Psalam 23

Psalam 23

Bio jednom shakespeareovski glumac, posvuda poznat po svom načinu čitanja i recitiranja klasika. Uvijek bi završavao svoju predstavu dramatičnim čitanjem Psalma 23. Svake noći, bez iznimke, kad bi glumac započinjao recitaciju: Gospodin je pastir moj… mnoštvo bi ga pozorno slušalo. A onda, na završetku psalma, podigli bi se gromoglasno aplaudirajući, zahvalni za glumčevu nevjerojatnu sposobnost da oživi stihove ovog psalma.

Ali jedne večeri, neposredno prije nego je glumac započeo svoju uobičajenu recitaciju Psalma 23, iz publike je progovorio jedan mladić:

Gospodine, što mislite o tome da ja večeras recitiram Psalam 23?

Glumac je ustuknuo pred ovim neobičnim zahtjevom, ali je dopustio mladiću da dođe i stane na sredinu pozornice kako bi recitirao psalam, uvjeren da se sposobnost neiskusna mladića ne može usporediti s njegovim talentom.

Mladić je nježnim glasom započeo recitirati riječi psalma. Kad je završio, nije bilo aplauza. Nije bilo ovacija publike kao prethodne večeri. Jedino što se čulo bio je zvuk plakanja.

Publika je bila toliko dirnuta mladićevom recitacijom da je svako oko bilo puno suza. Začuđen onim što je čuo, glumac reče mladiću:

Ne razumijem. Godinama sam recitirao psalam 23. Imam životno iskustvo i praksu, ali nikad nisam uspio dirnuti publiku kao što si ti to večeras učinio. Otkrij mi svoju tajnu.

Mladić odgovori: - Pa, gospodine, vi znate psalam… ali ja poznajem pastira.