima u doba seobe naroda. Ostatci raznih naroda, Gota, Vizigota, Avara, Huna i Slavena koji su se tu našli u tijeku velikih premještanja naroda, u V. i VI. stoljeću stopili su se u cjelinu kojoj su ime, državno uređenje i jezik dali Hrvati. Prema svjedočenju bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta - došli su u 7. st. iz svoje države Bijele Hrvatske, koja se nalazila u današnjoj južnoj Poljskoj oko Krakova. Bizantski car pozvao ih je da mu pomognu svladati Avare.
Prvi dodir Svetom Stolicom događa se preko pape Ivana IV., koji šalje opata Martina godine 641. u Salonu želeći suradnju s Hrvatima. Želio je otkupiti zarobljene kršćane, kao i kosti kršćanskih mučenika iz Dioklecijanovih progona.

Pokrštenja Hrvata odvijalo se mirnim putem i to negdje do 9. stoljeća, a o tome nam svjedoče razni prvorazredni arheološki spomenici: 1. Krstionica hrvatskog kneza Višeslava koja potječe s kraja 8. ili poč. 9. st. 2. Ogradni luk ogradne pregrade hrvatske crkve u splitskom polju kod Kaštel - Sućurca, koji potječe iz druge polovice 7. st. 3. Sarkofag splitskog nadbiskupa Ivana Ravenjina iz krstionice splitske katedrale te osobito najstarije hrvatske crkvice uz jadransku obalu nastala tijekom 8. ili 9. st. 4. Predromanička crkvica Sv. Križa u Ninu. Nakon prelaska na kršćanstvo, Hrvati su zadržali neke svoje običaje, koje su prilagodili kršćanstvu (unošenje badnjaka, sijanje pšenice za Božić…) Knez Branimir gradi prijateljske, kao i diplomatsko - političke odnose s papom Ivanom VIII. Papa ga je 879. g. u bazilici Sv. Petra blagoslovio kao i cijeli hrvatski narod te mu priznao "zemaljsku vlast" nad cijelom Hrvatskom što je po ondašnjem međunarodnom pravu značilo da se Hrvatska smatra neovisnom i suverenom državom, jer je takvo priznanje vrhovni crkveno-politički autoritet kršćanske Europe. Krunidbu kralja Tomislava potvrđuje i papa Ivan X. 925. god., a kralj Dmitar Zvonimir obećaje u Solinu 1075., nakon što je od pape dobio zastavu, žezlo i krunu, vjerost Apostolskoj Stolici. 
I na kraju tko je opat Martin ???????????????????????Ivan IV. († 12. listopada 642.g.), izabrani papa od 640. g. do 642.g., podrijetlom iz Dalmacije.
Rođen je u Dalmaciji, vjerojatno u Zadru. Njegov otac Venancije, bio je odvjetnik. U vrijeme biranja novoga pape, 640. g. imao je važnu ulogu u Vatikanu kao arhiđakon. Postao je papa, 24. prosinca 640. g. Kršćanska je vjera bila ugrožena na području njegove domovine. Stoga je poslao opata Martina u Dalmaciju i Istru, da učvrsti vjeru i otkupi kršćane, koji su postali roblje. To je prvi povijesni kontakt između Vatikana i hrvatskih krajeva. Opat Martin, tri je godine proveo u našim krajevima i uspješno obavio povjerenu mu zadaću. Otkupio je mnogo zarobljenih kršćana i na papinu želju, našao je i ponio u Rim, relikvije solinskih mučenika: sv. Dujma, sv. Venancija, sv. Anastazija i još nekoliko iz Salone (Solina) te sv. Mavra biskupa iz Poreča. Relikvije bi ostale u Dalmaciji i Istri, da kršćanske crkve nisu bile srušene u seobama naroda i barbarskim pohodima. Nisu tada postajali uvjeti, da se ponovno podignu pa su relikvije otišle u Rim, da zauvijek ne propadnu. Papa Ivan IV. dao je podići kapelu unutar bazilike sv. Ivana na Lateranu u Rimu i u nju je postavio relikvije, koje je donio opat Martin iz Dalmacije i Istre. U kapeli su prelijepi mozaici, koji prikazuju solinske i istarske mučenike. Papa Teodor I., nasljednik Ivana IV., dovršio je kapelu. Ispod mozaika, latinski je natpis: "Papa Ivan izvršio je blagoslovom Božjim pobožni zavjet i ustrajnim zauzimanjem dao načiniti ovaj spomenik, koji sjaji poput dragocjenih kovina na krstionici. Tko god amo pristupa i duboko se Kristu klanja, taj neka uzdiže, vruće molitve k nebu." Po želji pape Ivana IV. doveo je opat Martin u Rim također hr­vatske mladiće, koje će uvježbati u kršćanskoj službi, da se kući vrate kao širitelji kršćanstva.
Umro je 12. listopada 642. g. i pokopan u bazilici sv. Petra u Rimu.