"Sveti Leopold iz Herceg Novog”, Božji miljenik u hrvatskom narodu
Cijelu Crkvu u hrvatskom narodu, a posebice hrvatske kapucine, pa i sve druge redovnike i redovnice i vjernike, obradovala odluka Svetog Oca da svetog Leopolda Bogdana Mandića proglasi jednim od zaštitnika ove jubilarne godine, istaknuo je provincijal Šarčević. Podsjetio je na činjenicu da je za vrijeme šeste sinode biskupa u Rimu, koja je raspravljala o “pomirenju i pokori u poslanju Crkve” papa Ivan Pavao II. proglasio 16. listopada 1983. svetim našeg zemljaka sv. Leopolda B. Mandića. Tako ta dva važna događaja u novijoj povijesti Crkve – Sinodu iz 1983. i Godinu milosrđa 2016. povezuje jedan sićušni Hrvat koji je, milošću Božjom i svojim marom, postao “orijaš duhom, kojim se dobri Bog poslužio da nebrojenim dušama olakša breme života”, kako je to rekao bl. Stepinac
Svetac, rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom (danas Crna Gora). Njegovi roditelji, otac Petar Antun Mandić i majka Dragica (Karla) rođ. Carević, na krštenju (13. 6. 1866.) su mu dali ime Bogdan Ivan. Kasnije, po redovničkom običaju, prilikom stupanja u novicijat i oblačenja redovničkog odijela Kapucinskog reda, poglavari mu dodjeljuju i novo ime: LEOPOLD. Filozofiju je studirao u Padovi, teologiju u Veneciji, gdje je bio i zaređen za svećenika 20. 9. 1890.
Uvijek u duhu sv. Oca Franje rado se primao svakog posla. Jedno vrijeme je djelovao i u hrvatskim krajevima, i to kao poglavar (gvardijan) samostana Gospe od Zdravlja u Zadru, a oko godinu dana (1905.-1906.) u Kopru. Svega nekoliko dana tijekom 1923. godine djelovao je i u Rijeci No, najduže boravi u Padovi (od 1906. pa do smrti 1942.) uglavnom kao ispovjednik. Njegova ispovjedaonica bila je prepuna ljudi, svakodnevno po deset, pa i više sati, i tako 40 godina! K njemu su na ispovijed dolazili ljudi različitog društvenog statusa: profesori, oficiri, domaćice, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem.
Iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi. U jednom trenutku obuzela ga je samrtna slabost, a on je umirući izgovarao riječi molitve Zdravo Kraljice kojoj je svakodnevno donosio svježe cvijeće i ostavljao uz kip pored ispovjedaonice i klecala kojega nisu niti aviacije drugog svjetskog rata razorile.
U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac. Navodno je kardinal tada tražio tijelo pokojnika prema svečevim posljednjim riječima i posljednjom željom kako želi svoje kosti ostaviti uz svoj narod koji je beskrajno ljubio. Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi koji je svakodnevno otvoren za vjernike.
Radosna vijest je za hrvatske građane je dolazak neraspadnutoga tijela velikoga sveca u Zagreb gdje će biti izloženo u Zagrebačkoj katedrali od 13 a 14.travnja, nakon večernje mise prenosi se tijelo u crkvu sv. Leopolda u Dubravi. do 18. travnja 2016.
Blagdana sv. Leopolda Mandića 12. svibnja 2016.
Nakon ekshumacije iz grobnice u kojoj svečevo tijelo počiva od 1963. g., relikvije su podvrgnute stručnoj analizi odnosno rekogniciji. Samo medicinsko ispitivanje trajalo je 49 dana, od 12. listopada do 30. studenog prošle godine.
“Ne mogu ne definirati odličnim stanje očuvanja tijela Svetog Leopolda, nad kojim je zadnje ispitivanje obavio 1976. prof. Virgilio Meneghelli”, voditelj stručnog tima . “U odnosu na prije 39 godina, koristeći se posljednjim tehnologijama, podvrgnuli smo svečeve relikvije CT-u pomoću kojeg smo snimili 3000 slika, koje su nam po prvi puta omogućile preispitivanje s upotpunjenom analizom i vanjskih i unutarnjih dijelove tijela. Na naše iznenađenje, utvrdili smo da su još uvijek prisutni dijelovi mozga i srca”. Ovo otkriće je uistinu neobično, jer je poznato da se i u neraspadnutim tijelima svetaca „meki” organi u pravilu ne očuvaju poput ostalih dijelova tijela.
Nakon obavljenog medicinskog ispitivanja, prešlo se na rekonstrukcijske zahvate koji su podrazumijevali izradu nove maske za lice koja je napravljena po modelu iz 60-ih godina prošlog stoljeća koji se čuva u samostanu te premještanje samog tijela. Rad na premještanju tijela i smještanju u novi sarkofag povjeren je veroneškom stručnjaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu je izrađena od poliuretana, a ručno su je oslikale dvije umjetnice, časna sestra iz Napulja i profesionalna kazališna vizazištica iz Trevisa. Tijelo je položeno u novi sarkofag izrađen od prozirnog materijala. Sarkofag nosi latinski natpis: “Sanctus Leopoldus a Castronovo” koji u prijevodu glasi: “Sveti Leopold iz Herceg Novog”.
Moguće čudo sv. Leopolda (2016)
Moguće čudo Svetog Leopolda: objavio je to nadbiskup Giovanni Tonucci, papinski delegat za baziliku sv. Antuna u Padovi i prelat sv. Nazaretske kućice u Loretu, na misi u bazilici sv. Antuna. Čudo se navodno dogodilo u ponedjeljak ujutro u Loretu, gdje je svečeva relikvija bila izložena na štovanje hodočasnicima: govori se o djevojci s teškom infekcijom čeljusti, koja je misteriozno ozdravila prije kirurškog zahvata.
Zapanjenim liječnicima djevojka je objasnila da joj je ujna, malo prije toga, bila na obraz stavila rubac kojim je prešla preko posude s relikvijom svetog Leopolda. Kako je izvijestio nadbiskup Tonucci, liječnici ne nalaze racionalna objašnjenja za čudesno ozdravljenje
Korišteni materijal :portal kapucini.zagreb i glas brotnj veljača 2016
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar