Jedna mala love story (3)

Prvu jutarnju, zajedničku kavicu, popili su sa znancima, uz fontanu sunčanoga jutra. Dok promatraš njihova lica, ona crnka duge kose sakupljene da joj pramenovi padaju samo preko ramena, a on plavokosi muŠkarac visokog čela i plavih očiju, zapravo ne vidiš potpune strance koji su bili razdvojeni kroz dva stoljeća , već vidiš onu istu djecu sa obale mora gdje su se upoznali i započeli svoju ljubav. Tog mora trenutno nema, samo pitanja i odgovori, samo pogledi i nježni doticaj njegova kažiprsta po njezinoj ruci. Ubrzo odlaze dalje sami sa njezinim malim autom u velegrad, smjestiti kofere u hotel centra, pojesti neko domaće jelo, uz koje pričaju jedno drugom sve o proteklimlodinama. Potom sa turističkom turom obilaze i upoznaju jedan grad ravan Parizu, želeći da mogu zaustaviti vrijeme. U sumrak dana pale svijeću našoj nebeskoj Majci, na jednom posebnom mjestu gdje dolaze mladi prije svojih ispita, dolaze bolesni i tužni pomoliti se čudotvornoj Gospi. Bio je to znak zahvale nebesima na njegovu želju. Lagom šetnjom odlaze na počinak, držeći se samo za ruke al srca kucaju istinski iskreno.More iz djetinjstva čeka na njih i zna da će ponovo gaziti njegovim plićakom u suton dana držeći se za ruke a do tada, pjevajmo „samo more sve je znalo i o meni i o tebi, ostali smo sve do jutra zagrljeni, zagrljeni“…..nastavlja se. Sanna