Jedna mala ljubavna story (5)

Jutro koje svane uz ptičji pjev jednog velegrada znak je zapravo kako je život Božji dar čovjeku a način kako ga on živi zapravo je njegova zahvala Bogu. Oni zaljubljeni za jastuku otvorenih očiju misle dali je to san ili java. Koliko će trajati taj trenutak zajedništva i hoće li vrijeme konačno zaustaviti se?! Ipak putuje vrijeme, polako al sigurno do njihovog prvog zajedničkog doručka. Iako misle da oni ne trebaju taj doručak jer su dovoljni jedno drugome, pojeli su taj svoj lagani europski doručak uz šalicu mirisnog expresa i kapucina bez šećera. Pogled ne odvajaju jedno od drugogaAnđeli njihovi, pjevali su uz najljepše lire kada je on izvadio prsten od najboljeg zlata sa kamenom dijamanta. Ona, gleda i ne vjeruje očima. Je li ona to zaslužila, može li si on tako lijep dar priuštiti ili se je odrekao mnogo toga i naradio da bi usrećio onu koju nije vidio tolike godine .?! Okus najfinijeg vina osjećaju na svojim usnama dok im srca kucaju samo jedno za drugo. Vani je novi dan, vruć ljetni i oni kreću na izlet na obližnje selo u malenom autu bez klime. Tamo ih čeka obitelj koja se raduje ponovnom susretu nakon toliko godina rastanka. Dok se voze zelenim dolinama ona mu priča o povjesti krajolika kojim prolaze. Domaćini su spremili grill jer to najviše prija uvijek svakome. Ima i mesa i povrća, raznih delicija za čovječje nepce. Svi se vesele u zajedničkom jelu a domaćica donosi za slavljenicu rođendansku tortu kao malo iznenađenje. Uz rođendansku pjesmicu ona gasi zapaljene svjećice i smije se koliko to puno svjećica mora ugasiti a rođendan joj je tek za dvanaest dana. Zar nije ljepše slaviti ga u okruženju prijatelja i njega nego kasnije za tih dvanaest dana sama?! Naravno i želju je zaželjela prethodno dok je on mislio u sebi „dajem novčić za njezine misli“ Rodbina, kao sva znatiželjna bića želi znati bude li ljetni odmor proveo ponovo ovdje. On se nada kaže, i gleda u njezine crne oči čekajući znak odobrenja i slaganja. Ljetni odmor je jako blizu,i uskoro opet ćemo svi biti na okupu. Opet on i ona u priči, koja se nastavlja do trenutka kada ću morat napisati,,,i živjeli su tako sretno do kraja svoga života. sanna

Jedna mala ljubavna story (4)

Riječi tihe, tople o njihovim prethodnim životima sklize poput slapova najljepših u svijetu. Ona mu priča o ružnim trenucima svoga života i o ratu koji je tjerao ljude sa tih lijepih ulica grada u kojem sada mogu u miru i spokoju uživati u zajedničkom društvu. On želi sve znati i čuđenje o svemu što mu ona priča ne prestaje. No, ona želeći mu pokazati sve ljepote sredine u kojoj su sada zajedno odlaze u obližnji gradić gdje teče potočić u kojem pastrve možeš gledati sa drvenoga mosta iz davnina nadomak starog grada. Miris kolača dopire iz obližnjih slastičarnica i vrijeme je zapravo za okrjepu prije ljetne vrućine koja je sve jača sa približavanjem sunca na najviši vrh neba. Nešto lagano i ukusno donosi konobar koji želi udovoljiti ovome paru za stolom sa najboljom vinskom kartom. On voli popiti Rizling poslije finoga ručka i može si dozvoliti jer ona je ovih dana vozač. Je li vozač malog crvenog auta samo ili je i vozačica njegovog srca? Njegovog budućeg života? Tko to zna? Anđeli njihovi možda znaju , a oni vjeruju u anđele. Nastavlja se, sanna.

