Jedna mala love story 2 (nastavak)

Ona u bijeloj ljetnoj haljinici, raspštene kose, i srca puna radosti i zbunjenosti istovremeno, parkira svoj mali crveni auto na aerodromu dok gleda u nebo tragove aviona koji se prizemljuju. Uglavnom poslovni ljudi, putuju i izlaze prema izlazu a ona čeka i razmišlja o dvadeset tri godine njihove razdvojenosti. On , visok i graciozan muškarac u najljepšim godinama razmišlja, hoće li je prepoznati među svim lijepim ženama koje će se nalaziti u isto na mjestu izlaza iz aviona. Srca lupaju, nemir i osmijeh na licu, kad su se ugladali i nespretno zagrlili, poljubili, poput školaraca na prvom sastanku, razmijenili nekoliko riječi na engleskm jer on ne govori njezinim a ona njegovim jezikom. Postoje narodne poslovice“ kako godine nisu važne“, no ja bih dodala kako ni daljine ni nerazumjevanje govora nije važno kada srca govore i pogledi uzajmni sve kazuju. Dali je to nastavka gdje su zapravo zastali prije puno godina? Dali je to samo jedno turističko proputovaje sa starim znancem? O Bože, čudi su tvoji putevi, no oni su na Tvojim stazama i Ti ih vodi. Dok budu razgledavali stare crkve, hodali zagrljeni gornjogradskim ulicama, mirisali po ljetnom cvijeću, prepušteni trenutku, anđeli njihovi koji će ih voditi u svojoj nevidljivosti,a njihov život plest će novu priču. Budimo zajedno u nastavku ove male ljubavne priče. sanna