2.3.16

"Sveti Leopold iz Herceg Novog”, Božji miljenik u hrvatskom narodu


"Sveti Leopold iz Herceg Novog”, Božji miljenik u hrvatskom narodu
 Cijelu Crkvu u hrvatskom narodu, a posebice hrvatske kapucine, pa i sve druge redovnike i redovnice i vjernike, obradovala odluka Svetog Oca da svetog Leopolda Bogdana Mandića proglasi jednim od zaštitnika ove jubilarne godine, istaknuo je provincijal Šarčević. Podsjetio je na činjenicu da je za vrijeme šeste sinode biskupa u Rimu, koja je raspravljala o “pomirenju i pokori u poslanju Crkve” papa Ivan Pavao II. proglasio 16. listopada 1983. svetim našeg zemljaka sv. Leopolda B. Mandića. Tako ta dva važna događaja u novijoj povijesti Crkve – Sinodu iz 1983. i Godinu milosrđa 2016. povezuje jedan sićušni Hrvat koji je, milošću Božjom i svojim marom, postao “orijaš duhom, kojim se dobri Bog poslužio da nebrojenim dušama olakša breme života”, kako je to rekao bl. Stepinac
Svetac,  rođen je  12. svibnja 1866. u Herceg Novom (danas Crna Gora). Njegovi roditelji, otac Petar Antun Mandić i majka Dragica (Karla) rođ. Carević, na krštenju (13. 6. 1866.) su mu dali ime Bogdan Ivan. Kasnije, po redovničkom običaju, prilikom stupanja u novicijat i oblačenja redovničkog odijela Kapucinskog reda, poglavari mu dodjeljuju i novo ime: LEOPOLD. Filozofiju je studirao u Padovi, teologiju u Veneciji, gdje je bio i zaređen za svećenika 20. 9. 1890.

Leopold Bogdan Mandić  želio je  raditi  na kršćanskom jedinstvu, posebno na jedinstvu između Istočne i Zapadne Crkve, kod čega je posebno mislio na crkveno jedinstvo Slavena. Odmah je nakon svećeničkog ređenja zamolio redovničke poglavare da ga pošalju u domovinu kako bi se mogao posvetiti radu oko jedinstva, jer je to smatrao svojim osobitim pozivom koji mu je Bog namijenio. Poglavari mu nisu udovoljili  i on se pokorio  njihovoj odluci i   predao se  apostolatu  izmirenja ljudi s Bogom živući u Padovi do smrti.
Uvijek u duhu sv. Oca Franje rado se  primao svakog posla. Jedno vrijeme je djelovao i u hrvatskim krajevima, i to kao poglavar (gvardijan) samostana Gospe od Zdravlja u Zadru, a oko godinu dana (1905.-1906.) u Kopru. Svega nekoliko dana tijekom 1923. godine djelovao je i u Rijeci No, najduže boravi u Padovi (od 1906. pa do smrti 1942.) uglavnom kao ispovjednik. Njegova ispovjedaonica bila je prepuna ljudi, svakodnevno po deset, pa i više sati, i tako  40 godina! K njemu su na ispovijed dolazili ljudi različitog društvenog statusa: profesori, oficiri, domaćice, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem.
Iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi. U jednom trenutku obuzela ga je samrtna slabost, a on je umirući izgovarao riječi molitve Zdravo Kraljice kojoj je svakodnevno donosio svježe cvijeće i ostavljao uz kip pored ispovjedaonice i klecala kojega nisu niti aviacije drugog svjetskog rata razorile.
U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac. Navodno je kardinal tada  tražio tijelo pokojnika prema svečevim posljednjim  riječima i posljednjom željom kako želi svoje kosti ostaviti uz svoj narod koji je beskrajno ljubio. Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi koji je svakodnevno otvoren za vjernike.
Radosna vijest je za hrvatske građane je  dolazak neraspadnutoga tijela velikoga sveca u Zagreb gdje će biti izloženo u Zagrebačkoj katedrali od  13 a 14.travnja, nakon večernje mise prenosi se  tijelo u crkvu sv. Leopolda u Dubravi. do  18. travnja 2016.                    
  Blagdana sv. Leopolda Mandića 12. svibnja 2016.