Jedna mala love story (3)

Prvu jutarnju, zajedničku kavicu, popili su sa znancima, uz fontanu sunčanoga jutra. Dok promatraš njihova lica, ona crnka duge kose sakupljene da joj pramenovi padaju samo preko ramena, a on plavokosi muŠkarac visokog čela i plavih očiju, zapravo ne vidiš potpune strance koji su bili razdvojeni kroz dva stoljeća , već vidiš onu istu djecu sa obale mora gdje su se upoznali i započeli svoju ljubav. Tog mora trenutno nema, samo pitanja i odgovori, samo pogledi i nježni doticaj njegova kažiprsta po njezinoj ruci. Ubrzo odlaze dalje sami sa njezinim malim autom u velegrad, smjestiti kofere u hotel centra, pojesti neko domaće jelo, uz koje pričaju jedno drugom sve o proteklimlodinama. Potom sa turističkom turom obilaze i upoznaju jedan grad ravan Parizu, želeći da mogu zaustaviti vrijeme. U sumrak dana pale svijeću našoj nebeskoj Majci, na jednom posebnom mjestu gdje dolaze mladi prije svojih ispita, dolaze bolesni i tužni pomoliti se čudotvornoj Gospi. Bio je to znak zahvale nebesima na njegovu želju. Lagom šetnjom odlaze na počinak, držeći se samo za ruke al srca kucaju istinski iskreno.More iz djetinjstva čeka na njih i zna da će ponovo gaziti njegovim plićakom u suton dana držeći se za ruke a do tada, pjevajmo „samo more sve je znalo i o meni i o tebi, ostali smo sve do jutra zagrljeni, zagrljeni“…..nastavlja se. Sanna

Jedna mala love story 2 (nastavak)

Ona u bijeloj ljetnoj haljinici, raspštene kose, i srca puna radosti i zbunjenosti istovremeno, parkira svoj mali crveni auto na aerodromu dok gleda u nebo tragove aviona koji se prizemljuju. Uglavnom poslovni ljudi, putuju i izlaze prema izlazu a ona čeka i razmišlja o dvadeset tri godine njihove razdvojenosti. On , visok i graciozan muškarac u najljepšim godinama razmišlja, hoće li je prepoznati među svim lijepim ženama koje će se nalaziti u isto na mjestu izlaza iz aviona. Srca lupaju, nemir i osmijeh na licu, kad su se ugladali i nespretno zagrlili, poljubili, poput školaraca na prvom sastanku, razmijenili nekoliko riječi na engleskm jer on ne govori njezinim a ona njegovim jezikom. Postoje narodne poslovice“ kako godine nisu važne“, no ja bih dodala kako ni daljine ni nerazumjevanje govora nije važno kada srca govore i pogledi uzajmni sve kazuju. Dali je to nastavka gdje su zapravo zastali prije puno godina? Dali je to samo jedno turističko proputovaje sa starim znancem? O Bože, čudi su tvoji putevi, no oni su na Tvojim stazama i Ti ih vodi. Dok budu razgledavali stare crkve, hodali zagrljeni gornjogradskim ulicama, mirisali po ljetnom cvijeću, prepušteni trenutku, anđeli njihovi koji će ih voditi u svojoj nevidljivosti,a njihov život plest će novu priču. Budimo zajedno u nastavku ove male ljubavne priče. sanna

Jedna mala love stoy

Jedna mala love story. Bili. su samo djeca, na ljetnoj obali u svojoj najranijoj mladosti misleći da će spasiti svijet i nisu imali vremena nastaviti ljubav na daljinu. Ona ovdje,a on daleko tisuću kilometara. Pisma su putovala sve rjeđe pa rjeđe a onda i prestala. Puno godina prošlo je, a sječanje i pogled na praznu klupu na kojoj su njihove poljupce osvjetljavale krijesnice, ne znajući tada da su anđeli nebeski svjetlili u njihovom mraku, ne znajući tada kako nikad više neće biti leptirića u stomaku pri pogledu na nekog drugog jer nije bilo zapisano u zvijezdama. Nedavno, starica koja je poznavala djevojku, pita je za mladića koji je svima tada objavio svoju ljubav prema djevojci. No kako rekoh puno je godina prošlo al krijesnica u noći zasvijetlila je ponovo i sada je i djevojka progledala. Danas je lako u ovom virtualnom svijetu stupiti u kontakt sa svakim otvorena srca. Utipkala je njegovo ime i grad, došla do kaslića i na nesigurnom engleskom napisala svega nekoliko rečenica, spomena na „njihove zajedničke dane“. On kada je to pročitao, i krijesnice i leptirići zalepršali su u njegovom mraku i radost, a ljubav nakon tolikih godina još uvijek traje. Prijatelju koji čitaš , ako nisi vjerovao u čuda i ljubav, počni jer on je priznao kako se nikad nije ženio, kako nikada nije bilo leptirića pri novim druženjima. A ona je progledala nakon pogrešaka na stazama kojima je kročila. Vjeruj u čuda jer on stiže, avion samo što nije sletio......, i Molimo za susret, i ljubav njih dvoje! Nastavlja se sanna