Vijest
Nakon ekshu­ma­cije iz grob­nice u kojoj sve­čevo tijelo počiva od 1963. g., relik­vije su pod­vrg­nute struč­noj ana­lizi odnosno rekog­ni­ciji. Samo medi­cin­sko ispi­ti­va­nje tra­jalo je 49 dana, od 12. lis­to­pada do 30. stu­de­nog prošle godine.
“Ne mogu ne defi­ni­rati odlič­nim sta­nje oču­va­nja tijela Svetog Leopolda, nad kojim je zad­nje ispi­ti­va­nje oba­vio 1976. prof. Virgilio Meneghelli”, vodi­telj struč­nog tima . “U odnosu na prije 39 godina, koris­teći se pos­ljed­njim teh­no­lo­gi­jama, pod­vrg­nuli smo sve­čeve relik­vije CT-u pomoću kojeg smo sni­mili 3000 slika, koje su nam po prvi puta omo­gu­ćile pre­is­pi­ti­va­nje s upot­pu­nje­nom ana­li­zom i vanj­skih i unu­tar­njih dije­love tijela. Na naše izne­na­đe­nje, utvr­dili smo da su još uvi­jek pri­sutni dije­lovi mozga i srca”. Ovo otkriće je uis­tinu neo­bično, jer je poz­nato da se i u neras­pad­nu­tim tije­lima sve­taca „meki” organi u pra­vilu ne oču­vaju poput osta­lih dije­lova tijela.
Nakon obav­lje­nog medi­cin­skog ispi­ti­va­nja, prešlo se na rekons­truk­cij­ske zahvate koji su podra­zu­mi­je­vali izradu nove maske za lice koja je naprav­ljena po modelu iz 60-ih godina proš­log sto­ljeća koji se čuva u samos­tanu te pre­mje­šta­nje samog tijela. Rad na pre­mje­šta­nju tijela i smje­šta­nju u novi sar­ko­fag povje­ren je vero­ne­škom struč­njaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu je izra­đena od poli­ure­tana, a ručno su je osli­kale dvije umjet­nice, časna ses­tra iz Napulja i pro­fe­si­onalna kaza­lišna viza­zi­štica iz Trevisa. Tijelo je polo­ženo u novi sar­ko­fag izra­đen od pro­zir­nog mate­ri­jala. Sarkofag nosi latin­ski nat­pis: “Sanctus Leopoldus a Castronovo” koji u pri­je­vodu glasi: “Sveti Leopold iz Herceg Novog”.
Moguće čudo sv. Leopolda (2016)
Moguće čudo Svetog Leopolda: objavio je to nadbiskup Giovanni Tonucci, papinski delegat za baziliku sv. Antuna u Padovi i prelat sv. Nazaretske kućice u Loretu, na misi u bazilici sv. Antuna. Čudo se navodno dogodilo u ponedjeljak ujutro u Loretu, gdje je svečeva relikvija bila izložena na štovanje hodočasnicima: govori se o djevojci s teškom infekcijom čeljusti, koja je misteriozno ozdravila prije kirurškog zahvata.
Zapanjenim liječnicima djevojka je objasnila da joj je ujna, malo prije toga, bila na obraz stavila rubac kojim je prešla preko posude s relikvijom svetog Leopolda. Kako je izvijestio nadbiskup Tonucci, liječnici ne nalaze racionalna objašnjenja za čudesno ozdravljenje
Korišteni materijal :portal kapucini.zagreb i glas brotnj                        veljača 2016

Nema komentara:

BRAVO VATRENI, SREBRNI SMO...

I UJEDINJENI. HVALA VAM.